Ovogodišnje uvježbavanje pripadnika razvrstane pričuve Logističke pukovnije dobilo je poseban značaj – pričuvnici su prvi put zajedno s djelatnim sastavom Bojne za opću logističku potporu iz sastava Zapovjedništva za potporu izvršavali zadaće u okviru nacionalne vježbe “LIFT 25”, jedne u nizu vježbi koja se provodi u sklopu međunarodne vojne vježbe “Immediate Response 25”.

Obučavanje pričuvnika trajalo je od 24. svibnja do 6. lipnja 2025. godine u vojarnama “123. brigade HV” u Požegi i “Josip Jović” u Udbini, a riječ je o nastavku redovnog godišnjeg obučavanja pričuvnih postrojbi OS RH, priopćio je MORH.

Zapovjednik Zapovjedništva za potporu brigadir Mile Vukičević je zahvalio pričuvnicima na odazivu i motiviranosti za vrijeme uvježbavanja te njihovom doprinosu u razvoju i izgradnji pričuvne komponente OS RH:

“Hrvatska vojska i Zapovjedništvo za potporu intenzivno nastavljaju s obukom pričuvne komponente, njezinim opremanjem i dovođenjem u stanje spremnosti, a koja će biti dopuna profesionalnom sastavu i pomoć u realizaciji temeljnih zadaća Hrvatske vojske kao što je obrana zemlje i pružanje pomoći civilnim institucijama. Ovogodišnja obuka bila je intenzivna i nadopunjavala je vaša vojna znanja i vještine stečena u Domovinskom ratu ili služenju vojnog roka. Obuka koja je isplanirana i provedena bila je usredotočena na misiju i zadaće Logističke pukovnije”.

Vježba “LIFT 25” nacionalna je vježba Zapovjedništva za potporu koja je od ove godine prvi puta povezana je s vježbom “IMMEDIATE RESPONSE 25” s ciljem uvježbavanja zadaća vezanih uz potporu zemlje domaćina, prihvata i razmještanja snaga (RSOM) te pružanja izravne logističke i zdravstvene potporu sudionicima vježbe IR25 na teritoriju Republike Hrvatske. Ove godine pričuvnici Logističke pukovnije Zapovjedništva za potporu prvi put kroz vježbu “LIFT 25”, s djelatnim sastavom i stranim partnerima, pružaju logističku potporu provedbi vježbi kroz opskrbu, usluge i graditeljske radove. Osim toga, u ovoj vježbi, u združenoj medicinskoj potpori aktivnosti IR25, prvi put se koristi novonabavljena ROLE 2 terenska vojna bolnica sa sposobnostima prijema i trijaže ozlijeđenih.

*Photo:  ZzP

Kako je danas objavilo Veleposlanstvo SAD u Hrvatskoj, SAD su Oružanim snagama RH predale novu terensku bolnicu ROLE 2.

„Hrvatska ispunjava svoje obveze prema NATO-u i jača svoje obrambene sposobnosti. Novi hrvatski medicinski objekt Role 2, koji sufinanciraju Sjedinjene Američke Države, poboljšava skrb za hrvatske vojnike i saveznike NATO-a – čineći nas zajedno sigurnijima i zaštićenijima,“

objavilo je američko Veleposlanstvo na društvenim mrežama. Primopredaji je nazočio Trey Lyons, otpravnik poslova u Veleposlanstvu SAD.

Hrvatska Vlada i saborski Odbor za obranu su još u rujnu 2022. godine donijeli potrebne odluke o nabavi vojne terenske bolnice ROLE 2B, uključujući osiguranje potrebnih financijskih sredstava. Terenska bolnica ROLE 2B vrijedna je 6,06 milijuna USD, od čega SAD financiraju nešto više od pola, odnosno 3,4 milijuna USD, dok MORH podmiruje iznos od 2,66 milijuna USD, kao i PDV. Nabava ove vojne bolnice dio je NATO Ciljeva sposobnosti, konkretno MED-R2B-LAND MFT Role2 Basic Land Medical Treatment Facility (Razmjestive ROLE2 sposobnosti), s namjenom dvostruke uporabe, tzv. „dual use“, kako bi se ojačale sposobnosti OS RH pri pružanju brzog odgovora u kriznim situacijama i elementarnim nepogodama. MORH  je u koordinaciji s Ministarstvom zdravstva dogovorio dvije civilne lokacije na kojima bi se ROLE 2 mogla razmjestiti u slučaju potrebe, kao što je npr. bilo s ekspedicijskim kampom tijekom pandemije bolesti COVID-19. Ova vojna bolnica je za potrebe OS RH nabavljena u tzv. osnovnom modulu, uz mogućnost daljnje nadogradnje.

MORH je tijekom 2023. i 2024.  održao niz radionica u organizaciji Zapovjedništva za potporu, s ciljem razvoja sposobnosti terenske vojne bolnice razine ROLE 2B. Radionicama je prisustvovao medicinski tim Nacionalne garde Minnesote koji je svoje znanje i iskustvo prenio i na pripadnike ZzP-a u čijem će se sastavu nalaziti ROLE 2. Naime, glavni partner u osposobljavanju zdravstvenog osoblja Vojno zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu su pripadnici američkih Oružanih snaga, i pripadnici aktivnog sastava te pričuvnici iz sastava Nacionalne garde Minnesote. Na radionici održanoj pošle godine sudjelovali su i pripadnici Zapovjedništva američkih zračnih snaga za Europu i Afriku.

“U ime čelnika zdravstvene službe Zračnih snaga Sjedinjenih Američkih Država u Europi i Zračnih snaga Afrike, s radošću surađujemo s Hrvatskom vojskom u globalnom zdravstvenom angažmanu kako bismo razvijali interoperabilnost NATO-a i razvoj sposobnosti ROLE 2B. Radujemo se budućim medicinskim angažmanima u kojima ćemo vježbati operacije zdravstvene potpore ROLE 2B”,

rekla je tom prilikom bojnica Shanna Vaughan iz Ureda glavnog liječnika Zapovjedništva zračnih snaga (Office of the Command Surgeon, USAFE, AFAFRICA).

