Ministar Kotromanović ima velike planove

Posljednje 3 godine obrana je u proračunima izgubila ukupno oko milijardu kuna. U Dugoročnom planu razvoja OS bilo je deklarirano da do 2014. odvajana sredstva za obranu dosegnu 2% BDP-a. No, trenutno ta izdvajanja službeno iznose oko 1,38% BDP-a. Plan aktualnog ministra obrane je da se uštedi dio novaca koji se trenutno izdvaja za misije, nešto će se nužno uštedjeti i smanjivanjem broja ljudi u obrambenom sektoru, a ponešto će se i zaraditi, nada se ministar Kotromanović, prodajom dijela vojnih nekretnina. Sav taj ušteđeni novac, prema sadašnjim planovima, bit će namijenjen razvoju i modernizaciji OS, o čemu smo pisali jučer. Danas donosimo drugi dio razgovora s ministrom Kotromanovićem, u kojem govori upravo o nekretninama i kadrovskim planovima.

U proračunu za ovu godinu neke stavke u obrambenom dijelu prilično su porasle – prije svega, obuka i izobrazba. Kako to da se odjednom odlučilo ulagati u DVO kadrove?

Mi smo namjerno podigli sredstva za obuku, budući sam ja, kao ministar obrane i ranije kao saborski zastupnik, nezadovoljan sa sredstvima koje je Ministarstvo izdvajalo za obuku. Nama je jedan od prioriteta, i meni kao ministru, da u idućem četverogodišnjem periodu osposobimo OS za vođenje operacija. Znači, da se pripremamo za sve zadaće koje proizlaze iz Ustava. Do sada je težište bilo na mirovnim operacijama, i mi smo jako dobro odradili te zadaće, radili smo i dosta vježbi sa HV, ali sada, u dogovoru s načelnikom GS OSRH, potpuno ćemo drugačije poentirati obuku. Znači, ići će se više na pojedinačnu obuku, na jedan žestoki dril, težište će biti na dočasnicima… Nama je cilj u idućem periodu ponovno uvesti ciklus „zeleno-žuto-crveno“, gdje ćemo intenzivirati jaku obuku, gdje ćemo više raditi bojevih gađanja – rekao bih, 50-erostruko više nego što je gađano prije. Zašto? Iz razloga što smatramo da je to potrebno da bi vojnici bili u trenažnom stanju, a imamo dovoljno, recimo, streljiva koje i tako moramo uništiti za nekoliko godina ili mu već sada izlazi rok trajanja iduće godine – i to ćemo napraviti da bude ugodno za vojnika, da bude obučen, a korisno za sustav jer i tako moramo streljivo uništiti. Znači, nama je u idućem 4-godišnjem razdoblju jedan od temeljnih prioriteta – obuka – žestoka obuka i žestoki dril koji moraju provoditi posebno Kopnena vojska i specijalne postrojbe. Iduće godine sredstva za obuku moraju biti duplo veća.

Stavke koje su padale u proračunu – upravni i opći poslovi – ako se ne varam, već par godina nema posebnih sredstava za transformaciju Ministarstva, ili za sporove i kazne koje dolaze?

Ima, ima. Mi smo prošle godine, nažalost, izdvojili preko 72 milijuna kuna na ime tih tužbi i sporova koje je Ministarstvo izgubilo, a i zato što imamo loš Zakon o službi u OS, koji sada mijenjamo. U tom Zakonu piše da vojnik radi 8 sati, što nema nigdje u svijetu osim kod nas, i to sad mijenjamo. Ove godine smo odvojili 53 milijuna kuna za takve sporove – to je zapravo veliki problem i ja sam jako nezadovoljan ciframa koje izdvajamo na ime tih tužbi. Mi moramo napraviti sada takav zakon koji će omogućiti fleksibilan pristup. Nedozvoljivo je da u zakonu piše da vojska radi 8 sati i ako, recimo, nekoga ostavimo na poslu duže – on te tuži. To nema nigdje. To ćemo promijeniti, jer želimo omogućiti da imamo apsolutno jačeg, boljeg, čvršćeg profesionalca koji će, recimo, raditi obuku noću. U moje vrijeme, kao zapovjednik 4. gardijske brigade, mi smo na kraju godine napravili raščlambu za proteklu godinu, i onda smo “skužili” da zaostajemo dosta s tom noćnom obukom. Iduću godinu smo posvetili samo noćnoj obuci. Tako da su sve postrojbe 4. gardijske brigade..mi smo trenirali noću kao manijaci – topništvo, oklop, pješaštvo – sve smo to radili jako puno noću. Baš smo se željeli osposobiti, s obzirom da nemamo mi najbolju tehniku za noć, ni uređaje, ali smo jako puno radili. Bio je gušt gledati kako, recimo, u 11 sati navečer damo uzbunu topničkom divizionu, on radi hodnju noću 30-ak kilometara, dolazi u očekujući rejon, radi u očekujućem rejonu, sve procedure su se poštivale, jako dobro je to bilo. Mi to sad ne možemo raditi, a da ne platimo vojnika. Mi smo to prije sve radili normalno, kao „vojnik je vojnik i on će raditi po potrebi, koliko treba“. Ako se sedam dana i provede na terenu – dobit će on i slobodno, ali zato mi sad želimo promijeniti taj Zakon o službi.

