Kratkotrajna i sada već bivša Vlada Tihomira Oreškovića na svojem zadnjem, 42. po redu sijelu, održanom prošle srijede (12. listopada), podnijela je izvješće o svom ukupno 9 mjeseci dugom radu. „Izvješće o radu Vlade RH i o preuzetim i nepodmirenim obvezama u mandatu predsjednika Tihomira Oreškovića“ ukratko govori o „postignućima“ ministara i ministarstava kojima su bili na čelu, pa tako i o Ministarstvu obrane, kojeg je 23. siječnja ove godine preuzeo Josip Buljević. Utemeljenost sumnji koje smo iznijeli prilikom Buljevićevog imenovanja za ministra obrane o nedovoljnoj kompetenciji za taj položaj jasno se vidi upravo u Vladinom izvješću. Točno 30 stranica dugo Izvješće o radu Ministarstva obrane je među najkraćima – kraće od njega je samo Izvješće o radu Ministarstva poduzetništva i obrta (24 stranice), dok je Izvješće o radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava jednako kratko (30 stranica) kao i MORH-ovo.

Izvješće o radu MORH-a najvećim se dijelom poziva na obveze i poslove dogovorene ili pokrenute u mandatu Ante Kotromanovića (ali često ne govori o tome što se s njima dogodilo tijekom 2016. godine), uz bitno manje osvrta na novopokrenute projekte – tako da se stječe dojam kako Buljević i njegov tim nisu pokrenuli praktički niti jedan novi posao u svome mandatu. Također, ne spominje se ni najveća afera koju je Buljević inicirao tijekom svojih 9 mjeseci – istraga remonta MiG-ova i njihovo prizemljenje, kao ni inauguriranje Hrvatskog generalskog zbora i njihovih pojedinih članova u svojstvu gotovo pa novog paratijela u MORH-u. Ne spominju se ni brojne prihvaćene inozemne obveze – poput već najavljenog sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR MED ili novoj UN-ovoj misiji negdje u Africi. Nema govora ni o pomoći MORH-a i OS RH civilnom društvu, prije svega protupožarnim aktivnostima i helikopterskim medicinskim prijevozom, koji su ove godine “procvali”.

Kadrovsko nasljeđe

Među prvim stvarima koje navodi Izvješće o radu MORH-a spominje se „Unutarnje ustrojstvo s brojem zaposlenih“, pri čemu se radi usporedba između zatečenog stanja na dan 22. siječnja i ostavljenog stanja na dan 15. listopada. Tako se kod zatečenog stanja navodi da je na dan 22. siječnja 2016. u Ministarstvu obrane bilo zaposleno ukupno 1.017 državnih službenika i namještenika, a u OS RH – 14.609 djelatnih vojnih osoba i 1.520 državnih službenika i namještenika, odnosno ukupno 16.129 osoba. Pri tome je zanimljivo istaknuti da se te brojke razilaze s onima koje je novi ministar obrane Josip Buljević iznio na prvoj sjednici Oreškovićeve Vlade, održanoj 28. siječnja 2016. godine, prilikom podnošenja izvješća o izvršenoj primopredaji u Ministarstvu obrane. Tada se čulo malo drugačije brojke: „Što se tiče brojnog stanja, MORH ima 1.011 zaposlenih, dok je u OS brojno stanje 16.094 djelatne vojne osobe i 1.520 državnih službenika i namještenika“ – pa tko zna koji od ova dva seta službenih podataka je pravi. Za završni podatak u prošlotjednome se izvješću navodi da je 15. rujna ove godine broj zaposlenih u MORH-u ostao isti kao i prilikom Buljevićevog preuzimanja dužnosti ministra obrane (1.017 ljudi), dok su OS na isti dan rujna brojale 14.214 djelatnih vojnih osoba i 1.510 državnih službenika i namještenika, dakle manje nego u siječnju 2016..

U dosadašnjem razdoblju MORH se može „pohvaliti“ ne baš pametnom izmjenom Zakona o službi u OS RH, kojom se produljio rok ostanka u djelatnoj vojnoj službi vojnika na neodređeno vrijeme i časnika bez odgovarajuće stručne spreme.

Ministar obrane donio je Plan izdvajanja osoblja u čak 2 navrata: 7. travnja 2016. i 9. lipnja 2016., dok je Plan promicanja djelatnih vojnih osoba donesen 5. svibnja 2016. godine. Do 11. rujna ove godine izdvojeno je 648 djelatnih vojnih osoba i 30 državnih službenika i namještenika, za kraj rujna bilo je predviđeno izdvajanje još 207 djelatnih vojnih osoba (nema podatka je li se to i dogodilo), te do kraja 2016. godine još 13 djelatnih vojnih osoba. Redovno je promaknuto ukupno 1.439 djelatnih vojnih osoba, dok je čak 236 promaknuto – izvanredno! Tu izvanrednim promaknućima nije kraj, jer se još uvijek razmatra određenih broj pristiglih prijedloga za izvanredna promicanja, dok će u 4. tromjesečju redovno biti promaknuto još 647 dočasnika i vojnika. Sukladno Planu prijma osoblja, početkom svibnja proveden je prijam 250 vojnika, a u listopadu – daljnjih 550 vojnika. Proveden je i prijam 250 dočasnika kao i 6 državnih službenika, te prijam 100 kandidata za časnike između kadeta, s tržišta rada i od ugovornih vojnika i dočasnika koji zadovoljavaju uvjete.

Obrambena politika

U tijeku je proces izrade planova djelovanja civilnih nositelja obrambenih priprema, utemeljenih na Planu obrane RH. Od završenih poslova, MORH se može pohvaliti time da je Uprava za obrambenu politiku, nakon nekoliko godina vanjsko-političkog eksperimenta, nanovo preuzela od MVEP-a nacionalnu koordinaciju pripreme i provedbe NATO vježbi upravljanja u krizama CMX (Crisis Management Exercise), kao i izrađenim Izvješćem o implementaciji NATO ciljeva sposobnosti za 2015. godinu.

Nastavljena je suradnja u okviru Srednjoeuropske obrambene inicijative (CEDC: Austrija, Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska kao promatrač), pa je tako 01. travnja 2016. potpisano Pismo namjere kojim se izražava volja za zajedničkom pripremom za prekograničnu vojnu pomoć u velikim nesrećama i katastrofama, u skladu s postojećim civilnim procedurama.

Na NATO summitu u Varšavi RH je najavila svoj doprinos implementaciji Akcijskog plana za spremnost Saveza, i to sudjelovanjem snaga jačine do jedne pješačke satnije u okviru ojačane prednje prisutnosti – „u tom kontekstu usklađuju se mogućnosti doprinosa sa SR Njemačkom kao vodećom nacijom jedne od ukupno 4 borbene grupe (hrvatski doprinos planiran je za prvu polovicu 2018. godine)“, navodi se u Izvješću o radu MORH-a u mandatu Buljević/Orešković.

U lipnju ove godine donijeta je nova Odluka Hrvatskog sabora kojom se do kraja 2016. u NATO misiju Resolute Support u Afganistanu može uputiti do 95 pripadnika OS RH. U tijeku je provedba druge donacije naoružanja i opreme OS Malija, i to u dogovoru s Belgijom te zapovjedništvom Obučne misije EU u Maliju (EU Training Mission Mali) – to je ujedno odgovor na francuski zahtjev za pomoći i potporom država-članica EU.

Za kraj 2016. godine najavljena je podrška produženju izvršnog mandata operacije ALTHEA u BiH, te pružanje logističke potpore provedbi te operacije. Sudjelovanje u operaciji EUFOR ALTHEA već je ranije odobrila Vlada Zorana Milanovića. U tijeku su pripreme za sudjelovanje u borbenoj skupini EU pod talijanskim vodstvom (2017./I), kao i u skupini pod njemačkim vodstvom tijekom 2020. godine. U pripremi je nova „Note Verbale“ prema UN-u vezano za inženjerijsku satniju kojom se deklarira njezino proširenje i opremanje za postizanje sposobnosti samoodrživosti u 2018. godini, a trenutno se radi i na dobivanju ponude UN-a za popunu pozicije čelnika misije UNMOGIP, što je prije nekoliko godina bio danas umirovljeni general Dragutin Repinc. UNMOC/UNPOC tečaj za obuku međunarodnih policijskih službenika koji se upućuju u operacije Ujedinjenih naroda registriran je u sustavu raspoloživosti snaga UN-a (Peacekeeping Capability Readiness System) kao dodatni doprinos RH UN-u.

U ožujku ove godine kao jedan od prvih poteza nove ekipe u MORH-u bila je dopuna Zakona o obrani, kojom se od OS RH traži sudjelovanje u zaštiti državne granice. O toj nebuloznoj dopuni puno smo pisali na portalu Obris.org, a o njoj bi trebao odlučivati i Ustavni sud, koji još uvijek šuti na tu temu. U tom kontekstu Izvješće ne spominje izradu „Koncepta pružanja potpore Oružanih snaga RH Ministarstvu unutarnjih poslova“, kojeg je nedavno spomenuo kontraadmiral Predrag Stipanović u okviru intervjua danog za HTV, iako je spomenuto potpisivanje Sporazuma MORH i Ministarstva zdravstva o provedbi hitnog medicinskog prijevoza helikopterima – akta koji je dežurne letače bez ozbiljnih priprema stacionirao na otok Krk.

Materijalni resursi

Za završetak Projekta BOV (opremanje OS RH sa 126 BOV Patria CRO) tijekom 2016.-2018. godine preostaje nabava osam daljinski upravljanih oružnih stanica, DUOS 30 mm s protuoklopnim vođenim raketnim sustavom i njihova ugradnja na bazna vozila, te nabava streljiva 30 mm i protuoklopnih raketa za DUOS 30L. Preostale financijske potrebe po projektu iznose oko 150 milijuna kuna. Time bi ukupna ulaganja po projektu iznosila oko 2,45 milijardi kuna.

Sukcesivna isporuka PzH2000 s novim odgovarajućim sustavom upravljanja vatrom, opremom i obukom bit će tijekom 2016.-2018. godine, no u Izvješću se ne kaže hoće li prva isporuka biti prema do sada planiranim rokovima, ili će još dodatno kasniti.

Ništa konkretno se ne kaže ni o opremanju jurišnom puškom VHS, osim: „U 2016. godini planirano je dodatno opremanje OS RH sa ciljnicima i bacačem granata za jurišnu pušku VHS u ukupnoj vrijednosti od 2.504.000 kuna“. U tijeku je, barem prema Izvješću, i opremanje OS RH topničkim sustavima 155 mm L52 sa sposobnošću gađanja na efektivnim daljinama od min 40 km, uz mogućnost korištenja „pametnog streljiva“ – o kojem je bilo riječi po pitanju samohodnog sustava PzH2000.