*Photo: Veleposlanstvo SAD/X

Na samo 10-ak minuta lagane šetnje Vlaškom ulicom iz pravca Trga bana Jelačića prema Kvatriću, nalazi se iznimno povijesno zdanje koje i dan-danas nosi oznaku zaštićenog kulturnog dobra. Zagrepčani srednje i starije dobi tu zgradu na adresi Vlaška 87 i danas pamte kao bivšu vojnu bolnicu, dok su oni mlađi možda i kročili u nju u sklopu nekog od sajmova ulične umjetnosti ili pak kao polaznici tamošnje glazbene škole. No taj klasicistički kompleks izgrađen sredinom 19. stoljeća sredstvima iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca sastoji se od 2 zgrade – prednje koja je bila dio kompleksa tzv. „Nadbiskupske vojarne 3“ i veće dvorišne koja je nosila naziv „Garnisonsspital No. 23“ te je bila namijenjena za bolnicu s 223 kreveta. Upravo zahvaljujući toj bolnici, Vlaška je dobila tramvajsku prugu kako bi pacijentima bio olakšan dolazak na liječenje. Bolničku funkciju kompleks u Vlaškoj ispunjavao je punih 120 godina, sve dok 1988. nije otvorena nova vojna bolnica u Dubravi. Početkom ’90-ih zdanje prelazi u ruke Ministarstva obrane RH, koje je tamo smjestilo prvo Vojnu policiju, a onda i redakciju Hrvatskog vojnika te urede nikada u praksi zaživjelog Vojnog muzeja.

Nekadašnje pročelje bivše Vojne bolnice

Ne znajući što bi s objektima koji zbog svog statusa niti su mogli biti srušeni, niti su se smjeli bitno preuređivati, a broje impozantnih 12.000 kvadrata u samom centru Zagreba, Ministarstvo obrane je 2001. bivšu vojnu bolnicu proglasilo neperspektivnom. Vlada RH je iste godine prostor dodijelila na korištenje Ministarstvu znanosti i tehnologije, te Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo, koji su se usuglasili da objekti ne zadovoljavaju njihove potrebe pa ih nikada nisu ni koristili. Spas je pronađen u srpnju 2004. kada Grad Zagreb i RH donose „Zaključak u zamjeni nekretnina“, a 3 godine kasnije temeljem sporazuma koji su potpisali tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac te zagrebački Gradonačelnik Milan Bandić u bivšu vojnu bolnicu trebale su se preseliti 4 srednje škole. No višegodišnja zapuštenost uvelike je doprinijela propadanju kako ulične tako i dvorišne zgrade, okolni pomoćni objekti postali su utočište narkomana, beskućnika i štakora, pa do odrješenja državne i gradske blagajne za potrebe uređenja Vlaške 87 nikada nije došlo. Zub vremena  i nemar gradskih vlsti vidio  se sada već i na uličnoj  zgradi – s vremenom su se odvalili žlijebovi, a potočići kiše počeli su ostavljati crne pljesnjive tragove po oronuloj fasadi.

I kad se već naglas govorilo da će bivša vojna bolnica doživjeti sudbinu Paromlina, gradonačelnik Bandić 2017. godine najavljuje početak revitalizacije starih i napuštenih prostora u Zagrebu s prvim projektom – rekonstrukcijom i prenamjenom objekta u Vlaškoj 87 za potrebe Glazbene škole Elly Bašić. Projekt su osmislili i napravili Tomislav Ćurković iz arhitektonskog studija „Dva arhitekta“ i Gordana Kuzmić-Kalodjera iz arhitektonskog ureda „Studio G2“, a sredstva su namaknuta iz fondova Europske unije. Nažalost, projekt  je obuhvatio samo prednju, uličnu zgradu, dok za ostalo nije bilo novaca, iako je tadašnji pročelnik gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić najavljivao i druge dvije  faze obnove u Vlaškoj 87. Nakon prve faze – obnove ulične zgrade, trebala je uslijediti obnova dvorišne zgrade i njena prenamjena za potrebe Glazbene škole Pavao Markovac, dok bi treća i konačna faza podrazumijevala izgradnju zgrade za XVIII. gimnaziju.

Prezentacija projekta Vlaška (Photo: Grad Zagreb)

Raščišćavanje i rekonstrukcija ulične zgrade počela je u kolovozu 2018. godine, i nakon 2 godine ogromnih radova, Glazbena škola Elly Bašić – do tada razasuta na 5 lokacija diljem grada – uselila je u nove prostore. Preobrazba je bila nevjerojatna – nekadašnje bolničke sobe, višestruko popucalih zidova crnih od čađi, sada su postale učionice za grupnu i individualnu nastavu, vježbaonice i knjižnica, a uređene su i 3 koncertne dvorane. Početna vrijednost investicije bila je procijenjena na 30 milijuna kuna, a nakon što je današnja aktualna vlast podvukla crtu – ispostavilo se da je u uređenje utrošeno neznatno više – još oko 5 milijuna eura, od čega je iz europskih sredstava, kroz ITU mehanizam („mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja“), kao revitalizacija brownfield lokacije, osigurano 3,5 milijuna eura.  Što se korisnika – Glazbene škole Elly Bašić  tiče – „kao i sve druge gradske škole, Glazbena škola Elly Bašić prostor koristi bez naknade, i to, sukladno ugovoru, toliko dugo dok je Grad njen osnivač“, piše u očitovanju Grada Zagreba za portal Obris.org.

