U prostorima Hrvatskog vojnog učilišta Petar Zrinski u Zagrebu (HVU) održana je 6. veljače ove godine konferencija za tisak – a povodom Seminara o transformaciji vojnog obrazovanja, kojeg su zajedno organizirali RACVIAC i HVU. Tom smo prilikom o radu i planovima organizacije “RACVIAC – Centre for Security Cooperation” porazgovarali s veleposlanikom Branimirom Mandićem, direktorom RACVIAC-a (jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj).
U Centru za sigurnosnu suradnju prošle je godine održan niz zanimljivih seminara i predavanja, pa je direktor Mandić optimist i kada je budućnost u pitanju. Štoviše, prošle godine je RACVIAC dobio 2 nove punopravne članice – Rumunjsku i Tursku, stabiliziran je proračun Centra, i ostvareni su određeni strateški ciljevi.
„Sada idemo u drugu fazu – koja će, u stvari, definirati strateški najvažnije oblasti djelovanja što će dovesti do, možda, smanjenja aktivnosti, ali bolje kvalitete – i kad su u pitanju predavači, i kad su u pitanju sudionici na konferencijama. S druge strane, uspjeli smo tijekom prošle godine potpisati 9 memoranduma o razumijevanju s regionalnim i subregionalnim organizacijama i inicijativama koje se bave sigurnošću. Time smo uspjeli smanjiti preklapanja u aktivnostima i umjesto da se gubi energija, da se proizvode konferencije koje s istim ciljem rade različite organizacije, mi smo izbjegli cijelu prošlu godinu… znači, kroz ove memorandume – tako da zajednički radimo, i time postižemo novu sinergiju. S druge strane, u stalnoj komunikaciji sa zemljama-članicama definiramo i stvarne potrebe zemalja. Umjesto da budemo netko tko radi, ajde da kažemo – generalno… mi u permanentnoj komunikaciji točno tražimo programe koji su za zemlje, kad je u pitanju sigurnost, potrebni. Time postižemo da imamo stabilan proračun, da imamo podršku zemalja… Vidljivo je to i na sudionicima Ono što je možda još jedan od izazova… Naredne godine RACVIAC će slaviti 15 godina postojanja. Tada ćemo predstaviti novi „Strategy paper“, koji će obuhvatiti razdoblje od 2015. do 2020.“
Kada spominjete „suradnju s lokalnim inicijativama“ – na što točno mislite?
„Mi smo potpisali sa svim regionalnim inicijativama koje se bave sigurnošću, a koje su proistekle iz Pakta o stabilnosti, kao i RACVIAC. Prošle godine smo potpisali s UN ODC-jem (The United Nations Office on Drugs and Crime), s NATO školom u Oberammergau, s „Fridrich Ebert Stiftungom“, u postupku je s George Marshall centrom… Što se tiče ovih regionalnih – tu je recimo SEESAC, MARI, DPPI u Sarajevu, i tako redom. Znači, svi oni koji su se do sada bavili temom sigurnosti u širem kontekstu, kad je regija Zapadnog Balkana ili jugoistočna Europa u pitanju.“
Koliko proračun može biti stabilan u ova krizna vremena? Kakav je on u odnosu na ranije godine?
„RACVIAC je postao međunarodna organizacija prije tri godine. Tada su se zemlje obvezale da će svojim financijskim kontribucijama i slanjem svojih predstavnika podržavati rad RACVIAC-a – kao i aktivno sudjelovati u planiranju i sudjelovanju na konferencijama. Prije ovog sporazuma, RACVIAC je dosta zavisio od zemalja donatora. Sada to više nije slučaj, tako da stabilizacija proračuna podrazumijeva da zemlje stvarno ispunjavaju te svoje međunarodne obveze, što nama onda daje jednu bazu za normalan rad, za ostvarivanje onih planiranih aktivnosti. Vi znate da ova financijska i ekonomska kriza udara u sve zemlje, da se državne institucije susreću s različitim restrikcijama…. Međutim, RACVIAC je prepoznat kao institucija koja je od interesa zemalja, tako da mi imamo kontribucije ne samo u toku godine, nego i na vrijeme – što onda daje preduvjet za normalan rad. Ako bi uspoređivali s prethodnim godinama, tad se često događalo da tijekom polovice godine vi niste sigurni možete li izvesti program do kraja godine. A sad – ono što je za pohvalu i to je, naravno, zahvaljujući i pozitivnom odnosu zemalja – mi imamo ove godine dovoljno novca i za narednu godinu. Mislim da to dovoljno zorno pokazuje stabilnost.“
Slovenija je nedavno najavila svoju žešću aktivnost u RACVIAC-u, kao i slanje jednog svog predstavnika. Da li se to već počelo ostvarivati?