Nastavljeno je opremanje lakim borbenim oklopnim vozilima: “od 22. siječnja do 11. rujna 2016. OS RH opremljene su s još dva borbena oklopna vozila MRAP, te sa šest vozila MRAP. Procijenjena vrijednost navedenih vozila iznosi 7.892.977 kuna“, navodi Izvješće o radu MORH-a u mandatu Josipa Buljevića. Za razliku od ovih američkih vozila, nabava njemačkih vozila – rabljenih kamiona i vojne opreme iz njemačkih viškova je okončana, odnosno, kako piše: „Temeljem obavijesti njemačke strane o nemogućnosti daljnje prodaje vozila iz viškova njemačkih Oružanih snaga predloženo je zaključivanje Projekta ‘Rabljena nebojna vojna vozila njemačkih OS’ “.

Od 22. siječnja do 11. rujna 2016. nabavljena je ABK oprema za individualnu zaštitu u ukupnoj vrijednosti od 677.000 kuna, te će se do kraja 2016. isporučiti još ABK opreme u ukupnoj vrijednosti od 4,93 milijuna kuna.

U Izvješću se dalje navodi da je u tijeku Projekt OOB, te da bi gradnja brodova trebala biti okončana do kraja 2018. godine, no u kojoj je trenutnoj fazi taj projekt – nema ni slovca. Zato se spominje Projekt osposobljavanja i modernizacije radarskih sustava Enhanced Peregrine – vrijednost projekta 190.000.000 kuna. Planirano vrijeme završetka projekta je kraj 2019. godine, iako se ne spominje da od prošlogodišnjeg poništenja natječaja taj projekt ponovno stoji ad acta. Zato je barem okončan projekt opremanja HRM-a autonomnim podvodnim vozilima, čija je primopredaja bila prije nekoliko dana.

Što se HRZ-a tiče, MORH se hvali pokretanjem opremanja i modernizacije HRZ-a u vrijednosti od 455 milijuna kuna, a koji se odnosi na uvođenje helikoptera OH-58D Kiowa Warrior u operativnu uporabu, što se očekuje do kraja 2020. godine.

Jedini spomen remonta MiG-ova odnosi se na sljedeće 2 rečenice: „Još uvijek je u tijeku i Projekt remonta, produljenja životnog vijeka i modernizacije aviona MiG-21 u vrijednosti od 138.984.803,93 kuna. Projekt je započet 2013. godine, a završen 2015. godine nakon provedenog remonta i prijema 12 aviona, te je u tijeku dvogodišnje jamstveno razdoblje koje završava u srpnju 2017.“ O svemu ostalom – ni trc, ni mrc!

Od 22. siječnja 2016. do 11. rujna 2016. nabavljeno je UbS-a u vrijednosti od 400.000,00 kuna, a do godine očekuje se isporuka pješačkog streljiva u vrijednosti od 11.230.682,00 kune. U istom vremenskom razdoblju nabavljeno je vojne odjeće i obuće u iznosu 76.700.000,00 kuna: 6.200 kompleta prikrivnih odora, 6.000 vodonepropusnih kompleta, 1.000 kompleta službenih odora, te 6.560 vojnih čizama.

Na dan 11. rujna 2016. MORH upravlja s 224 vojne nekretnine, 2.054 stana, 26 garaža i 6 poslovnih prostora. Tijekom proteklih 9 mjeseci DUUDI-ju su predane 3 nekretnine (poslovni prostor i 2 vojne nekrentine), a Ministarstvu branitelja – 44 stana.

Financije i javna nabava

Nakon prva tri mjeseca odrađena temeljem privremenog financiranja (840.307.000 kn za obranu), sektor je od nastavio funkcionirati po odredbama novog državnog proračuna – kojim su sredstva za obranu ukupno bila smanjena na 4.022.609.178 kuna (582,999 milijuna USD ili 531.158 milijuna eura, uz rez od 371.736.522 kuna ili 8,46 posto). Ove su financijske vrijednosti onda bile korigirane u okviru dvije proračunske preraspodjele (18. srpnja i 19. kolovoza 2016. godine, od čega je samo za ovaj drugi navrat kao opravdanje bilo navedeno osiguravanje novaca za isplatu regresa i osiguravanje redovitog funkcioniranja sustava. Ostvareni prihodi Ministarstva obrane u 2016. godini do 9. rujna 2016. iznose 2.417.132.014 kuna i u najvećem dijelu se sastoje od prihoda iz proračuna (2.276.703.273 kuna). Osim prihoda iz proračuna, Ministarstvo obrane RH ostvarilo je i ostale prihode u iznosu od 140.428.742,00 kn – od čega se na prihode od pomoći inozemnih vlada odnosi iznos od 100.214.316 kn, a radi se o vrijednosti zaprimljenih materijalnih sredstava.

Rashodi za zaposlene obuhvaćaju redovne plaće zaposlenika s pripadajućim doprinosima, dopunsko zdravstveno osiguranje te ostale rashode za zaposlene. Ukupno izvršenje rashoda za zaposlene u promatranom razdoblju 2016. godine iznosi 1.560.596.625 kuna. Izvršenje materijalnih rashoda u istom razdoblju iznosi 541.519.724 kuna što je 45,99% plana za 2016. godinu i najvećim dijelom se odnose na usluge tekućeg i investicijskog održavanja (113.598.408 kuna), te ostale usluge (87.963.923 kuna) – što je očigledno bilo i područje najvećih ušteda.

U ožujku 2016. je potpisan Plan nabave za 2016. godinu i iznosio je 1.188.422.032,61 kuna, a ovim iznosom obuhvaćeno je i razdoblje privremenog financiranja. Tijekom 2016. godine potpisane su dvije izmjene i dopune Plana nabave. Do 11. rujna 2016. godine provedena su 542 postupka javne nabave, sklopljeno je 669 ugovora za nabavu roba, usluga i radova te 13 okvirnih sporazuma ukupne vrijednosti 754.787.902,67 kuna. Kao najznačajnije nabave u Izvješću se ističu nabava helikoptera OH-58D Kiowa Warrior s pripadajućim sustavima, izgradnja zamjenskog kompleksa Dežurnog borbenog dvojca (DBD) na ZB Pleso i izgradnja trenažne građevine na VP u Slunju, dok se ostale nabave tiču uglavnom redovnih godišnjih nabava razne opreme i usluga održavanja.

Neki strateški projekti

Kada su strateški projekti u pitanju, a njih je ukupno 25, u Izvješću izričito stoji da je u pregledu priložen i trenutni status svakog pojedinog projekta. No već pri spomenu prvog takvog strateškog projekta ta rečenica pada u vodu. Prvi je, naime, vojno geoinformacijski sustav VOGIS, za koji je od pokretanja do danas utrošeno 69.874.353,50 kuna, te koji se, prema Izvješću, od 2010. ne provodi zadanom dinamikom. No, Izvješće izrijekom ne spominje propast tog projekta, iako sramežljivo navodi da tvrtka Geofoto d.o.o. „nije u mogućnosti nastaviti rad na projektu uslijed financijskih problema i gubitka sposobnosti izvođača radova“, te je, dapače, od lipnja ove godine u stečaju.

Ni kod drugog projekta nema naznake o njegovom trenutnom statusu – radi se o izgradnji skladišta za strategijsku pričuvu goriva i maziva OS RH u Brižinama, ukupne vrijednosti od 86.311.748,69 kuna. Do sada je za njega utrošena tek osmina sredstava, odnosno 11 milijuna kuna, što je minimalna svota budući bi taj projekt trebao biti završen do kraja 2019. godine. Nema spomena ni napredovanju radova u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji, uključujući i promjenu u planu razvoja, što smo na portalu Obris.org ustanovili gledajući oglašenu javnu nabavu za opremanje strelišta u vojarni. U Izvješću se kaže tek da „ukupno utrošena financijska sredstva od početka projekta od 2006. do 2016. godine iznose 69.226.660,32 kune“. Mali napredak u sagledavanju trenutnog stanja postignut je pri pregledu projekta „izgradnja interpolarnih građevina za skladištenje UbS-a (VSK ‘Hrvatski ždral’ i ‘Debela glava’“) – naime, iako su u rujnu ove godine trebali biti završeni radovi na VSK „Hrvatski ždral“ u Doljanima, to se nije dogodilo. Naime, rok završetka radova je pomaknut za kraj 2016., i to zbog izrade zaštitnih nasipa.

Nepoznato je i u kojoj je fazi projekt „Potpora za samozapošljavanje, osposobljavanje i prekvalifikaciju izdvojenih osoba“, koji se financira iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 4.100.000 eura. Isto je i s opremanjem OS RH jurišnom puškom, puškostrojnicom i univerzalnom strojnicom u NATO kalibru – u Izvješću se tek konstatira planirani kraj ovog projekta (2024. godine, odnosno 2021. ili 2022. godina za opremanje puškostrojnicom i univerzalnom strojnicom), kao i ukupna vrijednost ovog projekta (376.842.591,90 kuna – 299.054591,90 za jurišne puške i opremu, te još 77.788.000 kn za puškostrojnice i univerzalne strojnice). Pri tome, do 2024. opremale bi se  OS RH i ugovorna pričuva, dok bi opremanje mobilizacijske pričuve krenulo tek nakon 2024. godine. O trenutnom stanju ovog projekta nema ni spomena.

Jednako maskiran kao projekt VOGIS je i projekt nadogradnje helikoptera Mi-171SH s radio-komunikacijskim i identifikacijskim uređajima – u Izvješću se kaže tek da se „modifikacijom u 7 helikoptera Mi-171SH planiralo ugraditi nove radio stanice i IFF transporter“, te da je ukupna vrijednost projekta iznosila 40.861.097,38 kn. Nema tu spomena ni aktualnim problemima s istekom resursa ovih helikoptera, čiji je remont više puta najavljivan, ali na kraju nije i konkretno ugovoren.

Kako smo već spomenuli, prema autorima Izvješća o radu MORH-a, nikakvih problema nema ni s projektom remonta, produljenjem životnog vijeka i modernizacije aviona MiG-21 od sklapanja Ugovora do isteka jamstvenog roka iz Ugovora – bez ikakvih naznaka razloga zbog kojih se za taj projekt u medijima moglo čuti spomen pojmova „veleizdaja“ i „ugrožavanje nacionalne sigurnosti“. Jednako je blistav već spomenuti projekt radarskog sustava „Enhanced Peregrine“, za kojeg se, prema Izvješću, do sada utrošilo 30.749.569 USD. „Projekt modernizacije radara većim se dijelom financira iz CSF (Coalition Support Fond) oko 11,9 milijuna USD odnosno 80 milijuna kuna i manjim dijelom iz Financijskog plana MORH-a“, piše u Izvješću, bez ikakvih naznaka o tome da je projekt, makar privremeno, zaustavljen – o čemu smo također pisali na portalu Obris.org.

