Na drugoj jučerašnjoj sjednici Vlade Republike Hrvatske – onoj 170. po redu – posebno nam se zanimljivom učinila točka pod rednim brojem 16, nazvana “Godišnje izvješće o provedbi utvrđene politike, planova i propisa u svezi s nadzorom i zaštitom prava i interesa Republike Hrvatske na moru za 2013. godinu“. Obrazlagatelj je tu bio ministar unutarnjih poslova RH Ranko Ostojić, ovoga puta u svojstvu potpredsjednika Vlade RH, koji je svoj posao odradio u ciglih 31 sekundu. Tu smo prije munjevitog usvajanja ovog dokumenta mogli čuti tek:
“Pred Vama je Izvješće, kao prikaz provedbe utvrđene politike, planova i propisa u svezi nadzora, zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru. Sadrži brojčane pokazatelje, temeljem Godišnjeg plana zajedničke aktivnosti za 2013. godinu, koji su u potpunosti provedeni. S tim da želim istaći da je 34 posto pao… pali su troškovi, a nadzori su napravljeni preko 1700 puta, i utrošeno je 50 tisuća litara goriva manje. Hvala!“.
No, stvar je tu ipak mnogo zanimljivija nego što bi se na prvi pogled reklo – kao što nije do kraja jednoznačna ni činjenica postignutih ušteda – što ćemo i detaljnije obrazložiti.
Riječ je ovdje o dokumentu koji se za mandata ove Vlade podnosi po treći put. Po prvi put smo ga vidjeli na njenoj 37. sjednici, održanoj 5. srpnja 2012. godine (za 2011. godinu, kao 34. točka dnevnoga reda), a onda ponovo na 125. sjednici Vlade RH, održanoj 21. studenog 2013. godine (za 2012. godinu, kao 25. točka dnevnoga reda). Dakle, Godišnje izvješće o zaštiti prava i interesa RH na moru prošle je godine kasnilo još radikalnije nego lanjsko Godišnje izvješće o stanju o u obrambenome sustavu – a ove je godine tu dodan gas, baš kao i kod usporedivog dokumenta u resoru obrane, te smo na kraju ovo Izvješće za 2013. dobili neuobičajeno rano, već sredinom lipnja.
Spomenuto izvješće proizvod je rada “Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru” – međuresornoga tijela definiranog 8. člankom Zakona o obalnoj straži (Narodne novine 109/07) kao skupa 16 predstavnika niza državnih resora (nadležnih za obranu, pomorstvo, unutarnje poslove, morsko ribarstvo, zaštitu okoliša, gospodarstvo, financije, vanjske poslove, kulturu, pravosuđe, a onda još i ravnatelj DUZS, glavni inspektor Državnog inspektorata, ravnatelj policije, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, zapovjednik HRM i zapovjednik Obalne straže). Tom Središnjom koordinacijom u krug predsjedavaju tri ministra za ove poslove najvažnijih resora – 2012. godine to je bio ministar obrane Ante Kotromanović, 2013. godine ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, a onda 2014. godine ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Riječ je o tijelu koje se sastaje 8 do 9 puta godišnje, i koje objedinjava djelovanje svih tih državnih tijela na moru. U skladu s radom tih tijela, i Godišnje izvješće je podijeljeno na dva strukturna dijela – (1) Zajednički dio, koji definira provedbu utvrđenih planova, zajedničkih međuresornih aktivnosti i stanje ujedinjenog sustava zaštite prava i interesa RH na moru, te (2) niz pojedinačnih izvještaja o provedbi Posebnih planova pojedinih tijela aktivnih na provedbi spomenutog nadzora i zaštite prava te interesa RH na moru.
Ovih je pojedinačnih izvješća u pravilu deset – za (1) Obalnu stražu RH, (2) Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, (3) Ministarstvo unutarnjih poslova, (4) Ministarstvo obrane RH, (5) Ministarstvo poljoprivrede (Uprava za ribarstvo), (6) Ministarstvo financija (Carinska uprava), (7) Ministarstvo kulture, (8) Državni inspektorat, (9) Državna uprava za zaštitu i spašavanje), te (10) Ostala tijela (Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, i Ministarstvo pravosuđa).
