Nije sporno da paralelno s primicanjem mjeseca rujna postupno raste i nervoza u nizu NATO članica na istoku saveza, uz granicu s Ruskom Federacijom. Naime, polagano se primiče službeni početak velike vojne vježbe “Zapad-2017”, koju je službena Moskva najavila za razdoblje 14. do 20. rujna ove godine, i čije je održavanje dočekano nizovima manjih vojnih vježbi kako NATO članica, tako i same Ruske Federacije. No, dok nedavni sklop od 18 aktivnosti složene NATO vježbe “Sabre Guardian” nije izazvao neku posebnu nervozu u ruskoj javnosti, Zapad već mjesecima brinu predstojeće demonstracije ruske i bjeloruske vojne suradnje. “Zapad-2017” je predstojeća velika vježba kakvu Ruska Federacija u posljednje vrijeme održava svake četvrte godine u suradnji sa susjednom Bjelorusijom, državom koja uz relativno dobre susjedske odnose s Moskvom ipak nastoji ostati izvan krize koja posljednjih godina trese odnose Ruske Federacije i NATO saveza. Općenito gledano, niz vježbi pod nazivom “Zapad” bio je uspostavljen krajem 1970-tih, za Sovjetskog Saveza, i onda okončan raspadom te države. Nakon toga, u lipnju 1999. godine, izdvojeno je bila održana vježba “Zapad-1999” u kojoj je Ruska Federacija proigravala obranu svog “bliskog susjedstva” od masovnih NATO zračnih napada – uz korištenje i taktičkog nuklearnog naoružanja. Nakon toga, opet je zavladala pauza sve do početka rujna 2009. godine, kada je započeo aktualni niz takvih vježbovnih aktivnosti u četverogodišnjem ritmu.
Amfibijska iskrcavanja u okviru vježbe “Zapad-2009”
“Zapad-2009” ostao je zapamćen prvenstveno kao demonstracija novog samopouzdanja zadobivenog u ljeto 2008. godine, po uspješnom okončanju ruskog ratovanja u Gruziji, jednako kao i po proigravanju djelovanja “spremnih snaga” kojima je te 2009. godine nadomještena popuna masovnom mobilizacijom. Pri tome su posebnu pažnju izazvale obavještajne naznake da se u scenariju finalnih aktivnosti ove vježbe proigravalo i opciju nuklearnog napada na Varšavu – što je posebnu nervozu izazvalo u susjednoj Poljskoj. “Zapad-2013” donio je tek određeno smirivanje. Na vježbama održanim krajem rujna 2013. godine provjeravale su se sposobnosti kombiniranog i združenog djelovanja, kao i efikasnost sustava zapovijedanja i nadzora kojeg se temeljito reformiralo nakon ratnih iskustava iz 2008. godine. Jedino što je tada bilo preskočeno bilo je simuliranje korištenja nuklearnog oružja (za razliku od vježbi “Zapad-2009” i “Vostok 2010”). Dok se iz Rusije čulo kako je naglasak na interoperabilnosti i uvježbavanju borbe protiv terorista, NATO je u svemu tome prepoznao uvježbavanje sukoba s velikim konvencionalnim protivnikom koji bi na Bjelorusiju i Rusku Federaciju djelovao s Baltika. No, kako se za vježbu “Kavkaz 2008” moglo čuti da je postavila temelje vojnom obračunu s Gruzijom, tako se za “Zapad-2013” u NATO krugovima moglo čuti da je predstavljala svojevrsno vojno uhodavanje pred rusku aneksiju Krima, a onda i rat na području Ukrajine – koji doduše nije imao ništa na potezu prema Bjelorusiji, državi koja se u spomenutoj vježbi aktivno branila od fiktivnih napada s Baltika.
Kuda ide “Zapad”?
