Iako su svekolika svježa izvješća Državne revizije već nekoliko mjeseci bila preliminarno dostupna na internetskim stranicama Državnog ureda za reviziju, jučer su ona u brzome slijedu osvanula prvo na Vladi Republike Hrvatske, a onda i na raspravama pred pojedinim radnim tijelima Hrvatskoga sabora. Vlada je svoj dio posla obavila brzinski, u sklopu točke dnevnoga reda 5B, na jučerašnjoj 139. po redu sjednici. U ciglih minutu i deset sekundi ministar financija Slavko Linić ekspresno je obrazložio zbirni dokument Ureda državne revizije, te konstatirao:

“U prošloj godini vrlo aktivan rad od strane Državne revizije. Provedeno 318 revizija, od čega 269 financijskih – koje se odnose na državni proračun, ministarstva, korisnike državnog proračuna (kao što su bolnice, jedinice lokalne samouprave, političke stranke, nezavisni zastupnici). Isto tako – posebne revizije, koje se odnose i na trgovačka društva, i sve ostale. Rezultati – da je samo 28 posto „bezuvjetnih“, a čak 71 „uvjetno“ izraženo mišljenje, i jedno je negativno i nepovoljno mišljenje. Tako predlažem da, osim što predlažemo pozitivno mišljenje Hrvatskom saboru – da nadležna ministarstva posvete pažnju ovom izvješću, i donesu svoje mjere – da bi u idućoj godini izvješća bila pozitivnija“.

Revizor Serdarušić u vihoru saborskog birokratiziranja

No, ono što nas na portalu Obris.org više zanima – događalo se gotovo istodobno na drugoj strani Trga sv. Marka, u Hrvatskome saboru. Ondje je održana 24. sjednica Odbora za obranu, na kojoj je treća točka dnevnoga reda bila pomalo čudna – “Izvješće s  rasprave o Izvješću o radu Državnog ureda za reviziju za 2013. godinu i izvješća o obavljenim revizijama”. Spomenuta birokratska salama trebala je valjda objasniti situaciju da se u Saboru o ovoj temi raspravlja još i prije očitovanja Vlade, što izgleda da nije razumio gotovo nitko. Čak je i zamjenik glavnoga državnog revizora Jozo Serdarušić smatrao potrebnim pitati “…kao da je nekakva rasprava bila o našem Izvješću – pa… to je Izvješće o raspravi. Je li tek sad počinje rasprava, ili je bila već rasprava?”, što predsjednika Odbora Tomislava Ivića nije omelo u otvaranje teme pred neuobičajeno široko okupljenim Odborom za obranu.

MORH u očima Državne revizije u 2012. godini

Ispred Državnog ureda za reviziju o Izvješću o provedenoj reviziji za Ministarstvo obrane RH u 2012. godini govorio je Jozo Serdarušić, proširivši ponešto podatke koji su se čuli i od ministra Slavka Linića na drugoj strani Markova trga. Tako smo općenito čuli da: “Cijeli plan i program rada, koji je planiran za 2013. je u potpunosti izvršen. Ured je obavio 318 revizija, od toga 269 financijskih revizija – u tim financijskim revizijama u principu su obuhvaćeni financijski izvještaji i poslovanje – i 49 posebnih revizija, odnosno revizija učinkovitosti“. Što se tiče Ministarstva obrane, i tu su stvari jasne…

“Tu smo sve, praktično, opisali u izvješću koje se nalazi pred vama… a mogu samo reći da je izdano „uvjetno mišljenje“. Ministarstvo je imalo koncem 2012. – 19.123 zaposlenika, a od toga 15.771 djelatnu vojnu osobu. 3344 je državnih službenika i 8 dužnosnika. Što se tiče njihovih prihoda u 2012. – ostvareni su u iznosu od 4 milijarde 812 milijuna, a rashodi su iznosili 4 milijarde 769 milijuna. Sredstva su, u principu, za obavljanje djelatnosti – najvećim dijelom ostvarena iz državnog proračuna, a odnosila su se… u stvari… za funkcioniranje aktivnosti… za financiranje aktivnosti iz funkcioniranja Oružanih snaga, u iznosu od 2 milijarde 837 milijuna, opremanje i modernizaciju u 735 milijuna 876 tisuća… za upravne i opće poslove 535 milijuna i 467 tisuća, te troškove mirovnih misija u iznosu od 323 milijuna i 472 tisuće“.

