*Iako je hrvatska vojska još 2008. napustila pulski Muzil, višestoljetno vojno područje, on je do danas ostao nedostupan kako Puljanima, tako i znatiželjnicima koji bi rado razgledali nekadašnje austrougarske fortifikacije. Zdanja iznimne povijesne i kulturne vrijednosti, sa 180 hektara pripadajućeg zemljišta, na određeni su način nedostupna i gradskoj i županijskoj vlasti, personaliziranoj u IDS-ovim političarima. No to ih nije spriječilo da kuju planove o budućnosti Muzila – tako su za to područje isplanirali privatizaciju, s neizostavnim golf-terenima i hotelskim kapacitetima. Međutim, i građani Pule smatraju da imaju pravo u odlučivanju o namjeni tog bivšeg vojnog kompleksa, pa je 2009. godine pokrenuta građanska inicijativa „Volim Pulu“, koja zagovara korištenje Muzila u civilne svrhe, odnosno razvoj tog velikog gradskog poluotoka na dobrobit svih građana.

Posljednji dani izborne utrke za buduće gradske i županijske oce činili su se idealnima za još jedno preispitivanje stajališta o budućnosti Muzila. U organizaciji Zelene Istre i Centra za mirovne studije, a u sklopu projekta „PINS: Public interes – not saleable“, u srijedu, 15. svibnja, u Puli je održana tribina pod nazivom „Budućnost Muzila: grad ili resort“. Na tribinu su pozvani kandidati za istarskog župana i gradonačelnika Pule, IDS-ovci Valter Flego, odnosno njegov zamjenik Miodrag Čerina, i Boris Miletić, SDP-ovi kandidati Damir Kajin i Peđa Grbin, te kandidati Ladonje Bruno Nefat i Mauricio Licul. Svi su se odazvali osim IDS-ovih kandidata koji su, očito računajući i na novi mandat na vlasti, 2 sata prije početka događanja otkazali svoje sudjelovanje, poručujući da „ne žele sudjelovati“, te da „zbog čega bi se Zelena Istra morala u ovo izborno vrijeme baviti tom temom“. Kako je svako vrijeme, uključivši i ono izborno i postizborno, dobro za bavljenje ovakvim temama, tribina je uspješno održana. Moderator rasprave, Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, u uvodu je indirektno odgovorio IDS-u, napominjući da je „ovo tema Pule, ali i Hrvatske, jer je kvalitetno iskorištenje bivših vojnih teritorija itekako jedno od temeljnih pitanja nekog hrvatskog razvoja“, a Pula je jedan od onih hrvatskih gradova koji imaju dovoljno potencijala za određivanje jednog dobrog razvojnog tempa.

Svi kandidati složili su se u gledanju na Muzil kao dio grada, sa sadržajima koje osmišljavaju građani za građane. Iako Muzil raste kao grad još od 1824. godine, za Ladonjinog kandidata Brunu Nefata sporno je to što je on danas jedna mrtav organizam, „poput čovjeka koji upadne u stanje kome, 5 minuta prije smrti, prije nego mu mozak ostane bez kisika“. Upravo tih posljednjih 5 minuta, u odnosu na gotovo 200 godina života, znak je da se s Muzilom pod hitno nešto mora učiniti. I gradskoj i županijskoj vlasti treba biti omogućeno da sudjeluje u razvoju novih potencijala Muzila, ali ga treba prije svega promatrati kao nasljeđe, nasljeđe svih građana i građanki Pule. Problem je, međutim, što se smjernice za razvoj Muzila temelje na samo dvije studije (arhitektonskog studija 3 LDH i studija Kappo u vlasništvu bivšeg rovinjskog gradonačelnika), dok nisu u obzir uzeti rezultati prethodnih istraživanja, uključujući i radove mladih kreativnih ljudi koji su preko svojih sveučilišta proučavali Muzil, i potom prezentirali neka svoja rješenja. Nefat je protiv toga da se područje Muzila, ali i čitave pulske fortifikacijske zone rascjepka i proda dio po dio, te smatra da bi najbolje bilo da se za Muzil donese prostorni plan područja posebnih obilježja. Time bi se dobio jedan širi pristup, kojim bi se zaštitilo 200 godina tradicije.

