Ni privremeno izmještanje Vlade u Dubrovnik, krajem prošloga tjedna i početkom vikenda, nije pomoglo da premijer i potpredsjednik Vlade, ujedno i ministar obrane, izbjegnu pitanja o vrućoj temi koja se sada već komotno može nazvati „afera Barak“. Pitanja novinara odnosila su se uglavnom na dvije stvari – na (1) curenje dokumenata i (2) pitanje obrisa nekog novog, budućeg modela nabave borbenih aviona. Sudeći prema izjavama premijera Plenkovića, ministar obrane je tu, čini se, počeo gubiti njegovo povjerenje. Trenutno se još uvijek radi detaljna analiza neostverenog posla s Izraelcima, kao i pripreme za saborsku raspravu povodom SDP-ove interpelacije.

Premijer Plenković vikend „dubrovačkih“ izjava otvorio je u petak, 1. veljače, prvo kratkim izjavama na pitanja novinara N1 televizije, a onda i velikim intervjuom u „Dnevniku“ Nove TV. O dokumentima vezanim uz propalu kupovinu borbenih aviona, koji su iscurili u medije, premijer je tijekom posjete Zračnoj luci Dubrovnik za N1 televiziju rekao:

„Ne znam tko je pustio dokumente u medije. Istražit ćemo, uvijek treba vidjeti kako to da službeni dokumenti završavaju u medijima. U Saboru će biti rasprava o toj temi. Bit cijele te priče je da smo mi u procesu Vlade prema vladama napravili sve i dodatno provjerili. Izrael je sve prihvatio i čudi me što taj dokument nije izašao jer je on najrelevantniji. Proces smo formalnom odlukom Vlade okončali. S pravne strane je sve čisto. U idućim procesima vodit ćemo računa da se proces finalizira“.

Ni nastavak ispitivanja nije bio blag: „Isključujete li vi svaku, pa i najmanju mogućnost da su dokumenti u Večernji stigli, na bilo kakav način, od ministra Krstičevića. Pitam vas to zbog njegove jučerašnje izjave – ‘Imamo i mi dokumente, koje možemo pokazati’?“, Plenković je odgovorio „Ne znam. To ćemo vidjeti“, da bi na ponovljeno pitanje zaključio: „Znate kako su rekli u francuskoj, u jednoj sličnoj konverzaciji… To je bilo vaše pitanje, a ovo je bio moj odgovor“. Ova suzdržanost predstavljala je zanimljiv uvod u spomenuti večernji intervju za Nova TV.

Već praktički na njegovu početku premijer se osvrnuo na nedavnu najavu ministra Krstičevića o preferiranju novih aviona F-16 Blok 70/72, pa je objašnjavajući rezon priuštivosti financijske nabave zrakoplova, Plenković rekao:

„Mi se možemo ponašati kao pijani milijarder i reći – dobro, dajte nam 12 novih koji još nisu proizvedeni. Primjerice, F-16 Block 70/72 pa će nas to, recimo, koštati, sa svim onim što ide uz njih, skoro milijardu i, recimo, osamsto milijuna dolara.
Mi smo išli smo na opciju koja je modernizirano izraelsko zrakoplovstvo učinilo s F-16 iz 87. godine. Ti su avioni tako modernizirani da su automatski kvalitetni kao da su, otprilike, deset godina mlađi. S tehnologijom koja je na njima, koja je također vrhunska. I ono što je najvažnije – bez mačka u vreći. Dakle, taj paket, ta ponuda bila je takva da Hrvatska, Ministarstvo obrane, nije imalo upitnika koliko će nas nešto koštati sutra, preksutra, ili za dvije, tri ili pet godina. To je bila bit te ponude. A njena kvaliteta je očito bila tako zanimljiva da su se i drugi, koji nabavljaju i moderniziraju svoja zrakoplovstva, zainteresirali za slične aranžmane“.

