Bratislav Gašić, ministar obrane Srbije

U srijedu, 28. siječnja, Narodna skupština Srbije usvojila je izmjene Zakona o obrani i  Zakona o Vojsci Srbije, nakon što su dva dana ranije, u ponedjeljak, 26. siječnja, zastupnici proveli CIJELI dan (točnije – 10 sati, a ne sat, dva ili tri, poput hrvatskih im kolega!) raspravljajući o izmjenama ova dva temeljna obrambena zakona. Vlada RS-a te je izmjene usvojila još početkom prosinca prošle godine, uz objašnjenje kako će se time osigurati efikasniji sustav zapovijedanja i djelovanja Vojske Srbije. Konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o obrani i Zakona o Vojsci Srbije prethodila je gotovo godinu dana duga javna rasprava, s okruglim stolovima u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novome Sadu. Ova dva zakona posljednji su put mijenjana 2009. godine, no zbog proteka vremena i novih situacija često puta nisu bili dovoljni jasni, zbog čega je dolazilo do problema u njihovoj primjeni. Ove, 2015. godine dobro poznati pojam „profesionalno vojno lice“ odlazi u ropotarnicu povijesti, i zamjenjuje se uobičajenim izrazom „profesionalni pripadnik vojske“.

Kolegij u Ministarstvu obrane RS nakon usvojenih izmjena Zakona o obrani

Dio izmjena odnosi se na vraćanje ranije ukinutih izraza ili organizacijskih struktura (uključujući i one iz vremena Zakona o Vojsci Jugoslavije). Tako se predviđa vraćanje vojnog pravobraniteljstva kao posebne institucije za zaštitu imovinsko-pravnih interesa Ministarstva obrane i Vojske Srbije (umjesto dosadašnje Direkcije za imovinsko-pravne poslove koja je obavljala dio posla pravobraniteljstva), te ponovno obučavanje civila/građana za rad na poslovima potrebnim sektoru obrane. Uvodi se i institucija Inspektorata u okviru Ministarstva obrane, te se ustanovljavaju ovlasti i poslovi novih inspektora.

Također se definira i planiranje te izgradnja vojnih objekata, nadležnost izrade planova za obranu u izvanrednim ili ratnim situacijama, te se uvodi novi sustav mjera zaštite tajnih/klasificiranih podataka. Novost je da će, usvajanjem ovih izmjena, vojnici Vojske Srbije dobiti vojnu iskaznicu, a vojnikinje neće biti razriješene dužnosti u slučaju trudnoće ili porodiljskog dopusta. Određene vojne ustanove moći će se „osamostaliti“ kao zasebne pravne osobe, koje bi radile za potrebe obrambenog i vojnog sustava, ali i poslovale na tržištu. Kao i svojedobno u Hrvatskoj, tako se i u Srbiji nadaju da će time rasteretiti troškove proračuna, a da će se novim, izdvojenim tvrtkama širom otvoriti vrata novih tržišta.

Izmijenjenim Zakonom o Vojsci Srbije preciznije se uređuje organizacija i sastav Vojske Srbije, kao i način pripremanja te donošenja akata o organizaciji na strategijskoj, operativnoj i taktičkoj razini zapovijedanja, sukladno odrednicama u Strategiji obrane RS.

Nešto novo, nešto staro…

Uz odredbu o zabrani članstva u političkim strankama za sve profesionalne pripadnike Vojske Srbije (jednako za DVO kao i za civile na službi u VS), u javnosti je ipak najviše odjeknula promjena naziva “Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana” (ViPVO) u “Ratno vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana” (RV i PVO). Na prvi pogled, riječ je tu o povratku na staro, barem što se tiče skraćenice. No, treba napomenuti da je ovaj akronim još od 1959. godine označavao “Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu” – pod zadnje određen u 2. članku Zakona o Vojsci Jugoslavije (Službeni list SRJ 43/94). No, kada je krajem 2007. godine vlada Vojislava Koštunice izmijenila taj propis, koji je s brojnim izmjenama važio od 1994. do 2007. godine, donesen je Zakon o Vojsci Srbije (Službeni glasnik RS, br. 116/2007) – kojim je iz naziva ove grane OS RS nestala riječ “Ratno”, te je ostatak preobličen u “Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana” (ViPVO, članak 4. ovog zakona). Ovogodišnja promjena – povratak na akronim RV i PVO – među ostalim je opravdana i nastojanjem da bi se “nastavila tradicija i kontinuitet ovog vida Vojske Srbije“, što je posebno zanimljivo u svjetlu činjenice kako je u prethodnom nazivu RV i PVO ovaj drugi “V” ipak predstavljao “vazdušnu”, a nikada i “vazduhoplovnu” obranu. No danas se ionako svašta zove tradicijom i kontinuitetom.

