Nakon što je punih 5 dana trajala neizvjesnost hoće li se i kada sazvati Odbor za obranu kako bi raspravio konačne prijedloge Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, ta željno iščekivana sjednica dogodila se jučer ujutro. No ni tada nije jasno rečeno da li je upućivanjem predsjedničkog „prethodnog mišljenja“ izravno Saboru prekršena procedura ili ne. Svi akteri te priče ostali su na svojim starim stajalištima – HDZ-ovi Tomislav Ivić i Zvonko Milas tvrde i dalje da su Vlada i MORH trebali čekati „prethodno mišljenje“, MORH i obrambeni ministar smatraju da je i Sabor potpuno adekvatna i predsjedničkim ovlastima prihvatljiva adresa, dok je izaslanik Predsjednika RH, njegov savjetnik za obranu Zlatko Gareljić, pokušavao širiti mir i dobro.

Ledeno doba između Pantovčaka i MORH-a

Razočaranje prisutnih novinara nije moglo biti veće, budući su se, željni krvi u borbi dva zagrebačka brda (Pantovčak i Markov trg/Gradec) okupili u neuobičajeno velikom broju. Tako su se s Odbora za obranu vratili s tek pokojom cvebom, dok je suština obrambenih zakona ostala valjda za neka manje turbulentna vremena. Ipak, bilo je jasno vidljivo da su odnosi između Pantovčaka i Sarajevske ceste najhladniji do sada – uz to što se ministar obrane Kotromanović pobrinuo da ga jedna prazna stolica dijeli od Zlatka Gareljića, u raspravi oko zakona vidljivo je pokazivao da ne drži do mišljenja Predsjednika Republike i njegovih ljudi, silom zakona instaliranih u tijela Ministarstva obrane. Iako je šef države ujedno i Vrhovni zapovjednik OS RH, Ministarstvo obrane je ono koje drži blagajnu, pa time zaslužuje i veću dozu samostalnosti, drži Kotromanović. I za drugu novinu – odstranjivanje predstavnika Predsjednika RH u svom Vojnom savjetu ministar obrane ima logično objašnjenje:

„To je moj savjet – odnosno od budućih ministara savjet… Potpuno je logično da budu ljudi unutra, kao ljudi… Dosad je bio, recimo, jedan pričuvni časnik, kojega je imenovao Predsjednik, kojeg je delegirao Predsjednik Republike. Do sada taj časnik – nikada se nije javio za riječ. Na mom savjetu. Mislim, to je smiješno! Ljudi moji, za to nema potrebe… na takav način!“

No što o tome misli Predsjednik RH, te koje je sve primjedbe na obrambene zakone uvrstio u svoje „prethodno mišljenje“ – to se ni na ovoj sjednici Odbora nije moglo saznati. Kako je pojasnio Zlatko Gareljić:

„Ne želim sada ići „davati prethodno mišljenje“, niti točku po točku obrazlagati, nego želim reći da u konačnici Hrvatski sabor usvaja akte, Zakon o obrani i Zakon o službi, s ambicijom svih nas, svih onih koji nose odgovornost za funkcioniranje od izuzetnog značaja sigurnosti i obrane, sustava koji danas priliči europskoj demokratskoj Hrvatskoj, članici NATO saveza, da svatko ima tu odgovornost. Zato mi je značajno naglasiti ovo: da se ne radi o prijedlogu, ne radi se o nerazumijevanju, radi se jednostavno o raspravi o izuzetno važnim zakonskim aktima koji reguliraju način organiziranja, način funkcioniranja izuzetno značajnih dijelova sigurnosnog i obrambenog sustava“.

Ostatak rasprave o obrambenim zakonima prilično je sličio na onaj iz siječnja ove godine, kada su zakoni ušli u saborsku proceduru na prvo čitanje.

Repriza prvog čitanja zakona

Većina članova Odbora ostala je pri svojim starim prijedlozima i primjedbama, te su pohvalili one koje su predložili sami ili zajednički kao Odbor za obranu, a Ministarstvo obrane ih je prihvatilo i inkorporiralo u zakone. Tu se posebno ističe prihvaćeni prijedlog o parlamentarnoj kontroli vojnih nabava, gdje je Ministarstvo obrane pristalo da saborski Odbor za obranu daje mišljenje za sve nabave veće od 5 milijuna eura. Drugi prihvaćeni prijedlog bio je onaj o imenovanju predsjednika Odbora za obranu u Vijeće za obranu – time se, kako se čulo u raspravi na Odboru, jača uloga Sabora u tom tijelu, iako se ono nije sastalo već više od 2 i pol godine, pa praktički postoji samo na papiru. Prihvaćena je i primjedba zastupnika Zvonka Milasa o nadležnosti Predsjednika RH u donošenju Plana uporabe Oružanih snaga. Milas je odmah najavio i amandman na članak 50 konačnog prijedloga Zakona o obrani, koji govori o „upućivanju zahtjeva za pomoć u obrani državama Saveza“, što Milas drži pomalo nelogičnim, ali će objasniti u obrazloženju amandmana koje će podnijeti njegova stranka HDZ.