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko i ruski predsjednik Dmitri Medvedev na vježbi “Zapad-2009”
Službeno se za vježbu “Zapad-2009” spominjalo sudjelovanje oko 12.500 vojnika (od čega njih oko 6.000 iz Rusije), uz korištenje oko 40 zrakoplova i preko 200 raznih komada ozbiljnije vojne opreme. Za razliku od toga, četiri godine kasnije krenulo se sa spominjanjem gotovo 13.000 vojnika (od toga oko 10.000 iz Bjelorusije, oko 2.500 Rusa, te nešto ljudstva iz Armenije i Tadžikistan), ali samo njih oko 10.000 na prostoru vježbi u Bjelorusiji – dok su NATO izvori tu govorili o bitno većoj aktivnosti, s gotovo 70.000 angažiranih pripadnika iz čitavog niza raznih obrambenih i sigurnosnih formacija. Jednako se tako za sada razilaze i procjene osoblja angažiranog u vježbi “Zapad-2017” – dok službeni izvori Rusije i Bjelorusije govore o ukupno oko 12.700 sudionika (od toga njih tek oko 10.200 na prostoru Bjelorusije, i to oko 7.200 bjeloruskih i oko 3.000 ruskih vojnika), NATO tu barata procjenama i do 100.000 angažiranih ljudi. Ovim većim procjenama navodno na ruku idu i objave o operativnom korištenju oko 4.000 željezničkih vagona za prijevoz ljudstva i tehnike za predstojeće vježbe, čiji je preliminarni raspored na prostorima Bjelorusije i ruskog Zapadnog vojnog okruga navodno obavljen baš posljednjih dana.
Napomenimo da se među ostalima tu spominje i učešće 1. Gardijske tenkovske armije – ruske ofanzivne oklopne postrojbe s dugom i slavnom borbenom tradicijom, koja je nakon više desetljeća postojanja bila rasformirana 1998. godine u Smolensku, da bi ponovno bila zasnovana u studenom 2014. godine te sada opremana najnovijom ruskom vojnom tehnologijom. Ukratko, ako se ostvare bojazni izražene iz NATO krugova, riječ bi tu bila o najvećim ruskim vježbovnim aktivnostima još od dalekih dana Hladnoga rata, koje bi se vjerojatno odvijale u Bjelorusiji, te širom Ruske Federacije – od Arktičkog kruga, preko Baltika i enklave Kalinjingrad, pa sve do Kavkaza, ako ne i dalje (recimo opet ispaljivanjima projektila dalekog dometa do krajnjih granica istočne Azije). Uz to ne bi čudilo da se tu krene proigravati i opcije korištenja nuklearnog naoružanja, budući se iz Moskve moglo čuti o planovima za bolju integraciju nuklearnih i konvencionalnih snaga Ruske Federacije.
Ako se tko zapita u čemu je tajna ove velike razlike u procjenama ljudstva na pojedinim vježbama iz niza nazvanog “Zapad” – može se čuti da je razlog deklariranja manjih brojki vrlo praktičan. Naime, prema odredbama “Bečkog dokumenta 2011 o mjerama izgradnje povjerenja i sigurnosti”, koji je sklopljen pod okriljem Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) pri vojnim aktivnostima u kojima sudjeluje do 9.000 vojnika traži se prethodno izvještavanje zemalja članica (42 dana unaprijed), dok održavanje vježbi koje obuhvaćaju iznad 13.000 pripadnika traže i pripuštanje do dva civilna ili vojna promatrača iz zainteresiranih država članica. Ove su odredbe sadržane u 6. odjeljku dokumenta, a iako se nakon otpočinjanja rata u Ukrajini spekuliralo o kraju važenja spomenutog OESS režima – te je sumnje odagnala sama Ruska Federacija, koja se na spomenute odredbe pozvala u travnju 2015. godine, ne bi li dobila pristup na NATO vježbu “Joint Warrior” koja se održavala na sjeveru Škotske.
Očigledno, ako se u okvir vježbe deklarira broj ljudi taman ispod navedenih okvira (a pažljivo se i količine prisutne tehnike podesi prema granicama što dopunjavaju spomenute brojke ljudstva), tada očigledno ima smisla tvrditi da tu nema nikakvih obveza. Prema pojedinim izvorima, baš je to bilo izvedeno 2013. godine, kada je Ruska Federacija iz obračuna ljudstva za vježbu “Zapad-2013” navodno izuzela pomorske, zrakoplovne i logističke postrojbe, jednako kao i željezničke postrojbe koje su učestvovale u aktivnostima, dok je ujedno i pojedine sastavne dijelove šire vježbe tretirala kao zasebne i odvojene manje aktivnosti. Pa ipak, kako se prije desetak dana čulo od generala Riho Terrasa, vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Estonije, Bjelorusija je krenula pozivati promatrače na vježbu “Zapad-2017” – što će vjerojatno pomoći u smanjivanju barem dijela nakupljenih napetosti.
