Zastarjela, a još uvijek aktualna Strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. godine

Strategija nacionalne sigurnosti (SNS) iz 2002. godine, koja je i dalje na snazi u Hrvatskoj,  bila je prilično korektan dokument kada je donesena. Moglo se prigovarati detaljima, pa i procesu njena donošenja – koji nije bio primjer transparentnosti – ali sve je to bilo itekako u granicama tada očekivanog, viđenog i podnošljivog. No, već nakon nekoliko godina njenog važenja, stvari su se počele mijenjati. I svijet oko Hrvatske počeo se mijenjati…

Tako je ovaj dokument i nakon sredine 2006. godine i dalje pričao o “Saveznoj Republici Jugoslaviji”, nakon početka 2008. godine i tadašnjeg hrvatskog priznanja Republike Kosovo, ta je bivša jugoslavenska autonomna pokrajina za hrvatsku sigurnost i dalje svojevrsna “crna rupa”, a i nakon travnja 2009. godine pristupanje RH u okrilje NATO saveza je “jedan od najvažnijih nacionalnih ciljeva“. A to su samo oni prizemni prigovori, koji se 10 godina po donošenju ovog dokumenta nameću i prije ozbiljnog uranjanja u tekst i tematiku ovog bitnog strateškog dokumenta.

No, nije da Hrvatska nije pričala o njegovoj promjeni i osvježavanju. Bolje reći, pojedini su političari pričali, a stvari se nisu micale s mrtve točke godinama. Taj je posao bio u dokumentu “Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007.“, a obećali smo ga i NATO savezu u lipnju 2008. godine, u dokumentu pod nazivom “Raspored za dovršenje započetih reformi”. U siječnju 2009. godine Ivo Sanader najavio je  dovršenje Strategije do lipnja, da bi otišao s vlasti u srpnju – a da je kao jedino konkretno postignuće ostalo osnivanje posebnoga Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga strategije nacionalne sigurnosti 12. veljače 2009. godine (nikad objavljena odluka Vlade, klasa: 200-01/09-02/01, urbroj: 5030109-09-1, od 12. veljače 2009. godine). Kad do rujna 2009. godine nije bilo objave teksta, pa onda ni ikakve javne rasprave o njemu, postalo je nedvojbeno da je Hrvatska probila rokove koje si je za posao donošenja nove Strategije sama zadala u ljeti 2008. godine.

Nacrt SNS iz 2010. godine

Neslavno propali dokument s kraja 2010.

Budući su se već tada u javnosti naslućivale naznake o postojanju nekakvog Nacrta SNS – koji, doduše, nikako da bude objavljen – stručnu javnost nije pretjerano iznenadio jedan od posljednjih poteza Branka Vukelića kao ministra obrane RH. On je 23. prosinca 2010. godine, samo tjedan dana prije svoje smjene s pozicije na čelu MORH-a, javnosti predstavio Nacrt Strategije nacionalne sigurnosti i o njemu pokrenuo javnu raspravu. Istini za volju, treba spomenuti kako je tom prilikom MORH napomenuo:

“Međuresorno Povjerenstvo, osnovano odlukom Vlade Republike Hrvatske, izradilo je nacrt Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Povjerenstvo je vodilo Ministarstvo obrane RH, a činili su ga predstavnici i predstavnice 19 državnih tijela i institucija. Vijeće za nacionalnu sigurnost, na sjednici od 14. prosinca  2010. godine,  prihvatilo je nacrt Strategije nacionalne sigurnosti i zaključilo da se Nacrt uputi u javnu raspravu u trajanju od 30 dana. Nakon javne rasprave, a prije upućivanja u proceduru usvajanja u Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske će organizirati i ‘okrugli stol’ o Nacrtu“.

Dok do konačnog “okruglog stola” nije došlo, u sklopu javne rasprave ipak su održana slijedeća događanja:

(1) Konferencija za medije povodom predstavljanja Nacrta Strategije nacionalne sigurnosti, 23.12.2010.

(2) Okrugli stol s predstavnicima udruga proizašlih iz Domovinskog rata, održan 11.01.2011. godine, HVU

(3) Okrugli stol s predstavnicima organizacije civilnog društva, 14.01.2011. godine, HVU

(4) Javna rasprava u organizaciji Centra za mirovne studije, 20.01.2011.  godine, Kuća ljudskih prava

(5) Okrugli stol s predstavnicima stručne i akademske javnosti, 25.01.2011. godine, Fakultet političkih znanosti

Iako su pri većini spomenutih događanja opetovano isticani teški nedostaci predstavljenog teksta – konceptualni, metodološki i sadržajni – Pjer Šimunović, u to doba državni tajnik u MORH i od početka 2009. godine čelnik spomenutog međuresornog mega-povjerenstva zaduženog za izradu Nacrta, još je i nakon siječnja 2011. pokušavao kozmetičkim zahvatima dotjerivati neodgovarajući tekst Nacrta. No, budući da sve to očigledno nije bilo dovoljno za umanjivanje prigovora ni tada obnovljenog vrha MORH i OS RH, a kamoli zainteresirane stručne javnosti – nije bilo čudno da spomenuti tekst na kraju nije ni upućen u Sabor. I ponovo bi tišina…

Novi trzaji po pitanju Nacrta SNS u 2012. godini

Budući da u dokumentu “Program Vlade RH za mandat 2011. – 2015. ” (objavljenom u prosincu 2011. godine, nakon dobivanja izbora, od pobjedonosne koalicije SDP, HNS, IDS i HSU) uz hrpu raznih najava strategija ipak nema ni spomena donošenju novih strateških dokumenata na području nacionalne sigurnosti, očekivalo se barem na neko vrijeme zatišje po ovome pitanju. No, to se ubrzo pokazalo kao greška.