Na prvi pogled kozmetička razlika – ipak s prilično drastičnim učincima!
Prije no što se posvetimo konkretnome Godišnjem izvješću o zaštiti prava i interesa RH na moru za 2013. godinu – spomenimo tek kako su već na prvi pogled vidljive neke osnovne razlike ovogodišnjeg dokumenta, u usporedbi s dva prethodna izvješća. Kao prvo, uz zadržavanje usporedive strukture ovoga akta, ovogodišnji je dokument kraći – obuhvaća 61 stranicu, za razliku od 102 stranice za 2012. godinu, i 80 stranica Izvješća za 2011. godinu. Kao drugo, za razliku od prethodna dva ovakva dokumenta – u jučer donesenom ovakvom dokumentu Vlade RH po prvi put su svi grafički prikazi i sheme jasno čitljivi, budući su rađeni u boji (dok se proteklih godina tek grubo naziralo o čemu se radi unutar pojedinih, previše zatamnjenih i nerazgovjetnih, a brojnih crno-bijelih grafičkih prikaza).
Godišnje izvješće za 2013. godinu
Na početku ovoga dokumenta pobrojane su činjenice koje određuju Republiku Hrvatsku na moru – među ostalim i financijska slika zaštite prava i interesa RH na Jadranu tijekom 2013. godine. I već tu, na samome početku ovog izvješća – vidi se pravo stanje odnosa RH prema svome moru, budući je u tu svrhu na zajedničke aktivnosti nadležnih državnih resora u 2013. godini utrošeno tek 1.385.908,6 kuna – odnosno, kako je to ponosno istaknuto na Vladi RH, čak 716.788,4 kune ili 34,1 posto manje nego 2012. godine (kada se u te svrhe utrošilo ukupno 2.102.697 kuna).
Da bi u potpunosti pojmili o koliko maloj sumi novaca je tu riječ – istaknimo kako su tijela koja ta prava i interese RH na moru štite u 2013. godini ukupno potrošila oko 21.028.171.311 – dakle, punih 15 tisuća i 173 puta više nego što je potrošeno za nadzor te zaštitu prava i interesa RH na moru u 2013. godini. Dapače, ukupan iznos potrošen u 2013. godini u te svrhe (tih spomenutih 1.385.908,6 kuna) predstavlja tek 4,89 posto sredstava koja su te 2013. godine bila odvojena za ukupno djelovanje Obalne straže RH (28.325.092,64 kuna, prema Godišnjem izvješću o izvršenju državnog proračuna u 2013. godini). Stavljena u takve omjere, ova suma ukupno potrošena za zajedničke aktivnosti državnih tijela na zaštiti prava te interesa RH na Jadranu u 2013. godini izgleda smiješno, a ponosno izneseni podatak o uspješnoj uštedi dodatnih oko 700 tisuća kuna u te svrhe, gledajući prema godini ranije – čak je i tragičan.
Dodatni se zanimljivi elementi otkrivaju ponešto detaljnijim pogledom u pojedine skupine podataka koje se tu nude na pogled. Tako već spomenuta Obalna straža u zajedničkim aktivnostima sudjeluje s pojedinačno najviše djelatnika (768, odnosno 39,16 posto), dok onda slijede MUP ( 597 pripadnika, odnosno 30,44 posto) i ministarstvo nadležno za more (267 pripadnika, 13,62 posto). Dok ta ista Obalna straža obavlja sve zrakoplovne aktivnosti vezane uz hrvatska prava te interese na Jadranu, na moru je njeno djelovanje 2013. iznosilo tek oko 16 posto ukupno plovilima prijeđenih nautičkih milja (s ukupno 43 plovila ili oko 15 posto od ukupno angažiranih plovila). U isto vrijeme MUP je prešao oko 37 posto od ukupnih nautičkih milja (sa svojih 110 plovila, što je 37 posto svih angažiranih plovila), a ministarstvo nadležno za more još 34 posto od prijeđenih nautičkih milja (sa 107 plovila, odnosno 36 posto od ukupnog broja angažiranih plovila). Pa ipak, kad se pogleda utrošak goriva u 2013. godini, tu je situacija radikalno drugačija – Obalna straža RH troši 55,48 posto od ukupno utrošenog goriva (86.139 litara), ministarstvo nadležno za more potrošilo je 20,76 posto goriva (31.940 litara), a Ministarstvo unutarnjih poslova još 19,96 posto goriva (30.718 litara). Ujedno, od spomenutih oko 50.000 litara goriva uštede u 2013. godini, preko 31 tisuća ušteđena je na Obalnoj straži – koja je onda preraspodjelom plovnih jedinica (stacioniranje u Puli i na prostoru Vis-Lastovo) pokušala održati razinu dosadašnjih djelovanja.
