Lijepo je to društvo! Sevka na jednoj nozi, loto Tina (bez dobitnih kuglica), „uvijek vjeran“ Modni mačak, neshvatljivo euforičan Joksimović… Lijepo je to društvo za naslovnicu nekog šund časopisa, no od jučer se među njima našao i „naš“ Antuka.
„I naš ministar Kotromanović zna gdje se toči najbolje gorivo“, objavio je PR tim Čermakovog CRODUX-a na svojoj Facebook stranici. I stvarno, nonšalantno obučen u trenirku, ministar obrane hrani svog bijelog ljubimca na 4 kotača. „Naš ministar“, čini se, ne vjeruje svom kolegi, ministru gospodarstva, ili barem nije čitao novine u kojima je pisalo da je CRODUX-ov eurodizel pao na ispitu na 3 benzinske stanice pa je, nadajmo se nesmotreno, uhvaćen u mrežu nižerazrednog marketinga. Jer kako drugačije objasniti logiku prema kojoj se među zvijezdama i zvjezdicama šoubiznisa u Hrvatskoj i malo šire nalazi jedan aktualni ministar, k tome još i ministar ozbiljnog resora kao što je ovaj obrambeni. O promašenosti same marketinške poruke da ni ne govorimo. Da, u ovoj se zemlji nadasve vjeruje ministrima, i to svima redom, pa će raja sigurno sad pohrliti na benzinske jer „naš ministar zna“. Može on i 100 puta biti suborac ili prijatelj s vlasnikom dotične kompanije, ali ono što bi „naš ministar“ prije svega trebao znati je činjenica da je pojavljivanje u ovakvoj marketinškoj kampanji jednostavno glupo.
Sigurno je bilo glupo i Ivanu Vrdoljaku, ministru gospodarstva, kada je svog kolegu iz Vlade vidio nasmiješenog na slici s CRODUX-ove benzinske. Toliko se, jadan, trudio dokazati da akcija OKTAN nije bez veze, i da inspektori nisu pod okriljem noći izveli napad na pumpe, da mu je od Kotromanovićeve sklonosti EPP-u vjerojatno nastala poveća knedla u grlu. Što nije ni čudno, budući da Vrdoljak već danima svjedoči bjesomučnim pokušajima poduzeća CRODUX da se na bilo koji zamislivi način izvuče iz ove „dizelske afere“.
A o kakvoj je tu žestini batrganja riječ, fino ilustrira i činjenica da se prije kampanje reklama s „prominentnim“ vozačima iz CRODUX-a već posegnulo i za osporavanjem kompetencija same specijalizirane organizacije koja je neugodne testove goriva izvela. Dok vjerojatno nitko nema problema da CRODUX svoje gorivo o svom trošku ubuduće podvrgava i vlastitim analizama u inozemstvu, na spomenuta je osporavanja iz poslovnoga kruga oko general pukovnika u mirovini Ivana Čermaka „Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o.“ (ZIK) 29. prosinca 2014. godine odgovorio posebnim priopćenjem. Tu je navedeno kako je riječ o specijaliziranome poduzeću s gotovo 60 godina iskustva u kontrolama kvalitete i sigurnosti roba, proizvoda i usluga, koje posjeduje i niz stručnih certifikata kojima je uopće došlo u poziciju takve analize mjerodavno raditi. Ujedno iz ZIK-a navode i:
„Jedina istina i rezultat je: od 50 ispitanih uzoraka 45 je zadovoljilo zahtjeve iz ‘Uredbe o kvaliteti tekućih naftnih goriva’ dok 5 nije (od toga 3 iz Crodux-a). Zanimljivo je da za 47 nalaza nitko nije postavio pitanje ‘kompetentnosti i upitnog provođenja ispitivanja’, već samo Crodux služeći se pri tome neistinama, insinuacijama i skretanjem fokusa na nerelevantne teme“.
No, vratimo se sada na prividno „nerelevantnu temu“ privatne i komercijalne marketinške kampanje u kojoj je jučer osvanuo i aktualni ministar obrane Ante Kotromanović.
Ukratko, što se tiče koordinacije među pojedinim ministrima, to je situacija koju ponajbolje opisuje poslovica – „Jedan šumom, drugi drumom“, što nažalost već duže nije nikakva slučajnost u Milanovićevoj Vladi. Zanimljivo, uglavnom se to događa među ministrima iz partnerskih stranaka u koalicijskoj Vladi, ali mečevi Maras-Vrdoljak, Pusić-Varga, a sada i Kotromanović-Vrdoljak, više potvrđuju pravilo nego izuzetak. Nakon ove posljednje epizode, Vrdoljak bi se komotno mogao slikati pred rumunjskim Aerostarom: “Naš ministar zna tko najbolje remontira MiG-ove“, i sliku s posvetom poslati na Krešimirov trg.
Moglo bi se sada raspravljati i o tome zašto premijer takvim situacijama ne staje na kraj, ili, da li mu čak i odgovaraju (lagane) napetosti među koalicijskim partnerima, ali to je već druga priča. U ovom trenu osnovno je pitanje zašto bi jedan ministar uopće podržavao neku privatnu kompaniju, koja je još k tome najavila sudsku tužbu protiv drugog ministra. Ustanovi li se pri tome da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske prethodno nabavilo makar i jednu litru goriva od CRODUX-a, „naš ministar“ bit će u daleko većim problemima nego što je sudjelovanje u jednoj prizemnoj marketinškoj kampanji iskusnog naftnog tajkuna Čermaka.
