Jučer je Barack Obama po peti put u svojoj karijeri predsjednika Sjedinjenih Američkih Država iskoristio pravo veta i njime zaustavio stupanje na snagu “Zakona o odobrenjima za nacionalnu obranu” (National Defense Authorization Act – NDAA), kojim se u konačnici otvara put trošenju oko 612 milijardi USD godišnjeg obrambenog proračuna SAD (kroz namjenski “Zakon o odvajanjima za obranu” – Defense Appropriations Bill). Razlog ovog neuobičajenog poteza bio je u činjenici da se ovim propisom pokušalo ekskluzivno za sektor obrane SAD zaobići opća ograničenja visine dozvoljenih proračunskih rashoda, ujedno dodatno ograničavajući i daljnje transfere zatvorenika kojima se radi na konačnome pražnjenju zloglasnog zatvorskog kompleksa Guantanamo Bay.
Naime, postupkom nazvanim sekvestracija je ukupnom državnome proračunu SAD nametnut niz ograničenja, nakon što godišnja potrošnja države nadiđe određene razine. Kako su te razine postavljene iznimno oštro, već godinama krajem proračunske godine (1. listopada) dolazi u pitanje financiranje ukupne državne strukture SAD – što je onda predmetom vrlo žestokih međustranačkih natezanja republikanaca (koji trenutno imaju većinu u oba doma Kongresa) i demokrata (među koje spada i Obama). Ne bi li se pritisnulo Predsjednika, Kongres tu kao posebno sredstvo pritiska koristi i stavljanje pod upitnik financiranja obrane te nacionalne sigurnosti (što su inače teme vrlo drage Republikanskoj stranci), dok su demokrati u pravilu više inzistirali na jedinstvenom tretiranju svih rashoda. Upravo je ovo i srž posljednjih političkih sukobljavanja oko zasebnog oslobađanja sredstava za financiranje sektora obranu SAD u fiskalnoj 2016. godini.
Tko tu kome što?
Naime, dok je republikanska strana odbila zahtjev Baracka Obame za podizanje i vojnih i ne-vojnih godišnjih troškova države za 38 milijardi USD po pojedinoj kategoriji – Kongres je za obranu pokušao progurati svojevrstan proračunski trik, istodobno ustrajavajući na zadržavanju općih ograničenja na potrošnju. Trik se sastojao u ugradnji mogućnosti korištenja posebnog novčanog fonda zvanog “Izvanredne prekomorske operacije” (Overseas Contingency Operations – OCO), originalno rezerviranog za slučajeve izvanredne potrebe i pokrivanje ratnih troškova u inozemstvu – koji bi se privremeno povećalo baš za 38 milijardi USD, i tim sredstvima onda u hodu krpalo neposredne štete koje obrambenom proračunu SAD nanose proračunska ograničenja nametnuta kroz Zakon o kontroli proračuna (Budget Control Act) iz 2011. godine. Jučerašnji predsjednički veto na “Zakon o odobrenjima za nacionalnu obranu” za fiskalnu 2016. godinu Obama je komentirao riječima:
“Stavit ću veto na ovaj propis o financiranju, i poslat ću ga natrag u Kongres, a moja poruka njima je vrlo jednostavna: napravimo to na ispravan način. Mi smo usred proračunskih usuglašavanja… Hajdemo pripremiti proračun koji odgovarajuće financira našu nacionalnu sigurnost, kao i ekonomsku sigurnost. Hajdemo osigurati da smo u stanju na konstruktivan način reformirati naše obrambeno trošenje, tako da ono bude održivo na dugi rok, i osigurajmo da na odgovoran način možemo smanjiti broj ljudi u Guantanamu – da osiguramo da su Amerikanci sigurni, i da teroristima ne pružamo tako opasna sredstva za regrutiranje“.
Ova se izjava nadovezala na prethodne riječi glasnogovornika Bijele kuće Erica Schultza, koji je na ovu temu izjavio:
“Predsjednik vjeruje da muškarci i žene koji služe u našim Oružanim snagama zaslužuju adekvatno i odgovorno financiranje, ne putem trikova ili kroz korištenje nenamjenskih fondova, nego ono koje će – i koje bi moglo izdržati reviziju“.
Svečano potpisivanje veta na propis o godišnjem obrambenom financiranju, koje je Obama za novinare održao u Bijeloj kući, ozbiljan je politički udarac republikancima u Kongresu. Ovaj veto, ukupno je peti u karijeri za Baracka Obamu, a ujedno je i prvi koji ima veze sa sektorom obrane u SAD – za kojeg i Predsjednik SAD i Kongres tvrde kako im je posebno na srcu. Pri tome, NDAA sam po sebi ne sadrži neposredno raspodjeljivanje financijskih sredstava (koje sadržava već spomenuti “Defense Appropriations Bill”), već više postavlja aktualnu politiku sektora obrane – stvarajući time sadržajna ovlaštenja za konkretne programe javne nabave po granama sustava obrane. Ipak, njegovim je zaustavljanjem u postupku stvarno stavljena prepreka i za svako privremeno financiranje sektora obrane van ukupnog proračunskog konteksta, oko kojeg aktualno bjesni politički rat u Washingtonu.