Na to je riječ uzela Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane, pojasnivši spomenuto “uvjetno mišljenje”, koje za MORH zapravo i nije novost. Razloge za to ona prvenstveno vidi u dvije nepravilnosti, povezane tek njihovim zajedničkim podrijetlom u dubinama drevne povijesti obrambenog sektora u Hrvata.

Nepravilnost broj 1

“Riječ je o vojnoj imovini, i neutvrđivanju… u pravilu… stope ispravka vrijednosti za vojnu… za vojnu nefinancijsku imovinu – prvenstveno, to je riječ o nekretninama, koje se nalaze u bilanci Ministarstva obrane, i tijekom godina se nije vodila ažurna evidencija o njima – i jednako tako se nije umanjivala, u skladu sa financijskim poslovanjem, njihova vrijednost“.

Konkretno – nakon što je jednom, u neko pradavno vrijeme, obračunata načelna vrijednost pojedine nekretnine, za sva kasnija neodržavanja, zapuštanja, rušenja ili graditeljske zahvate nisu obračunate promjene koje sve te aktivnosti imaju na vrijednost te nekretnine. To možda i ne bi bio problem da se nekretnine dobro održavalo i konstantnim investicijama unaprijeđivalo – u kojem bi slučaju tim nekretninama sada trebalo pribrojiti novu, dodanu vrijednost. No, kako tome u RH nije bio slučaj, ozbiljan je tu broj promjena koje su rušile početne cijene nekad sređenih vojnih nekretnina. Da budemo još jasniji, Tafra opisuje i postupak ovakvog usklađivanja koje se sada polagano krenulo provoditi:

“Znam da možda vama svima izgleda da je taj posao mogao biti napravljen i prije… Nažalost, nije bio napravljen u potpunosti prije, a vodio se u ukupnoj vrijednosti… Međutim, u bilanci se vodila vrijednost tih nekretnina, u trenutku kad su one ušle – ukupne imovine kojom raspolaže Ministarstvo obrane… Od 1998. godine – sa 44 milijarde. Mi smo sada, umanjivanjem stopa vrijednosti – time što će se one evidentirati kroz našu evidenciju – već došli do iznosa od 13 milijardi, a mislimo da to još uvijek nije realni iznos onoga što se pod Ministarstvo obrane kao takvo vodi, a u stvari više u Ministarstvu obrane, kao takvom, ne postoji“.

Nepravilnost broj 2

Nakon toga, Tafra je obrazložila i drugu nepravilnost koja već desetljećima mori obrambeni sustav – još jedan nedostajući informatički sustav specijalne namjene. Naime, Državna revizija je prigovorila nedostatku informatičkog praćenja postupka izvršenja za sklopljene ugovore. No dok su oni to okarakterizirali kao nedostatak u “postupcima javne nabave“, za Višnju Tafru je tu stvar o staroj priči – nedostatku u praćenju baratanja nabava obavljenih uz korištenje dokumenta “narudžbenica”:

“Ni u jednom trenutku se nije dogodila situacija da imamo dovođenje nekoga u fiskalnu odgovornost, zbog probijanja vrijednosti pojedinih ugovora – nego je značilo to da u svakom trenutku… budući da Ministarstvo obrane ima, po dubini… Oružane snage… i imamo izravno više od 60 korisnika koji imaju mogućnost izravno koristiti narudžbenicu. Mi taj informatički sustav – koji bi bio po dubini, do zadnjeg našeg korisnika koji ga koristi – nemamo povezan sa našim Sektorom za javnu nabavu, paralelno s financijama. Papirnato se sve vodi, međutim, još uvijek nije informatički povezano, i to je jedna od zamjerki koje nam je rekao Državni ured za reviziju. Nastojat ćemo i tu aktivnost otkloniti, da bi smo u nekom budućem razdoblju – a na tome se intenzivno radi – pokušali i Ministarstvo obrane, sa ovako teškim naslijeđem, dovesti u poslovanje kakvo imaju druga tijela državne uprave“.

Ovakvo se izlaganje nije svidjelo svima, tako da je sjednica Odbora za obranu nastavljena kratkom, ali žestokom raspravom – na čije ćemo se ključne točke osvrnuti zasebno. Na kraju, spomenuta treća točka dnevnoga reda, “Izvješće s rasprave o Izvješću o radu Državnog ureda za reviziju za 2013. godinu i izvješća o obavljenim revizijama” – usvojena je sa šest glasova “za” iz redova vladajućih, tri suzdržana HDZ glasa, te jednim saborskim zastupnikom (ujedno i bivšim ministrom obrane), koji se uzdržao od izjašnjavanja.