Kad bi Ruska Federacija bila Iran ili Sirija, EU-administracija ne bi imala problema – svaki tjedan bi joj lupila pokoju sankciju, objavila to na velika zvona, usput začinivši priču s par epiteta o diktatorskom režimu koji treba sići s vlasti. No kako Rusija ipak nije ni jedna od tih dviju zemalja, niti je Putina jednostavno ignorirati kao što se to radi s Basharom al-Assadom ili svojedobno s teatralnim Ahmadinedžadom, tako ni jučerašnje uvođenje sankcija tzv. „trećeg stupnja“ nije prošlo jednostavno i bez kompromisa. Načelno, sankcije pogađaju ruski financijski, energetski i vojni sustav.
Prema tom novom režimu, EU građani i tvrtke neće više smjeti kupovati ili prodavati dug, udjele ili ostale financijske instrumente, s rokom dospijeća dužim od 90 dana, a koje izdaju ruske državne banke. Izvoz tzv. roba dvojne namjene – stvari koje mogu imati i civilnu i vojnu uporabu – bit će zabranjen samo prema “vojnim krajnjim korisnicima“, za razliku od njihove općenite zabrane i za sva civilna poduzeća, kao što se to prvotno predviđalo. Rusiji će također biti nametnuta ograničenja na uvoz tehnologije za naftna istraživanja iz Europe. Ipak, njen mnogo veći plinski sektor bit će pošteđen sankcija. EU veleposlanici su na postojeće liste (s 87 pojedinaca i 20 organizacija) dodali još 8 pojedinaca i 3 entiteta. Od toga se za 4 nova imena tu očekuje da su „prijatelji“ bliski ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Neslužbene ruske procjene kažu da će ih jučer uvedene sankcije koštati oko trećine ruskog državnog proračuna. No kako većina europskih zemalja ima čvrste poslovne odnose s Rusijom na sva tri polja, pri izricanju novoga kruga sankcija prilično se pazilo da se ne dira u postojeće obveze. Najvidljivije je to upravo na području obrane i vojne tehnologije – iako je pretežiti broj najvećih izvoznika oružja iz EU već uveo „tihu zabranu“ na prodaju oružja Ruskoj Federaciji, nije prošao prijedlog o uvođenju ozbiljnog kolektivnog EU embarga na oružje i vojnu tehniku općenito.
Stari poslovi ostaju
Ukrajinci protiv prodaje francuskih desantnih nosača helikoptera tipa Mistral Ruskoj Federaciji
Jedna od najglasnijih protivnica tog prijedloga bila je jedna od najjačih zemalja članica EU – Francuska. Ona za to ima i vrlo dobar razlog – aktualne ugovore s Rusijom o izgradnji i isporuci 2 ratna broda klase Mistral (nosača helikoptera – BPC/LHD), vrijedna 1,2 milijardi eura. Iako je predsjednik François Hollande još prije tjedan dana izjavljivao kako je Francuska spremna otkazati prodaju drugog broda ruskom partneru, pri jučerašnjim dogovorima o izricanju kaznenih mjera Rusiji pronađen je kompromis – sankcije se ne primjenjuju retroaktivno, i ne odnose se na već postojeće ugovore, nego tek na one buduće. Takvim su rješenjem, uz Francusku, najsretnije zemlje s istoka EU, koje su zbog svog naoružanja i opreme iz sovjetskog doba (prvenstveno zrakoplova) uvelike ovisne o pribavljanju rezervnih dijelova i usluga remonta u Rusiji. Komentirajući Francusku za web-stranicu EUobserver, Igor Sutyagin (vojni ekspert protjeran iz Rusije pod optužbama za špijunažu, a sada djelatan za RUSI, think-tank u Londonu) tvrdi da je posao kupovine brodova Mistral važan jer uključuje i transfer napredne tehnologije za zapovijedanje i nadzor. Ukoliko bilo kakva zapadna ograničenja žele imati „zube“, naglasio je Sutyagin, ona bi morala ciljati robu dvostruke namjene, a ne oružje. On je izjavio i da europska tvrtka EADS izrađuje komponente za ruske špijunske satelite, dok američka tvrtka Intel izrađuje mikročipove i za ruska vojna računala. IHS Jane’a Defence Weekly, britanska konzultantska tvrtka, zabilježila je da Francuska prodaje i naprednu avioniku za ruske zrakoplove, te „elektro-optičku infracrvenu“ tehnologiju korištenu za izviđanje i ciljanje na ruskim helikopterima i tenkovima.