Bivša vojna bolnica nakon obnove (Photo: Glazbena škola Elly Bašić)

Kao i u svakoj priči, i tu postoji jedan „ali“, i on se odnosi na ostatak zdanja u Vlaškoj 87 – dvorišne objekte i veliku dvorišnu zgradu koja neumitno propada. Dio dvorišnih objekata je raščišćen i srušen, no u onom dijelu koji je ostao i nadalje se okupljaju narkomani i beskućnici. Svojevremeno je tamo došlo i do ubojstva, a u novije vrijeme neželjeni „sustanari“ iz tog dijela Vlaške 87 počeli su maltretirati i susjedstvo. Osim smrada koji se u ljetnim mjesecima širi unaokolo zbog nagomilanog otpada, zabilježene su i tučnjave, a „sustanari“ su počeli biti neugodni i prema ljudima koji stanuju ili rade u blizini. Kako su nam rekli u Policijskoj upravi zagrebačkoj,

„V. policijska postaja Zagreb (Medveščak) upoznata je s problematikom stanara stambenih zgrada koje se nalaze u blizini prostora napuštenog objekta na adresi u Zagrebu, Vlaška 87. Naime, policijski službenici, posebno kontakt policajci čija je uloga rješavanje problema na području lokalne zajednice, svakodnevno ostvaruju kontakte s građanima s ciljem prikupljanja informacija o tekućoj problematici te se sukladno ovlastima i nadležnosti pristupa rješavanju iste. Problematici navedenog objekta, dvorišnog prostora i drugih pripadajućih napuštenih objekata koji se protežu do Jurkovićeve ulice, a koji su nerijetko sklonište beskućnicima koji u istima povremeno obitavaju, policijski službenici V. policijske postaje Zagreb pristupaju na način da povremeno, ovisno o drugim prioritetnim i žurnim postupanjima, obilaze lokaciju s ciljem održavanja povoljnog stanja sigurnosti i javnog reda i mira. Isto tako, budući da je navedeni objekt u vlasništvu Grada Zagreba, o problematici koja se pojavljuje, V. policijska postaja Zagreb je u više navrata obavještavala Grad Zagreb sa zamolbom da poduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti s ciljem da osiguraju prostor te onemoguće ulazak neovlaštenim osobama“.

Na naše pitanje što poduzima da se tamošnjim susjedima osigura sigurnost, Grad Zagreb nije odgovorio, no neslužbeno saznajemo da problem pokušava riješiti privatnim zaštitarima. Jednako tako, tijekom ljetnih mjeseci pokušava se oživjeti dvorišni prostor između Glazbene škole Elly Bašić i napuštene dvorišne zgrade – osim koncerata učenika ove škole, održavaju se i razni performansi te kazališne predstave. Tako je ovoga ljeta dvorište u Vlaškoj korišteno za potrebe 13. izdanja festivala Miroslav Krleža gdje je u starim ruševnim prizemnicama sasvim prigodno odigrana kazališna predstava „Baraka pet be“ redateljice Marine Pejnović. Sve su ove mjere, kako se čini, doprinijele uspostavi kakve-takve sigurnosti jer PUZ na kraju očitovanja za Obris.org konstatira: „Unatoč činjenici da se opisana problematika na tom prostoru nerijetko pojavljuje, možemo istaknuti da je tijekom 2024. godine zabilježeno smanjenje nezakonitih radnji na području i oko područja tog objekta“.

Muzej ulične umjetnosti nije dugo izdržao u derutnim prostorima

Za razliku od ulične zgrade bivše vojne bolnice iz koje se već četvrtu godinu čuju milozvučni tonovi budućih glazbenika, dvorišna zgrada i nadalje čeka svojih 5 minuta. Nju je, kako rekosmo, pokojni gradonačelnik Bandić namijenio za Glazbenu školu Pavao Markovac, no od tada se ništa nije pomaknulo s mjesta. Tu je zgradu 2 godine koristio Muzej ulične umjetnosti, sve dok nije propala toliko da je postalo opasno kretati se po mjestimično urušenim podovima. Aktualne gradske vlasti tvrde da nisu odustale od njene rekonstrukcije, ali otvoreno priznaju da to trenutno nije prioritet.

„Revitalizacija ostatka kompleksa, kojom ćemo mu dati javnu društvenu namjenu, i dalje je u planu, uz nastojanja da se osiguraju sredstva iz europskih i drugih fondova. Međutim, s obzirom na ograničene proračunske mogućnosti Grada Zagreba te rokove propisane Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, trenutni je prioritet završiti obnove postojećih objekata, a usporedno s tim, izgradnju, dogradnju i proširenje dječjih vrtića i osnovnih škola kako bi se omogućio njihov prelazak na jednosmjensku nastavu“,

odgovorila je Služba za informiranje i medije Grada Zagreba na upit portala Obris.org, dodajući kako će „konkretni planovi za nastavak revitalizacije kompleksa u Vaškoj biti predstavljeni kada budu definirani svi detalji“. U prijevodu – kad bude, bit će!

Pogled na neobnovljeni dio kompleksa u Vlaškoj iz Jurkovićeve ulice

Gotovo 20 godina trebalo je povijesnom zdanju bivše vojne bolnice – i to samo jednom njenom dijelu – da dobije novu svrhu i novi život. Nažalost, to je češće iznimka nego pravilo. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te njegovi pravni prednici preuzeli su ukupno 491 nekretninu od Ministarstva obrane, koje je prethodno MORH proglasio neperspektivnom vojnom imovinom za potrebe obrane RH. I u Ministarstvu graditeljstva su svjesni da je cijeli niz bivših vojnih nekretnina neiskorišten i podložan propadanju jer se „često radi o velikim bivšim vojnim kompleksima čije privođenje javnoj i društvenoj namjeni iziskuje znatna financijska sredstva te duži vremenski period realizacije“. No s druge strane, kažu u Ministarstvu, niz je primjera gdje su bivše vojarne prenamijenjene u škole, sjedišta državnih i lokalnih tijela, visokoškolske ustanove i studenske domove, dobrim dijelom zahvaljujući financijskim sredstvima Europske unije. Nažalost, Hrvatska se tu nije povodila međunarodnim iskustvima, koja su uvelike vodila računa o javnom interesu pri oživljavanju svojih bivših vojnih prostora, pa cijeli process prolazi na teži način.