Znači, ne bi više bilo prekovremenih?

Ne, ne smije ih biti. Mi smo također jako puno trošili na prekovremene sate. Mi samo na straže trošimo oko 40 milijuna kuna godišnje. Napravit ćemo u idućem periodu 9 novih skladišta, novih, tipskih, po NATO-standardu, pa ćemo smanjiti puno postojećih skladišta i stražarskih mjesta, i uštedjet ćemo oko 20 milijuna kuna.

Ali, do sada su se ljudi jako bunili zbog nepoštivanja radnih prava, pa i ljudskih prava…

Morate jednu stvar znati – ja sam bio profesionalni vojnik dugo godina, u specijalnoj postrojbi – svi profesionalni vojnici diljem svijeta moraju imati žestoku obuku i žestoki dril. Kao profesionalni vojnik i kao zapovjednik brigade godišnje bih proveo preko 2 mjeseca na terenu, spavajući u šatoru – kao zapovjednik brigade, kao stožerni brigadir HV! Profesionalni vojnik mora živjeti u uvjetima bure, juga, kiše, snijega, na temperaturi od 35 stupnjeva, na temperaturi od -15 stupnjeva. Zato što jedino kroz intenzivnu obuku, jedino u realnim uvjetima koji se mogu desiti na terenu, on se može osposobiti za zadaće koje će doći ispred njega. Mi ne znamo kakve će nam biti zadaće. Mi ne znamo sutra da li će doći do pogoršanja situacije, ne znam, uvjetno rečeno, negdje ovdje, u našem okruženju. Da li ćemo dobiti neku zadaću kroz NATO tko zna gdje?! Naš vojnik mora biti spreman. Ja to želim promijeniti, i tu nema doslovce milosti! Mi ćemo uvesti žestoki dril, gimnastiku, da se radi, da se praši na sve strane, tko to ne može podnijeti – ne može biti profesionalni vojnik. Kad gledamo neke druge postrojbe, marince, rendžere, bilo koju profesionalnu vojsku – francusku, englesku, kinesku, Južnu Koreju – svagdje se radi. Mi moramo podići taj osjećaj elitizma unutar profesionalne vojske. A što sada imamo, to ne može biti dobar profesionalni vojnik, ako radi 8 sati – to nema nigdje.

Znači li to i ozbiljno ispitivanje, recimo, tjelesne spremnosti za časnike?

Ne nužno u Stožeru, ali u jednoj gardijskoj brigadi – apsolutno. Ja sam rekao obojici zapovjednika gardijskih brigada – ako se desi da u njihovim postrojbama netko ne prođe fizičku provjeru koju sam ja prolazio svaki put, na koju sam išao kao zapovjednik brigade, mislim da taj zapovjednik ne može biti zapovjednik. Drugo se odnosi na ljude u Ministarstvu… Mi ćemo, naravno, insistirati da se provodi ta gimnastika na način da i ljudi koji rade u administraciji odvoje malo vremena… Pogledajte recimo mene – ja mogu odvojiti za sebe jedino vrijeme od 8 do 10 navečer, nema šanse tijekom dana, takav je i načelnik GS, takva je većina ljudi. Ali borbene postrojbe – one moraju biti “ful” spremne. Tamo se ne smije desiti da netko padne na fizičkoj spremi. Ako padne, onda znači da taj zapovjednik nije radio svoj posao.

Dakle, s jedne strane Stožer i Ministarstvo, odnosno upravni dio, a s druge strane – postrojbe. Jedan bivši ministar je prije nekoliko godina pokušao uvesti rotacije djelatnog vojnog osoblja, rotacije između “papirnatih”, birokratskih funkcija i zapovjednih na terenu.

Manje "papirologa", više trupa - sve to i uz rotiranje!

