Parlamentarna skupština NATO-a 1999. je promijenila znakovlje
U Dubrovniku bi se od 11. do 14. listopada 2013. godine trebalo dogoditi jesensko zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO saveza, skup od oko 800 političara iz 28 zemalja članica Saveza te još 14 država promatrača. Svatko tko bi pomislio da je ovo teatralno organizacijsko breme na leđa poreznih obveznika natovario Ivo Sanader, možda i u doba Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, grubo bi se prevario. Naime, radi se o maslu Jadranke Kosor, u doba predsjedanja Saborom famoznoga “barba Luke”, koji je 28. ožujka 2011., zaključkom predsjedništva Hrvatskog sabora, odlučio o preuzimanju obveze organizacije godišnjeg zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a u jesen 2013. godine.
Nova je vlast krenula s pripremama za ovaj skup – gdje je većina posla dopala Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, radno tijelo koje je u ovome sazivu formirano kao posljednje u nizu, na dan donošenja proračuna za 2012. godinu – 24. veljače ove godine. Voditelj ovoga izaslanstva, zastupnik Boris Blažeković, već je 29. veljače uputio po tom pitanju pismo Borisu Špremu, tadašnjem predsjedniku Sabora, da bi 30. ožujka bila uspostavljena i neformalna međuresorna skupina, kao spona državnih struktura RH i saborskog izaslanstva u PS NATO (u njoj su Ured Predsjednika RH, ljudi iz Sabora, predstavnik Vlade, predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova, MORH-a i MUP-a).
U lipnju ove godine raspisan je i javni natječaj za nabavu potrepština za skup, odnosno, odabrana je agencija koja će to organizirati, u tehničkome smislu. Po riječima Borisa Blažekovića:
“Taj je natječaj završen, a sa izglasanim proračunom se sad i potvrđuje. Sad će se tek, nakon što je izglasan proračun za iduću godinu, to i potvrditi i potpisati ugovor s tom istom agencijom. Proračun je 4 milijuna kuna. U proračunu je za taj događaj, za organizaciju Parlamentarne skupštine NATO-a u Dubrovniku, odobreno 4 milijuna kuna, a natječajem je dobivena najniža ponuda od negdje blizu 1.800.000 kuna, s tim da ovi ostali troškovi će biti oko direktnih, sitnih nabava koje ne podliježu javnoj nabavi“.
Kako je riješ o jednom od najvećih političkih skupova ikad održanih u Hrvatskoj – očekuje se oko 800 gostiju – postavlja se i pitanje gdje će svi ti ljudi biti smješteni? E pa, ima Dubrovnik mjesta, u hotelu „Lacroma“, na Babinom Kuku. Kompleksi „Lacroma“, u tri povezana hotela, ugostit će sudionike ovog velikog skupa. Postoji tu i potpuno nova kongresna dvorana, u koju stane 1200 ljudi, a koju se može i dodatno dobro podijeliti. Tehnički djelovi organizacije su, baš po planu, u potpunosti zaokruženi ove godine, tako da će se iduće godine težište moći staviti na politički dio priče.
Boris Blažeković je od veljače voditelj hrvatskog izaslanstva pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a
S jedne strane, uz predsjednika Sabora i članove Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a (domaćini skupa), u Dubrovniku će biti Predsjednik Republike i predsjednik Vlade, ministrica vanjskih poslova, te ministar obrane RH. A njima će društvo raditi Glavni tajnik NATO saveza i, ako bude sreće, niz međunarodnih uglednika. Hrvatski su organizatori, kaže Blažeković, “poslali neke atraktivne pozive, ali ne znamo… dok ne dobijemo odgovore, ne možemo znat… od određenih ministara obrane, do određenih ministara vanjskih poslova, tako da… vidjet ćemo, tko će se od njih prijaviti. Nešto smo slali sami, samoinicijativno, a nešto smo slali – ove najjače smo slali preko Direktorijata, ili Sekretarijata Parlamentarne skupštine NATO-a“.
S druge strane, iako dnevni red i teme skupa određuje Parlamentarna skupština NATO-a (čiji je to skup) – Predsjednik Republike, predstavnici Hrvatskog sabora i Vlade nastojat će u vidokrug gostiju unijeti i pojedine teme koje su zanimljive za RH – posebno na marginama samog zasjedanja – te čitavome događanju dati i određenu nacionalnu političku notu. Pri tome se vjerojatno računa i na još lijepo listopadsko vrijeme, koje u Dubrovniku lako može postati dio odlične promidžbe čitave zemlje. Pomoći bi tu možda mogla i Kolinda Grabar-Kitarović, osoba koja u NATO savezu vodi područje javne diplomacije. S njom je navodno već bilo razgovora oko promocije NATO-a, o sigurnosti generalno i NATO-a u Hrvatskoj u doba održavanja skupa u Dubrovniku. Budući da skup traje od petka do ponedjeljka, čitav tjedan prije njegova početka biti će ispunjen aktivnostima vezanim uz NATO – posebice u dalmatinskim gradovima od Zadra do Dubrovnika. Tu je bilo govora o organizaciji kvizova znanja i sličnih događanja, gdje bi se pobjednicima omogućilo putovanje u Bruxelles, u posjet tamošnjim kompleksima NATO saveza.
Štedljivost Sabora ili manipulacija brojevima?
