U kompleksu NATO zapovjedništva u Bruxellesu od jučer, 22. listopada, traje dvodnevni ministarski sastanak NATO saveza, na kojem Hrvatsku predstavlja ministar obrane Ante Kotromanović. Radni dio skupa započeo je zasjedanjem Skupine za nuklearno planiranje (Nuclear Planning Group – NPG), radne grupe kojom predsjeda Glavni tajnik NATO, i koja obuhvaća predstavnike svih nacionalnih delegacija zemalja članica, osim Francuske. Na jučerašnjem takvome sijelu pretreseno je izvješće predstavnika Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva o stanju njihovih nuklearnih politika, budućim planovima i prioritetima.
Uz to, tijekom prvoga dana ministarskog skupa, predviđena su bila dva velika radna segmenta – zasjedanja Sjevernoatlantskoga Vijeća u ministarskome sastavu. Prvi od tih segmenata, zakazan za rano popodne, bavio se obrambenim sposobnostima i naporima za njihovo unapređivanje. Ministri su tu raspravljali o NATO raketnome štitu (NATO’s Ballistic Missile Defence system) – sustavu koji bi zemlje članice, njihovo stanovništvo, prostor i snage trebao štititi od raketnih napada iz krajeva van euroatlantske regije. Uz diskusiju o izazovima pri uspostavi te sposobnosti, spomenut je i novi konkretni korak u njenom razvoju – do kraja listopada u Rumunjskoj bi trebali započeti građevinski radovi na kopnenoj varijanti borbenoga sustava Aegis, osnovi NATO sustava raketne obrane koju se razvija pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država.
Po pitanju cyber-obrane, ocijenjeno je da razvoj sposobnosti napreduje u skladu s planovima. Dok je Anders Fogh Rasmussen, glavni tajnik NATO saveza istaknuo “Cyber-obrana je pitanje u nacionalnoj odgovornosti članica. Ali, mi se svi slažemo da NATO tu može, i treba, igrati korisnu ulogu u olakšavanju razvoja jakih nacionalnih sposobnosti za cyber-obranu“. U tu je svrhu usvojeno i posebno izvješće, na temelju odluka s prethodnog NATO ministarskog sastanka, održanog početkom lipnja ove godine. U ovom se dokumentu govori o unapređivanju procesa upravljanja cyber-obranom na razini NATO saveza, o suradnji sa EU po tim pitanjima, te o potrebi dublje suradnje s informatičkom industrijom.
Tijek NATO obrambenih reformi pobudio je posebnu pažnju. Ministri su tu usvojili izvješće o napretku pri provođenju reformi, temeljem revizije više od 20 “Smart Defence” projekata koji su bili pokrenuti nakon NATO summita u Chicagu, krajem svibnja 2012. godine. Razvoj suradnje je na općoj razini ocijenjen dobrim, iako su na pojedinim područjima uočena i znatna odstupanje, koja traže dodatan napor. Ujedno, rasprava se povela i o pitanju “vodećih država” pri višenacionalnome razvoju obrambenih sposobnosti, u formi svojevrsnih clustera. Tu se radi o njemačkome prijedlogu, nazvanom “Framework Nation Concept”, koji pokušava proširiti značaj pojma vodećih država, ne bi li se njime dalo novi poticaj obrambenome povezivanju – u sklopu “Smart Defence” pristupa, ali i izvan njegovih uskih granica. To je tema o kojoj će vjerojatno još itekako biti riječi u budućnosti.