*** ovaj tekst je dio projekta “U službi naroda” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Ministarstvo obrane za potrebe Oružanih snaga RH nabavlja terensku vojni bolnicu ROLE 2. Nakon što je u utorak, 27. rujna, prethodno mišljenje dao saborski Odbor za obranu, danas je Vlada na svojoj 153. sjednici formalno dala suglasnost MORH-u za „preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna RH u 2023. i 2024. godini za nabavu vojne terenske bolnice“. Na oba tijela ovu nabavu obrazlagao je državni tajnik Zdravko Jakop, a evo što je rekao jutros na Vladi:

„Prihvativši Ciljeve sposobnosti kroz proces NATO obrambenog  planiranja obvezali smo se na implementaciju  sposobnosti za sudjelovanje Hrvatske vojske u NATO operacijama. Ovo je jedan od Ciljeva sposobnosti koji ima namjenu dvostruke uporabe, tzv. ‘dual use’, odnosno potporu razmjestivoj pješačkoj brigadi Hrvatske kopnene vojske kojoj je za provedbu Cilja sposobnosti potrebna zdravstvena potpora razine ROLE 2 ili ROLE-TWO-B. Takva sposobnost Hrvatske vojske omogućava pružanje brzog odgovora u kriznim situacijama, elementarnim nepogodama, u potpori stanovništvu i državnim tijelima, posebno zdravstvenom sustavu.

Ministarstvo obrane zaprimilo je od Sjedinjenih Američkih Država Pismo ponude i prihvaćanja (LOA) vezano uz vojnu terensku bolnicu ROLE 2B u vrijednosti od 6.060.702 USD. Sjedinjene Američke Države podmirit će iznos od 3.400.000 USD, a iz proračunskih sredstava Ministarstva obrane platit će se 2.660.702 USD, kao i porez na dodanu vrijednost. Odnosno, ukupne obveze Republike Hrvatske iznose 31.325.127,00 kuna.

Stoga se predlaže da Vlada da suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna za nabavu vojne terenske bolnice šatorskog tipa ROLE 2B u iznosu od 15.911.043 kn u 2023. godini, te 15.414.084 kn u 2024. godini. Potrebna sredstva planirana su u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane“.

Državni tajnik Jakop je na saborskom Odboru za obranu bio ponešto širi, pa  je tako ovaj cilj sposobnosti „najizravnije povezan ne samo sa sveukupnom sposobnošću pružanja zdravstvene potpore, već i s operativnom sposobnošću kopnenih snaga u drugim ciljevima sposobnosti kojima je potporaa razine ROLE 2B neophodna. ROLE 2B pruža razinu zdravstvene potpore postrojbama u operacijama koja uključuje sposobnosti organizirane modularno u funkcionalnu cjelinu. Ovakav koncept terenske vojne bolnice i njezinih sposobnosti jedan je od temeljnih postavki NATO i EU načela združene zdravstvene potpore“. Konkretno, nabava ove vojne terenske bolnice u potpori je implementacije NATO Cilja sposobnosti MED-R2B-LAND MTF Role 2 Basic Land Medical Treatment Facility, odnosno Razmjestiva ROLE 2 sposobnost – osnovna razina.

Bolnica ROLE 2 kompatibilna je s ekspedicijskim kampom, čiji je dio bio razmješten u KB Dubrava u slučaju potrebe za smještajem većeg broja oboljelih od bolesti COVID-19. Ministarstvo obrane, odnosno OS RH, tvrdi Jakop, raspolaže s većim dijelom potrebnih medicinskih kadrova: „Prilikom rasprave i dolaska ovdje u Sabor, mi smo imali koordinaciju i s Ministarstvom zdravstva i uskladili, jer to je nešto što može koristiti ne samo Ministarstvu obrane nego i Ministarstvu zdravstva, ali i nekim drugim institucijama ako bi bilo bilo kakvih izvanrednih događaja“, rekao je Jakop. Na pitanje o tome hoće li ta vojna sposobnost biti i ozbiljnije funkcionalno naslonjena na koju od postojećih hrvatskih zdravstvenih institucija većeg opsega, Jakop je dodao: „Razmišljali smo i o tome… Ako bude potrebe, imamo najmanje 2 lokacije o kojima smo raspravljali da bi to ‘naslonili’, tako da bi mogli koristiti kapacitete postojećih struktura, a ujedno na neki način i napraviti obuku, prilagodbu i pripremu, ako bi to trebalo raditi u terenskim uvjetima. Tako da, evo, razmišljali smo o nekoliko inačica kako bi što kvalitetnije to stavili u upotrebu i na korist i Ministarstvu obrane, ali i Ministarstvu zdravstva i ne-daj-bože nekim drugim institucijama u slučaju kakve havarije“.

Belgijska ROLE 2 kupljena 2020. za 12 mil eura, treba biti kompletno operativno sposobna do 2026. godine

Kako sam opis ove vojne bolnice kaže, radi se o osnovnom, „basic“ modelu, koja bi se eventualno mogla nadograđivati. „Mi bi voljeli da nije ‘basic’, da je još sa većim sposobnostima, ali to je, kako sam uvodno rekao, modularnog tipa. Nitko nama ne brani da… kad ćemo to primiti ‘na ruke’ i vidjeti naše potrebe, eventualno u nekom drugom smjeru da i te dijelove nadogradimo“, izjavio je državni tajnik Jakop na sjednici saborskog Odbora za obranu. Pri tome, spomenuta osnovna konfiguracija ROLE 2 MTF (Military Treatment Facility) u pravilu obuhvaća više osnovnih modula: (1) hitni prijem, (2) inicijalni kirurški segment, (3) dijagnostički segment, (4) dio za postoperativnu njegu, (5) komunikacije i telemedicina, te (6) upravljanje medicinskim zalihama. Toj osnovi se onda mogu dodavati i daljnji moduli, tako da se dostigne razina ROLE 2E (Enhanced), kao što su to segment zubne medicine, psihijatrija, izolacijski segment za zarazne bolesti, apoteka i tako dalje.

