Na zatvorenome dijelu 72. sjednice Vlade RH, održanom 17. siječnja, opet se odlučivalo i o kadrovskim pitanjima. Tako u priopćenju s toga sijela saznajemo tek “Irena Peharda imenovana je novom ravnateljicom Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija“.
Irena Peharda, slika navodno iz 1999. godine
No, malo detaljnijim uvidom, saznajemo da je spomenuta Irena Peharda donedavno bila djelatna vojna osoba, o čijoj se biografiji danas moglo čitati u hrvatskim dnevnim novinama. Ondje saznajemo da je bojnica Irena Peharda rođena nedaleko Varaždina, u mjestu Donje Ladanje, 1979. godine. Odmah nakon završene srednje škole ona se prijavila na program pribavljanja kadrova za slanje u strane vojne škole, i završila – na američkoj akademiji kopnene vojske u West Pointu, gdje se (uz spomen padobranske obuke u okviru Airborne School, Fort Benning, Georgia) bavila i operacijskim istraživanjima. To zahtjevno područje specijalizacije je na West Pointu posebno cijenjeno, budući da ondje integriran u vojnu akademiju djeluje i posebni Operations Research Center of Excellence (ORCEN).
Po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država Irena Peharda je 4 godine bila zapovjednik voda u 350. obavještajnoj bojni, tijekom čega je 2002. upisala magisterij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ondje je 2004. i uspješno magistrirala na optimizacijsko-logističku temu blisku interesima iz SAD – “Optimizacija karakteristika vojne opreme”. Dok se u to doba njeno ime vezivalo i uz svojevrsni bunt mladih časnika sa završenim stranim vojnim školama, nedvojbeno su tu stvari krenule na bolje u veljači 2006. godine, kada Peharda (i dalje iz sastava 350. obavještajne bojne) odlazi po prvi put u Afganistan, na mjesto zapovjednice nacionalne obavještajne skupine. Do početka 2007. ona se obrela u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji (VSOA), a s te osnove upisuje i doktorat na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, kojeg uspješno dovršava 2011. godine na temu “Javna nabava u vojnom području”. Potom obavlja još jednu turu u Afganistanu – ovoga puta na sjeveru, u Mazar-e-Sharifu, gdje je ponovo zapovjednica ondje stacionirane nacionalne obavještajne skupine. Po povratku kreće na školovanje u Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, ustanovu u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” u Zagrebu – od kuda i sad odlazi na čelo Operativno-tehničkoga centra za nadzor telekomunikacija (OTC).
Principi novog kadroviranja?
Njeno je imenovanje tek još jedan korak u kadrovskoj obnovi vrha hrvatskog sigurnosno-obavještajnoga sektora. Radi se o promjeni započetoj sredinom srpnja prošle godine, promjenom čelnoga čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) – gdje je na mjesto dotadašnjega ravnatelja, general pukovnika Darka Grdića, došao brigadni general Zdravko Klanac. Postupak je nastavljen krajem listopada 2012. godine, kada je promijenjen ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) – gdje je na mjesto Josipa Buljevića postavljen Dragan Lozančić, dotada pomoćnik ministra obrane RH zadužen za obrambenu politiku. Sada je zamijenjena i osoba na čelu Operativno-tehničkoga centra (OTC) – gdje je na čelo v.d. ravnatelja Mate Botice sada došla mlada bojnica Irena Peharda.
Zanimljivo je da su u sva ta tri visoka imenovanja jasno vidljive i neke zajedničke crte. Kao prvo, sve su tri osobe imenovane na nove dužnosti iz vojnoga miljea. Dok to načelno ne čudi kada je posrijedi Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA), u ostala dva slučaja to je jedna posve nova pojava. Otvoreno je pitanje, može li se tu početi govoriti i o nekoj široj militarizaciji ukupnog hrvatskog obavještajno-sigurnosnoga sektora?
Druga je zajednička crta da su sve tri imenovane osobe izvučene s dosadašnjih položaja koji su, strukturno, temeljito izvan postojećega obavještajno-sigurnosnoga sustava – ravnatelj VSOA, Klanac, iako visoki časnik, ranije se bavio upravljanjem osobljem, kao zapovjednik Središnjice za upravljanje osobljem OS RH; ravnatelj SOA-e Lozančić je na svoje novo mjesto došao s dužnosničke pozicije na planskome vrhu MORH-a (dok se pri tom izboru izričito zaobišlo drugog kandidata, koji je u svojoj biografiji imao i staž u civilnim obavještajnim krugovima). Ni s novom ravnateljicom OTC-a Irenom Pehardom nije stvar drugačija, budući je tu na dosad izričito civilno mjesto imenovana djelatna vojna osoba – doduše s ponešto terenskog vojnog obavještajnog iskustva i sa stažom u VSOA, ali u logistici i na organizacijskim poslovima, upitno vezanim uz začkoljice telekomunikacijske tehnike. Time se još jednom pokazalo da se u obavještajno-sigurnosnim poslovima posljednjih mjeseci nastoji napraviti rez s dosadašnjom praksom i kadrovima, što u poplavi špijunskih skandala koji su posljednje vrijeme zabavljali Hrvatsku i nije neka mana.
Bojnica Irena Peharda u civilu, na jednoj od rijetkih novijih fotografija, slikana krajem travnja 2012. godine
I, kao treće – i Lozančiću i Pehardi zajednički su bliski odnosi sa SAD-om: Lozančiću kao rođenom Amerikancu, i Pehardi, koja je nakon srednje škole praktično trećinu svog profesionalnoga puta provela u SAD-u ili s američkim vojnicima na terenu. Nema sumnje da su američki način razmišljanja, kao i američka obuka, itekako ostavili traga i na Lozančiću i na Pehardi.
Dok bi neupućeni mogli zaključiti da ovo posljednje imenovanje mlade bojnice na čelo OTC-a, na neki način, jača i prestiž te utjecaj obrambenog sektora u ukupnoj sigurnosnoj arhitekturi države, postoji tu i drugo, suprotstavljeno gledanje. Po njemu, ovim je političkim imenovanjem obrana ostala bez još jedne kvalitetne i školovane osobe – pripadnika one malobrojne kategorije koja u tom državnome sektoru, inače kraljevstvu nesređenog kadrovskog obnavljanja, itekako bolno nedostaje.
