Hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), najblaže rečeno, nije baš na glasu kao javnosti otvorena organizacija. A do danas se tu baš nije ni imalo o mnogočemu pričati. Oni boljeg pamćenja sjetit će se senzacije koju je u javnosti svojedobno izazvala inicijativa nekadašnjeg ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka da na adresi www.soa.hr otvori internetsku stranicu hrvatske civilne obavještajne službe. Dok se javnost zabavljala ondje dostupnim formularom za prijavu interesa za “postajanje špijunom”, oni malo ozbiljniji su događaj od 30. lipnja 2008. godine gledali kao dobrodošlo i nipošto preuranjeno nastojanje na barem elementarnom sređivanju ne baš sjajne javne percepcije hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije.

Razloga za nadu tada je davalo i prethodno imenovanje glasnogovornice ove specifične državne službe, osobe koja je po imenovanju odmah aktivno krenula kontaktirati s medijima. No, nažalost, sva su ta nastojanja bila iznimno kratkoga vijeka. Kada je Tomislav Karamarko već 9. listopada 2008. napustio vrh obavještajnoga sektora, ne bi li preuzeo MUP RH – sve je stalo. Internetska je stranica SOA-e ostala godinama praktično pa ista, komunikacija s medijima i javnošću je umrla, a raznorazne afere opet su postale glavna odlika ovoga resora. Sve do danas.

Nanovo prema javnosti

Na temelju nedavnoga poziva, danas je u prostorima novoga kompleksa SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu održan okrugli stol “Mjere tajnog prikupljanja podataka i načelo proporcionalnosti u zaštiti ljudskih prava”. Riječ je tu o neuobičajenome događanju, na kome su se po prvi put u neovisnoj Republici Hrvatskoj za istim stolom konstruktivno susreli djelatnici Agencije i predstavnici organizacija civilnoga društva. No nije tu bila riječ tek o formalnome upoznavanju, budući je bilo prisutno  i više sadašnjih te bivših članova Građanskoga vijeća za nadzor sigurnosnih službi.

Nakon kratkoga predstavljanja same Sigurnosno-obavještajne agencije, njenoga rada i ovlasti, skup se pozabavio i osnovnom temom susreta – odnosom u Hrvatskoj zagarantiranih ljudskih prava s jedne strane i provođenja mjera tajnog prikupljanja podataka, te nadzora s druge strane. Kako su u tijeku promišljanja reformi obavještajno-sigurnosnoga sektora u Hrvatskoj, koja će se vjerojatno u dogledno vrijeme odraziti i na izmjene zakonodavnih temelja ovoga dijela sigurnosnog sektora RH, pohvalno je nastojanje čelništva SOA-e da u prestojećem poslu u obzir počne ozbiljno uzimati i ljudska prava građana, te nevladin sektor u državi. S gledišta prisutnih udruga, zanimljivo je bilo čuti kako aktualni sustav građanskog nadzora nad sigurnosno-obavještajnim agencijama, a po pitanju mjera tajnog prikupljanja podataka, zapravo radi zadovoljavajuće.

Pravi su problemi identificirani na području nadzora ovakvih tajnih mjera koje se provode na drugim adresama – prvenstveno onima Ministarstva unutarnjih poslova i Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (OTC). Kako su se ove adrese u tekstu Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Repub­like Hrvatske iz 2006. godine spletom okolnosti izmakle djelokrugu Građanskoga vijeća za nadzor sigurnosnih službi – pitanje je kako i njih podvrgnuti jedinstvenom građanskome nadzoru. Jedna od spomenutih mogućnosti je obuhvatila i predlaganje svojevrsnog zasebnog zakona o građanskom nadzoru nad mjerama tajnog prikupljanja podataka – koji bi u svome djelokrugu obuhvatio sve tajne mjere. Njime bi se težište građanskoga nadzora stavilo na mjere, na određeni tip aktivnosti – bez obzira tko ih provodio – za razliku od sadašnjega pristupa koji polazi od pojedinih institucija (državnih agencija), koje se nadzire u njihovim raznim aktivnostima.

Ujedno, velika je pažnja danas bila posvećena i pitanjima percepcije sigurnosno-obavještajnih agencija u javnosti, kao i informiranosti hrvatske javnosti o radu i smislu ovih institucija. Imajući u vidu relativno lošu, te prilično nepotpunu javnu percepciju, koju čitav obavještajni sektor uživa – na temelju niza prijepora, od “slučaja Helena Puljiz” s kraja 2004. godine, pa do posljednjeg slučaja “Izlisti”, s kraja listopada prošle godine (na koji smo se donekle osvrnuli i na portalu Obris.org) – iznimno su važna događanja kao ovo današnje. Upravo zato, treba se nadati da će do sličnih susreta doista dolaziti učestalije, u skladu s najavama koje su se danas mogle čuti iz redova SOA-e.