Plenković je ponovio da nije vidio toliko spominjani američki „non-paper“, dakle onaj za kojeg američki veleposlanik tvrdi da mu ga je osobno dao, a što se tiče „curenja“ dokumenata u medije – „Vidjet ćemo kako su ti dokumenti objavljeni u medijima“. Međutim, naglasio je:

„Pa nisam siguran baš da su ovi mailovi… da su mailovi klasificirani ili ne – nisam siguran da su to baš neki klasificirani mailovi… Niti ovi tehnički papiri, zvali se oni ‘white paper’, ‘non-paper’, svejedno“.

Na pitanje novinarke Nova TV Sabine Tandara Knezović – „Tko pušta dokumente u javnost?“, odnosno pušta li ih on osobno preko svojih suradnika, Plenković je na prvu loptu u šali odgovorio: „Kako da ne, ja sam poznat po tome da puštam papire u medije“. Na pitanje – kome ih je dao, premijer Plenković se onda uozbiljio („Pa naravno da ne puštam“.), da bi na naredno pitanje da li dokumente u javnost pušta ministar Krstičević odgovorio:

„Ja nemam nikakvih saznanja o tome kako su ti dokumenti završili u medijima. Mi ćemo to također ispitati“.

Ovdje je Plenković praktično pa ponovio svoje izjave koje su novinari čuli ranije istog tog dana, prilikom spomenute posjete Zračnoj luci Dubrovnik.

Već sljedećeg dana, 2. veljače, na pitanja o curenju dokumenata u samome centru Dubrovnika odgovarao je, odnosno nije odgovorao, i sam ministar obrane Krstičević. On je, po običaju, na pitanje novinarke Gregoret s RTL televizije izbjegao konkretno odgovoriti na pitanje o optužbama da su „od njega puštane informacije“: „Samo se strpite. Kad bude saborska rasprava, hrvatskoj javnosti ćemo dati sve informacije“, rekao je vidno neraspoložen ministar resora koji je igrao glavnu ulogu u procesu kupovine borbenih aviona.

Na pitanje da li je zabrinut zbog curenja informacija i dokumenata, Krstičević je odgovorio tek:

„Pa već vidite, da mjesec dana idu informacije. Prema tome, ja podržavam da se ispita. Da vidimo, odakle idu sve te informacije“.

Krstičević i dalje ne misli da snosi bilo kakvu političku odgovornost, te je apsolutno siguran u svoju poziciju u vladi: „Apsolutno sam siguran. Radim posao, dajem sve od sebe. Jačamo Hrvatsku vojsku. I, to je to“.

Međuresorno…

Nakon što je prije par dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posredno priznala da su u procesu odabira aviona ipak bilo nekih grešaka, sada je jasno da neka buduća nabava u mandatu ove Vlade neće biti većinski prepuštena Ministarstvu obrane, odnosno ministru obrane i potpredsjedniku Vlade Krstičeviću. Naime, već u petak, 1. veljače, premijer Plenković je u intervjuu za „Dnevnik“ Nove TV najavio:

„Ono što ćemo sigurno napraviti – za razliku od ovoga puta – naglasit ćemo multiresorni karakter takvog procesa. Puno više nego što je to bilo do sada. Dakle, ta operacija nije isključivo operacija vojno-obrambenog karaktera, ona nije samo operacija onih koji su stručni eksperti i tehnički eksperti za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. To je jedna poslovna operacija koja zahtijeva veći angažman i uključivanje i drugih resora i tako će biti u budućnosti. Naravno da će MORH imati svoju ulogu u tome“.

Hoće li sljedeći izbor pasti na američke avione, odnosno američku ponudu, Plenković „u ovom trenutku ne zna“.