ROLE 2LM u sastavu Slovenske vojske

Slovenska vojska ima sličnu vojnu bolnicu – ROLE 2LM (laka mobilna bolnica) – nabavljenu u sklopu priprema za  ulazak Slovenije u NATO savez. Slovence je bolnica koštala preko 11 milijuna eura, odnosno oko 6 puta više od prvotnih planova, a onda je uslijedila potraga za kadrovima. Nakon niza peripetija je slovenska mobilna bolnica završila popunjena pretežito zdravstvenim radnicima na ugovor, pri čemu je dio ljudstva bio stalno zaposlen u Općoj bolnici u Jesenicama. Ta je bolnica ujedno dobila i pomoć u vidu postavljanja ROLE 2LM kada je 2014. ušla u dvogodišnju obnovu bloka za hitni prijem bolesnika, a zauzvrat je u toj civilnoj bolnici organizirana grupna stručna obuka za ugovornu pričuvu medicinskih stručnjaka iz stalnog sastava Slovenske vojske. Osim toga, dodatno pribavljanje vozila za ovaj specifični te skupi sklop vojne infrastrukture Slovenija je rješavala još godinama, među ostalim i donacijama iz SAD.

Treba se nadati da isti problemi neće snaći i Hrvatsku vojsku, koja je upravo jučer, 28. rujna, temeljem Plana prijma za ovu godinu, objavila natječaj za zapošljavanje 14 kandidata i kandidatkinja za časnike zdravstvene službe, inače uvelike deficitarnog kadra. Riječ je o 11 doktora medicine ili specijalista medicine s mjestom rada na teritoriju Republike Hrvatske, dva doktora veterinarske medicine s mjestom rada u Kninu i Zagrebu te jednom stručnom prvostupniku (baccalaureus) sestrinstva s mjestom rada u Vinkovcima. Rok za podnošenje prijava je 14 dana od objave natječaja u Narodnim novinama, a ostale informacije mogu se naći u Narodnim novinama ili na web-stranici Ministarstva obrane.

Od 2008. do 2013. godine ulična i dvorišna zgrada bivše Vojne bolnice Zagreb u Vlaškoj zjape prazne, a od tada – uz tek povremena i privremena događanja – nije donesen konkretan plan njene namjene.

Nema tome dugo otkako je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović opatrnula po Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i njegovom gospodarenju bivšim vojnim nekretninama. “To je sramota, zgrade propadaju, urušavaju se krovovi. Oni tom imovinom moraju upravljati, a ako ne žele – neka ih predaju lokalnoj samoupravi ili neka raspišu koncesiju“, ljutila se Grabar Kitarović nakon obilaska otoka Molata. I bilo bi to sasvim u redu, da se predsjednica svakoga jutra ne budi s pogledom na jednu takvu sramotu, kojoj se počeo urušavati krov i otpadati fasada. Jer niti 500 metara od njenog stana, uspravnicom Bauerovom prema sjeveru, stoji nekadašnja austrougarska ljepotica, kojoj je višegodišnje upravljanje lokalne samouprave priuštilo oronulost i zaborav. Da je Grabar Kitarović zaista tako zabrinuta za neiskorišteni potencijal vojnih nekretnina, uključujući i zdanje u Vlaškoj 87, lupila bi šakom po stolu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, pozvala bi na red njegovog nacionalnog koalicijskog partnera HDZ, i poduzela sve što može da se bivša vojna bolnica uredi i stavi u funkciju od prvenstveno javnog interesa.

U ožujku 2008. godine, temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina između Republike Hrvatske i Grada Zagreba, bivša vojna bolnica predana je Gradu u vlasništvo. Unatoč brojnim obećanjima i mahanjem velikim planovima, sve do 2013. ulična i dvorišna zgrada zjape potpuno prazne, prepuštene zubu vremena i povremenim “podstanarima”. U jesen 2013. najavljeno je održavanje 4. izdanja Muzeja ulične umjetnosti, na temu revitalizacije napuštenih gradskih prostora, i to baš u dvorišnoj zgradi bivše Vojne bolnice Zagreb. Dio je to projekta “Recovery the Streets”, financiranog sredstvima EU fonda “Kultura 2007.-2013.” u kojem tada sudjeluje pet europskih festivala ulične umjetnosti u Zaragozi (Španjolska), Kölnu (Njemačka), Toulouseu (Francuska), Besançonu (Francuska) i Zagrebu (Hrvatska). Ideja projekta bila je da se u svakom od gradova-sudionika pronađe neki zaboravljen, napušten i prazan prostor koji bi se – dok se čeka njegovo konačno privođenje svrsi ili neki novi projekti – revitalizirao uz pomoć intervencija međunarodnog umjetničkog tima.

Organizator Muzeja ulične umjetnosti, udruga Centralna jedinica na čelu s direktoricom Ivanom Vukšić, u početku je razmišljao o smještanju Muzeja u prostor stare uljare u Branimirovoj ulici koja se, iako je također zaštićeni spomenik kulture i zjapi prazna, godinama skriva iza skela zbog, navodno, temeljite obnove. Vlasnik zgrade stare uljare, građevinsko poduzeće Tehnika, nije bilo zainteresirano za privremeno udomljavanje uličnih umjetnika, pa je, nakon početnih nesuglasica, Grad Zagreb Centralnoj jedinici ponudio dvorišnu zgradu u Vlaškoj 87, koja je po svim parametrima udovoljavala željama organizatora i zahtjevima projekta. Temeljem ugovora kojeg su potpisali zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i direktorica MUU Ivana Vukšić, dvorišna zgrada dana je na minimalno dvogodišnje korištenje, uz obavezu “savjesnog odnošenja prema zgradi“. To je uključivalo čišćenje zgrade, pretrpane kojekakvim smećem, te angažiranje osiguranja koje se brinulo o tome da posjetitelji ne oštećuju zgrade, izloške i ne lutaju dijelovima koji nisu predviđeni za Muzej i nisu očišćeni. Muzej ulične umjetnosti svoje jednodnevne postave prikazao je 2013. i 2014. godine, a u projektu je sudjelovalo ukupno 50 umjetnika iz Hrvatske i inozemstva. Po završetku programa, zgrada je ponovno očišćena, smeće je pokupljeno, a na zidovima su ostali samo umjetnički radovi pomiješani s ranije zatečenim grafitima.