Privremeno je bio zaustavljen i projekt informatizacije uredskog poslovanja „eUred“, koji je trebao biti završen do rujna prošle godine, ali nije jer nije izvršena nabava potrebnih licenci. Iako se u Izvješću ne navodi da li je ta nabava provedena tijekom ove godine, piše da je „konsolidiran sustav uredskog poslovanja i ELDOK sustav je stavljen u potpunu operativnu uporabu“. Za projekt razvoja logističkog informacijskog sustava nema nikakve naznake što je poduzeto tijekom 2016. godine, ali se spominje plan trošenja novaca za ovu namjenu tijekom 2017. i 2018. godine. Kada je u pitanju projekt uvođenja centralnog informacijskog sustava za vođenje evidencije vojnih obveznika, u 2016. godini raspisan je natječaj za izradu nove aplikacije i trenutno se prikupljaju ponude. Za ovaj projekt se tijekom ove godine namjerava utrošiti milijun kuna. Do kraja ove godine u potpunosti se namjerava završiti i projekt Integracije Informacijskog sustava za upravljanje financijama Državne riznice Ministarstva financija s Informacijskim sustavom za upravljanje financijama u Područnoj riznici MORH-a, odnosno opremanje i modernizacija komunikacijsko-informacijskih sustava. Za ovu godinu planira se i završetak projekta prijenosa zaštićenih podataka za isplatu plaća iz COP-a i migracija LAUS modula KROP, ZETT i PORE u ARGOSY verziju.

Pregled napredovanja projekta BOV (borbeno oklopno vozilo Patria) vjerojatno je najkonkretniji od svih – „Sadašnja vrijednost projekta je 2,3 mlrd. kuna, a na uporabi u OS RH trenutno se nalazi 78 vozila različitih varijanti, od čega 73 na stalnoj, a 5 na privremenoj uporabi. U 2016. godini planiran je trošak od 16,3 milijuna kuna, a u 2017. – 53,2 milijuna kuna. Planirani iznos za 2018. godinu je 62 milijuna kuna ovisno o plaćanjima u 2016. i 2017. godini jer su ukupne potrebe za navedene tri godine oko 133 milijuna kuna. Planirani završetak projekta je krajem 2017. godine ili sredinom 2018. godine“.

Jednako detaljan je i projekt nazvan „Borbena oklopna vozila američkih Oružanih snaga“ – do sada je zaprimljeno 162 vozila M-ATV (MRAP All Terrain Vehicle), 20 vozila MRAP Ambulance RG 33 HAGA; 30 vozila MRAP Maxx Pro Plus. U kolovozu 2016. isporučeno je i 6 doniranih vozila MRAP Maxx Pro Recovery. Procijenjena vrijednost 212 doniranih MRAP vozila iznosi oko 87.200.000 kuna.

Jedan od najlošijih…

Ovaj izvještaj o radu MORH-a, kao dio cjelovitog Izvješća o radu Vlade Tihomira Oreškovića, tek je informacija o rezultatima rada, odnosno nerada tijekom proteklih 9 mjeseci. Uzme li se u obzir da će nova Vlada Andreja Plenkovića operativno preuzeti vlast tek pred kraj listopada, nameće se zaključak kako je, barem što se MORH-a tiče, ova godina potpuno izgubljena.

Josip Buljević, koji upravo broji posljednje sate na Krešimirovom trgu, propustio je zajahati na pozitivnom valu kojeg mu je pripremio njegov prethodnik Ante Kotromanović, potpuno se izgubio u resoru koji mu nije bio previše poznat, sa suradnicima koje nije sam birao (osim svog posebnog savjetnika, što se nije pokazalo naročito dobrim izborom) i sa, kako se pokazuje, slabim novim načelnikom GS OS RH. U novoj stranačkoj postavi za Buljevića nema mjesta, kao što ga nije bilo ni na izbornim listama, pa je ovo vjerojatni kraj političke karijere osobe koja, uz Branka Vukelića, čvrsto spada u red do sada najslabijih ministara obrane u Hrvatskoj.

Kada se 20. lipnja ove godine predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović na mostu kod Erduta našla s tadašnjim srbijanskim mandatarom Aleksandrom Vučićem, dobivši pritom prigodni crveno-bijeli buketić, izgledalo je kao da će u najboljoj hladnoratovskoj maniri izmijeniti i nekoliko do tada uhićenih ili prebjeglih špijuna. Baš kao u Spielbergovom filmu „Bridge of Spies“. No umjesto razmjene špijuna, Grabar Kitarović i Vučić potpisali su „Deklaraciju o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske“. Nepuna 2 i pol mjeseca kasnije, iz Srbije je došla vijest da je uhićen „hrvatski špijun“, i to baš „dok je bježao u Hrvatsku“.

Balkanski špijun

Naime, u kasnim popodnevnim satima petka, 02. rujna, iz Beograda je najprije preko medija, a onda i iz Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, objavljeno kako je „u suradnji tog tužiteljstva i BIA (Bezbedonosno-informativna agencija) uhićena jedna osoba zbog postojanja sumnje da je izvršila kazneno djelo špijunaže“. U priopćenju Višeg javnog tužilaštva u Beogradu navodi se da je riječ o „osobi koja ima državljanstvo Republike Srbije i Hrvatske, koja je do 1990. godina živjela i radila u Republici Hrvatskoj, nakon čega mu je mjesto prebivališta bilo u Republici Srbiji“. Privedenoj osobi određen je pritvor u trajanju od 47 sati, nakon čega će biti saslušan kod nadležnog tužitelja.  Što se Višeg javnog tužiteljstva tiče, kako piše u priopćenju – „Tužiteljstvo će u skladu sa svojim Ustavnim i zakonskom ovlastima nastaviti postupanje u pravcu utvrđivanja svih okolnosti navedenog događaja, vodeći računa o zaštiti vitalnih interesa Srbije, a sve u cilju potpunog utvrđivanja svih radnji koje čine obilježje ovog kaznenog djela u okviru svojih zakonskih ovlasti.“

Čedo Čolović između dvije vatre

Iako se, ukoliko su točne sumnje, radi o izuzetno delikatnom djelu, koje teorijski može uvelike utjecati na bilateralne odnose između Hrvatske i Srbije, neslužbene informacije počele su ne kapati, već curiti poput najjače monsunske kiše. I hrvatski i srpski mediji vrlo brzo su donijeli detalje o uhićenom, pa se tako moglo pročitati da je ovaj navodno mjesecima, pa čak i godinama, radio za hrvatsku Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), da je dostavljao podatke o srpskim što umirovljenim što aktivnim vojnim dužnosnicima bivše JNA i Vojske Srbije kako bih ih Hrvatska mogla kazneno goniti zbog sudjelovanja i zločina tijekom Domovinskog rata, te da je VSOA-i dostavljao podatke i o srpskoj vojnoj industriji.

Dok službene potvrde nema, baš kao ni neslužbeno najavljivanog javnog obraćanja nekog od dužnosnika Vlade Republike Srbije, mediji, kako hrvatski tako i srpski, objavljuju i identitet uhićenog „špijuna“. Riječ je, tvrde oni, o 57-godišnjem Čedi Čoloviću, rodom iz sela Tepljuh kod Drniša, umirovljenom časniku vojske tzv. Republike Srpske Krajine, koji je do 1990. godine živio i radio u Hrvatskoj, da bi u vrijeme VRO „Oluja“ kao izbjeglica došao u Srbiju i ostao u Beogradu. Navodno je uhićen u okolici Beograda, odakle se spremao pobjeći u Hrvatsku nakon što mu je javljeno da je otkriven. „Večernje novosti“ pišu da je Čolović Hrvatskoj „prodavao povjerljive vojno-obavještajne podatke, na temelju kojih je protiv srpskih vojnika i časnika podignuto oko 9 optužnica za ratne zločine“. Neki drugi mediji pišu da je Čolović za Hrvatsku navodno prikupljao podatke o ustroju Vojske Srbije, njenoj snazi i opremi, kao i planovima za obranu. Sve to, opet navodno, uz garanciju da hrvatski pravosudni organi neće protiv njega podizati optužnicu za eventualne ratne zločine. Ono o čemu nema informacija je čime se uhićeni „špijun“ bavio po dolasku u Srbiju, te da li je do umirovljenja ostao djelatna vojna osoba. Time bi se moglo i procijeniti da li je on zaista imao pristup iole ažurnijim podacima, te ima li cijela ova priča ikakvog utemeljenja ili je tek svojevrsni pucanj u prazno.

Još sinoć najavljeno obraćanje nekog od dužnosnika Vlade Republike Srbije izostalo je. No, zato je u Hrvatskoj prvi reagirao premijer na odlasku, Tihomir Orešković, koji je u izjavi za HRT rekao kako je razgovarao s ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem, koji mu je rekao da uhićena osoba nije hrvatski špijun: „Mogu potvrditi, prvo da sam se čuo s gospodinom Markićem iz SOA-e i mogu potvrditi da ovaj gospodin o kome mi pričamo – da on nije špijun, hrvatski špijun. Samo znamo da je bio major u vojsci, u JNA, da se borio protiv Hrvatske, da ima hrvatsko i srpsko državljanstvo. Ali nema dovoljno informacija, tako da smo u kontaktu s ministrom Kovačem koji je danas u Bratislavi s ministrom Dačićem, pa čekamo da dobijemo malo više informacija.“ Orešković je dodao kako se nada da ovo nije još jedna provokacija, te da kroz formalne kanale iz Srbije još nije došla nikakva informacija.

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač, koji usput vodi i izbornu kampanju, iz Bratislave je poručio da se radi o „trećerazrednoj epizodi sapunice“, o čemu Ministarstvo vanjskih poslova još uvijek nema nikakvu službenu informaciju od Vlade RS. „Budući da je to plasirano u medije, a ne našoj hrvatskoj strani, ispada da je to neka vrsta trećerazredne epizode u ovoj sapunici koja se nama u Hrvatskoj servira već tjednima. To je neka vrsta ‘cirkusa Colorado’,“ izjavio je Kovač. To je Kovač navodno rekao i svom srbijanskom kolegi Ivici Dačiću, koji mu je odgovorio u svom izlaganju na bratislavskom neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU i država kandidata. „Srbija je zabrinuta što se u njenom susjedstvu obnavlja stari vid ekstremizma, kroz tendenciju posrednog i neposrednog promoviranja i rehabilitiranja nacističke i fašističke ideologije iz prošlosti, koja je poražena u Drugom svjetskom ratu,“ rekao je Dačić na skupu kojem je jedna od glavnih tema borba protiv terorizma i prevencija radikalizacije.