U subotu, 2. veljače, i ministar obrane Krstičević pohvalio je najavljenu međuresornu suradnju: „Pa uvijek je dobro da se obuhvati svi resori, jer je to, kao što je reka premijer, velika operacija i, apsolutno, to je jedan dobar put“, te je dodao:

„Pa, prije svega, vidite da se to nije dogodilo zbog nas. Mi smo uključili apsolutno sve ono što smo mogli, ali jasno, vidimo da je ovo još i složenija priča, koja zahtijeva još više koordinacije. I, upravo zbog toga, to ćemo tako i uključiti“.

Premijer Plenković je potvrdio da je, barem formalno, i do sada bilo međuresorne suradnje oko nabave aviona: „Bilo je, ali će ovaj put biti veća uloga i drugih resora. Bio sam sasvim jasan“, dodavši da će se pojačati uloga vanjskih poslova i gospodarstva. Na tom je tragu i predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, koja je 2. veljače iz Dubrovnika poručila:

„Mislim da treba sagledati naučene lekcije. Proći taj proces naučenih lekcija. Pa… I, držim da u svakom slučaju, u povjerenstvo treba imati, vjerojatno, i diplomate, i menadžere… Dakle, ljude koji su spretni u pregovorima, jer očito… kako se računalo, međudržavne ponude… što je nekakvo iskustvo za Hrvatsku, koje nismo imali dosada… se pokazalo da i nije tako jednostavan proces“.

Troškovi i Stručni tim – velika nepoznanica

Nebrojeno se puta do sada ministar obrane Damir Krstičević znao pohvaliti kako su na projektu nabave VBA radili ljudi iz MORH-a i OS RH, ali i drugih relevantnih institucija u RH. Prema objavi samog Ministarstva obrane sam web-stranici:

„Proces validacije i evaluacije proveo je Stručni tim u suradnji s ostalim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i koordinaciji s Ministarstvom financija, Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uredom vijeća za nacionalnu sigurnost i Sigurnosno obavještajnom agencijom.

Stručni tim broji 15 članova, stručnjaka iz raznih područja, od pilota, zrakoplovnih tehničara, pravnika i ekonomista iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstva obrane te 40-ak suradnika“.

Više od godinu dana portal Obris.org tražio je od Ministarstva obrane sastav Stručnoga tima – i to ne poimence, nego po funkcijama. MORH je odbio odgovoriti na to pitanje, uputivši nas na svoj temat o nabavi VBA, u kojem se navode tek 3 imena – brigadir Davor Tretinjak, te pukovnici Željko Ninić i Christian Jagodić. Inače, na prezentaciji o nabavi VBA u ožujku 2018. ministar Krstičević je rekao da je Stručni tim sastavljen od „naših najboljih pilota i tehničara“.

Zastupljenost ostalih resora na istoj toj prezentaciji spomenuo je i voditelj Stručnoga tima, brigadir Tretinjak, napominjući ulogu određenih resora pri postupcima vrednovanja ponuda:

„Koji su kriteriji vrednovanja bili? Znači, ovo je jasno unešeno u RfP, znači svi ponuditelji su ovo jasno imali. Znači 4 glavna kriterija su bila određena – kao strateška domena, domena sposobnosti, financijska domena i domena investicija. Ovdje vidite postotke, odnosno težinski faktor međusobnih odnosa tih domena sa 10 podkriterija koje ovdje možete vidjeti i otprilike mi smo to ocijenili kroz 122 područja i 284 elemenata. Na kog smo se ovdje oslonili po pitanju strateške domene? Naravno, na Min. vanjskih poslova, na SOA-u, na Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, jer je to bila strateška procjena RH kakvo partnerstvo se i zašto traži. Domena sposobnosti – nije ništa ovdje posebno – to su u biti TT značajke ovog aviona i one su se ocijenile kroz to – evo, ovdje imamo uporabljivost (to se zove inače employability), nije točno da nismo ocjenjivali hidrazin – jako je dobro ocijenjen, poslije ćete i vidjeti. Financijska domena – imate izravne troškove nabave i troškove životnog ciklusa, što čini ukupne troškove aviona u vijeku njegove uporabe. I domena investicija – naravno, odradilo je Ministarstvo gospodarstva, ne mi kao stručnjaci, i ocijenila ih je poslije konzultantska kuća Deloitte, ne mi kao takvi, mi smo ih samo stavili kao prilog studiji naše izvodljivosti. Izravne troškove nabave je odredilo Ministarstvo financija“.

