Nakon kraće ali teške bolesti, jutros je preminuo bivši načelnik GS OS RH, stožerni general Petar Stipetić. Bio je veliki i častan vojnik.
Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Porijeklom iz siromašne obitelji i zbog nemogućnosti da financira studij građevinarstva, Petar Stipetić i njegov bratić Vid Stipetić odlučuju se za vojnu karijeru. Petar upisuje i 1959. završava Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA. Prva dužnost tada potporučnika Stipetića bila je – zapovjednik voda Inženjerijskog puka JNA u Trebinju. Tijekom 3 godine, koliko mu je bio na čelu, vod generala Stipetića je sudjelovao u izgradnji brojnih i danas aktivnih objekata – od dubrovačkog aerodroma, do radova na Zelengori, Čvrsnici, Velebitu, Boki kotorskoj i Brijunima. Nakon što je 1969. završio Višu vojnu akademiju Kopnene vojske JNA, s činom kapetana 1. klase Stipetić postaje zapovjednik bojne u Lovranu, a 2 godine kasnije predložen je za načelnika štaba Inženjerijskog puka u Karlovcu. General Stipetić u Karlovcu ostaje mjesec dana, nakon čega se zajedno sa svojim pukom seli u Zagreb. Nakon kratkog obnašanja dužnosti zapovjednika nastavnog inženjerijskog puka, Stipetić je smijenjen uz optužbe za nacionalističko-defetistički istup, te je nakratko premješten na dužnost načelnika “Katedre taktike u Školskom centru JNA” u Karlovcu. Na vlastiti zahtjev dobio je premještaj u Republički štab Teritorijalne obrane Zagreb, na mjesto voditelja tečajeva za pričuvne časnike JNA, gdje se zadržao do sredine ’80-ih. Potom je postavljen za načelnika Inženjerije u 5. armijskoj oblasti, potom za pomoćnika operativca u 5. armijskoj oblasti, a od 1986. do 1989. general Stipetić je bio zapovjednik obrane grada Zagreba. Od 1989. bio je na dužnosti načelnika Operativnog odjela 5. vojne oblasti.
Na poziv predsjednika Franje Tuđmana, i u dogovoru s prijateljem, tadašnjim ministrom obrane Martinom Špegeljom, u rujnu 1991. godine general Stipetić prelazi u Hrvatsku vojsku, gdje je preveden u čin general bojnika. U HV je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta, te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.
Predaja 21. kordunskog korpusa
Zbog insistiranja na stručnostim i odlukama utemeljenima na vojnom znanju i pravnim osnovama, general Stipetić često je dolazio u sukob s pretpostavljenima – i s ministrom obrane Gojkom Šuškom i sa samim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom. Bio je izrazito ogorčen padom Bosanske Posavine 1992. godine, nazivajući to izdajom za koju je odgovorno tadašnje političko rukovodstvo Slavonskog Broda koje se izravno umiješalo u zapovijedanje Operativne grupe Posavina. General Stipetić je htio presijecanjem koridora u Bosanskoj Posavini, koji je uvelike služio za opskrbljivanje srpskih snaga oružjem, naftom i streljivom, oslabiti srpsku moć na tom prostoru. Politička odluka da se koridor presiječe nikad nije donesena, a general Stipetić je nakon drugog pokušaja presijecanja koridora smijenjen. Kao pomoćnik načelnika GS za borbeni sektor, general Petar Stipetić aktivno je sudjelovao u razradi planova za VRO Oluja, no u provedbi te operacije nije bio uključen od početka. Nakon zastoja na bojištu, u hodu je preuzeo dužnost zapovjednika Sjevernog sektora i ondje doveo do brzog preokreta situacije na terenu. Ovaj operativni doseg okrunjen je kada se njemu osobno 08. kolovoza 1995. predao 21. kordunski korpus pod zapovijedanjem pukovnika Čede Bulata. Zbog vojnih i ratnih zasluga Stipetića je pratio glas najboljeg operativnog časnika ratne Hrvatske vojske, a proglašen je i počasnim građaninom Ogulina, Gline te Siska. Osim generala Antona Tusa, general Stipetić jedini je bivši zapovjednik JNA kojem je u Beogradu bilo suđeno zbog dezerterstva i izdaje.
General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala. Kao načelnik GS OS RH, 2001. razgovarao je u svojstvu osumnjičenika s istražiteljima Haaškog suda. Tijekom tih razgovora, sumnje protiv njega pale su u vodu.
U dva mandata bio je vanjski stručni član Odbora za obranu Hrvatskog sabora, gdje je sudjelovao vrlo aktivno i konstruktivno. Bio je izrazito kritičan prema smjeru u kojem se kreće hrvatska država, kao i prema politikanstvu koje obilježava proslave obljetnice VRO Oluja u Kninu, zbog čega često nije niti pozivan u Knin.
Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.
Također, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.