Mi sad rotiramo, zarotirat ćemo u Ministarstvu obrane jedan dio ljudi za koje mislimo da ne smije biti predugo na dužnosti… nije uobičajena praksa da netko provede 10 godina na jednom mjestu. To nije dobro za sustav, pogotovo za vojni sustav, tu se moraju raditi rotacije. Čovjek najviše nauči kad obnaša razne dužnosti u sustavu: pa će jednom biti zapovjednik voda, pa operativac, potom zapovjednik satnije, pa obavještajac, onda će biti dozapovjednik bojne, pa će prebacit ga u logistiku, i tako nauči kompletan sustav, nauči kako on živi, kako diše, i osobno dobije najbolja znanja. Već smo zarotirali jedan dio ljudi iz Ministarstva, vratili smo ih u Stožer, i vratit ćemo još najmanje 30-ak časnika sad u Stožer, pa ćemo tražit druge, upravo radi te svježe krvi, radi cirkulacije. Također isto i dalje, niže, i u GS – načelnik GS-a isto mora rotirati, ne smijemo dozvoliti da ljudi budu previše na dužnostima. Umore se, izgube onaj pozitivan impuls, inicijativu, zato što se i malo zasite posla. Nije dobro biti 10 godina na jednom mjestu. Kod nas, što se tiče Ministarstva obrane i GS, govorim iz iskustva, sustav jako puno troši tijelo, i treba mu osvježenja, treba novi posao.

Do sada je dosta veliko pitanje bio omjer djelatnih vojnih osoba i civila u Ministarstvu, često su djelatne vojne osobe godinama popunjavale civilna mjesta.

Mi smo sada smanjili broj vojničkih mjesta, pretvorili smo dosta u civilna mjesta, ali moramo i održati jedan dio. Sada ćemo u Ministarstvu obrane imati negdje oko 15 posto vojnih mjesta, zato što nam treba – recimo u Službi za opremanje i razvoj – tu su isključivo vojnici, časnici koji se bave razvojem, opremanjem HV, tu moramo imati najbolje iz sustava, ljude koji mogu razmišljati o viziji kakvu želimo. U Financijskoj službi nema više ni jednoga vojnika, i to je tendencija – normalna je stvar da civili u Ministarstvu moraju biti prevladajući. Svagdje je praksa, negdje više negdje manje, ali do 15-ak posto djelatnih vojnih osoba, s time da ćemo možda do 2014. još par postotaka smanjiti, to ćemo još vidjeti koja mjesta – kako ćemo smanjiti broj ljudi u Ministarstvu, tako ćemo smanjiti i broj vojnih mjesta.

Pretpostavljam da smanjivanje Ministarstva neće značiti rast službeničkog i namješteničkog dijela Stožera?

Neće! Sada je načelnik GS pripremio ustroj, koji će smanjiti broj administracije u Stožeru za točno 20 posto. Nama je cilj što više smanjiti broj ljudi u administraciji, i to do 2014. smanjiti administraciju i u Ministarstvu i u GS, i dobiti što više prostora za trupe. Jačat ćemo, recimo, specijalne postrojbe… još ćemo točno vidjeti kakav će biti taj pravi ustroj 2014. godine. Ujedno treba snimiti stanje, sve procese i funkcije. Vidjeli smo da se neke stvari dupliraju, da Stožer i Ministarstvo ima neke duple kapacitete – recimo, imamo previše personalaca – to je potpuno vidljivo i jasno – a ipak prebacivanje čovjeka iz jedne postrojbe u drugu traje i po dva mjeseca. Razvit ćemo novi ustroj, koji će biti puno brži, efikasniji, operativniji… Mi sad imamo Središnjicu za personalne poslove u sastavu GS, imamo Personalnu službu u Ministarstvu, svaka grana ima Personalnu službu, svaka postrojba ima Personalnu službu… Mi to trebamo imati, naravno, ali ćemo mi to puno reducirati. Vidjet ćemo na koji način. To radimo zajedno, znači – ono što je dobro u svemu tome, apsolutno ćemo sve te odluke donijeti zajedno s GS-om. Sad tek imamo dobru sinergiju, dosadašnja praksa je bila da se Stožer drži za sebe, Ministarstvo za sebe… Ne, mi sad mislimo da ne možemo tako, to mora biti jedno tijelo i jedan duh. Do 2014. godine predložit ćemo takav ustroj koji će biti puno brži nego sada, efikasniji i operativniji nego sada.

Hoće li se Ministarstvo obrane vratiti u svoju staru zgradu na Krešimirovom trgu?