Kao i na siječanjskoj sjednici, tako je i na ovoj najviše primjedbi na obrambene zakone imao umirovljeni general Petar Stipetić. On je izričito podržao predsjednika Josipovića u insistiranju na zadržavanju postojećih ovlasti Predsjednika Republike u sada već legendarnom članku 7 konačnog prijedloga Zakona o obrani.

„Mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika…prethodno mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika Republike – meni je veoma bitno da bude prisutno pri donošenju tih akata“,

objasnio je Stipetić zašto bi i dalje Predsjednik RH trebao davati mišljenje na obrambene akte koje donosi Vlada, ali i Hrvatski sabor. Isto tako smatra da bi u Kadrovskom savjetu ministra obrane, čije članove imenuje sam ministar, trebao obavezno sjediti i “načelnik Glavnog stožera i, ako je moguće, i organ iz Ureda Predsjednika, koji vodi poslove obrane – jer su i jedni i drugi zainteresirani za rješavanje kadrovske problematike“. Baš kao i prvi put, i sada je Stipetić prigovorio članku 108, kojim se propisuje da se Vojna policija „ustrojava u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama“.

“Radi ove kriminalističke policije mi uporno inzistiramo da to bude pri Ministarstvu obrane, što nema logike. To je vojska sa specijalnim zadaćama i ovlastima, i ona se ponaša kao i ostale postrojbe Oružanih snaga. Mislim da bi bilo dobro da se vojni policijski poslovi i provedba ovlasti, koja se propisuje Pravilnikom o radu i djelovanju vojne policije, koji donosi ministar obrane – ja bi tu dodao, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, jer se njihove ovlasti međusobno dodiruju, i nekad – često puta – i prepliću. I uz suglasnost Predsjednika Republike, koji je Vrhovni zapovjednik cjelini Oružanih snaga, prema tome i Vojnoj policiji“,

predložio je Stipetić, a Kotromanović potom glatko odbio jer je to formulacija prepisana iz starog, još uvijek aktualnog Zakona o obrani. Novost je i da će ubuduće civilna policija moći nadzirati civile u Ministarstvu obrane, a u suradnji s Vojnom policijom – i djelatne vojne osobe zaposlene u Ministarstvu.

Stipetić nije zadovoljan ni odredbama o mobilizaciji pričuvnog sastava koje su po njema, vrlo šture i nedovoljno propisane i definirane.

„Pojam razvrstane i nerazvrstane pričuve, po meni, ili nije dobro shvaćen, ili nije dobro definiran. Nešto je razvrstano ili nerazvrstano ako znamo kome pripada i gdje mu je mjesto… ali, ako je nerazvrstana pričuva neobučeno ljudstvo, a razvrstana – obučeno ljudstvo – onda smo to mogli tako i nazvati. Ja ne vidim da je itko razvrstan u Oružanim snagama ukoliko nije stavljen u svoju postrojbu, ukoliko mu nije određeno njegovo mjesto, ukoliko nema svoj definiran zadatak u sklopu Oružanih snaga, i druge stvari koje se reguliraju na taj način. A ovo što vi ovdje – barem sam ja tako shvatio – govorite kao nerazvrstana pričuva, to je neobučeno ljudstvo koje nije prošlo vojnu obuku, koje nije prošlo dragovoljno služenje vojnog roka. Po meni bi nerazvrstana pričuva bio dio ljudstva, koji ima svoje vojno-evidencione specijalnosti – znači, prošao je obuku, ali nije stavljen u konkretnu pričuvnu postrojbu, nego je negdje okupljeno i služi za popunu vjerojatno gubitaka u ratnim djelovanjima i popunu postrojbi uslijed nekih drugih situacija.“

3+5+6 = 20

Pojedini saborski zastupnici tek su sada otkrili da postoje vojnici kojima ističe ili im je već istekao drugi ugovor o profesionalnoj vojnoj službi, a zbog još uvijek nedonesenog novog Zakona o službi u OS RH nisu u mogućnosti iskoristiti jednu od najvećih novosti spomenutog zakona – sklapanje 3. ugovora. To je posebno izdvojio predsjednik Odbora za obranu Tomislav Ivić, kao jedan od argumenata za do sada napravljene proceduralne propuste:

„Mislim da je prošlo previše vremena između 1. i 2. čitanja – prvo čitanje smo imali 30. siječnja ove godine, dakle prije gotovo 4 i pol mjeseca. Samim tim sami sebe smo doveli u situaciju da nam je dio vojnika, profesionalnih vojnika, koji su imali ugovore, istekao im je ugovor – to nam prijeti i sada, jel tako?! 13. izlazi drugom dijelu njih ugovor koji je pitanje kako će to biti riješeno, s obzirom da vjerojatno glasanje neće biti do petka. Dakle, te stvari su se mogle izbjeći da je bilo malo možda više koordinacije da se zakon ranije pusti u saborsku proceduru.“

————————————-

————————————-

Kotromanović je pokušao skrenuti fokus, pohvalivši se novom mogućnošću sklapanja 3. ugovora:

