Posljednjih se dana u hrvatskim medijima počelo ozbiljnije razmatrati namjeru Ministarstva obrane da ove jeseni konačno krene u gradnju ophodnih plovila (Offshore Patrol Vessel – OPV). Konkretno – jednog prototipnog primjerka nekakvog malog “obalnog ophodnog plovila”, nakon čijeg bi ispitivanja negdje krajem 2014. ili 2015. bilo naručeno još nekoliko komada (vjerojatno od istoga izvođača). Pri tome, dok su u javnost isplivale načelne mjere budućeg prototipa, kao i njegova cijena, radi se tu prvenstveno o napisima medija (više ili manje obavještenih). Za razliku od zainteresiranih novinara, MORH je po pitanju tih plovila u svojoj službenoj komunikaciji s javnošću bio iznimno suzdržan. Naime, ova tema nije do sada bila predmetom ni zasebnoga priopćenja, a kamoli tematske press-konferencije – što bi sve ovako bitan projekt modernizacije i tehnološke obnove ratne mornarice, u Hrvatskoj usporediv jedino s nabavom borbenih oklopnih vozila za HKoV od prije nekoliko godina, itekako zasluživao. Ovako, ostaje nam tek istraživanje – a ono počinje s projektom.
Projekt ophodnoga broda za Ministarstvo obrane RH kao naručitelja zgotovio je 2008. godine Brodarski institut u Zagrebu, pod nazivom OOB 39 (kako ga zovu na svojim internetskim stranicama). Vrijeme je to kada se još moglo ponešto čuti i o studiji s idejnim rješenjima za obalne ophodne brodove i višenamjenski brod za potrebe Obalne straže te nadzor ZERP-a na Jadranu, također u izvedbi Brodarskog instituta. Dok Brodarski institut tu spominje dvije studije (Studija koncepcijskih rješenja za nove ophodne brodove i Studija izvodljivosti za Obalne ophodne brodove), mediji su izvještavali o jednom dokumentu, napravljenom 2006. godine, da bi onda bio dorađivan u kuhinji Brodarskog instituta 2008. (sve to u periodu kada se već itekako nazirao i projekt OOB 39). Kako god bilo, taj je uradak trebao usmjeriti državni vrh po pitanju kakvi nam brodovi trebaju, te koje veličine i opreme. On nije objavljen, što ni ne čudi kada se sjetimo sudbine taktičko-tehničke studije koja je prethodila nabavi BOV-a, a upitna je bila i razina konzultiranja krajnjih korisnika budućih brodova tijekom izrade tog konceptualnog temelja. Upravo je taj dokument izvorište ideje o dva tipa ophodnoga broda za Hrvatsku – obalnog ophodnog broda (jeftinije) i višenamjenskog ophodnog broda (skuplje) – dvostranog pristupa za koji se tada mislilo da bi odjednom mogao zadovoljiti i civilni i vojni sektor – naravno, odgađajući pri tome specifikaciju konačne cijene svih tih plovila do kraja (temeljito politiziranog) procesa odlučivanja o njihovoj krajnjoj veličini i opremi.
Uglavnom, sve to što je u hrvatskoj javnosti prošlo poprilično tiho, zanimljivo je opisao aktualni ministar Ante Kotromanović na sjednici Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, 25. travnja ove godine:
“Do kraja ove godine moramo završiti natječaj za ophodni brod – prototip prvi – on će koštat negdje do 10-11 milijuna dolara, ne znam, eura. U svakom slučaju, mi smo potrošili na Brodarskome institutu skoro 5 milijuna kuna na razvoj tog broda, ja mislim da se moglo jeftinije. Tri godine. No dobro, nema veze!”
——————————————-
——————————————-
No, kad je već gotovo 5 milijuna kuna otišlo u te vode, tema OOB 39 zaslužuje i ponešto detaljniji pogled!
Brodarski institut najmanje se bavi brodovima
Kao prvo, u oči upada sam izrađivač projekta, Brodarski institut u Zagrebu – institucija koja se nekad bavila prvenstveno plovilima, a danas zapravo svaštari. Ako pogledamo registar udruge Vjetrenjača.org, vidimo da su od 2009. do 2011. godine sudjelovali u 17 javnih natječaja (od kojih je 1 bio poništen), a da im je glavni poslodavac država (u 95 posto putem HEP-a) – koja je i vlasnik ovog društva s ograničenom odgovornošću. Ako ostavimo po strani svojedobnu praksu pretvorbe državnih instituta u najbanalniji tip trgovačkih društava, u oči upada da nakon 2008. i projekta plovila za MORH, tek jedan javni natječaj na koji se 2010. javio Brodarski institut (“Ugovor o nadzoru radova nad gradnjom, opremanjem i isporukom tri plovila tipa ‘A’ ” za MUP RH – 405.360,00 kn ukupno, kojeg Brodarski doduše vodi pod 2008. godinu) ima veze s brodovima. Ostatak su popravci hidroelektrana, upravljanje otpadom i istraživanje mora. No, da se vratimo na ophodne brodove.