Već 26. siječnja 2012. godine, na 5. sjednici Vlade RH, kao treća točka dnevnoga reda na raspravi našla se i Odluka o osnivanju Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga strategije nacionalne sigurnosti. Njime se za nosioca čitavog posla određuje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), a ponovo se osniva i Povjerenstvo za izradu Nacrta SNS – ujedno stavljajući van snage već spomenutu sličnu odluku Vlade iz 2009. godine.

2012. se izrade Strategije nacionalne sigurnosti uhvatilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP)

Povjerenstvo je opet ogromno međuresorno tijelo – broji ukupno 20 ljudi (13 predstavnika ministarstava, osobu iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS), te još 6 izaslanika odabranih državnih tijela), sve izričito u rangu zamjenika ili pomoćnika ministra. Za imenovanje svih tih osoba poimenice ostavljeno je navedenim tijelima državne uprave ukupno osam dana – od stupanja na snagu Odluke, koja u svom zadnjem stavku izričito kaže da na snagu stupa danom svoga donošenja. Dakle, Povjerenstvo je svoj poimenični sastav trebalo imati popunjen do petka, 3. veljače 2012. godine. Što se njegova vodstva tiče – dok je Centar za mirovne studije, udruga iz Zagreba, 23. ožujka za sve upite bio upućen da se obrati “koordinatoru Povjerenstva, veleposlaniku Zoranu Bošnjaku“, portal Obris.org je, na izričit upit upućen MVEP 23. travnja ove godine, obaviješten kako Povjerenstvo vodi Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova.

Kao što se već pokazalo i 2009. godine, u prošlom pokušaju takve komisijske izrade ovog bitnog dokumenta, toliko šarenilo visokih dužnosnika – predstavnika potpuno raznorodnih resora, s jednako različitim interesima i prioritetima – gotovo pa garantira da se Povjerenstvo neće u punome sastavu sastajati često, ako uopće. Iako je Odluka odmah ostavila mogućnost formiranja nekakvih radnih skupina (članak 4.), tek odgovor MVEP na upit portala Obris.org od 23. travnja otkriva da je formirana “radna skupina predstavnika članova Povjerenstva zadužena za pisanje Prijedloga nacrta Strategije, u kojoj je desetak državnih službenika“. No, toj se naznaci rada odmah u siječnju zabilo i smrtni udarac, postavljanjem jasno nemogućih rokova za provedbu čitavog tog velikog i ozbiljnog posla.

Naime, što se zadanih rokova tiče, članak 5. Odluke kaže:

 “Zadužuje se Povjerenstvo da do 15. ožujka 2012. godine izradi Nacrt i da ga uputi Vladi Republike Hrvatske na odobrenje radi upućivanja u javnu raspravu. Nakon što se provede javna rasprava o Nacrtu, Povjerenstvo će do 15. travnja 2012. godine dostaviti Nacrt Vladi Republike Hrvatske radi upućivanja u Hrvatski sabor na donošenje“.

To znači da je za izradu teksta Nacrta SNS novoustrojenome Povjerenstvu ostavljen samo 41 dan, od 3. veljače (isteka roka za poimenično popunjavanje tog radnog tijela), pa do 15. ožujka. Dakle, za posao koji hrvatske državne službe u mandatu prethodne vlade nisu uspjele dovršiti u dvije godine – predviđeno je ukupno tek 29 radnih dana. Naravno, ne čudi da je rok 15. ožujka ujedno i prvi koji je bio probijen.

MVEP je 23. ožujka, a na izričito pitanje Centra za mirovne studije, odgovorilo kako je Nacrt pred dovršetkom, te da će biti dostupan javnosti kad jednom prođe Povjerenstvo i Vladu RH. Mjesec dana kasnije, nakon što je probijen i drugi spomenuti rok, 15. travnja – na izričit upit portala Obris.org obaviješteni smo da: “Tekst nacrta uskoro će biti proslijeđen Vladi RH (23. travnja radna skupina planira završiti prijedlog koji će do kraja mjeseca ići na Povjerenstvo i potom Vladi)“. No, po trenutnim naznakama – nije se obistinila ni ova kasnija tvrdnja o 23. travnju kao roku dovršetka teksta, budući da prema javno dostupnim podacima Vlada RH ni do kraja travnja neće vidjeti spomenutog nacrta nove Strategije nacionalne sigurnosti. Sve ovo otvara ozbiljna pitanja o ozbiljnosti rada u sustavu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP).

Ne obraćajući pažnju na ustrajne glasine koje u čitav postupak pisanja novog Nacrta strategije nacionalne sigurnosti na prominentno mjesto smještaju i osobu bivšeg nosioca posla u MORH-u, a sada opet zaposlenika MVEP-a, u Hrvatskoj očigledno ostaje otvoren problem zastarjelih i neadekvatnih strateških dokumenata na području nacionalne sigurnosti. Tog su se posla sada prihvatili vanjski poslovi, ali izgleda da je u njegovu provođenju MVEP naslijedio sve probleme iz prijašnjeg pokušaja rada pod okriljem MORH-a, dodavši tome i poneku problemsku novinu – vjerojatno svojstvenu nacionalnome sektoru vanjske politike.