Nefatov protukandidat za funkciju župana, dojučerašnji IDS-ovac, a danas kandidat koalicije SDP-HSU-HSLS-SDSS-SDA Damir Kajin je za padanje svih rampi i žica, „ali ne samo između Muzila i građana Pule, nego jednako tako i između onog rezidencijalnog dijela Brijuna i onog komercijalnog dijela Brijuna“. Po njemu, početna točka svakog razgovora o budućnosti Muzila trebala bi biti – „što građani Pule u ovom trenutku očekuju od Muzila“, a da bi znali što od njega žele – treba im otvoriti vrata i omogućiti da ga razgledaju i upoznaju. Tu nije problem vojska, ustvrdio je Kajin, koja samo radi svoj posao i za njega dobiva plaću, već je problem to što čuvanje Muzila nije njen posao. To bi trebalo urediti po uzoru na Rt Kamenjak, ili slično, kako se ne bi ponovila opća devastacija koja se dogodila po povlačenju vojske iz Svete Katarine i Monumenta. Ne smije se, tvrdi dalje Kajin, niti dogoditi ono što je prije nekoliko godina najavio Ivan Jakovčić, a to je da „sadržaj koji će biti na Muzilu ovisi o investitorima“.

„Sadržaj trebate vi osmisliti, a investitori – ako žele proći ovaj posao, ako žele nešto raditi, ako žele zaraditi – e onda trebaju tu zamisao građana ovoga grada i prihvatiti i ispoštovati“, kazao je Kajin, dodajući kako na poluotoku treba biti mjesta i za turizam i za sport, za kulturu i zabavu, kao možda i za stambenu gradnju i turističku djelatnost, odluče li tako građani. Projekt „Brijuni Rivijera“, čiji je dio i prostor Muzila, po Kajinovom se mišljenju urušio i više ne egzistira: „U ovih 10 godina potrošilo se nekih 12 milijuna kuna, bez ambicije, bez ideje, bez ičega, pojedinci su zbog toga obišli cijeli svijet, potrošili na dnevnice brdo novca, na reprezentacije potukli jedan vagon škampi, ali rezultat na kraju je – nula“. Za tu nulu nisu krivi ni novinari, ni konzervatori, ni nevladine udruge, već megalomanije i krivi pristup. Kajin je siguran da se na prostoru Muzila ništa neće dogoditi još naredne 2-3 godine, jer u postojećim planovima i strategijama nije predviđena izgradnja niti jednog hotela u Istri prije 2015. godine, i to bi vrijeme trebalo iskoristiti za razgovor s nadležnim ministrom i ponudu za otvaranjem vrata Muzila građanima Pule.

Na izlaganje Brune Nefata nadovezao se njegov kolega iz Ladonje, kandidat za pulskog gradonačelnika Mauricio Licul. I on je primijetio da su na Gradskom vijeću Pule u travnju 2012. prezentirane smjernice za izradu urbanističkog plana, pa tako i za razvoj Muzila temeljene isključivo na prostorno-programskoj studiji studija 3 LHD, koji je u Puli vrlo prisutan i jak, pa nikome nije palo na pamet dovoditi u pitanje stručnost tih arhitekata. Gradski su vijećnici smjernice vidjeli tek na sjednici Gradskog vijeća, bez da su one ranije predstavljene bilo vijećnicima, bilo predstavnicima mjesnih odbora, a kamoli zainteresiranim inicijativama, udrugama i građanima. Istodobno, postoji puno zainteresiranih, mladih i stručnih ljudi, poput onih iz Društva arhitekata Istre, koji pokušavaju stvoriti jednu vrstu vizije – na koji način valorizirati prostor Muzila. No takve i slične prijedloge aktualna gradska vlast smatra gotovo neprijateljskim aktom, kazao je Licul, prozvavši sadašnjeg gradonačelnika Pule, IDS-ovca Borisa Miletića da je upravo on predložio izmjene prostornog plana Istarske županije s ucrtanim golfom na Muzilu. Licul je vidio i neke druge prijedloge i studije o razvoju Muzila, od čega su mu neke djelovale bolje od one prezentirane na Gradskom vijeću. Iz toga zaključuje da se tu očito radi o „nekim privatnim interesima, koji s određenom studijom budu i formalno zadovoljeni“.