Obalna straža RH više je na vježbi i vezu nego u ZERP-u
Pri tome, treba napomenuti da MUP i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture svo svoje plovljenje obavljaju isključivo u prostoru unutarnjih morskih voda i teritorijalnoga mora (31.757,67 km2), dok je Obalna straža RH jedina aktivna i u prostoru tzv. ZERP-a (dodatnih 25.207,22 km2). Time još više u oči upada dramatično niska plovna aktivnost Obalne straže – gdje službeno objašnjenje za tu enormnu razliku glasi: “Obalna straža u svom sastavu ima samo veće brodove te zrakoplove, a temeljne poslove i zadaće obavlja u ZERP-u, što rezultira većom potrošnjom goriva” – no, teško se oteti dojmu da barem dio utjecaja tu ima i njeno neprikladno brodovlje, neefikasni motori, te ukupnoj starosti i razina održavanja ovoga dijela hrvatske vojne flote. U konačnici, sve to rezultira bitno slabijom razinom kontrole u prostoru ZERP-a, u usporedbi s prostorom unutarnjih te teritorijalnih voda RH.
Krivolov na moru suzbija se više slučajno
Jednako tako, kada se pogleda i doba godine u kojima se provode zajedničke aktivnosti raznih kontrolnih tijela države Hrvatske, jasno se vidi kako je sezona plovidbe i kontroliranja koncentrirana na period od travnja do listopada – odnosno, unutar tog dijela godine, posebice na mjesece srpanj, kolovoz i rujan, dok čitav zimski dio godine zajedno jedva da pokazuje broj poduzetih mjera usporediv samo s jednim od tih stvarno udarnih mjeseci. Time smo došli i do službenih podataka koji pokazuju kako se Jadran ozbiljno nadzire pretežito ljeti, u jeku ultra-kratke turističke sezone, te pretežito blizu obale – dok su loše vrijeme, otvoreno more i zima smrtni neprijatelji hrvatske državne vlasti na moru.
Pri tome, ukupna količina plovila, ribolovnih alata, ronilačke opreme i ulova oduzetih raznim prekršiteljima propisa, iz Hrvatske i inozemstva, praktično pa je smiješna – posebice kad (neslužbeno) znamo za učestalost situacija kada ribari iz jedne susjedne zemlje bezobzirno harače hrvatskim Jadranom. Tako je tijekom 2013. godine bilo oduzeto ukupno 2 velika ribolovna alata, 6 komada ronilačke opreme, 18 kilograma ulova, te 100 metara ribolovnih mreža – uz ni jedno oduzimanje plovila prekršiteljima. Ti rezultati ne samo da su dramatično lošiji od također slabe 2012. godine, već su gotovo pa tragikomični u usporedbi s praksom nekih od susjednih država s istočne obale Jadrana. Dakle, zaštita prava i interesa Republike Hrvatske na moru otprilike odgovara iznosu u te svrhe utrošenih novaca. I svi se grohotom nasmijaše – posebice krivolovci, te svi ostali prekršitelji, a posebice oni što operiraju zimi na otvorenome moru.