„Osobno vjerujem da svi mi imamo dovoljno snage, volje, odlučnosti i hrabrosti da ne dozvolimo obnavljanje dokazano pogrešnih ideja iz prošlosti i porazimo u korijenu nadolazeće i rastuće deformirane političko-vjerske ideologije“, istaknuo je Dačić, dodajući da Srbija posvećeno radi na ispunjenju svog cilja – punopravnog članstva u EU. Pred kraj današnjeg dana oglasila se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Ona je jedina od današnjih komentatora izjavila: „Treba sniziti tenzije, jer ako bi bila riječ o nekome tko je povezan s našim sigurnosnim sustavom onda je to prethodno trebalo iskomunicirati s nadležnima preko diplomatskih službi.“ Dodala je i da je objavljivanje informacije „neobično ponašanje Srbije“, te zaključila: „Moramo živjeti jedni pored drugih i u konačnici riješiti pitanje nestalih i optužnica da ljudi mogu mirno živjeti i da nastavimo graditi budućnost.“

Tko će kome…

Uhićenjem „špijuna“ višemjesečni napeti odnosi na relaciji Hrvatska-Srbija ušli su u novu fazu. Zaoštravanje retorike, a onda i odnosa, bilo je primjetno već duže, s određenim zaoštravanjem prije više od godinu dana, kada su u Zagrebu počele pripreme za mimohod povodom 20. obljetnice VRO „Oluja“. Službeni Beograd poručivao je kako je ta proslava „uvreda za Srbiju“, da bi se nakon uspješno održanog mimohoda krenule plasirati teze o tome kako Hrvatska vojno prijeti Srbiji. Takve teze počeli su širiti ne samo srbijanski tabloidi, već i mainstrem mediji, koji su u svakoj hrvatskoj nabavi nekog novog američkog otpada vidjeli izravnu prijetnju za Srbiju. Tako su se na novinskim stranicama izredali tekstovi o hrvatskim planovima koji će pogoditi Srbiju nakon nabave PzH 2000, sustava M270 MLRS i OH-58D. Vrhunac ludosti objavljen je upravo dan prije uhićenja „špijuna“, kada su srbijanski tabloidi „otkrili“ da „Hrvati spremaju operaciju ‘Prijedor 2016’“, u sklopu koje će na RS udariti „kajovama i raketama“, za što ih već obučavaju stranci.

No dok su prošle godine teme prijepora bile više utrka u naoružanju te Domovinski rat, naše istočne susjede u posljednje vrijeme ipak više muče dnevnopolitička, ideološka i vjerska pitanja iz Hrvatske. Tome je obilato pomogla i Vlada na odlasku, prije svega kroz postupke i izjave sada već bivšeg prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka, te još uvijek aktualnog ministra kulture na odlasku Zlatka Hasanbegovića. No imala je i Srbija aduta na tom bojnom polju – uz već uobičajene najave o tome što sve Srbija namjerava ili želi nabaviti od svojih ruskih prijatelja, ponovno se u javnom prostoru pojavio neosuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, kojem se po puštanju iz haaškog pritvora naglo popravilo zdravlje pa je palio hrvatsku zastavu i najavljivao „diplomatske posjete“ Hrvatskoj i posebno predsjednici Grabar Kitarović. Novi front otvorio se i najavom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, te poništenjem presude koju je za istoga donio Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu 11. listopada 1946. godine – što je samo jedna u nizu revizija presuda kojeg je ipak otvorila Srbija sa slučajem Draže Mihailovića i Milana Nedića. Naravno, i na spomenuta paljenja zastave u Lijepoj našoj našao se isti odgovor – tako da je u Kninu 5. kolovoza gorjela zastava Republike Srbije, za što je s nešto zakašnjenja ipak bilo privođenja.

U konačnici, na stol je stigla i tema optužnica te istraga koje Srbija i Hrvatska navodno vode protiv osoba koje su sudjelovale u ratovima iz ’90-ih. Na tom tragu, srpske vlasti su 18. kolovoza ove godine na graničnom prijelazu Bogojevo uhitile Osječanina Zdravka Hlobika, zamijenivši ga za njegovog imenjaka iz Jelisavca, kojeg Srbija tereti za terorizam tijekom Domovinskog rata. Upravo zbog tih popisa osumnjičenih branitelja, koje je Srbija samo djelomično pokazala službenom Zagrebu, hrvatska je zaprijetila blokiranjem srpskog pristupa EU. Onda se i Srbija žalila Bruxellesu zbog hrvatskih prijetnji i „rasplamsavanja antisrpske politike“, a šef Europske komisije Jean-Claude Junker hladno je odgovorio Vučiću neka se prihvati konstruktivnog posla, koje se odnosi i na kažnjavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, što je obveza svih država-članica EU. Nakon vijesti iz Beograda o “uhićenju špijuna”, ne bi bilo nimalo čudno da poruka istog ili sličnog sadržaja bude odaslana i iz Hrvatske prema Srbiji.

Od blokade granica 2015. do blokade politike 2016. godine

Svemu ovome treba pridodati i unutarnje probleme Hrvatske i Srbije. Rasplamsavanje loših odnosa Hrvatske i Srbije došlo je u trenutku predizbornih kampanja u obje zemlje, bilo je potaknuto sporom oko izbjegličkog vala koji se prelijevao “Balkanskom rutom”, da bi se nastavilo se u trenutku kada je u Hrvatskoj pala jedna i bira se druga Vlada, a u Srbiji se cementira despotski status Aleksandra Vučića nakon provedenih izvora. Kao da to nije dovoljno, unazad nekoliko tjedana Srbija se bori i sa zauzdavanjem Milorada Dodika, koji prijeti referendumom u Republici Srpskoj. Referendum zakazan za 25. rujna ove godine trebao bi potvrditi 09. siječnja kao Dan republike Srpske, što se tumači kao pripremu za referendum o odcjepljenju RS od BiH. Suočeni s budnim okom činovnika iz Bruxellesa, i Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić izjasnili su se protiv Dodikovog referenduma, no Dodik ne odustaje.

U svjetlu svih ovih događaja treba gledati i jučerašnju vijest o uhićenju „hrvatskog špijuna“ u Beogradu. Pokaže li se da se zaista radi o hrvatskom obavještajcu ili barem doušniku, Vučić i društvo dobit će dodatan vjetar u leđa, a hrvatske obavještajne službe najavu nove reorganizacije. Ispadne li da je Čedo Čolović još jedan „krivi Zlatko Hlobik“, Srbija neće imati previše manevarskog prostora u predstojećim teškim pregovorima s Europskom unijom.

Danas u 10 ujutro sa svojom 8. sjednicom krenuo je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kako smo to još u ponedjeljak najavili, u njegovom je dnevnom redu javnosti posebno zanimljiva bila treća točka – davanje mišljenja o usuglašenom kandidatu za novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).

Zato i nije čudo da je taj Odbor iznimno brzo riješio prve dvije zakazane točke – (1) Prijedlog Zakona o nabavi i registraciji oružja građana i (2) Prijedlog Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja. Oba ova zakonska prijedloga predstavili su ljudi iz Ministarstva unutarnjih poslova, tražeći da oba idu kao svojevrsni zakonski paket u parlament po hitnome postupku. Naime, dok je Zakon o eksplozivnim tvarima trebalo uskladiti s europskom direktivom – čime je to postao “europski propis” kakvog se u pravilu rješava hitno, osim ako to ne ospori matični odbor – Zakon o oružju je tu dodan u hitnu omotnicu više po asocijaciji, jer se navodno organski veže s već spomenutim “europskim” izmjenama. Kada je oporba ustanovila da čitav postupak ionako kasni, budući je ta nova EU-direktiva na snazi još od 19. travnja, krenulo se osporavati čitavu hitnost razmatranja ovoga pakta. Kad je velika većina glasova Odbora odbacila traženo postupanje po hitnome postupku, predsjednik Odbora Ranko Ostojić odbacio je i sve iznesene sadržajne primjedbe – budući će se o ovim propisima uskoro krenuti raditi redovito, u dva čitanja. Time se otvorio put za zatvoreni dio današnje sjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kojem je na repertoaru bila obavještajna drama koju Hrvatska gleda već mjesecima.

—————-

—————-

Prije konačnog zatvaranja postupka za javnost, mediji su dobili priliku kratko snimiti dolazak kandidata za šefa SOA-e Daniela Markića pred Odbor – čime se pružila rijetka prilika snimiti lik ovog inače prilično povučenog državnog dužnosnika. Nakon toga, u zatvorenom je formatu krenulo njegovo saslušavanje pred Odborom, s kojeg se tek neslužbeno saznao ishod glasovanja kojim je ono bio okončano. Tu je od ukupno 10 prisutnih saborskih zastupnika njih 6 glasalo za kandidata Markića, dok ih je 4 bilo protiv – odnosno, SDP, MOST i HDSSB izglasali su kandidata, dok su HDZ i HSLS navodno bili protiv. Kako god bilo, o rezultatima ovoga sijela nakon otprilike sat vremena zatvorenog vijećanja javnost je kratko obavijestio Ranko Ostojić, predsjednik Odbora:

“Također većinom glasova, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost podržao je izbor Daniela Markića, odnosno prijedlog da se za novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, na prijedlog predsjednice i premijera, imenuje gospodin Daniel Markić. To mišljenje nije obvezujuće, međutim, time je otvoren put da se može imenovati novi ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije. Postojala su dva izdvojena mišljenja. Jedno je bilo gospodina Hrebaka, vezano za dvojno državljanstvo – što je on smatrao da je prepreka – i gospodina Tuđmana, koji smatra da koncept domovinske sigurnosti treba izrodit onda novog ravnatelja SOA-e. Međutim, oni imaju pravo dat svoja objašnjenja, vezano za izdvojena mišljenja“.

Nakon ovoga opisa stanja, uslijedila su pitanja novinara – kao prvo, o naznakama da je Markić tu izglasan prvenstveno glasovima oporbe, zajedno s MOST-om. O tome je Ostojić bio iznimno suzdržan, ustvrdivši samo “Ja moram reći slijedeće… to znači da se nikad na taj način ne prebrajamo. Na današnjoj sjednici, većinom glasova je usvojen prijedlog – to znači da gospodin Daniel Markić bude sa strane Odbora pozitivno ocijenjen, da može biti imenovan za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije“.

Na pitanje o omjeru glasova tijekom tog današnjeg glasovanja, Ostojić je ustvrdio: “Šest prema četiri“, da bi na daljnja pitanja o tome u kojoj od tih kvota je on sam – odgovorio:

“Vrlo jednostavno. Nema potrebe… Držim se onoga što i inače radimo, a to je da ne zbrajam niti prebrojavam glasove. Za mene svaki zastupnik i zastupnica, njihovi glasovi, članovi Odbora – jednako vrijede, bez obzira na to jesu li iz opozicije ili su iz vladajuće stranke. Ovdje je sad situacija riješena. Mi smo prekinuli onu trakavicu koja traje od 27. siječnja… I moram naglasiti da, s obzirom na Prijedlog kojim se rukovodio Odbor, je jasno utvrđeno da gospodin Lozančić odlazi na novu dužnost, i to bez mrlje u svojoj karijeri. To znači – nije prekršio zakon.“

Dok je ovo načelno odgovaralo i jutrošnjim izjavama premijera Tihomira Oreškovića Media servisu, u nastavku se na budućnost Dragana Lozančića od Ostojića još čulo i da “Iz prijedloga koji je dostavljen Odboru je jasno vidljivo da nigdje nema navoda o tome da bi prekršio zakon – a s obzirom da je dogovorio upravo sa premijerom novu dužnost, ne sumnjam da je to istina“. Na daljnje upite novinara, Ranko Ostojić nije ušao u opisivanje koja to nova dužnost čeka dosadašnjeg ravnatelja SOA-e Lozančića po razrješenju aktualne političke krize. Jednako tako, Ostojić nije ušao ni u novinarsko pitanje o političkoj poruci koju su HDZ-ovi članovi Odbora poslali predsjednici i premijeru Vlade, odbivši podržati njihova usuglašenog kandidata za čelno mjesto SOA-e. “To ćete vi ocjenjivati. Ja moram biti iskren… neka svatko objašnjava svoje izdvojeno mišljenje. Jednako tako, što se tiče Odbora je vrlo jasno da je sve skupa rađeno… štitili smo dignitet službe, jednako tako i zakoniti rad svakog njenog djelatnika, pa makar on bio i na čelu“.