Prvi Dan D 2014. godine

Muzej ulične umjetnosti otvorio je vrata i drugim umjetničkim projektima koji su tražili privremeni smještaj. “To je potvrda našeg rada i želje da se ovakvi prostori populariziraju i stave u funkciju građanstva, ako već Grad ne zna što s njima“, kaže Ivana Vukšić, uz napomenu da je cijeli projekt u evaluaciji dobio visoku ocjenu. Već 2014. u bivšoj vojnoj bolnici održan je međunarodni festival dizajna pod nazivom Dan D, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva. Za razliku od MUU, dizajneri su dobili na korištenje uličnu zgradu, uredili je i postavili eksponate, a posjetitelji su mogli slobodno šetati, razgledavati i sudjelovati na predavanjima i radionicama (dok se Muzej ulične umjetnosti mogao razgledati tek u grupi, uz obaveznog vodiča). U sklopu festivala, održana je i tribina “Kome pri(o)padaju demilitarizirani prostori” u organizaciji Centra za mirovne studije, a za posjetitelje su pripremljene sasvim prigodne razglednice uz “Pozdrav iz Vlaške 87”, adresirane na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. “Cilj je bio skrenuti pažnju gradonačelnika na još jednu gradsku nekretninu koja propada u centru grada, a istovremeno pokazati kako postoje brojne ideje kako da se ta zgrada stavi u uporabu za sve građane grada”, pamti Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.

Razglednice savjesnih građana nisu dirnule u srce zagrebačkog gradonačelnika

Bivša vojna bolnica ugostila je dizajnere i naredne, 2015. godine, ali već ove, 2016., festival seli u Pogon Jedinstvo. Iz Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, na čelu s pročelnikom Damirom Lasićem, poručuju da se radi o gradskoj strategiji upravljanja gradskom imovinom:

“Budući da je u tijeku ishođenje projektne dokumentacije za privođenje objekta konačnoj namjeni, ovaj ured dodjeljuje pojedine prostore isključivo za povremena (kratkotrajno na par dana) korištenja za održavanje manifestacija od općeg, kulturnog interesa, ili za snimanje filmova/serija”.

Serije i filmovi u bivšoj vojnoj bolnici snimali su se još u vrijeme dok je ona imala redovne stanare, a tamošnja i tadašnja prisutnost Vojnog muzeja davala je pogodnost posudbe uniformi, naoružanja i ostale vojne opreme na licu mjesta. Posljednji film koji je snimljen u Vlaškoj 87 je Broj 55 redatelja Kristijana Milića, kojem je scenografija austrougarske vojarne bila idealna kulisa za ratni film o Domovinskom ratu, čija se radnja odvija u Kusonjama kod Pakraca. Dok je još Muzej ulične umjetnosti pripremao svoj prvi postav, a umjetnici oživljavali dvorišnu zgradu, u uličnoj zgradi i dvorištu bivše vojne bolnice već su se skupljali “branitelji” i “pobunjeni Srbi”, uz rondanje vojnih transportera i štektanje kalašnjikova. No za razliku od MUU i Međunarodnog festivala dizajna, koji su prostore u Vlaškoj koristili besplatno, filmaši su morali platiti naknadu.

“Ukoliko se prostor dodjeljuje za održavanje manifestacije koju provode udruge uz prethodno mišljenje, odnosno preporuku nadležnog ministarstva Republike Hrvatske ili nadležnog gradskog ureda, ugovor se sklapa bez naknade za korištenje, a ukoliko se prostor dodjeljuje za komercijalnu namjenu, odnosno snimanje spota, filma/serije, naknada za korištenje određuje se sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 1/14 i 12/15) i Zaključku o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (Službeni glasnik Grada Zagreba 21/15), prema mjesečnoj zakupnini”,

pojašnjava pravila igre već spomenuti Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada.

Posljednje tri godine, Vlaška je ugostila još nekoliko jednokratnih umjetničkih projekata, dok Grad smišlja što napraviti sa zapravo neželjenom nekretninom na atraktivnoj poziciji. Prema riječima Ivane Vukšić, nakon uspjeha Muzeja ulične umjetnosti, Gradu je predložen dugoročni projekt revitalizacije zgrade, koji nije zaživio dalje od preliminarnog sastanka: “Zgrada ima nevjerojatan potencijal samo zbog svoje lokacije i količine slobodnog prostora, ali zbog svog stanja potrebna je izrazito velika investicija da se ponovno učini funkcionalnom“.

Vijeće gradske četvrti Gornji grad-Medveščak u nekoliko je navrata tražilo od Grada pokretanje razgovora o budućnosti bivše VBZ, a jedino što su dobili bila je šutnja i ignorancija. Predsjednik Vijeća Luka Šimurina kaže kako to tijelo “nema saznanja o eventualnim planovima za revitalizaciju postojećeg objekta“, ali za svaki slučaj upućuje zainteresirane da priupitaju nadležne gradske urede.

Pogled iz ulične prema dvorišnoj zgradi

Gradski uredi, prije svega onaj za imovinu Grada, te za obrazovanje, kulturu i sport, ponavljaju sada već desetak godina staru priču o “smještaju gradskih obrazovnih ustanova“, za što se radi projektna dokumentacija (i tako već godinama). Štoviše, iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport potvrđeno nam je pokretanje postupka “za izradu projektne dokumentacije za prenamjenu ulične zgrade bivše Vojne bolnice za potrebe preseljenja Glazbene škole Elly Bašić, koja trenutno radi na lokaciji u Medvedgradskoj ulici“. Ravnateljica škole Mirela Buchberger priznaje da “imaju potrebu rješavanja prostornih problema“, ali o mogućnosti preseljenja u Vlašku “ne može dati konkretne odgovore“. Konkretniji je krajem prošle godine bio gradonačelnik Bandić, najavivši uređenje Vlaške za potrebe preseljenja GŠ Elly Bašić. Radovi bi, prema Bandiću, trebali početi već u svibnju ove i završiti u siječnju 2017. godine. No u proračunu za ovu godinu ne vide se sredstva osigurana za tu namjenu, pa ne treba isključiti mogućnost da velike Bandićeve najave o izgradnji, dogradnji i obnovi 6 vrtića, 9 dvorana i 11 škola nisu ništa drugo nego obećanja uoči lokalnih izbora sljedeće godine. Ne treba zanemariti ni ocjene struke iz 2008. prema kojima je Vlaška 87 potpuno neprikladna za smještaj učenika i umjetničkih škola. Jedno je sigurno:

“Treba paziti da namjena bude od javnog interesa na način da se da prednost onom javnom interesu kojega nema ili je u deficitu u urbanoj slici grada ili za kojega ne postoji neki drugi alternativni gradski prostor”,

smatra Gordan Bosanac, dodajući kako je “važno da se o tome raspravi i pokuša naći konsenzus među različitim opcijama od javnog interesa koje postoje oko tog prostora.”

Nekad Domobranska vojarna, danas Katoličko sveučilište i shopping centar

Da se bivša Vojna bolnica kojim slučajem nalazi u New Yorku, u kojem trenutno živi i radi Ivana Vukšić, sigurno bi bila brzo iskorištena, ali ne u umjetničke svrhe, nego za skupocjene stanove. Nešto slično događa se na drugom dijelu Zagreba, u bivšoj austrougarskoj “Domobranskoj vojarni”, kasnije vojarni Hrvatske vojske “Kralj Tomislav”. Ona je 2006. predana u vlasništvo Katoličkoj crkvi, koja je sićušan dio prostora na jedvite jade prenamijenila u Hrvatsko katoličko sveučilište, da bi dobar dio ostatka iznajmila, među ostalim i privatnoj tvrtki za izgradnju shopping centra. Prevaga privatnog nad javnim interesom na atraktivnoj lokaciji u Ilici ne smije biti recept i za Vlašku 87.

• ovaj tekst o sudbini bivše Vojne bolnice Zagreb objavljen je 27. travnja 2016. pod originalnim naslovom “Između privatnog, javnog i neodređenog” na portalu Kulturpunkt, te je dostupan na adresi  http://www.kulturpunkt.hr/content/izmedu-privatnog-javnog-i-neodredenog. Prvi dio serijala o prošlosti bolnice u Vlaškoj 87 objavljen je 19. travnja 2016., i može se pročitati na adresi http://www.kulturpunkt.hr/content/kronika-jednog-propadanja

Nakon više godina propadanja, nekadašnja vojna bolnica u zagrebačkoj Vlaškoj ulici danas dobiva barem nekakav novi život. U sklopu ovogodišnjeg izdanja Muzeja ulične umjetnosti, 40 domaćih i stranih uličnih umjetnika, crtača i ilustratora, proteklih je dana oslikavalo zidove i hodnike dva kata lijevog krila velike klasicističke zgrade sa statusom zaštićenog kulturnog dobra.

„Muzej ulične umjetnosti po prvi puta se bavi revitalizacijom napuštenog gradskog prostora, i to tako da na tu lokaciju dovodi kulturni sadržaj i pretvara ga u novo gradsko kulturno žarište i mjesto susreta“,

najavila je 10. rujna Ivana Vukšić, direktorica Muzeja ulične umjetnosti, predstavljajući program Muzeja koji je ove godine dio projekta „Recover the Streets“, u suradnji s još 4 europska grada: Zaragoza (Španjolska), Toulouse (Francuska), Besançon (Francuska) i Köln (Njemačka). Osim lokalnim i državnim sredstvima, projekt je financiran i sredstvima Europske unije kroz program Kultura 2007-2013. Građanima Zagreba Muzej ulične umjetnosti najpoznatiji je po svom prvom izdanju iz 2010. godine, kada je zanimljivim, duhovitim i šarenim muralima oslikao oko 450 metara dugi zid u Branimirovoj ulici. Nešto slično naredne su dvije godine radili u sivim i zapuštenim prostorima Dugava i Sigeta, da bi ove godine na korištenje dobili unutrašnjost jednog dijela stare vojne bolnice u Vlaškoj 87.

Koja to vojna bolnica u Vlaškoj ulici?

Iako je zdanje u Vlaškoj najpoznatije kao vojna bolnica, ona je polovicom 19. stoljeća po nalogu biskupa Aleksandra Alagovića, a novcem iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca, izgrađena kao vojarna, odnosno kao dio kruga tzv. “Nadbiskupske vojarne 3“. Biskup Alagović time je oslobodio Zagrepčane obveze primanja na konak pripadnika carsko-kraljevskih postrojbi. Točnije, prednja ulična zgrada služila je kao pisarna i vojarna, dok je druga, veća, dvorišna zgrada, nazvana “Garnisonsspital No 23 in Agram” bila namijenjena za bolnicu s 223 kreveta. Sagradio ih je zagrebački graditelj Antun Stiedl, koji je, među ostalim, proširio istočno krilo biskupskog dvora i sagradio župni dvor Sv. Ivana u Novoj Vesi 55. No dvokatno zdanje u Vlaškoj 87 najvažnije je Stiedlovo djelo, poznato po slijepim arkadama u svom prizemlju.

Prostor u centru Zagreba, oko 12.000 kvadratnih metara, već godinama traži svhu

Pod raznim režimima i u raznim državama, kompleks u Vlaškoj od svog otvorenja 1862. godine pa do 1988. godine djelovao je kao vojna bolnica. Kada je 1988. u Dubravi otvorena netom izgrađena nova vojna bolnica, zdanje u Vlaškoj gubi svoju 120 godina dugu funkciju. Tijekom Domovinskog rata, u dvorišnu zgradu smještene su izbjeglice, što je prilično pridonijelo devastaciji, dok je u uličnoj zgradi stolovala Vojna policija. Njenim odlaskom, prednji dio kompleksa u Vlaškoj udomio je redakcije svojedobnih Vojnih glasila (Hrvatskog vojnika, te Velebita, a onda i njegova nasljednika – Obrane), kao i uredski dio nikada u praksi zaživjelog Vojnog muzeja, te ponešto s MORH-om povezanih udruga građana.