Dilema zvana Guantanamo Bay
Osim samih načela financiranja obrane, spomenuti NDAA sadrži i niz drugih odredbi – pa tako i one o ograničenju rješavanja sudbine preostalih zatvorenika vojno-zatvorskog kompleksa Guantanamo Bay na Kubi. Dok je Barack Obama kao jedan od svojih bitnijih političkih ciljeva naveo zatvaranje ove zloglasne instalacije do kraja svog predsjedničkog mandata, velik dio republikanaca u Kongresu poduzima sve da takvo njegovo nastojanje ne uspije.
Trenutno Guantanamo Bay drži još 114 zarobljenika, dok je njih 657 transferirano drugamo, a ukupno devet osoba je ondje i preminulo. Dok su vlasti SAD prvenstveno nastojale tamošnje zarobljenike postupno prebacivati u druge države, taj se postupak pokazao izuzetno sporim. Još sporije je ispalo privremeno smještanje na drugim lokacijama tamošnjih zarobljenika kojima se u SAD ipak krenulo suditi, ili koje se izgleda odlučilo držati do daljnjega.
Dok je američki Ured za upravljanje i proračun (Office of Management and Budget) na tu temu obznanio: “Održavanje ovog kompleksa slabi našu nacionalnu sigurnost crpeći resurse, oštećujući naše odnose s ključnim saveznicima i partnerima, te kroz ohrabrivanje nasilnih ekstremista” – i iz redova nevladinih udruga koje se bave ljudskim pravima pozdravljeno je zaustavljanje NDAA u postupku. Naime, po njima dolazi krajnje vrijeme da Guantanamo Bay jednom bude i konačno zatvoren, a dodatna ograničenja na sustavno premještanje preostalih problematičnih zarobljenika iz tog kompleksa, koja su usputno ubačena u propis o financiranju obrane – predstavljaju samo stranačku igru vođenu s ciljem onemogućavanja Baracka Obama u postizanju još jednog od njegovih javno objavljenih političkih ciljeva prve kategorije.
Što dalje?
Na same najave ovog političkog poteza Predsjednika SAD su još u utorak 20. listopada posebnom konferencijom za medije reagirala dvojica republikanskih predsjednika Kongresnih Odbora za obranu – John McCain (Senat) i William “Mac” Thornberry (Zastupnički dom). Tom su prilikom oni istaknuli kako ovaj potez šalje krivu poruku u doba kada su SAD izložene brojnim sigurnosnim prijetnjama, te da se njime ugrožavaju i brojni reformski zahvati u obrani SAD definirani ovim širokim propisom, posebno oni vezani uz tamošnji sustav javnih nabava, uz suzbijanje seksualno motiviranih zlostavljanja u OS SAD, ograničavanje korištenja torture, te modificiranje važećeg sustava vojnih mirovina. Pa ipak, kako stvari trenutno stoje, usprkos činjenici kako je posljednjih dana NDAA prošao glasovanja u oba doma Kongresa (70 “za” i 27 “protiv” u Senatu, i 270 “Za” te 156 “protiv” u Zastupničkome domu) – u kojima, kako smo već napomenuli, republikanska strana ima relativnu većinu – ti zadobiveni omjeri podrške ipak ukazuju da pobornici ovakvog zaobilaznog financiranja obrane u oba ta doma Kongresa zapravo nemaju većinu dovoljnu za rušenje predsjedničkoga veta (usprkos i određenom broju demokratskih zastupnika koji su s Republikancima glasali za obrambeni proračun).
Kako je jasna i činjenica da Republikanci nemaju neku zamjensku strategiju za slučaj blokade u kojoj se obrambeno financiranje SAD sada našlo – jasno je kako je jučerašnjim vetom čitava ova tematika čvrsto vraćena u okvire šire proračunske rasprave u SAD. To će vjerojatno stvoriti dodatan pritisak prema republikanskim zastupnicima koji zaustavljanjem ukupno 12 proračunskih zakona potrebnih za financiranje fiskalne 2016. godine nastoje općenito politički pritiskati Baracka Obamu – posebice imajući u vidu da se od isteka fiskalne 2015. godine, na 1. listopada, čitav državni sustav SAD održava propisom o privremenom financiranju, čije važenje ističe 11. prosinca ove godine. Ako do tada ne bude postignut kompromis o razini troškova u idućem državnome proračunu SAD, tamošnjem sustavu državnih i javnih službi prijeti novi zastoj poslovanja – što je pojava koja posljednjih godina sve učestalije postaje neželjenom posljedicom redovitih svađa političkih blokova oko šire državne politike SAD i njenih proračunskih odsjaja.