—————-

—————-
Upitan o priopćenju koje je 5. veljače potpisala Predsjednica, i koje navodi da je Lozančić prekršio Zakon, Ostojić se ogradio: “Ponovo kažem, to je bio Prijedlog odnosno Priopćenje, u kojem je jasno rečeno da je gospodin Lozančić izgubio povjerenje, i da je prekršio Zakon. Međutim, to je bilo priopćenje. Službeni dokument koji smo mi dobili govori o tome da je razriješen dužnosti, bez ikakvih navođenja da je bilo gdje prekršio zakon, na osnovu osobnog zahtjeva. Ja zaključujem da time on odlazi bez povrede zakona, sa svoga mjesta“. Na ustrajavanje novinara za određenjem da li Predsjednica tom svojom pričom o kršenju zakona zapravo nije govorila istinu, Ostojić je uzvratio:

“Sve što trebate pitat mene, ja sam vam odgovorio. Što se mene tiče, stvar je bila od prvog dana jasna. Kao predsjednik Odbora odbijao sam kombinaciju – a to je da bez zakonite odluke, bez podloge, i tako dalje… Odbor o tome neće odlučivati. Čim sam dobio informaciju da su stvoreni uvjeti – to znači, u ponedjeljak, a danas je srijeda – je stvar riješena“.

Za kraj, na pitanje kakvu je tu poruku poslala činjenica da je mišljenje o osobi, kandidatu za tako važnu funkciju, bilo doneseno preglasavanjem, Ranko Ostojić je ustvrdio: “Ja moram biti iskren, da je većina odraz demokracije. To je sve što imam za reći“. No, tu nažalost ovoj priči ipak nije kraj.

Dok su još odzvanjale i današnje riječi premijera Oreškovića za Media Servis: “Predsjednica je izgubila povjerenje u gospodina Lozančića i to je njezin stav. Ja sam tražio vremena da donesemo jednu pravu odluku i mislim da smo je na kraju i riješili na jedan fer način“, gdje Orešković ujedno i nije vidio “nikakve podatke i rezultate” koji bi potvrdili Lozančićevo kršenje zakona – bitka oko Dragana Lozančića se ipak nastavila, barem što se tiče Kolinde Grabar Kitarović. Naime, samo koji sat po pokušaju Ranka Ostojića da tu priču konačno okonča, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović je u okviru svog večerašnjeg intervjua za HRT istakla: “Ostavka jest dobrodošla, međutim, ja pratim njegov rad puno dulje nego što to prati gospodin Orešković. Gospodin Lozančić dobro zna da o nekim razlozima ne mogu govoriti jer riječ je o nacionalnoj sigurnosti, o stabilnosti države, i to je on i koristio. Ali ono što mogu reći jest da je gospodin Lozančić bio privatni, odnosno osobni obavještajac gospodina Milanovića i tu ću stati“. Što se Lozančića tiče – tu je priča završila, no kad je Orešković u pitanju – izgleda da predsjednica ipak voli da njena riječ bude zadnja.

Kao što hrvatski mediji objavljuju danas, praktički pa nakon kraja redovitog uredskog radnog vremena, izgleda da je dosadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Dragan Lozančić dao ostavku na to svoje dosadašnje radno mjesto. Ako se ova informacija pokaže točnom, time bi nakon gotovo 3 mjeseca konačno bila okončana kriza započeta jednostranom odlukom Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović 5. veljače ove godine – da ravnatelju Lozančiću jednostrano “uskrati povjerenje”.

Budući da redoviti mandat ravnatelja traje četiri godine, to znači da on Lozančiću ističe krajem listopada ove godine. Budući je sada riječ o prijevremenoj izmjeni, tu vrijedi 4. stavak članka 66. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, koji kaže:

“Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija mogu prije isteka mandata biti razriješeni: (1) ako to sami zatraže; (2) ako trajno izgube sposobnost obavljati svoju dužnost; (3) ako ne provode odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad sigurnosno-obavještajnih agencija ili ne provode njihove mjere u svezi s nadzorom rada; (4) zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa; (5) zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti; (6) zbog povrede tajnosti klasificiranih podataka te (7) osude za kazneno djelo koje ih čine nedostojnima obavljanja dužnosti”.

Kao što se vidi, famozni “gubitak povjerenja” ovdje nije naveden – što je (uz jednostranost čitavog postupanja s Pantovčaka) dovelo do krize čije se rješenje sada možda nazire. Dajući ostavku, Lozančić je tu izgleda ispunio zakonsku pretpostavku pod (1).

Neuspjela sjednica saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 18. veljače 2016.

Iako je premijer Tihomir Orešković s predsjednicom Grabar Kitarović na kraju i uspio uskladiti imenovanje novog ravnatelja SOA-e, prije stupanja te osobe na novu dužnost još je ostalo pitanje odlaska aktualnog ravnatelja “bez povjerenja“. Poseban naglasak na tu činjenicu stavio je i Ranko Ostojić, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – tijela čije se “prethodno mišljenje” traži prema 2. stavku 66. članka već citiranog zakona.

Dok 18. veljače to saborsko radno tijelo nije uspjelo raspravljati o razlozima za smjenu (kada su za skidanje s dnevnog reda glasovali članovi Odbora iz redova HDZ-a, HSLS-a, Mosta te zastupnica albanske manjine koja je u Bandićevom Klubu zastupnika), činjenica je da taj Odbor sada za srijedu 4. svibnja saziva sjednicu koja na svom zatvorenome dijelu ima radnu točku davanja mišljenja za “Imenovanje ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije“. Ta činjenica također daje za naslutiti kako se problem razrješenja dosadašnjeg ravnatelja SOA-e ipak riješio. Dok će dodatni detalji tu vjerojatno postati dostupni javnosti u predstojećim danima – na kraju, i po izjavama za javnost zakazanim u Saboru 4. svibnja nakon sjednice nadležnoga Odbora – zanimljivo je za napomenuti da sada tu više nema naznaka “povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu“, o kojima se u veljači pričalo s Pantovčaka.

Jučer kasno popodne Ured predsjednice RH i Vlada RH izašli su u javnost s jedinstvenim kratkim priopćenjem o usuglašavanju osoba kandidata za čelna mjesta u civilnom sigurnosnom sustavu Hrvatske. Ovaj iznimno kratki usuglašeni tekst prenosimo u cijelosti:

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Tihomir Orešković supotpisali su prijedlog za imenovanje novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije u kojem za ravnatelja predlažu Daniela Markića. Sukladno proceduri prijedlog će biti upućen na prethodno mišljenje Odboru Hrvatskog sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost.

Predsjednik Vlade i predsjednica Republike usuglasili su se i oko zajedničkog prijedloga te za novog  predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost predložili Pjera Šimunovića“.

Dok se u predstojećim danima još očekuje praktična provedba ovog sporazuma, već sad je tu jasno nekoliko stvari. Ovim je dogovorom okončana neugodna situacija započeta prije točno 49 dana. Tada, također u petak, u kasnijim popodnevnim satima i na samome kraju radnoga vremena, javnost je pogodilo kratko pisano priopćenje kojim je Ured predsjednice Hrvatsku obavijestio o jednostranoj odluci kojom se razriješuje dotadašnjeg ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Dragana Lozančića. No, budući je samo koju minutu ranije premijer Tihomir Orešković na izričito pitanje novinara odgovorio kako se o toj temi tek treba usuglašavati s Predsjednicom RH, postalo je jasno kako tu nikakve koordinacije nema. Time je započela jedna od najneugodnijih afera u dosadašnjem kratkom trajanju aktualne Vlade RH, koja je tijekom veljače i početka ožujka na svjetlo dana jasno iznijela svu dubinu podjela koje trenutačno tresu onaj dio političke scene u državi koji je teškom mukom uspio sklopiti koaliciju, i onda na tome temelju formirati i vladu.

Problem i njegove posljedice

Riječ je o slučaju jednako nezgodnome kao i slučaju izbora ministra branitelja – gdje je Mijo Crnoja na tu funkciju bio potvrđen 22. siječnja, da bi već 28. siječnja podnio ostavku na to mjesto (nakon otkrića brojnih osobnih problema pravne prirode, te prekršaja u kojima se nalazio), a da vladajuća koalicija onda sve do 21. ožujka toj osobi nije uspjela naći i usuglasiti zamjenu. Takva je kadrovska praznina u braniteljskom resoru trajala puna dva mjeseca, tijekom kojih je donesen državni proračun, dok je Ministarstvo branitelja priručno nastavila voditi zamjenica bivšeg SDP-ovog ministra, protiv koje su zapravo i bili pokrenuti braniteljski prosvjedi u Savskoj. Na sreću, kako za smjenu s čela SOA-e ipak treba supotpis dvaju osnovnih voditelja upravne vlasti u državi, samo jednostranom odlukom o razrješenju ovdje ipak nije došlo do praznine ili prekida u normalnome radu ove službe kakav se vidio na primjeru Ministarstva branitelja. Budući je dotadašnji ravnatelj Lozančić u praksi nastavio s dosadašnjim poslom sve do postizanja političkog suglasja za njegovu smjenu – bez obzira i na medije, koji su u međuvremenu tražili dodatne afere – do te će promjene u praksi doći tek za koji dan.

Naime, dok se glavnina pažnje koncentrirala na pitanje novih osoba za SOA i UVNS, manje je jasno kako je tu okončan spor o prethodnome aktu razrješenja dosadašnjeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića. U aktu potpisanom od Predsjednice RH početkom veljače stajalo je da je Lozačić kršio zakon, te se učestalo spominjalo da se premijer s tom kvalifikacijom ne slaže. Zato sada tek ostaje za čuti hoće li novi akt Lozančićeva razrješenja zadržati takvu formulaciju, o čemu je jučer za televiziju N1 izjavu dao i Ranko Ostojić, predsjednik nadležnog saborskog odbora, rekavši:

“Potpisan je prijedlog za imenovanje pretpostavljam. A mora biti i za razrješenje Lozančića, jer razriješen je prije isteka mandata. Vidjet ćemo tvrdi li i premijer da je Lozančić prekršio zakon. Mogu se oni dogovarati oko novih imena, ali moraju prvo sukladno zakonu razriješiti dosadašnje”.

No to je sve tek početak posla koji tu treba odraditi Hrvatski sabor.