„Mi smo imali prvi susret, bilateralni, ove godine sa slovenskim ministrom obrane. Razgovarali smo, među ostalim, i o tome da Slovenija promijeni status „pridruženog člana“ u „stalnog člana“. S obzirom da je okvir zemalja koje bi trebale biti punopravne članice – Proces za suradnju u jugoistočnoj Europi – kojem je Slovenija prišla prije pet godina, u Sloveniji se intenzivno razmišlja da se u toku ove godine donese odluka… Mi smatramo da je to još jedan uspjeh – budući da, kao što sam rekao, prošle godine su nam se pridružile dvije važne zemlje, Rumunjska i Turska. Ove godine očekujemo Sloveniju, ali nije diplomatski da se prejudicira, dok Vlada Republike Slovenije ne donese tu odluku. Mi ovdje imamo predstavnika Slovenije – to će se nastaviti, a planirane su i najmanje dvije aktivnosti ove godine, čiji će koorganizator, odnosno domaćin-zemlja biti Slovenija. Prošle godine je bilo možda, u jednom razdoblju, manje predstavnika Slovenije, ali, evo, na nedavnoj konferenciji o transformaciji vojnog obrazovanja – imali smo i predavača i sudionike iz Republike Slovenije. Taj će se trend nastaviti…“
Čini mi se da je ipak većina događanja u RACVIAC-u, čisto po stručnoj i znanstvenoj razini – iznad, ajmo reći, ove dodiplomske razine…
„Da! Nama su ciljna grupa državni službenici koji, zavisno od toga kako smo dizajnirali seminar, idu do „decision-making“ razine – znači, do pomoćnika ministara, ako želimo proizvesti neke zaključke koji će biti strateški pravci za daljnje djelovanje. Tu bih dao primjer, recimo, što radimo zajedno s DCAF-om, a u pitanju je „border-menagement“. Prošle godine smo imali pet konferencija – ove godine ćemo imati četiri – s točno definiranim temama, u kojima onda predstavnici koji se bave time donose zaključke, a kasnije se na sastancima, odnosno konferencijama ministara unutrašnjih poslova, to ugrađuje u strateške pravce djelovanja tih ministarstava. S takvim pristupom pokušavamo raditi i kad je „cyber-defence“ u pitanju, kad je „energy- security“ u pitanju, i još par projekata… Tako da, različiti su to nivoi… Znači, prvo otvaramo projekt na „decision-making“ razini, a onda nakon toga definiramo s njima pravce, gdje treba obrazovati eksperte, odnosno ljude koji će kasnije implementirati određena područja u svom svakodnevnome djelovanju.“
Time, zapravo, RACVIAC može biti dodatno usavršavanje odabranim kadetima, i odabranim… u krajnjoj liniji, i profesorima?
„Da, može! S tim da mi pokušavamo realno planirati naše aktivnosti, s obzirom na novu dinamiku i na ipak limitirani broj od 30 ljudi. Nećemo ići previše daleko, dok ne ostvarimo kapacitet… RACVIAC ne može zapošljavati ljude…po međunarodnom sporazumu, nama su predstavnici ljudi koji su sekundirani, odnosno, koje su države poslale… Ali, činjenica da smo financijski stabilni ne omogućuje dovoljan broj ljudi… Sad imamo predstavnike devet zemalja, što je dovoljno za aktivnosti koje smo sad planirali. Za neke naše planove morat ćemo sačekati neka vremena kad će zemlje moći slati po dva predstavnika, i gdje ćemo moći ostvariti i ovaj viši nivo suradnje… Međutim, ono što mi sigurno pokušavamo – napravili smo mrežu naših predavača i eksperata, iz zemalja regije i izvan regije. Sa njima ćemo raditi i publikacije, ali i dizajnirati neke specijalističke studije… Ali, to je nešto što treba pričekati još možda godinu ili dvije…“
