Nakon višegodišnjeg oklijevanja, popraćenog periodičnim podbadanjima javnosti i Državne revizije, Ministarstvo obrane RH  ovih se dana na svojim web stranicama konačno posvetilo i problematici javnih nabava. Tako je u zasebnoj stavci u glavnome izborniku osvanuo odjeljak “Javna nabava” – u kojem osim općenitih podataka za kontakt sa “Samostalnim sektorom za javnu nabavu” (bez ikakvog imena odgovorne osobe), nalazi i dokument pod nazivom “Plan nabave za 2012. godinu“. Radi se o dokumentu od 28 stranica tabličnih podataka, kojim je iskazan dio ukupnih planiranih javnih nabava – zajedno s periodom kada će se one pojedinačno provoditi, rokom do kada trebaju biti okončane, procijenjenom vrijednošću posla i sredstvima koja se za tu namjenu rezerviralo u proračunu MORH-a (zajedno s PDV-om). Dok ćemo o ovom dokumentu još detaljnije pisati u budućnosti, priči tu nije kraj.

Naime, istim je putem – ali malo manje vidljivo – u stavci “Zakoni i dokumenti” glavnog izbornika MORH-ove web-stranice osvanula i kategorija “Ugovori” – točnije, “Pregled sklopljenih ugovora o javnoj nabavi“, što se vidi kada se na tu stavku stvarno i klikne. U njoj su za sada dva dokumenta iz 2010. godine, zadnje godine mandata ministra Branka Vukelića, i to:

(1) Podaci o sklopljenim ugovorima i njihovom izvršenju za 2010. godinu,

(2) Podaci o okvirnim sporazumima i ugovorima o javnoj nabavi sklopljeni temeljem okvirnih sporazuma za 2010. godinu.

Najava je da će se te i takve informacije obnavljati svakih šest mjeseci. A kakvih tu tek ima zgodnih stvari!

Ljubav prema hrani u doba (recesijske) kolere

Bile to delicije na Učkoj ili plata “Oluja” kod Tome u Drnišu, MORH ni 2010. nije osjetio manjak finih zalogaja

Tijekom 2010. godine sklapani su razni ugovori, među ostalim i oni vezani uz hranu i ugostiteljske usluge. No dok je u objavljenim popisima vidljivo poslovanje s državnim poduzećem Pleter-usluge d.o.o. te nabave od velikih proizvođača hrane – što sve valjda implicira nabavu hrane za vojsku – ostaju uočljivi poslovni odnosi Ministarstva obrane i drugih, malih ugostiteljskih poduzeća. Već se na prvi pogled vidi da je za ovakve poslovno-prehrambene odnošaje u 2010. godini namijenjeno praktično milijun eura, da bi na kraju bilo stvarno i plaćeno “tek” oko 500 tisuća eura – suma dovoljna da se njome bez problema podmiri, recimo, godišnju članarinu RH u NATO ili i više nego jednogodišnje davanje za razvoj afganistanskih sigurnosnih snaga nakon 2014. godine, obvezu koju ćemo vjerojatno preuzeti danas na NATO summitu.

————————————————————————–

Restoran Robert kod Udbine, pokazao se rekorderom – jedini je 2010. naplatio gotovo punu ugovorenu cifru od neznatnih milijun i nešto MORH kuna

Svi su ti poslovi sklapani tijekom 2010. godine, nedvojbene druge godine (od vlasti priznate) ekonomske krize u Hrvatskoj. Dok se s jedne strane trošilo milijune u restoranima, obrambeni je proračun do kraja te godine u izvršenju neplanirano pao oko 10 posto, gledano prema izvršenju pred-krizne 2008. godine. Tijekom te 2010. BDP je pao za dodatnih 1,2 posto (nakon pada od 6 posto u 2009.), osobna potrošnja građanstva smanjila se za 0,9 posto, a neto plaće su skliznule za 0,5 posto na godišnjoj razini. Bila je to i druga za redom godina da su oko Božića praktično ukinuti svekoliki službeni domjenci – dok se 2009. i Vlada hvalila proslavom na koju su uzvanici sami donosili “odojka, rakije i čvaraka”, 2010. su za javnost obilježili “harač”, ukidanje raznih poreznih olakšica i onda božićni kanape-sendviči te Bakarska vodica u Uredu predsjednika. Samo dva mjeseca nakon kraja te 2010. godine tadašnja premijerka Kosor objavila je i svoje viđenje posebnih mjera štednje – zabranu kupovine aromatizirane vode i spajalica, preporučivši građanima da krizu prebrode i zapošljavanjem u deficitarnim zanimanjima pastira i samaraša. No bakanalije u MORH-u je svakako previdjela.

No, da ne bude dileme, u spomenutim MORH-ovim dokumentima, osim ića, pića i svakolikih pekarskih delicija, ima i mnogo drugih zanimljivih stvari .

 Igrale se delije…

Tako, nikome nije čudno poslovanje MORH-a s tvrtkom “BELING d.o.o.” – sve dok jednostavnom pretragom na Google tražilici ne vidimo da se radi o poduzeću u Rijeci,  specijaliziranom za “prodaju i distribuciju špijunske opreme” – koje u Hrvatskoj distribuira robu predstavljenu na www.spyshopeurope.com.hr stranicama. A tih je igrački MORH u 2010. godini kupio u ukupnoj vrijednosti od oko 200 tisuća kuna. Dakle, dok je udio Vojne sigurnosne agencije (VSOA) u državnome proračunu tajan (nevidljivo uklopljen u ukupno financiranje obrane), kupovina robe, koja po svemu sudeći ide baš tim korisnicima, olako je završila u popisu sklopljenih i plaćenih ugovora. Time zlim jezicima ostaje nagađanje o pitanju jesu li zapravo klasificirane samo plaće i beneficije kadrova u toj, manje transparentnoj od dviju hrvatskih obavještajnih agencija.