O točnom datumu održavanja potrebne sjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost tek ćemo saznati, ali i tu bi lako moglo doći do još ponešto dodatnih odgađanja. Naime, dosadašnja je 2. sjednica ovog saziva Sabora bila zaključena u ponedjeljak, 21. ožujka, kada je Sabor krenuo na produženo praznovanje Uskrsa. O sazivanju iduće sjednice se tada moglo čuti tek da će ono biti sazvano “kad se steknu uvjeti“. No, to je pitanje ovdje bitno, prvenstveno zbog saborske prakse da se radna tijela u pravilu saziva samo tijekom održavanja plenarnih sjednica – što osigurava da su zastupnici i stvarno u Zagrebu kad dođe vrijeme za taj dio njihova posla, ali i radikalno smanjuje količinu raspoloživog radnog vremena za ikakvo ozbiljnije obavljanje zastupničkoga posla na odborima. Tako, iako se nije čulo ništa o idućoj sjednici Sabora, iz uvida u rasporede i činjenice da su pojedini radni odbori ipak sazvani za tjedan koji započinje 4. travnja – moguće je da će se najkasnije tada krenuti i u novu plenarnu sjednicu, kao i u sazivanje Odbora koji treba saslušati nasljednika Dragana Lozančića na čelu SOA.

Bitno je jednostavnija procedura smjene na čelu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS). To je pozicija s koje je 5. veljače bez mnogo krzmanja bio smijenjen Ivica Panenić (“radi neosiguravanja provođenja poslova iz djelokruga UVNS-a“), da bi danas čuli da će u najskorije vrijeme na toj poziciji osvanuti već spomenuti Pjer Šimunović.

Tko su ti ljudi?

Tijekom proteklih tjedana velik je broj imena bio spominjan po pitanju mjesta ravnatelja SOA-e. Dok se u medijima među kandidatima desne političke opcije prvenstveno spominjalo Tonija Matasa (umirovljenik, nekad u SOA Zadar) i Josipa Barića (aktivan, časnik za vezu u inozemstvu). Uz te kandidate, koje se tituliralo “Karamarkovima” i čije su šanse postupno vidljivo blijedile sa zaoštravanjem sukoba Orešković-Grabar Kitarović, postupno su isplivala dodatna imena – Lea Glavan (nekadašnja djelatnica SOA), Marin Vlasnović (aktivni zaposlenik SOA-e) i Robert Filipović (po medijima, aktualni šef operative u SOA). Zanimljivo je da su pri razmatranju ovo troje kandidata mediji posebno isticali Marina Vlasnovića, dok je Filipoviću na teret išlo da se njega “smatra previše bliskim sadašnjem ravnatelju“. No, dok se sredinom ožujka čulo da premijer Orešković planira za SOA-u predložiti Daniela Markića, u ponedjeljak, 21. ožujka, postalo je jasno vidljivo i određeno omekšavanje stavova Kolinde Grabar Kitarović o karakteristikama potencijalnih kandidata za mjesto ravnatelja SOA-e, koje prenosi Jutarnji list:

“Mislim da je doista sazrijelo vrijeme da se imenuje novi ravnatelj SOA-e. Kad je riječ o meni, ja nemam nikakvog svog kandidata. Dakle, nije mi nikako u interesu nekakva kontrola u službi, već isključivo profesionalizacija te službe. Da ona radi u skladu i s najvišim europskim i NATO standardima”.

Time je otvoren put dogovoru za osobu na tom osjetljivom mjestu, a svi dotada spominjani prijepori su još jednom jasno svedeni na problem osobnog odnosa Grabar Kitarović-Lozančić. Ovaj kadrovsko-politički detalj je posebno zanimljiv u svjetlu jučer onda i objavljene usuglašene odluke o Danielu Markiću kao kandidatu za ravnatelja SOA-e, budući je tu riječ također o aktualnome zaposleniku Sigurnosno-obavještajne agencije, koji je posljednje vrijeme ondje navodno obavljao dužnost “načelnika za međunarodnu suradnju”.

Njegovo je ime u prvi red kandidata izbilo najkasnije početkom ovoga tjedna, posebno po večernjem tematskom sastanku kojeg su Kolinda Grabar Kitarović i Tihomir Orešković organizirali u ponedjeljak, 21. ožujka. No, već u prvom pogledu na raspon spominjanih kandidata bila je jasna promjena osnovnog kriterija za izbor čelnog čovjeka SOA-e. Dok je prije četiri godine naglasak izrazito bio na traženju osobe van ustaljenih obavještajnih krugova, ovoga su puta u razmatranje prvenstveno ulazili ljudi koji u svom radnome stažu već imaju godine provedene u SOA, da bi se onda za svakoga posebno pokušavala ustanoviti podrobnije političko svrstavanje ili osobna bliskost nekome od aktualnih igrača. Uz načelno loš dojam kojeg takva promišljanja ostavljaju već na površne promatrače ove tematike, teško je ne zamijetiti kako bi baš primjena tih kriterija lako mogla stvoriti situaciju u kojoj postojeće podjele ovim kadrovskim kompromisom zapravo i neće biti nadvladane. Dapače, neki dodatni i donedavno bitni prigovori su sada samo perpetuirani, a možda i dodatno naglašeni.

Daniel Markić (navodno rođen 1970. godine, u Parizu) izgleda da također ima dvostruko državljanstvo – kao što je i dosadašnji ravnatelj Lozančić imao državljanstvo SAD. Dok je to u desnim krugovima za Lozančića bilo smatrano teškim osobnim opterećenjem – za neke davne dužnosnike (recimo ministra Šuška), ali i za osobu vjerojatnog budućeg ravnatelja to najednom nije problem. Tako mediji donose da je Markić rođen i školovan u Francuskoj, čije državljanstvo navodno i nosi uz hrvatsko, što je po njegovu dolasku u Hrvatsku početkom Domovinskog rata odmah stvorilo temelje za dobar odnos s ljudima bliskim Legiji stranaca – pa i prema Anti Rosi, u čijem je kabinetu Markić navodno djelovao dok je ovaj bio zapovjednik HVO-a. Nažalost, to je isti onaj krug ljudi u kojem se oko 2000. godine kretao i James Marty Cappiau, sudionik mafijaških sukoba i tijekom atentata stradali ubojica Vjeke Sliška.

James Marty Cappiau, ubijen 2003. na Cvjetnom trgu

Iz tog doba mediji navode i kontakte Daniela Markića s francuskom obavještajnom službom DGSE (Direction générale de la sécurité extérieure) – što se vjerojatno odrazilo i na njegovo kasnije profesionalno usmjerenje. Naime, posljednjih se godina Markića spominje kao osobu zaduženu za vođenje programa međunarodne suradnje u SOA-i, gdje posebno treba spomenuti vođenje i operativne suradnje s iranskim obavještajnim sustavom. Iako je riječ o poslu u okviru normalnih te očekivanih odnosa, za kojeg se nagađalo da je i započet na izričitu inicijativu partnera iz SAD (tijekom intenzivnih pregovora o kontroli iranskog nuklearnog programa) – baš je to bila jedna od tema koje su se posljednjih tjedana na desnome kraju političkog spektra RH spominjale kao poseban teret na vratu ravnatelja Lozančića. Ako je sada Markić suglasno izabran kao kandidat za budućeg ravnatelja – bit će da su i ti prigovori Lozančiću onda temeljito pali u vodu.

Ono što nije palo u vodu je argument navodne bliskosti s dosadašnjim ravnateljem – koji je od Markića odmah kreirao osobu predloženu od strane premijera Oreškovića, a mimo želja predsjednice Grabar Kitarović. U tom se svjetlu moglo tumačiti navode Jutarnjeg lista od 19. ožujka, koji napominju:

“Prema tvrdnjama naših sugovornika, kod premijera je za Markića lobirao sadašnji ravnatelj SOA-e Lozančić. Naime, prema dostupnim informacijama, Markić je jedan od najbližih suradnika i osoba od najvećeg povjerenja sadašnjeg ravnatelja. Njemu bi bilo itekako u interesu, tvrde naši sugovornici, da upravo Markić dođe na njegovo mjesto“.

A u takvoj konstelaciji onda i ne čude ni jučerašnji komentari istih tih dnevnih novina, koje su se opet pozivali na “izvore iz HDZ-a” prenoseći: “Vrh HDZ-a jako je bijesan zbog Markića, a nisu isključeni ni novi izbori – kaže jedan od naših sugovornika dobro upućen u zbivanja. Ističe kako nije problem u imenovanju Šimunovića, nego da je riječ isključivo o Markiću zbog čega je vrh HDZ-a ljut i na predsjednicu“. Naime, usuglašavanje oko Markića je protumačeno kao izričita pobjeda premijera Oreškovića i još jedan od koraka u gubitku kontrole nad represivnim sustavom u RH za najveću stranku u državi, dok se tu imenovanje Pjera Šimunovića na mjesto predsjednika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost tretira kao tek utješna nagrada – koja doduše daje manje bitan “nadzor tajnih službi” u ruke širem političkom bloku zastupanom od Grabar-Kitarović.

Upitana danas od novinara baš o tom odnosu stranke prema usuglašenom kandidatu za ravnatelja SOA-e, Kolinda Grabar Kitarović je prema Jutarnjem listu odgovorila kako “ne može komentirati stavove stranke“, dodavši da je “bitno da je to premijerov prijedlog, a za bilo kakve prijepore morate pitati one koji su u njih uključeni“. Za kraj je napomenula i da “ne vjeruje da je Daniela Markića predložio Dragan Lozančić” – osoba čiju je daljnju sudbinu karakterizirala tek riječima “Ne znam, on je slobodan čovjek“.

Tko je dobio utješnu nagradu?

No, tko je tu postao dobitnik spomenute utješne nagrade, radnoga mjesta u priličnoj hladovini sigurnosnog sustava Republike Hrvatske? Treba napomenuti da je riječ o mjestu koje se često spominje kao važno, a o čijem se poslu i odgovornostima u javnosti relativno malo zna. Pa ipak, određeni bi putokaz tu mogla biti i činjenica da za njega ipak nije ustanovljena nikakva posebna procedura izbora kadrova, dok se ljude na njemu postavlja i smjenjuje relativno lako i brzo – bez drame koja prati rotacije kadrova na nekim drugim pozicijama.