Na internetskim stranicama samog Instituta relevantni podaci o djelatnostima ovog d.o.o. na području ratne brodogradnje zgodno su maskirani pod zajednički naziv “Projektirani i izgrađeni ratni brodovi” – pa nek si ljudi misle što je od tog jedinstvenog popisa samo projektirano, što je izgrađeno, a što i projektirano i izgrađeno. Obalni ophodni brod OOB 39, kao zadnji na popisu, ujedno je i jedini kojem kao naručitelj nije navedeno pojedino brodogradilište, već Ministarstvo obrane RH. Do danas MORH još nije krenuo graditi po projektu plovila OOB 39, a pitanje je i hoće li uopće. No, dok država i obrambeni resor još razmišljaju, neki su tu požurili!
Trči li Tehnomont pred rudo, ili….?
Naime, Brodarski institut – projektant OOB 39 – ujedno je (kako smo već spomenuli) i nadziratelj gradnje, opremanja i isporuke tri plovila tipa ‘A’ za MUP RH. Ta su plovila građena u privatnome brodogradilištu Grupe Tehnomont – nakupine nekoliko d.o.o. iz Pule, koja se uz brodogradnju (i to – i novogradnje, i remonta, i pregradnji i poslova opremanja), bave i nautičkim turizmom, te izradom čeličnih konstrukcija i solarnih instalacija. Oni su za MUP RH gradili plovila tipa “A”, koja u Tehnomontu zovu “25m PATROLNI BROD “, ali i plovila tipa “C”, po Tehnomont-jeziku “8M BRZI PATROLNI BROD” – što je na njihovoj internetskoj stranici i potkrijepljeno slikama pojedinih plovila u izgradnji ili plovidbi. I onda dolazimo na zanimljiv dio.
Naime, na toj su istoj stranici predstavljena i još dva plovila, doduše prikazana tek skicama i 3D prikazima – (1) “14M PATROLNI BROD”, ili plovilo tipa “B” za MUP, kojeg je navodno u tijeku gradnja 1 primjerka, i (2) OOB 39 – nesuđeni “Obalni ophodni brod”, čiji je projekt barem dijelom, ako ne i pretežito financirao MORH. Da se radi baš o OOB 39 – nedvojbeno je iz barem dva razloga. Kao prvo, dokaz da Tehnomont tu (pod internim nazivom “PATROLNI BROD PB42”) kao svoju referencu navodi projekt Brodarskog instituta sačinjen za MORH sadržan je i u činjenici da s pojedinih slika čak nije ni uklonjen tekst s nazivom “OOB 39”, kako je svoj projekt ophodnoga broda nazvao Brodarski. Osim toga, na stranicama grupe Tehnomont istaknuti su isti oni načelni 3D prikazi plovila, do čijeg je dijela prije desetak dana od samog Brodarskog instituta došao i splitski novinar Denis Krnić – kao do prikaza službenog izgleda njihova projekta ophodnih plovila za MORH. Pri tome, Tehnomont je, uz atraktivan slikovni materijal, javnosti dao tek rudimentarne mjere i karakteristike budućeg plovila, ostavljajući otvorenim pitanje nešto detaljnijeg uvida u ovu moguću novogradnju hrvatske Obalne straže. I tu, opet, zainteresiranom promatraču u pomoć priskače Internet.
Naznake projekta dostupne na Internetu
Naime, sam je Brodarski institut, na “mrežu svih mreža” stavio standardan informativni letak o svom projektu OOB 39, doduše samo na engleskome jeziku. Konkretno, naznake projekta kojeg je MORH platio i koji kod svoga naručitelja nije javnosti dostupan ni načelno, mogu se nakon probijanja kroz pet razina izbornika skinuti u formi “.pdf” spremljenoga letka na internetskim stranicama Brodarskoga instituta. Radi se tu o materijalu navodno pripremanom za neki od institutskih kataloga, vjerojatno od mr. sc. Ivane Peko (koja i inače, uz dizajn eksterijera te interijera brodova, ondje dizajnira i naslovnice publikacija). Upravo je to mjesto gdje se, uz detalje o nastanku konstrukcije i njenim karakteristikama, mogu vidjeti i slike planirane unutrašnjosti smještajnih kabina još nesuđenog OOB 39 – detalji koji do sada baš i nisu našli svoj put u širu hrvatsku javnost.
Pitanje je da li je Ministarstvo obrane RH upoznato i suglasno s ovim svojevrsnim internetskim svojatanjem budućih ophodnih brodova koje možemo zapaziti u Puli. Dapače, treba još jednom napomenuti – iako bi čovjek (barem s obzirom gdje je tematski dio o OOB 39 objavljen) očekivao da to plovilo Tehnomont zaista i gradi, već smo u više navrata sa niza visokih mjesta čuli kako izvođač ovoga posla još nije poznat. Povrh svega, natječaj pripremljen još za travanj prošle godine trebao bi konačno u javnost izaći ove jeseni – barem prema najavama obrambenoga vrha RH!