Spomenutih 4 milijuna kuna za organizaciju zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a samo je dio troškova koji čekaju Hrvatski Sabor u 2013. godini. Naime, posljednjih se dana, pred “zimsko ferje” i odlazak saborskih zastupnika na mjesec dana druženja s biračima ili uživanja u blagdanima, u više navrata čulo ponešto i o financijskom poslovanju zakonodavne vlasti u Hrvata. Po tom je pitanju potrebno istaknuti redovitu novinsku konferenciju, koju je Josip Leko, predsjednik Hrvatskoga sabora, održao 14. prosinca – povodom kraja jesenskog zasjedanja parlamenta i ujedno kraja godine. Tom se prilikom moglo čuti kako hrvatski parlament doduše mori nedovoljan angažman dijela zastupnika u njihovom parlamentarnome radu, ali da se ipak ispunilo Ustavom propisane zadaće. Josip Leko je istaknuo da će taj posao iduće godine biti obavljan i bolje, budući će dodatnu kvalitetu u rad odbora unijeti ovih dana izabrani vanjski članovi (što je pitanje po kojem portal obris.org ima određene zadrške, budući smo ta imenovanja popratili u fazi odlučivanja na radnim tijelima, po glasovanju, i dodatno analitički, nakon glasovanja na plenarnoj sjednici). Uz to, predsjednik parlamenta javnosti je iznio i neke statističke i financijske podatke o poslovanju Sabora u protekloj godini – inače, prvoj godini mandata sedmog saziva Hrvatskog sabora.
Predsjednik Sabora Josip Leko o statistici prve godine 7. saziva
Tako saznajemo da je, barem prema službenoj statistici, Sabor u 2012. godini poslovao štedljivo. Za razliku od 2011. godine, kad im je financijski plan iznosio 145.569.000,00 kuna, po Leki je to u 2012. godini smanjeno na 145.480.000,00 kuna, dok se iduće godine očekuje rast troškova – “zbog ulaska Hrvatske u EU, troškovima organizacije skupa NATO saveza koji će se iduće godine održati u Dubrovniku, te uvođenjem elektroničkog sustava koji će dnevno davati bolji uvid o djelovanju Sabora i njegovih radnih tijela“. E, sad – ovo je već sve pomalo problematično.
Naime, dok je proračun 2011. godine zaista za Sabor planirao iznos od 145.569.000,00 kuna, za tu je godinu dostupno i godišnje izvješće o izvršenju tog istog proračuna – koje kaže da je 2011. godine, od siječnja do kraja prosinca, u Saboru trošeno “tek” 138.634.664,39 kuna – što je ciglih 6.934.335,61 kuna manje od plana kojim se hvali Josip Leko. Ako i uzmemo da tu sad najednom uspoređujemo prošlogodišnje stvarno stanje računa s ovogodišnjim planovima, razlika je zanimljiva. No, ta cifra ovogodišnjih planiranih saborskih troškova ima još problema. Njen drugi problem je činjenica da se planove iz 2011. godine uspoređuje s rebalansiranim ciframa iz ove godine – izvlačeći tu zaključak o uštedi od punih 89 tisuća kuna, zaboravljajući da je taj novi plan rashoda na snazi tek od 27. studenog (nepunih 17 dana prije prezentacije ušteda), dok se tijekom proteklih 9 mjeseci jednako tako moglo pričati i o rastu planiranih sredstava (koja su, s obzirom na plan iz 2011.godine, u proračunu od 24. veljače 2012. narasla na 146.645.000 kn – ili nespektakularnih 1.076.000 kuna više). Imajmo na umu da su sve te akrobacije zapravo tek uspoređivanja želja i planova, budući ćemo službene podatke o stvarnoj potrošnji Sabora u 2012. dobiti tek sredinom 2013. godine – kad bi se pred istim tim parlamentom trebalo pojaviti Izvješće o izvršenju državnoga proračuna za 2012. godinu, dokument koji će pokazati da li seu 2012. zapravo štedilo ili ne.
Pregled planiranih saborskih troškova od 2011. do 2013.
Treći problem s iznesenim službenim brojevima za financijske projekcije troškova Sabora u 2012. godini zapravo ukazuje da se tu štedilo – nije! Riječ je o jednostavnoj činjenici da između 2011. i 2012. godine po pitanju rada Sabora ima i jedna bitna razlika. Naime, dok su u 2011. godini do početka studenog sudjelovali vanjski članovi radnih tijela, njih u 2012. godini nije bilo. Konkretno, imenovani su zadnjeg ovogodišnjeg radnog dana Sabora, ali će s radom početi tek 2013. godine. To znači i da za njih u 2012. godini nisu isplaćivane ni relativno simbolične mjesečne naknade, rashod kojeg je Sabor u 2012. izbjegao otegavši izbor novih vanjskih članova do kraja tekuće godine.
Kako je ukupna naknada vanjskome članu saborskih odbora u 2011. iznosila oko 30.000 kn bruto (prilagođeno raspuštanju prije kraja godine, te redukcijama tijekom zimskih i ljetnih pauzi zasjedanja) – radi se tu o ukupnome rashodu ranga 3,1 milijuna kuna, čija se ušteda u 2012. godini baš i ne vidi u brojkama koje je predsjednik Leko ponosno predstavio prije koji dan. Tek je vidljivo očekivanje da se 2013. godine za troškove parlamenta predviđa 146.669.120,00 kuna – oko 1,2 milijuna kuna više nego štedljive 2012. godine (ili tek 24.120 kuna više od varijante 2012. godine, od prije kraja studenog i “štednje”). Po svemu viđenome, to povećanje samo po sebi neće biti dovoljno ni za pokrivanje pojedinih velikih novih troškova – bile to naknade “vanjskim članovima” ili rashodi skupa u Dubrovniku, tako da izgleda kako prava štednja i Hrvatskome saboru tek predstoji.