Dakle, i do sada su, u određenoj mjeri, sudjelovali svi ovi resori koje su proteklih dana spominjali premijer Plenković i predsjednica Grabar Kitarović.

Na strateškoj domeni radili su MVEP i SOA

Investicijska domena – Ministarstvo gospodarstva i Deloitte

Jednako uporno kao što taji makar i načelan sastav Stručnoga tima, Ministarstvo obrane taji i troškove procesa nabave VBA. U petak, 1. veljače, Nova TV dobila je po prvi put kakav-takav odgovor od MORH-a. Za početak, navodi da su članovi Stručnoga tima koji je radio na odabiru višenamjenskih borbenih aviona – djelatnici Ministarstva obrane, i to iz Samostalne službe za upravljanje projektima, Uprave za materijalne resurse, Uprave za obrambenu politiku, Sektora za postupke javne nabave i financijske i pravne službe, te pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Što se troškova tiče, U MORH-u kažu da se potrošilo oko 400 tisuća kuna. Najviše na putovanja, dnevnice i smještaj. Ističu kako je izraelska delegacija svoje troškove sama snosila. „Teme tih sastanaka bile su, između ostaloga, i ukupna bilateralna i obrambena suradnja Hrvatske, Izraela i SAD-a u brojnim područjima, što uključuje cyber, protupožarne snage, obuku i izobrazbu. Sve te aktivnosti su uključene u navedeni dio utrošenih sredstava (395.000 kn), pa je zapravo teško odvojiti samo troškove koje se odnose na projekt nabave aviona“, stoji u odgovoru Ministarstva obrane Novoj TV.

No to je tek dio troškova, odnosno oni nastali na relaciji Hrvatska-Izrael. Kao što je nekoliko puta naglasio ministar obrane, MORH je i puno prije odluke o izboru ponuđača aviona slao svoje delegacije u nekoliko europskih zemalja kako bi se raspitivao o samom procesu nabave i o sadržaju RfP-a, a zasigurno je, osim u Izrael, otišla i koja delegacija u SAD, Švedsku i Grčku. I tu su, nedvojbeno, nastali troškovi na ime putovanja, dnevnica i smještaja.

Osim toga, poseban je trošak angažman konzultantske kuće Deloitte. Prema riječima samog Tretinjaka, Deloitte je sudjelovao u ocjeni posljednjeg, 4. kriterija ponuda – investicija:

„Investicijska domena – nema offseta u skladu s direktivom EU 2009 i usklađivanju postupka nabave, znači radi se o tome i poštivanju ugovora o funkcioniranju EU čl. 346 – investicijska domena se mogla samo tretirati kroz bitne nacionalne sigurnosne interese, odnosno na koji način – na taj način ono što je vezano u direktnoj potpori održivosti ovog aviona – to se moglo prikazati, sve ostalo se nije moglo prikazati. Ovdje vidite rezultate, znači Deloitte je ocijenio na temelju iskazanih namjera ponuditelja samo za kapitalna ulaganja i međunarodnu industrijsku suradnju povezanu s VBA“.

O ulozi konzultanata iz Deloitta, MORH od prošlogodišnje prezentacije do sada nije rekao ni riječi. Kada se sve ovo uzme u obzir, cifra od 395.000,00 kuna izgleda kao da bi mogla biti daleko od stvarnog ukupnog troška pripreme i provođenja postupka nabave borbenih aviona u periodu od 2017. do početka 2019. godine.