Javnosti poznatije pročelje prednje zgrade bivšeg vojnog kompleksa na adresi Vlaška 87, zapadno od Petrove crkve.

Muke po pitanju budućnosti kompleksa u Vlaškoj 87 duge su već punih 13 godina, i do sada niti jedna vlast nije našla adekvatnu namjenu za njegovih ukupno oko 12.000 kvadratnih metara prostora u centru Zagreba. MORH je to sve još 2001. godine proglasio neperspektivnim za svoje potrebe, da bi onda Vlada RH (odlukom iz srpnja 2001. godine) nekretninu dodijelila na korištenje Ministarstvu znanosti i tehnologije i Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Oba ministarstva suglasila su se da zgrada u Vlaškoj ne zadovoljava njihove potrebe, a tadašnji ministar javnih radova Radimir Čačić imao je neke ideje da bi je prenamijenio u neke druge svrhe temeljem javno-privatnog partnerstva. Iako su studije o tome napravljene, sama ideja nikada nije zaživjela – tako da je prednji dio kompleksa još neko vrijeme nastavio koristiti MORH, dok je stražnji dio (uz povremene izlete u ulogu kulise domaćih filmova) nastavio propadati.

U srpnju 2004. godine Grad Zagreb i Republika Hrvatska donose Zaključak o zamjeni nekretnina. Prema tom Zaključku, Grad Zagreb je u prostoru bivše vojne bolnice trebao osigurati smještaj nekoliko srednjih škola – a za uzvrat je Republici Hrvatskoj dao naizgled poprilično manji prostor na lokaciji Krajiška 20 za rad državne uprave. Zaključak je u ime Grada potpisala tadašnja gradonačelnica Vlasta Pavić. Nakon zamjene nekretnina na liniji Zagreb-RH, narednih nekoliko godina ponovno je zavladalo zatišje. Sve do lipnja 2007. godine, kada su tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić potpisali Sporazum o sufinanciranju investicija u srednjoškolskim ustanovama na području Grada Zagreba.

Nekoliko godina star, a ponešto manje poznat pogled na kompleks Vlaška, sa sjevera, iz Jurkovićeve ulice.

Tim je Sporazumom trebao biti riješen povrat imovine u vlasništvu Crkve i preseljenje 4 srednje škole na lokaciju Vlaška 87. Radilo se o preseljenju Upravne i birotehničke škole, Škole suvremenog plesa, XVIII. gimnazije i Škole za klasični balet, koje su do tada djelovale u prostorijama u vlasništvu Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve i Grada Zagreba. Sporazum je propisivao da će Ministarstvo iz državnog proračuna i kredita Svjetske banke osigurati iznos od 30 milijuna kuna, dok je Grad Zagreb trebao financirati infrastrukturne troškove, doprinose i opremanje građevina, kao i eventualnu izgradnju sportske dvorane. Rok za useljenje te 4 škole u Vlašku 87 bila je 2010. godina. No samo na papiru, jer se u stvarnosti dogodilo tek to da su malobrojni zaposlenici MORH-a i OS RH, koji su u to vrijeme još radili u Vlaškoj, na brzinu, u samo 15 dana, napustili tragično zapuštenu prednju zgradu kompleksa.

Gradonačelnik i njegovi dogovori

Vojna bolnica danas – pripreme za “postavu” Muzeja ulične umjetnosti

Nakon toga, pa do prije mjesec dana, nije bilo nikakvih znakova da se po pitanju zgrade bivše vojne bolnice išta radi. Ingerenciju nad zdanjem dijelila su tri gradska ureda, od kojih je jedan – onaj za prostorno uređenje – naručio studiju o mogućnostima smještaja školskih kapaciteta u prostor bivšeg vojnog objekta, utvrdio da objekt ne zadovoljava gradskim planovima o smještaju učenika, i dignuo ruke. Dok je prednji dio kompleksa ostao pust, s tek ponekom udrugom branitelja koja se iz svojih starih prostora nije dala van, dvorišni se dio kompleksa u potpunosti pretvorio u utočište za beskućnike, narkomane i štakore, okruženo smradom koji je zagađivao cijelo susjedstvo. Zato je Grad velikodušno odlučio – srušiti sve osim ulične zgrade, kako bi se na istom mjestu nanovo izgradili potpuno novi školski objekti. Bilo je to 2011. godine, ali nakon toga niti je došlo do rušenja, a pogotovo ne do gradnje.

Milan Bandić i Ivana Vukšić

S obzirom na 12-godišnje nabacivanje sudbinom zgrada sa statusom zaštićenog kulturnog dobra u Vlaškoj, naizgled nije loša ideja da se barem na neko vrijeme taj kompleks stavi u kakvu-takvu funkciju. Pitanje je, naravno, može li Muzej ulične umjetnosti barem privremeno održati zdanja u Vlaškoj, i spasiti ih od daljnje devastacije – što je uloga u kojoj je dosad spektakularno omanuo već čitav niz ministarstava i gradskih ureda. No upitan je i sam način na koji su oni kompleks uopće dobili na korištenje. Prema riječima direktorice Muzeja Ivane Vukšić:

„U dogovoru s gradonačelnikom prostor u Vlaškoj dan nam je na korištenje na minimalno dvije godine, a ostali gradski prostori koji nisu u funkciji stavljeni su nam na raspolaganje, što jasno pokazuje namjeru gradonačelnika i nadležnih ureda da planski koriste uličnu umjetnost u svojoj razvojnoj politici“.

Nit’ javne rasprave, nit’ natječaja, već dogovorom do nekretnine u centru grada! Time, do sada pokazana prevelika sklonost gradonačelnika kojekakvim dogovorima pod upitnik stavlja i ovaj, naizgled dobar potez.

*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material  are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union. Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*