„Stari Zakon o službi kaže – 3 + 5. Znači, ti vojnici bi izašli, i svejedno. Zakon nije vlak, koji treba krenut u 15:00, s perona 8… Imali smo, kako ste vi rekli, četiri mjeseca. Slušali smo, pitali smo, komunicirali smo, tražili smo mišljenja. I to je bila naša transparentnost. Pitanje koliko tu vojnika uopće zadovoljava načelnika Glavnog stožera, i zapovjednika. Možda… Do sad je istekao ugovor negdje, recimo, za pedesetak ljudi. Možda su svi… možda će reći načelnik glavnog stožera i zapovjednik… za svakog od njih… ne – ali mi smo svejedno poslali pisma svakom vojniku, i rekli smo mu… i omogućili smo kroz zakone, da oni koji su dobri, da ih ponovo vratimo u sustav. Tako da smo i na to mislili.“

Međutim, upravo su „drugougovorci“ kojima ističe služba iskorišteni kao sredstvo za aktualnu brzinsku raspravu i donošenje obrambenih zakona – naime, nakon što je Nepoznati Netko shvatio da će sutra jednoj većoj grupi vojnika prestati radni odnos u OS RH, na brzinu je ugurao obrambene zakone u saborsku proceduru. Oni najoptimističniji tvrde da će, nakon jučerašnje rasprave o zakonima na Odboru i potom na plenarnoj, glavnoj sjednici Sabora, Vlada već danas na užem kabinetu prihvatiti ili odbaciti podnesene amandmane, kako bi možda već poslijepodne saborski zastupnici na brzinu izglasali obrambeni zakonski paket. No to je, kažemo još jednom, optimističnija varijanta.

Trećim ugovorom zadovoljan je i vanjski član Odbora za obranu, nedavno umirovljeni general Tomo Medved, iako bi bio zadovoljniji da je prihvaćen i njegov prijedlog kojim se profesionalnim vojnicima omogućava i više od 3 ugovora.

„Kad govorimo o takvim vojnicima svakako moramo naglasiti da se tu radi o najboljim vojnicima i tu nema automatizma, barem ja tako shvaćam kroz tekst zakona, da se omogući ostanak u službi do 20 godina staža. Jer u suprotnom, ti vojnici koji sada  nakon dva ugovora izlaze iz sustava – postaju socijalni problem. De facto oni izlaze iz OS nakon što je u njih uloženo jako puno sredstava – oni su osposobljavani i obučavani na izuzetno skupim i složenim sustavima, a izlaze iz sustava de facto bez zanimanja i postaju socijalni problem. Ovo vidim kao jako dobro rješenje što u smislu očuvanja sposobnosti koje su ti vojnici stekli za vrijeme svog služenja, što u smislu smanjivanja troškova.“

Tri ugovora s beneficiranim radnim stažem po novom znače 20 godina staža osiguranja, što bi većini profesionalnih vojnika omogućilo da ne ostanu na cesti, kao što je trenutno slučaj s prvom grupom od 43 vojnika kojem je prije mjesec dana istekao drugi ugovor o vojničkoj službi.

Sindikalni zahtjevi – prihvaćena samo kozmetika

Na vlastiti zahtjev, jučerašnjoj sjednici Odbora prisustvovali su i predstavnici sindikata – kako oni iz Sindikata državnih službenika i namještenika, tako i oni iz Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama. U dosadašnjim usuglašavanjima obrambenih zakona oba sindikata su od Ministarstva obrane tražila i uvrštenje odredbi koje se tiču poboljšanja statusa i prava njihovih članova, službenika i namještenika u Ministarstvu i Oružanim snagama. Neki od tih zahtjeva su prihvaćeni – poput onih o pravu državnih službenika i namještenika na plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje i prehranu (bez čega su ostali 2009. godine), no mnogo ih je i odbijeno.

Jedan od glavnih sindikalnih zahtjeva – osnivanje vojnog sindikata – i dalje će ostati tek puka želja, budući da Ministarstvo, kako je rekao ministar obrane Kotromanović, ima previše problema s tužbama i sudskim troškovima, pa mu ne treba još i sindikat za vratom. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika i službeno je podnio nekoliko amandmana na Zakon o službi u OS RH, među kojima je i novi članak 48.a, koji predviđa da „izuzetno, službenik i namještenik po potrebi službe može biti privremeno raspoređen na odgovarajuće ustrojbeno mjesto djelatne vojne osobe u skladu sa stručnom spremom i zvanjem, ako se ustrojbeno mjesto čija je popuna prijeko potrebna ne može popuniti odgovarajućom djelatnom vojnom osobom“.

Na sjednici prisutni članovi sindikata tražili su i nadopunu članka 121 Zakona o obrani, kojom bi se regulirale mirovinske povlastice za službenike i namještenike, pripadnike MORH-a i OS RH, koji su proveli najmanje 30 mjeseci u ratnim postrojbama OS RH u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. Iako je ministar Kotromanović pokazao razumijevanje za njihov zahtjev, elegantno ga je skinuo s dnevnog reda, budući da on nije i ne može biti predmet Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, već nekog od zakona koji reguliraju prava mirovinskog osiguranja.