Na inicijativu predstavnika švedskog SAAB-a, u srijedu i četvrtak (03. i 04. svibnja) u 91. ZB na Plesu održava se prezentacija borbenog zrakoplova JAS 39 Gripen i simulatora Gripenove pilotske kabine, kojeg je hrvatska publika premijerno mogla vidjeti prošloga tjedna u Splitu na međunarodnoj vojnoj izložbi ASDA 2017. Na taj način švedski proizvođač želi hrvatsku stranu, kako sam vrh Ministarstva obrane RH i Glavnog stožera OS RH, tako i potencijalne svakodnevne korisnike u HRZ-u, upoznati s ovim tipom zrakoplova. Na prezentaciji je jučer trebala biti nazočna i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, no ona je u posljednji tren otkazala dolazak.

Za razliku od splitske izložbe na kojoj je dominirao simulator, na  Plesu je glavna zvijezda bio mađarski Gripen koji je u srijedu malo prije 11 sati prije podne sletio u pratnji dva MiG-a 21 iz sastava HRZ i PZO. Radi se o zrakoplovu koji se nalazi u sastavu mađarskog Ratnog zrakoplovstva, a kao i inače kada sudjeluje na događanjima u RH – za Zagreb je poletio iz baze u Kecskemétu. Zato i ne čudi što se na Plesu okupila oveća mađarsko-švedska civilno-vojna delegacija, na čelu sa švedskim veleposlanikom u RH Larsom Schmidtom i mađarskim vojnim izaslanikom u RH pukovnikom Lászlóm Attilom Szendröijem, kao i predstavnicima SAAB-a i FMV-a. I hrvatska je strana došla u jakom sastavu – predvođena ministrom obrane i potpredsjednikom Vlade Damirom Krstičevićem te zamjenikom načelnika GS OS RH generalom Dragom Matanovićem. Nažalost, na Plesu nije bilo nikoga od predstavnika nekih drugih državnih institucija, poput Ministarstva gospodarstva, kojeg bi se neki uzvratni poslovi itekako ticali, čime se opet pokazuje kako Vlada i nadalje ne doživljava obnovu HRZ-a kao važan državni, nacionalni projekt.

MORH zato intenzivno radi, skuplja iskustva drugih zemalja, i prikuplja informacije koje bi trebale pomoći da se što je moguće prije donese prava odluka za budućnost HRZ-a. Do sada je hrvatski stručni tim posjetio Izrael i Rumunjsku – zemlje koje u sastavu Ratnog zrakoplovstva posjeduju američke borbene zrakoplove F-16. Izrael je pritom direktno zainteresiran da dio svojih F-16, uz navodnu američku pomoć, proda Hrvatskoj, dok je Rumunjska nedavno dobila portugalske F-16. No neće se stati samo na ove dvije zemlje, najavio je Krstičević:

„Sljedeći tjedan eksperti idu u Češku. Za dva tjedna eksperti idu u Mađarsku. Kao što znate, oni su ‘consumeri’ Gripena. Želimo još jednom vidjeti – eksperti, to je vrlo bitno, eksperti, znači ljudi iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a Hrvatska je ponosna na svoje pilote, imamo vrhunske pilote. Znate da imamo i borbeno iskustvo – ti su dečki djelovali u našem Domovinskom ratu. I vjerujem da će istražiti najbolje. Zadaća moja, Ministarstva, je da izaberemo najbolje“.

I od češke i od mađarske strane probat će se čuti zašto su izabrali upravo Gripen, kako su vodili cijeli proces nabave i kakva su njihova iskustva u svakodnevnoj uporabi švedskog zrakoplova. Na posljednji hrvatski „Request for Information“ javili su se i Koreanci za svojim vježbovnim zrakoplovom FA-50, te Francuzi s Dassault Rafaleom. Priupitan da li će hrvatski stručni tim sagledati i iskustva s tim zrakoplovima, Krstičević je neodređeno odgovorio: „tko god iskaže interes da želi sudjelovati u ovom postupku – otvoreni smo za sve opcije“, dodavši potom da „imamo interes i od Koreje.“ I dok je švedski veleposlanik Lars Schmidt uvjeravao svoje hrvatske domaćine da će „švedska vlada prihvatiti hrvatsku odluku kakva god ona bila“, Pierre Gauffin, direktor projekta Gripen za Hrvatsku, ima jasan razlog zašto bi Hrvatska trebala izabrati baš švedski borbeni zrakoplov:

„Koliko mi znamo, ostalo na ponudi je rabljeno, mnogo od toga i gotovo 30 godina staro. Kad bih ja danas kupovao sustav borbenog zrakoplova, mislim da bih kupio novog – koji će trajati 30 plus godina. I Gripen je jedini takav. Još jedno je vježbovni avion, to uopće i nije borbeni zrakoplov“.

Pierre Gauffin, Lars Schmidt i Damir Krstičević

Osim toga, nastavlja Gauffin, F-16 je zapravo dizajniran kao letjelica za zaštitu zračnog prostora, da bi mu tek kasnije bila dodana višenamjenska sposobnost, „ali Gripen je od početka dizajniran da bude višenamjenski, da radi misije zrak-zrak,  zrak-zemlja, i zadatke izviđanja. On je tako dizajniran za švedsko zrakoplovstvo od samoga početka.“

Pri nabavi će, dodao je ministar obrane Krstičević, odlučivati 3 stvari:

„Prva stvar – želim ovo rješavati kroz međudržavni sporazum. Dakle želimo da bilo koja država stoji iza projekta, jer kao što ste i sami rekli – ovo nije samo zrakoplov, ovo je odnos, relacija, ‘friendship’. Druga vrlo bitna stvar – da je ovo investicija, da je ovo offset, da je ovo ulaganje u Hrvatsku. I treći ključni parametar je cijena“.

Zamjenik zapovjednika HRZ, brigadir Mato Mikić, na Gripenovom simulatoru

Švedska bi prvi i drugi uvjet lako mogla ispuniti, naročito uzme li se u obzir njihov neslužbeni moto kako to nije kupovina samo zrakoplova:

„Mi imamo i druge korisnike, kao Mađarsku, koji imaju naše zrakoplove, Češku  Republiku… od velike je regionalne važnosti imati slične sustave borbenih zrakoplova. To je vrlo važno, zbog zajedničke logistike i održavanja, uvježbavanja, ali i zbog SAAB-ove moćne industrijske mreže – to nije direktno povezano samo s kupovinom lovaca, ali mi ćemo time postupno pružati direktne poslovne mogućnosti prema Švedskoj, na razini ‘poduzeće s poduzećem’. Dakle, ponovo kažem, to je partnerstvo,“

kaže Gauffin. I cijena Gripena u konačnici bi mogla biti manja od one za F-16, koji traži prilična dodatna ulaganja u infrastrukturu. Prema onome što je Gauffin sa svojim suradnicima iz SAAB-a vidio na Plesu, tu za švedski zrakoplov ne bi trebalo biti previše prilagodbe:

„Čak i novi hangar, koji je građen u paketu s novim terminalom zračne luke… On je potpuno nov, i izveden je u NATO standardu. Dakle, on predstavlja veliko povećanje hangarskoga prostora. Mi smo pogledali tu infrastrukturu, mislim zadnje prije 4 ili 5 godina, kada smo sastavljali zadnje ponude. Tu su potrebne tek manje promjene, koje sada vidimo. Na duži rok, možda bi trebalo još jedan (hangar, op.a.), no za početak mi tu ne vidimo potrebu za ikakvim većim investicijama.“

Struka će odlučiti koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba, a ministar obrane, odnosno politički vrh, postavlja rokove: „Davno je rok za tu odluku prošao“, zaključio je Krstičević. Sve to pod uvjetom, naravno, da se trenutna politička kriza razriješi bez izbora. U suprotnom, dobiva se još jedna izgubljena godina, a onda će sve krenuti po starom uhodanom receptu – kao i nekoliko puta do sada, najprije će se opet donositi odluku o tome da li nam uopće treba ratno zrakoplovstvo.