Hoće! Mi čekamo da se iseli Branko Grčić, sa svojim ministarstvom. Više puta sam razgovarao s premijerom o tome da ja mislim da se mi moramo vratiti tamo, i to iz više razloga. Prvo – zato što je ta zgrada reprezentativna, a Ministarstvo obrane je državno Ministarstvo obrane, i to na jedan način pokazuje snagu tog samog ministarstva. Mi se sada nalazimo u vojarni, uz dužno poštovanje – ovo je vojarna, davno napravljena za smještaj ročnih vojnika JNA. Ovdje jesmo obnovili nekoliko zgrada, ali u zgradi preko puta mene – tu je još uvijek čučavac. I ta zgrada, na Krešimircu, traži određena ulaganja, u instalacije… No, mi mislimo da ministarstvo ne smije biti “u žici”. Vratit ćemo se, želimo se vratiti, 99,9 posto ljudi želi se vratiti tamo. Mi ćemo iskoristiti ovu vojarnu Croatia za neke dobre stvari. Nama je cilj s vremenom ugasiti vojarnu u Ogulinu, te postrojbe baciti u Bunu, a Glavno logističko središte prebaciti ovdje. Tako ćemo puno uštedjeti na linijskom prijevozu ljudi, na stražama…. Imamo mi ideje i ja sam tu nestrpljiv, zato što bi se želio što prije vratiti!

Vrijeme ide, a MORH iznenađujuće teško do svoje zgrade

Ministarstvo se ionako nije uspjelo u potpunosti preseliti u Croatiu…

Tamo imamo oko 60 posto… imamo Financijsku službu, Operativno središte – to je najbitnija stvar u koju je uloženo milijune i milijune kuna, tamo su nam svi linkovi prema misijama, mi sada, ako želimo ostvariti vezu s Afganistanom, moramo ići tamo – idemo tamo i od tamo razgovaramo s našim vojnicima.

Postoje li neki rokovi za povratak?

Ja sam se nadao da će to biti sada do ljeta, ali očito još nisu pronašli određena rješenja za druga ministarstva. To je, čini mi se, jedan veliki izazov za Vladu – kako smanjiti silne troškove koje plaćamo za “rentanje” raznih nekretnina, za neka ministarstva, što je notorna glupost. A mogle su se koristiti nekretnine Ministarstva obrane – vojarne koje smo opet dali, a nisu iskorištene – kao, recimo, preko puta Črnomerca, vojarna koja je iskorištena ni pola kapaciteta.

Zadnjih se godina jako puno pričalo – prodat će se vojne nekretnine, procijenit će se pa prodati. U proračunu nema čak ni stavke – „troškovi procjene vrijednosti vojnih nekretnina“, pa da se onda dalje mogu predati državnoj agenciji. Da li se od toga odustalo?

Mi ne radimo troškove procjene. Imamo agenciju AUDIO, znači – većina je nekretnina već prebačena na agenciju AUDIO. Svakako smatram da smo zakasnili s tim, i da je trebalo daaavno, davno prije staviti u funkciju što se god može u funkciju staviti. Ministarstvo obrane predalo je niz vojarni, niz objekata civilnim strukturama, no nažalost – svega je 5 posto kasnije iskorišteno i stavljeno u funkciju. Mi smo u zadnje 3 godine izgubili oko milijardu kuna proračunskih sredstava Ministarstva obrane, sad će se to nekako, čini mi se, stabilizirati. Projekcije proračuna za iduću godinu na ovoj razini su ove godine, i to bi za nas bilo prihvatljivo – kad riješimo nekoliko stvari. Što se tiče svih tih nekretnina, dobit ćemo odobrenje i odluku Vlade da idemo s tim u prodaju, ali to neće raditi Ministarstvo obrane nego AUDIO. Znači, mi ćemo reći – želimo da se to riješi, i ta sredstva (nadamo se da će Vlada odobriti, već su mi to obećali! ) želimo prenamijeniti, recimo, za vojarnu Petrinja. To je ono što je trebalo davno prije učiniti, kad je Ministarstvo obrane s tim nekretninama bilo znatno bogatije nego sada, jer je većina poklonjena – nažalost, većina tih objekata, zemljišta, poslovnih prostora, predana je. Ima sad nešto zanimljivih stvari, imamo puno neiskorištenih garaža, poslovnih prostora, samo u Splitu to su tisuće kvadrata koji su devastirani, 22 godine nitko se ne nalazi unutra. I bolje ih je staviti u funkciju, prodati, “rentati”, bilo što. Naša je želja da to prodamo, da na taj način jačamo i ekonomiju… Još ponegdje nisu riješeni vlasnički odnosi, negdje je nešto nacionalizirano, pa gledamo ono što bude čisto da u tijeku ove godine počnemo rješavati. Znači, da AUDIO ide s tim “na bubanj”, da se jave zainteresirane osobe i da to kupe. Mi bi ta sredstva namijenili isključivo za projekte Ministarstva – recimo, ta vojarna Petrinja – to smo već dogovorili s ministrom Linićem.