Drugi radni segment, zakazan za kasno popodne, bio je posvećen konceptu povezanih snaga (Connected Forces Initiative). Ministri obrana NATO članica prihvatili su pripravljeno izvješće o napretku, kao i političko-vojne smjernice za daljnje provođenje ove inicijative. U tim se dokumentima definiraju elementi potrebni za zadržavanje iskustava stečenih u obuci, izobrazbi, i uvježbavanju snaga temeljem iskustava iz posljednjih 20 godina – a posebno temeljem misije ISAF u Afganistanu, čiji se skori kraj predviđa za drugu polovicu 2014. godine. Ključni elementi paketa Inicijative povezanih snaga trebali bi saveznicama omogućiti dostizanje ciljeva “NATO snaga 2020” – prema riječima Andersa Fogha Rasmussena, glavnog tajnika NATO saveza: “modernih, usko povezanih snaga; opremljenih, obučenih, uvježbanih i zapovijedanih na takav način da mogu djelovati u suradnji, i s partnerima, u svim operativnim sredinama“. S jedne strane, na ovu su temu svi relevantni dokumenti tek pripremni, budući će se o cjelovitome paketu mjera Inicijative povezanih snaga raspravljati 2014. godine – na NATO summitu u Londonu, kada se očekuje i njegovo usvajanje od predsjednika država te Vlada. S druge strane, te će se ideje u dogledno vrijeme razrađivati kroz nizove međunarodnih vojnih vježbi – koje će 2015. godine ugostiti Španjolska, Portugal i Italija – da bi one nakon toga prerasle u redovita događanja, koja bi trebala imati širok opseg i koja će pokrivati puni raspon savezničkih misija. Kako je Rasmussen istaknuo: “Danas smo se usuglasili i o tome da sastavimo jedan širi koncept obuke i vježbi do 2020. godine – ne bi li osigurali da je sve što radimo koherentno i uvezano, kako unutar Saveza, tako i sa zemljama partnerima“.
Na kraju, jučerašnji je dan u Bruxellesu okončan radnom večerom, zakazanom u terminu za večernji dnevnik. Tijekom nje je, kao prvo, načeta tema o kojoj će više riječi biti danas – očekivanja NATO članica za period jeseni iduće godine u Afganistanu, te daljnje sudjelovanje NATO zemalja u toj zemlji (operacija Resolute Support). Uz to, bilo je riječi i o predstojećem NATO summitu, koji bi trebao prethoditi spomenutoj tranziciji u Afganistanu, a na kojem će dominirati teme razvoja obrambenih sposobnosti zemalja članica (čemu bi poticaj trebalo dati i za tu prigodu predviđeno usvajanje dokumenta “Političke smjernice 2014”). Ujedno, tijekom radne večere otvorena je i još jedna tema, ponešto manje prisutna u široj javnosti – situacija u Libiji, te nedavno prihvaćena molba za pružanje NATO podrške tamošnjim vlastima u izgradnji lokalnih sigurnosnih struktura. Za to je 21. listopada uspostavljen jedan mali savjetnički tim, koji će ondje djelovati usklađeno sa širim nastojanjima međunarodne zajednice.
Drugi dan skupa
Danas, drugog dana ministarskog sastanka, radni je program skupa započeo ranojutarnjim zasjedanjem Vijeća za suradnju NATO-Rusija. Zbog tog je skupa u Bruxelles stigao i Sergej Šoigu, ministar obrane Ruske Federacije. Uz uobičajene floskule o produbljivanju dosadašnje suradnje, za koju se tvrdi kako je jača nego ikada, od tema se spominje tek suradnja na suzbijanju terorizma, te zajednička podrška afganistanskim sigurnosnim snagama. Ujedno, prilično je jasno kako će se na repertoaru naći i neka područja gdje je to slaganje i ponešto manje – recimo, pitanja uspostave NATO sustava protu-raketne obrane ili aktualnog sigurnosnog stanje u Siriji.
Konačno, ovaj skup NATO ministara obrane i predstavnika partnerskih zemalja trebao bi biti dovršen sastankom predstavnika država koje sudjeluju u radu misije ISAF u Afganistanu. Na ovoj se radnoj zadaći oko 11 sati očekuje i prisustvo Bismullah Mohammadi Khana, afganistanskoga ministra obrane, kao i Catherine Ashton, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te Jana Kubiša – od 23. studenog 2011. godine posebnoga predstavnika Glavnog tajnika UN Ban Ki-moon, te čelnika UN misije UNAMA (United Nations Assistance Mission in Afghanistan). Dio je to pristupa afganistanskoj materiji kojeg dobro opisuje jučerašnja optimistična izjava Andersa Fogha Rasmussena: “Afganistanske snage sada vode, pri tome pokazuju hrabrost, pouzdanje i sve veće sposobnosti. Mi ćemo nastaviti planiranje post-2014 misije, ne bi li ih uvježbavali, savjetovali i pomagali, kao dio našeg trajnog partnerstva“.