Nakon što je na jučerašnjoj sjednici Vlade RH u tajnosti odlučeno o nekakvoj donaciji vojne opreme i naoružanja, o čemu smo pisali na portalu Obris.org, već sinoć su navodni detalji s tog sijela osvanuli kao ekskluziva na Jutarnjem listu. I dok je ta ista Vlada RH jučer odbila komentirati i samu proceduru oko ove odluke, pravdajući se tajnošću podataka i klasificiranom prirodom ovoga posla, nakon pisanja dnevnih novina i portala Obris.org na tu je temu slobodno krenuo govoriti predsjednik Vlade RH Zoran Milanović.

O poslu koji je i dalje klasificiran – bez javnog sažetka, ikakvih podataka ili parametara – Milanović je na pitanje novinara odgovorio tijekom svoje današnje posjete poplavama pogođenoj Gunji. Tom je prilikom rekao:

“To nije oružje za Kurde, to je… To je oružje zanemarivo, dakle. To su vrlo male količine, u odnosu na ono što su drugi dali Amerikancima. Amerikanci su iskazali tu vrstu interesa, i to je to. Mi smo od Amerikanaca dobili, u zadnjih pola godine – više stotina… preko dvjesto najmodernijih i najskupljih kamiona. To je najveća donacija koju je Hrvatska ikad dobila. I, mi inače smo znali slati u Ameriku… I ranije su Vlade donosile odluke da naše viškove dajemo Sjedinjenim Američkim Državama, među ostalima… A što će oni s tim napraviti… Ako s time pomognu u borbi za demokraciju, a protiv isključivosti, fundamentalizma – ne muslimanskog, islamskog, nego bilo kojeg, može biti i kršćanski… U ovom trenutku, i u ovom slučaju nije… Ako to posluži tome, onda je to po meni prihvatljivo“.

A da je stvar u Siriji te Iraku prerasla šalu govori i činjenica da su jučer i američki ministar obrane Chuck Hagel, te general Martin Dempsey, zapovjednik Združenog stožera OS SAD, imali briefing za medije – nakon pogubljenja američkog novinara Jamesa Foleya, uz istodobnu objavu o svojedobnom neuspjehu operacije njegova spašavanja. Pri tome, javno je najglasnije odjeknula ocjena američkoga ministra o razini prijetnje koju za SAD predstavlja organizacija “Islamska država” – “To je više od ičega što smo vidjeli. Moramo pogledati hladno i oštro, te se pripremiti“. Riječ je bila o odgovoru na novinarsko pitanje – je li ISIS kao prijetnja usporediva s onim što su SAD vidjele oko 11. rujna 2001. godine.

No, dok SAD nastavlja bombardirati islamiste po Iraku, o dodatnim detaljima i hrvatskog uključivanja u ovu međunarodnu temu ponovo se čulo detaljnije od Zorana Milanovića danas u Gunji:

“Tu treba reći potpuno otvoreno. Dakle, islam nema veze s onim što se događa u ovom trenutku u Iraku. To je jedna složena, komplicirana teroristička organizacija, i više od toga… koja pokušava iskoristiti priliku, i u tom dijelu svijeta zavladati. Tome će se suprotstaviti najviše oni koji za to imaju resurse, a to su Sjedinjene Američke Države, to su naši partneri i saveznici u NATO-u. Mi smo članica NATO-a – punopravna, sa svim obavezama i odgovornostima koje uz to idu… vezano uz našu veličinu. Prema tome, od odgovornosti pobjeći i sakriti se ne možete, gurat se u prvi red ne trebate. Upravo se tako i ponašamo. Dakle, u prvi red se ne guramo, ali ne možemo se praviti da se ništa ne događa. To treba zaustaviti, to što se događa u Iraku. Hrvatska kao članica NATO-a ne može pod jastuk!“

I dok se na kraju krajeva i nije teško složiti s navedenom argumentacijom (među ostalim, gledajući i aktivnosti ljudi iz ove regije u borbama pod zastavom “Islamske države”) – ostaje činjenica da je Vlada nedvojbeno promašila mjesto i vrijeme za iznošenje ovakvih stavova. Naime, to sve su previše ozbiljne stvari da bi o njima saznavali tek uzgred, u odgovoru na pitanje novinara negdje na terenu, nakon što je jedan dnevni list na naslovnici provalio sadržaj zatvorene sjednice Vlade RH, a po pitanju odlučivanja o klasificiranome dokumentu.

Dakle, o svemu tome trebalo je jučer javno na Markovome trgu – a ne danas uzgred, post festum i tijekom posjete ikakvim lokalnim zajednicama. Uza sve to, s obzirom na tome da Vlada, odnosno njen Ured za odnose s javnošću, insistira na tome da je bilo kakav detalj iz ove Odluke o darovanju vojne opreme – tajan, postavlja se pitanje nije li upravo premijer danas prekršio Zakon o tajnosti podataka?! Osim, naravno, ako je ta Odluka u međuvremenu deklasificirana. O neprihvatljivosti izjave da se naoružanje poklanja Sjedinjenim Američkim Državama, a to što će oni s njim napraviti – nije naša briga – ne treba ni govoriti. Nije li se Hrvatska već dovoljno opekla na slučaju Jordan/Sirija, i došla na zao glas kao pouzdani liferant naoružanja u problematične zemlje?!