Prije samo nekoliko dana spominjalo se i generala zbora Dragu Lovrića kao kandidata za tu funkciju (iako je on još djelatna vojna osoba, koja je po nedavnome isteku mandata načelnika GS OS RH-a još na ukupno tromjesečnom raspolaganju) – već je tu bila jasna velika vjerojatnost određenih političkih igara. Naime, iako se oko izbora predsjednika UVNS ponekad i unaprijed čulo za pojedine kandidate – generala Lovrića se tu odmah karakteriziralo kao “kandidata predloženog od premijera Oreškovića“, uz istodobni spomen da – “mogao bi izazvati nove prijepore unutar vladajuće koalicije, ali i s predsjednicom“. Iako se već duže glasno spekuliralo naknadnim karijerama koje bi dobri odnosi s predsjednicom Grabar Kitarović mogli otvoriti za generala Lovrića po izlasku iz vojnoga sustava, od toga svega do sada nije bilo ništa. Nadalje, ovakvo istodobno spominjanje politički konfliktne pozadine kandidata za oba otvorena mjesta – jasno je ukazivalo na zanimljiv manevar premijera Oreškovića, kojim on sebe dovodi u situaciju da svoju jaču početnu poziciju tijekom razgovora o kandidatima dodatno pojača odustankom od prijepornog kandidata za “slabije mjesto”, a na račun dolaska na željeno stanje stvari po pitanju politički “jačeg mjesta” – što je u ovome slučaju definitivno mjesto ravnatelja SOA-e.

Osoba oko koje se na kraju balade postigla suglasnost za mjesto predsjednika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost je Pjer Šimunović, diplomat koji već godinama povremeno radi karijerne izlete iz resora vanjskih poslova u vode sigurnosnog sektora RH. Rođen je u Splitu 8. siječnja 1962. godine, a fakultet je završio u Zagrebu. Nakon školovanja se u njegovoj biografiji spominje rad u novinarstvu (prvo Večernji list od 1988. do 1993. godine, a onda BBC u Londonu, od 1993 do 1998. godine – kada je ondje i magistrirao). Od tamo on prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova, na mjesto zamjenika načelnika Odjela za analitiku, na kojem se zadržao ukupno godinu i pet mjeseci (do ožujka 2000. godine). Nakon toga slijedi prvo diplomatsko postavljenje (Prvi tajnik i savjetnik za političke poslove pri Veleposlanstvu u Parizu), koje Šimunović okončava krajem 2003. godine. Prema službenim biografijama tu slijedi nastavak odnosa s Večernjim listom, samo ovoga puta u obliku sudjelovanja u upravi (do ožujka 2004. godine) – kojem slijedi i povratak u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH. Ondje Šimunović započinje na poziciji Nacionalnog koordinatora za NATO (od ožujka 2004.), da bi u listopadu 2005. napredovao i na mjesto pomoćnika ministra vanjskih poslova te čelnika tamošnje Uprave za međunarodne organizacije i sigurnost. Na ovim je poslovima Šimunović ostao prvenstveno zapažen relativnim manjkom aktivnosti, gdje je onda većinu kampanje za ulazak Hrvatske u NATO na kraju krenuo obavljati Davor Božinović, tadašnji hrvatski veleposlanik pri NATO u Bruxellesu, tijekom svojih učestalih poslovnih boravaka u domovini. No, upravo s tih vanjskopolitičkih pozicija počinje i izlet Pjera Šimunovića u obrambene vode, u kolovozu 2008. godine.

Šimunović se tada javlja na javni natječaj kojeg je MORH raspisao u sklopu mijenjanja ustroja vrha obrambenoga resora – i on postaje “ravnatelj Uprave za obrambenu politiku”, što je trebala biti stručna pozicija odvojena od politike i učestalih promjena vezanih uz rezultate izbora. Na toj poziciji ostaje do veljače 2009. godine, kada napreduje na mjesto državnog tajnika u MORH – nakon što je u prosincu 2008. nesretno preminuo general Gordan Čačić, koji je na toj poziciji bio tek nekoliko mjeseci. Nažalost, u periodu koji tu slijedi praktično su se kombinirale dvije odvojene pojave. Kao prvo, po uzletu Šimunovića s ravnateljskog mjesta zaduženog za obrambenu politiku na poziciju državnog tajnika – ovo bitno ravnateljsko mjesto ostaje upražnjeno više godina, čime je u praksi gotovo pa slomljen mehanizam redovitog obrambenog planiranja. Kao drugo, i jednako bitno, to je upravo vrijeme kada se Hrvatska politika suočava s činjenicom da gospodarska kriza ipak postoji, na što tadašnji ministar obrane Vukelić dopušta niz katastrofalnih rezova u obrambenim financijama. Ta su smanjenja raspoloživih novaca imala razoran učinak na obrambene planove rađene prije krize, dok Šimunović i njegov krnji odjel nisu našli snage za njihovu tekuću reviziju, kojom bi se umanjivali učinci katastrofe i predviđali smjerovi daljnjeg smanjenog razvoja. Time je RH propustila između 2005. i 2013. izvesti Strateški pregled obrane, kao što je i između 2006. i 2014. propustila obnoviti Dugoročni plan razvoja OS RH.

Rasprava o prijedlogu Strategije nacionalne sigurnosti 2011. urodila povlačenjem dokumenta

Uz sudjelovanje u potpuno neracionalnom trošenju resursa hrvatskih transportnih aviona An-32B tijekom 2009. godine (sporna posjeta Iraku u prosincu te godine), pred kraj ministarskog mandata Branka Vukelića je zabilježeno ostalo i djelovanje Pjera Šimunovića kao predvodnika međuresorne izrade Strategije nacionalne sigurnosti. Njen je iznimno loš usuglašeni nacrt krajem 2010. godine prošao i relativno široku javnu raspravu (s brojnim strukturnim primjedbama), prije no što je taj postupak u 2011. godini obustavio Davor Božinović, tada kratkotrajni (jednogodišnji) ministar obrane RH iz redova HDZ-a. Tijekom te zadnje godine HDZ-ovog mandata 2008.-2011. ponovo je popunjeno i dugo prazno mjesto “ravnatelja Uprave za obrambenu politiku” – imenovanjem na tu dužnost iz inozemstva pristiglog Dragana Lozančića. Nakon parlamentarnih izbora krajem 2011. godine, sam Pjer Šimunović karijeru nastavlja povratkom u vanjskoposlovne vode – gdje u travnju 2012. godine Šimunović biva biran na mjesto veleposlanika RH u Izraelu, što je dužnost s koje će se on sada i vratiti u fotelju predsjednika UVNS.

 

Usprkos jučerašnjim najavama iz neimenovanih, ali navodno za medije pouzdanih izvora, danas na kraju ipak nije razriješen dužnosti ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić. I ne samo da taj dužnosnik nije razriješen, već je ovom prilikom ponovo došla na vidjelo disfunkcionalnost aktualnog političkog vrha Republike Hrvatske, budući su se po ovom političkom pitanju temeljito u praksi razišle upravo one dvije instance koje o tom pitanju i odlučuju. Dok je Predsjednica RH požurila i krenula svojim akcijama tjerati Vladu RH na razrješenje, premijer Orešković prvenstveno je ispao zbunjen manevrima s Pantovčaka.

Stvar se, naime, krenula razvijati danas kasno popodne, krajem radnoga vremena. Mediji su tada zaskočili premijera Tihomira Oreškovića, nakon njegova sastanka s parlamentarnim predstavnicima nacionalnih manjina, te ga pitali i o najavljenom razrješenju Lozančića – visokog dužnosnika u sigurnosnome sektoru s kojim je jučer taj isti premijer održao višesatni sastanak u Banskim dvorima, vjerojatno baš na temu praćenja i suzbijanja organiziranog kriminaliteta (što se zaključilo iz podatka da je jučer Lozančića u sjedište Vlade RH pratio Igor Batković, inače načelnik Odjela za organizirani kriminal SOA-e). U odgovoru na pitanje novinara, Orešković je nastupio diplomatski, odgovorivši: “O Lozančiću ćemo predsjednica i ja zajedno odlučiti“.

Prema navodima medija, ovo je suglasje trajalo kratko, budući se neposredno kasnije javnošću pronijela vijest da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Vladi RH to isto popodne već proslijedila svoju potpisanu odluku o razrješenju ravnatelja SOA-e, spornog Dragana Lozančića. To forsiranje ove političke odluke potvrđeno je s Pantovčaka kratkim priopćenjem u kojem stoji:

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović potpisala je Rješenje o razrješenju ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića zbog povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Predsjednica je ravnatelju Lozančiću osobno priopćila kako ne uživa njezino povjerenje. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović potpisala je i Rješenje o razrješenju predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Ivice Panenića radi neosiguravanja provođenja poslova iz djelokruga UVNS-a.

Rješenja o razrješenjima upućena su u Vladu Republike Hrvatske“.

Osim što je time postalo jasno da premijer danas uopće nije znao koje poteze na zadanu temu aktualno sprema Predsjednica RH – time se i nedavno opće usuglašavanje Pantovčaka i Markova trga po pitanju nacionalne sigurnosti pokazalo tek praznom formom, baš kako smo to bili pretpostavili na portalu Obris.org. Nadalje, nacionalna novinska agencija HINA je iz Banskih dvora kasno popodne dobila potvrdu o ovome – da su u Vladi RH zaprimili inicijativu  koju je predsjednica pokrenula, i da po tom pitanju nije odmah donesena i nekakva konkretna odluka. Naime, rečeno je: “premijer će to razmotriti i odluku donijeti idući tjedan“.

Tim se potezom s Pantovčaka premijera Tihomira Oreškovića zapravo dovelo u prilično neugodnu situaciju. Naime, njemu predstoji odlučivanje između dvije temeljito suprotstavljene političke opcije. Kao prvo, on može svojim supotpisom potvrditi već potpisanu odluku Kolinde Grabar Kitarović – koja je očigledno donesena jednostrano, te bez ikakvih suvislih konzultacija s osobom čiji se supotpis traži da bi Lozančić i stvarno otišao s dosadašnje dužnosti. Time se barem formalno zadržava privid monolitnosti ukupne vlasti u državi, iako sam premijer u konačnici ispada slab, te faktično podložan različitim silnicama političkih utjecaja u državi, s kojima bi načelno trebao biti barem ravnopravne snage. Kao drugo, premijer Tihomir Orešković može pod nekim opravdanjem odbiti supotpisati takvu jednostranu odluku o razrješenju pristiglu s Pantovčaka – čime potvrđuje svoju poziciju premijera, jednako kao i svoju samostalnost u djelovanju (koju se dosad u javnosti doživljavalo prilično upitnom). Doduše, time bi on ujedno ponovo otvorio novu/staru frontu političkog sukobljavanja Vlade i Predsjednice, možda praćenu i dodatnim konfrontacijama političkih blokova unutar aktualne vladajuće koalicije u Hrvatskoj. Temeljem iskustva prikupljenog tijekom proteklih tjedana, ni ovakav razvoj aktualne sigurnosno-političke situacije u Republici Hrvatskoj nije nezamisliv.

Naime, iako vrlo visoke razine popularnosti u Hrvatskoj, predsjednica Grabar Kitarović trenutno gazi vrlo tankom linijom na putu očuvanja kakve-takve političke neovisnosti svoje državne funkcije, pa i po pitanjima nacionalne sigurnosti – u kojima ona ima prilično ozbiljne ovlasti. No, dok je neosporno da aktualna koalicijska vlast u državi neće Predsjednici RH dati da nastavi koristiti svoje ovlasti na način kako je to ona radila u proteklih godinu dana (recimo, pozivima na odstupanje premijera s dužnosti, ili upadanjima u urede pojedinih ministara), tek ostaje za vidjeti kako će do tog ograničavanja sa strane vladajuće politike i upravne vlasti u državi doći u praksi. Ne bi bilo čudno da se pogodnim trenutkom za to pokaže i aktualno razmimoilaženje pogleda Predsjednice i premijera, kojem je sasvim u ovlastima da spomenutu Odluku o razrješenju i propusti potpisati.

