Nakon ljetne stanke, jutros je na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno suđenje bivšem ministru obrane Berislavu Rončeviću i tadašnjem mu pomoćniku Ivi Bačiću, a vezano za slučaj kamioni iz 2004. godine. Sudac Željko Horvatović saslušao je iskaze prva dva svjedoka, Željka Keškića i Milana Sučića.
Željko Keškić je, kao donačelnik, odnosno voditelj Odsjeka za transport (jednog od odsjeka unutar Uprave za materijalne resurse), 2004. godine sudjelovao u predpripremnoj fazi za nabavu nebojnih motornih vozila, te je u tom svojstvu, a na prijedlog generala Slavena Zdilara, imenovan i članom Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave nebojnih motornih vozila, koje je osnovano odlukom tadašnjeg pomoćnika ministra obrane Ive Bačića. Prema njegovom svjedočenju, Povjerenstvo se sastalo 3 puta (iako nije u to potpuno siguran), a tijekom njegovog rada Keškić nije vidio ni Rončevića ni Bačića. Također, na pitanje odvjetnika optuženih, svjedok je rekao kako Rončević na njega nije utjecao, niti mu je sugerirao koje će taktičko-tehničke zahtjeve tražiti u natječaju, a nije ni sugerirao kojim će se potencijalnim ponuđačima slati poziv na natječaj. Keškić je potvrdio kako je upravo on autor „Prijedloga koncepta sustava opremanja Ministarstva obrane i Oružanih snaga nebojnim vozilima“, kojeg je napisao po zahtjevu i odobrenju generala Zdilara. U tom tekstu, sastavljenom prije formiranja Povjerenstva, izložene su temeljne smjernice za stvaranje jednostavnijeg i djelotvornijeg sustava nabave, a koje je Keškić sažeo ovako: „najbolje za najmanje para i najdjelotvornije za OS“. U pojašnjenju je dodao da je ideja bila (1) da se unificiraju motorna vozila u Oružanim snagama, te da ubuduće OS umjesto recimo „530 vrsta“ – raspolažu s 2 do 3 vrste motornih vozila, kako bi održavanje i nabava rezervnih dijelova bilo što jeftinije. Druga ideja vodilja bila je (2) da se u dodatno opremanje vozila što više uključe domaći proizvođači, a treća – (3) da se nabavlja prema potrebama i u skladu s NATO-standardima.
Keškić je potvrdio da je prije raspisivanja natječaja na testiranju u OS bilo jedno vozilo MAN, dok je uz ogradu da nije siguran, rekao da misli da je bilo i IVECO-vo vozilo, kao i razna druga vozila koja su se ranije nudila MORH-u i OS RH. Poznato mu je da je MAN nudio svoja vozila godinama prije raspisivanjima natječaja, te da je prezentaciju svojih vozila MAN održao negdje u Zagorju, puno prije 2004. godine. S rezultatima samih testiranja nije bio upoznat. Većina ponuda pristiglih na raspisani natječaj odgovarala je taktičko-tehničkim zahtjevima (osim jedne, koja nije sadržavala traženu dokumentaciju), ali njemu osobno, rekao je Keškić pred sudom, bilo je jedino važno da kamioni ispunjavaju uvjete o nosivosti od 5 tona i „tankanju“ gorivom F34 (NATO oznaka za američko gorivo JP8 – „Jet Propellant 8“). U studenom 2004. Povjerenstvo je podnijelo zahtjev da se natječaj poništi, jer ponude nisu udovoljavale novčanim zahtjevima (planiranima u godišnjem proračunu MO). Na pitanje predstavnika USKOK-a je li on kao član Povjerenstva Rončeviću ili Bačiću ikada rekao da su IVECO-vi kamioni najpovoljniji, Keškić je odgovorio negativno, dodajući kako misli da ih u tom razdoblju nije niti vidio.
Drugi svjedok, Milan Sučić, u to je vrijeme radio u Ministarstvu obrane na radnom mjestu voditelja Odjela tehnike u Službi za ugovaranje i nabavu, te je sukladno tome imenovan i za voditelja Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave. Na to ga je mjesto predložila tadašnja načelnica Službe za ugovaranje i nabavu Ojdana Žužul, dok je odgovorna osoba za rad Povjerenstva bio Ivo Bačić, kao onaj tko ga je osnovao. Sučić se u svjedočenju pozvao na to da daje iskaz istovjetan onome koji je dao 5. veljače 2010. godine, na prvom suđenju u slučaju kamioni, čime je bitno skratio vrijeme novog davanja iskaza. Sučić je dopunio Keškićevo svjedočenje tvrdnjom da je Povjerenstvo, nakon prikupljanja ponuda, održalo još 5 sastanaka, te da nikada nije dobio nikakve upute ni od koga, pa tako ni od Rončevića ili Bačića. Nitko mu nikada nije rekao, ustvrdio je Sučić, da neko vozilo ne ispunjava zahtjeve, dok Renaultova ponuda nije uvažena zbog nepotpune dokumentacije. Također, ni on nikada nije rekao niti jednom od optuženih da bi jedno od vozila (MAN ili IVECO) bilo najpovoljnije, jer nije s njima bio u kontaktu. Sučić je svoje svjedočenje zaključio izjavom da se nije složio sa zahtjevom o poništenju natječaja, jer je zaključak bio da se revidiraju uvjeti natječaja (s obzirom na preskupe ponude, pa je opcija bila da se smanji broj vozila). Ponovno je spomenuo Željka Keškića kao osobu koja se zalagala za pokretanje izravne pogodbe s više ponuditelja.
Suđenje se nastavlja sutra.