Čega se to NATO pribojava?
Ruski tenkovi na vježbi “Zapad-2013”, Grodno u Bjelorusiji
Za kraj, o kojim se to rizicima govori vezano uz predstojeću vojnu vježbu Ruske Federacije, nazvanu “Zapad-2017”? Treba napomenuti kako je to prva vojna vježba iz ovoga okvira nakon nesretnih ratnih događanja u Ukrajini – zbog čega je međusobno povjerenje Ruske Federacije i NATO saveza na povijesno niskim razinama. Zato i ne čude prošlotjedni navodi britanskog tjednika The Economist:
“General Ben Hodges, zapovjednik američkih snaga u Europi, promišlja da bi Rusija mogla planirati da iskoristi ‘Zapad-2017’ za dovođenje vojnika i opreme u Bjelorusiju i njihovo ostavljanje ondje. On je prošlog mjeseca izjavio: ‘Ljude brine da je ovo trojanski konj. Oni kažu: ‘Mi samo provodimo vježbu’, i najednom su oni nekuda premjestili sve te ljude i sposobnosti’. Posebice, NATO brinu pokreti raketa dužeg dometa, nadzornih bespilotnih letjelica i specijalnih snaga na prijeteće pozicije, a sve pod krinkom vježbe.
Čak ima i strahova, zasnovanih na obavještajnim izvorima, da bi ‘Zapad-2017’ mogao biti iskorišten za ubacivanje snaga u Bjelorusiju, koje bi ondje poduprle ruski utjecaj za slučaj da se tamošnji diktator, Aleksandar Lukašenko, bilo približi Zapadu ili da bude srušen od nekoga tko ne mari za interese Moskve“.
Vladimir Putin na vježbi “Zapad-2013”
Iste ove bojazni jasno je krajem srpnja definirao i američki dnevnik New York Times, ističući: “Još više zabrinjava, kažu visoki američki časnici, da bi ovi vojni manevri mogli biti iskorišteni kao povod za jačanje ruske vojne prisutnosti u Bjelorusiji, centralnoeuropskoj naciji koja graniči s tri kritične NATO članice: Poljskom, Litvom i Latvijom. ‘Velika zabrinutost vlada oko mogućnosti da oni ne odu, a to nije paranoja’, rekao je u srpnju general Tony Thomas, čelnik Zapovjedništva specijalnih snaga SAD na sigurnosnoj konferenciji u Aspenu, savezna država Colorado. Peter B. Zwack, umirovljeni brigadni general američke Kopnene vojske, koji je između 2012. i 2014. godine bio američki vojni izaslanik u Moskvi, izjavio je: ‘Prvo i osnovno, poruka je: ‘Mi vas promatramo; mi smo jaki; mnogo smo naučili; ne igrajte se s Rusijom” “.
Ove poruke jasno su odjeknule širom NATO saveza, gdje nije promakla ni činjenica da posljednjih godina ima sve više aktivnosti ruskog ratnog zrakoplovstva uz granice NATO saveza – dok je 2014. i 2015. zabilježeno preko 400 situacija u kojima se dizalo letjelice NATO članica radi presretanja Rusa (što je oko 70 posto više nego 2013. godine), takvih je susreta 2016. godine bilo oko 800 (dio njih i uz granice Turske sa Sirijom), a očekuje se da će ih ove godine biti još i više. Sve je to prilično k srcu uzela i Ukrajina – država u građanskome ratu, koja se praktično pa ne može otresti dojma da njihov problem nije samo u dijelu njihovih pobunjenih građana, već i u pomoći za koju se tvrdi da tim pobunjenicima neprekidno stiže iz njihovog najbližeg susjedstva.