Pa ipak, većina zastupnika Skupštine Srbije složila se s predloženim izmjenama, dok je bivši ministar obrane, a sada tek zastupnik, Dragan Šutanovac iznio niz primjedbi, da bi na kraju bio i izbačen sa sjednice. Šutanovac smatra da je loše što paralelno s izmjenama ovih zakona nije došlo i do izmjene strateških dokumenata Republike Srbije, budući se sigurnosna situacija u regiji i svijetu bitno promijenila od 2009. godine.

Neovisno o skupštinskoj raspravi, svoj pogled na promjene zakona o obrani i Vojsci Srbije dala je i nevladina udruga Beogradski centar za bezbedonosnu politiku. Istraživači BCBP-a pohvalili su jačanje uloge i pozicije Inspektorata obrane, dok je s druge strane propuštena prilika da se adekvatno reguliraju prava sindikata u vojsci i odnos pripadnika Vojske s civilnim društvom. Dok se do sada inspekcija materijalno-financijskog poslovanja u okviru Ministarstva obrane i Vojske Srbije mogla provoditi tek po uputama i nalogu ministra obrane, po novome je inspekcijski nadzor materijalnog i financijskog poslovanja eksplicitna obveza Inspektorata obrane. Šire i eksplicitne ovlasti propisane su i za buduće inspektore – posebno po pitanju pregleda dokumenata svih vrsta, kao i pregleda poslovnih prostorija, objekata, postrojenja, uređaja, predmeta i robe, pri čemu je istaknuta samostalnost u inspekcijskome radu. No tu je nađeno i mjesto za prigovor Beogradskog centra za bezbedonosnu politiku – do sada su se (a i ubuduće će biti tako) o nalazima inspekcije obavještavali ministar obrane i predsjednik države – pa BCBP predlaže da se, ovisno o potrebi, o nalazima obavještava i Narodna skupština (budući da ministar itekako može narušiti samostalnost inspektora), te da direktor Inspektorata podnosi godišnji izvještaj Narodnoj skupštini, odnosno njenom nadležnome odboru. To bi, smatraju u BCBP-u, ojačalo demokratsku kontrolu i nadzor nad Ministarstvom obrane te Vojskom Srbije, kroz povezivanje unutarnjih s vanjskim instancama kontrole i nadzora.

Odredba kojom se dopušta sindikalno djelovanje pomalo i sprečava pojedina sindikalna pitanja. Naime, prema članku 14. Zakona o Vojsci Srbije dopušteno je sindikalno djelovanje, ali sindikatima nije dozvoljeno da istupaju po pitanjima opremljenosti vojnom opremom ili ponašanjem zapovjednog kadra. Istraživači BDBP-a primjećuju kako je to zakonsko rješenje diskriminirajuće u odnosu na sličnu odredbu Zakona o policiji koja vrlo široko dozvoljava „pravo na sindikalno djelovanje na zakonom utvrđeni način“. Pri tome se istraživači pozivaju na dva primjera – onaj policijski, gdje pripadnici policije nerijetko ne dobivaju adekvatnu odoru i obuću, zbog čega dolazi i do sitne korupcije, te onaj hrvatski: „Praksa Hrvatske vojske pokazala je da su njihovi pripadnici u misiji u Afganistanu poslani u borbenu zonu vez zaštitne opreme i oružja, što su oni odbili. U tom kontekstu se digla velika polemika oko uvjeta i opremljenosti vojnika koji se šalju u misije, a sindikat je prava institucija za ovakvu polemiku“, smatraju u BCBP.

Centar je na kraju istraživanja dao 10 preporuka za poboljšanje izmjena i dopuna Zakona o obrani i Zakona o Vojsci Srbije, koje se ipak nisu našle među 70 zastupničkih amandmana.