Za smjernice za izradu urbanističkog plana glasao je svojedobno SDP-ov kandidat za gradonačelnika Pule Peđa Grbin i to, kako danas tvrdi, uz ogradu da ne bi digao ruku za urbanistički plan koji bi bio u skladu s propagandnim filmićem rađenim za lokalne izbore 2009. godine. U tom djelcu, tvrdi Grbin, nema nikakvih projekata, ni ičeg što bi se poklapalo s njegovom vizijom razvoja Muzila i grada Pule. Postupak donošenja urbanističkog plana predviđa izradu posebnih studija – od one o utjecaju na okoliš, do konzervatorske podloge, ali predviđa i nešto puno bitnije – javnu raspravu o samom planu. Tu Grbin vidi veliku priliku za uključenje javnosti u osmišljavanje budućnosti Muzila. Druga je mogućnost, po njemu, anketiranje građana i razvoj Muzila kroz njihove odgovore. Grbin ne odbacuje mogućnost gradnje na Muzilu, dapače, ali napominje da se taj prostor ne smije u potpunosti izgraditi, već se većina mora kroz parkove i slične otvorene prostore ostaviti građanima za upotrebu. Grad se prema Muzilu neizostavno mora širiti, kaže Grbin: „Da li će tamo biti turizma? Svakako! Da li će tamo biti nekakvih megalomanskih resorta, kakvi nam se obećavaju – pa nema šanse! Ne samo zbog nas, nego i zato što naprosto, u ovom trenutku, niti nema investitora, koji bi bili nešto pretjerano zainteresirani ulagati u Pulu“.

Sudionici tribine, uključujući i moderatora, nisu se mogli složiti oko toga da li je Muzil u ingerenciji „Brijuni rivijere“ ili ne. Svi osim Peđe Grbina, uključujući i njegovog koalicijskog partnera Damira Kajina, tvrdili su da je Muzil dio tog kontroverznog projekta. Grbin, pak, tvrdi da društvo Brijuni rivijera d.o.o. upravlja s nekoliko prostora: Katarina-Monumenti, Hidrobaza i Pineta, iako su oni u direktnoj nadležnosti Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). „Brijuni rivijera se tu tek brine za provođenje određenih segmenata natječaja, koji – da budem iskren, mi nisu potpuno jasni, i često se pitam – da li je to poduzeće uopće potrebno. Ali, u krajnjoj liniji, Muzil nije dio ugovora o Brijuni rivijeri, Muzil nije pod upravljanjem Brijuni rivijere. Muzil – iako ga je naš župan osmislio kao dio Brijuni rivijere, danas to nije“, kategorički je ustvrdio Grbin. „Ne dao ti Bog da se AUDIO skrbi o tebi! Jer AUDIO samo čuje, ali ne djeluje. Od njega nema tona“, sažeo je smislenost te državne agencije Ladonjin Bruno Nefat.

Nefat se zalaže za donošenje određenog dinamičkog plana za sve fortifikacijske građevine i prostore oko Pule, koji bi se po potrebi mogao i korigirati, ali bi imao jasno zacrtane ciljeve do 2020. godine. To bi bila određena zadužbina za buduće gradske vlasti, a bez opasnosti da ovisi o dnevno-političkim razlozima i 2 ili 3 ruke više na sjednici Gradskog vijeća. Jedna od neizostavnih obaveza u tom dokumentu bila bi donošenje Plana za Muzil, nastalog na temelju provedenog referenduma. Peđa Grbin involviran je u jednu drugu inicijativu, koja uključuje Vojni muzej Ministarstva obrane, koji je napokon počeo posebnu pažnju pridavati pulskim fortifikacijama.

Posljednjih godinu dana radi se na tome da upravo ove fortifikacije dođu pod zaštitu UNESCO-a, a u tom pravcu počele su se poduzimati i određene mjere, poput pregledavanja tvrđava i pripremanja planova za njihovu zaštitu. No kako ne bi došlo do uništavanja kakva su se dogodila na nekim drugim lokacijama, MORH je ostavio jednu grupu vojnika da čuva Muzil. Za to postoji i još jedan razlog – pretpostavka da je na tom velikom prostoru ostalo još ponešto minsko-eksplozivnih sredstava. Prije nego se Muzil otvori za građane, nužno ga treba pregledati i očistiti.

Prijedlozima što i kako s Muzilom pridružila se i publika, od čega je u praksi najprimjenjiviji bio prijedlog da grad Pula sa zainteresiranim institucijama, inicijativama i udrugama sklopi ugovor o upotrebi Muzila na neko određeno vrijeme, i na način koji neće biti škodljiv za daljnju budućnost tamošnjih objekata i opreme. Tek kada bi se taj prostor počeo koristiti, upoznale bi se sve njegove manje i prednosti, kao i stvarni interes i potrebe građana i samog grada Pule za tim prostorom. Ukoliko se ustanovi da on nije odgovarajući za javne potrebe, ili da je prevelik, može ga se prodati ili konačno početi gospodariti njime na odgovarajući i svrsishodan način.

*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material  are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.

Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*