Ni ostale članice EU nisu imune na poslove s Rusijom – Njemačka je debelo prije ukrajinske krize sklopila posao s Rusijom, o građenju 125 milijuna eura vrijednog centra za borbenu obuku u mjestu Mulino u središnjoj Rusiji. Iako je Njemačka u znak neslaganja s ruskom okupacijom Krima obustavila taj posao, nije ostalo neprimijećeno kako je većina obveza iz ovog ugovora već ispunjena. Pri tome, pojedine poslovne asocijacije u Njemačkoj su učinak prva dva kruga sankcija već procjenjivale kroz ugrožavanje oko 25 tisuća njemačkih radnih mjesta (od njih ukupno oko 350 tisuća, vezanih uz njemačko-rusku trgovinsku razmjenu, koja je u 2013. godini bila vrijedna oko 80 milijardi eura). I Italija je imala 800 milijuna eura vrijedan ugovor za izradu oklopnih vozila Ruskoj Federaciji, koji je službena Moskva lani otkazala, tvrdeći da su njihova vlastita vozila jeftinija i robusnija.
Ukrajinsko-ruski poslovi
Ukrajina je obustavila vojnu suradnju s Ruskom Federacijom tek 17. lipnja. Ovako kasni prekid poslova s agresorskom zemljom tumači se iznimno dubokim ukrajinsko-ruskim vojnim vezama, s korijenima u sovjetskom dobu i nastavku sve do danas. Igor Sutyagin kaže za EUobserver kako je „lista ukrajinskih izvoza i usluga na ovom polju „gotovo beskrajna“, te da polovica ruskog strateškog nuklearnog arsenala ovisi o sustavima navođenja koje se proizvodi i održava u tvrtkama širom središnje, istočne i južne Ukrajine. Ruski borbeni helikopteri, ratni brodovi i borbeni zrakoplovi koriste ukrajinske motore. Njihov najbolji projektil zrak-zrak, AA-11 Archer, koristi ukrajinsku tehnologiju navođenja. Prije dva dana, Ruski vjesnik je objavio da će „Rusija potrošiti 945 milijuna dolara kako bi kompenzirala negativne posljedice prekida suradnje s obrambenom industrijom Ukrajine“.
„Specijalna radna grupa, formirana u okviru ruske Federalne svemirske agencije Roskosmos, izračunala je koliko će Rusiju koštati prekid suradnje s ukrajinskim poduzećima obrambenog sektora, prenose ruske federalne poslovne novine Kommersant. Prema podacima ovog lista, dodatni troškovi će do 2018. iznositi 33 milijarde rubalja (945 milijuna dolara), pri čemu će samo tijekom 2014. na ove potrebe biti utrošeno 3,54 milijarde rubalja (101 milijun dolara). Sredstva će biti izdvojena u okviru već postojećih ruskih programa. Recimo, veći dio sredstava – preko 23 milijarde rubalja (655 milijuna dolara) – bit će izdvojen iz federalnog namjenskog programa Razvoj obrambene industrije RF u razdoblju od 2010. do 2020.“.
Prema podacima britanskog Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije (RUSI), ukrajinski proizvodi čine oko 4,4% ruskog vojnog uvoza, pri čemu čak 30% otpada na ključne komponente za interkontinentalne balističke rakete SS-18 Satan i SS-25. Iako su te rakete projektirane i proizvedene u ruskim poduzećima, njihovi sistemi za navođenje proizvode se u Harkovu, a dio komponenti proizvodila je i tvornica Južmaš (Производственное объединение Южный машиностроительный завод имени А. М. Макарова – Южмаш) iz Dnjepropetrovska.
Sankcije – kazna svim stranama
Sankcije na uvoz vojnih roba u Rusiju, ogromnog izvoznika baš tih proizvoda, pretežno su simboličke prirode
Kako smo nedavno pisali, Rusija se sada trudi dokazati kako uspješno nadomješta poslovne gubitke nastale u sukobu s Ukrajinom. S druge strane, Europska unija od jučer samu sebe uvjerava kako je uvođenjem sankcija tzv. trećeg stupnja Putinovom “carstvu” nanijela štetu, i to “najveću od Hladnoga rata”. Sada je na potezu Rusija – Putin je nedavno jasno dao do znanja da će uvođenje sankcija smatrati neprijateljskim činom, te da će Rusija odgovoriti istom mjerom. U očekivanju ruskih kaznenih mjera, Europska unija već izračunava štetu koja će nastati po EU-izvoz u Rusiju, koji se do sada kretao oko 120 milijardi eura godišnje. Jedan mali, mali dio tog izvoza otpada i na hrvatska poduzeća, koja u aktualnoj hrvatskoj gospodarskoj situaciji zasigurno nisu sretna što im se i ta mrvica gospodarske aktivnosti reže iz viših, političkih razloga.