Ako do spomenutog supotpisa početkom idućeg tjedna uistinu ne dođe, time bi Hrvatska još jednom potvrdila da njeno aktualno političko uređenje u praksi ima podosta karakteristika tzv. “kancelarskoga modela” organizacije, s jakim premijerom na faktičnome čelu vlasti. Time bi otpočela i faza dodatno kompleksnih odnosa sveukupnih sastavnica Vlade RH s “kraljicom Balkana” Kolindom Grabar Kitarović. No, dok se od predsjednice RH očekuje aktivno sudjelovanje u radu države, tu stvari dodatno komplicira praznina koja zjapi u njenom Uredu. Uz upražnjena savjetnička mjesta na području nacionalne sigurnosti i obrane (odlaskom Josipa Buljevića na dužnost u MORH), te ustavno-pravnih poslova (razrješenjem Vladimira Šeksa s dužnosti “posebnog savjetnika Predsjednice RH za ustavno-pravna pitanja” od 3. veljače ove godine), ondje više nema ni dosadašnjeg pomoćnika savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu – budući je dosadašnji obnašatelj ove dužnosti navodno također prešao u Ministarstvo obrane RH, na dužnost načelnika kabineta novoga ministra Buljevića.

Tim je kadrovskim potezima na Pantovčaku dodatno ispražnjen ionako plitak bazen kadrova s ikakvim vezama uz teme obrane ili nacionalne sigurnosti, što je posebno važno ako se ima u vidu činjenica da to zasigurno nisu polja na kojima bi svoje savjete slobodno mogle davati one malobrojne djelatne vojne osobe koje ondje rade u okviru specijaliziranog vojnog kabineta Predsjednice RH (kojeg se posljednje vrijeme ni ne spominje u javnim pregledima ustroja Ureda predsjednice).

Nakon što je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović 26. siječnja na Pantovčaku službeno ugostila novog ministra obrane Josipa Buljevića, jučer je na tom brdu u službeni posjet svratio i novi premijer Tihomir Orešković. S oba ta sastanka u javnosti su osvanula tek kratka priopćenja, koja ujedno obiluju i nekim zajedničkim elementima.

Tako se s ministrom prošloga tjedna divanilo o “aktualnom stanju u obrambenom sustavu, te planovima i projektima“, a spomenulo se i: “Poseban naglasak stavljen je na međunarodni kontekst, osobito u pogledu suradnje u okviru NATO-a. Dogovorena je dinamika redovitih sastanaka na kojima će se raspravljati o daljnjim koracima modernizacije i razvoja Oružanih snaga RH, u svrhu vođenja usklađene obrambene politike Republike Hrvatske“. Iako sadržajno slično, priopćenje s jučerašnjeg sastanka premijera i predsjednice još je kraće, te ga ovdje prenosimo u cijelosti:

“Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Tihomir Orešković održali su prvi radni sastanak na kojem su razgovarali o nizu aktualnih tema izravno vezanih uz njihove ovlasti. Naglasak je stavljen na obranu i nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i gospodarsku diplomaciju. Dogovoren je nastavak redovitih radnih, koordinacijskih sastanaka u cilju usklađenog političkog djelovanja i očuvanja stabilnosti i sigurnosti Republike Hrvatske“.

Dakle, opet “aktualne teme“, navodno i zajedno nagurani sadržaji iz resora obrane i nacionalne sigurnosti, uz još ponešto tema. I naravno, najava daljnjih sastanaka “u svrhu” ili “u cilju” usklađivanja. No, ovi sastanci samo su otvorili neka dodatna pitanja – na koja se u ovom trenutku namjeravamo podrobnije osvrnuti.

Tko se tu sastaje?

Prema strogo protokolarnim slikama koje se s ova dva susreta objavilo, reklo bi se da se u oba navrata radilo o susretima u dvoje – predsjednica RH i čovjek iz Vlade RH. Dok to na prvi pogled izgleda logično, ova situacija otvara i jedan sustavni problem. Naime, na teme obrane i sigurnosti svaki od gostiju s Markova ili Krešimirova trga, i prije očekivanoga vala imenovanja novih zamjenika te pomoćnika ministara na Pantovčak, mogao bi doći u pratnji stručnoga tima suradnika i savjetnika. Njima nasuprot, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tu nužno nastupa sama – budući da savjetnika za teme nacionalne sigurnosti i obrane više nema, ni odvojeno (kao nekada, u doba svojih prethodnika), ali ni ujedinjeno (kako je to Grabar Kitarović sama regulirala tijekom proteklih godinu dana).

No dok se atmosferu sastanka s aktualnim ministrom obrane lako moglo zamisliti sličnom nekom od još nedavnih internih sastanaka radnoga tima Kolinde Grabar Kitarović – budući je Josip Buljević donedavno na Pantovčaku popunjavao mjesto predsjedničkog izvora informacija i savjeta na teme nacionalne sigurnosti i obrane – bitno je zanimljivije pitanje kako su to jučer predsjednica i premijer uranjali u dubine ove specijalizirane tematike. Naime, ako su stvari tu i donekle jasne predsjednici RH, zbog njenog prošlog rada u NATO savezu i dosadašnjih iskustava, prilično je upitno  praktično snalaženje novog premijera Oreškovića u temama – (1) obrana i nacionalna sigurnost, (2) vanjska politika i gospodarska diplomacija – koje su poprilično daleko od poslovnih okruženja i dosadašnjih iskustava ovog svježeg političara. Pri tome, dok je obrana tek u miru operativno u rukama Vlade RH, u pitanjima nacionalne sigurnosti njihove se nadležnosti na više mjesta sučeljavaju uz potrebe supotpisa, dok vanjske poslove Vlada RH te predsjednica i formalno sukreiraju, općenito jednako kao i na užem polju gospodarske diplomacije.

O čemu se pričalo?

Naravno, iz spomenutih je službenih priopćenja potpuno neprozirno koje su to teme stvarno dominirale ovim razgovorima. Pa ipak, velika je razlika između mogućih tema na ova dva odvojena susreta slične tematike.

Obrambeni razgovori

Veliki mediji nisu poklonili nimalo pažnje prošlotjednome susretu Predsjednice s njenim bivšim savjetnikom, sada ministrom – a ondje je možda još i bilo ponešto sadržaja. Iako je lako dovesti u pitanje prethodno iskustvo Josipa Buljevića na teme iz djelokruga MORH-a, ipak se on s tim stvarima radno upoznavao tijekom 2015. godine, da bi onda od 23. siječnja i preuzeo obrambeni resor RH od svoga prethodnika. Nakon prvog radnog dana u ponedjeljak, 25. siječnja, već je u utorak Buljević pohodio Pantovčak, da bi tek u četvrtak 28. siječnja na prvoj sjednici novog saziva Vlade RH iznio kratak pregled stanja zatečenog u resoru obrane. Uvidom u ovaj raspored događanja, dopunjen i objavljenim nizom obavijesnih susreta koje je novi ministar održao posljednjih dana (jedan budući vojni izaslanik 27. siječnja, Zapovjedno-operativno središte i pripadnici OS RH u misiji 28. siječnja, veleposlanica SAD u Hrvatskoj 29. siječnja, Zapovjedništvo specijalnih snaga i HKoV 1. veljače, te njemački veleposlanik 2. veljače) – dade se zaključiti da je susret s bivšom šeficom, a sadašnjom Vrhovnom zapovjednicom na Pantovčaku, bio održan toliko rano da je sadržajno morao biti neodređen. Posebice je to vidljivo ako se u obzir uzme činjenica da se tek danas ujutro, 2. veljače, u Vladi RH održao prvi iz niza koordinativnih susreta resornih ministara s ministrom financija RH Zdravkom Marićem, a oko formiranja državnog proračuna RH za tekuću 2016. godinu.

Dok nije sporno kako će tek predstojeći proračun zapravo postaviti okvir predstojećih kretanja u resoru obrane, teško je iz glave izbiti izjave prethodnoga ministra financija Borisa Lalovca, koji je 7. siječnja ove godine sa stranica Večernjega lista svome nasljedniku poručio kako prostora za proračunske rezove prvenstveno vidi “u zdravstvu, školstvu, policiji i Oružanim snagama“. U ovome svjetlu ne čudi ni jučerašnja izjava ministra Buljevića koju je prenio portal Indeks.hr: “kako će se rezati svugdje gdje je moguće, pa treba vidjeti gdje postoji prostor za uštede“, uz dodatak da će se “pritom nastaviti s modernizacijom Hrvatske vojske i Oružanih snaga“. Po njemu se “u EU prosječno izdvaja za obranu 1,4 posto BDP-a, a Hrvatska je nešto ispod tog prosjeka, pa će se svakako nastojati zadržati na toj razini. Nastojat ćemo zadržati dovoljno sredstava da možemo nastaviti sa svim programima, odnosno unaprijediti proces modernizacije Oružanih snaga RH“. Pri tome, kadroviranje u novoj vladi (pa vjerojatno i u obrani) ministar Buljević navodno gleda sa svoje pozicije – gdje je on sam “nestranački član Vlade“, dok bi kadroviranje “svakako moralo ići po stručnom kriteriju. To mogu biti stručni ljudi, kao i politički ljudi“.

Diskusija među “dva brda” – sigurnost

Usprkos službenoj gotovo pa šutnji, dnevni red jučerašnjeg susreta Predsjednice i premijera Oreškovića pokušali su dokučiti svekoliki hrvatski mediji. U resoru nacionalne sigurnosti tu se nametnulo pitanje moguće smjene Dragana Lozančića, ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Njemu se posljednjih dana na teret stavlja niz navodnih situacija – kao prvo, navodna prisluškivanja analitičara Gjenera i poduzetnika Debeljaka, za koja nije jasno jesu li provođena zakonito ili ne, a kao drugo i navodni problem oko situacije gdje se navodi kako se u operaciji šireg prisluškivanja Zdravka Mamića u mreži zabilježenih kontakata našla i sama Predsjednica RH (kojoj se već duže spominje bliskost s ovim čestim gostom crnih kronika). Ni o jednoj od ovih situacija do sada zapravo nije bilo ikakvih ozbiljnih očitovanja nadležnih – već se tema kompletno kreće u sferi glasina i navodnih curenja informacija.

Iako bi ovakva situacija zapravo bila jako bliska aktualnome ministru obrane Buljeviću – oko kojeg su se u listopadu 2012. lomila koplja baš po pitanju zabilježenih kontakata s hrvatskim podzemljem – o trenutnoj se situaciji čulo vrlo malo. Zato je u napadnoj službenoj šutnji s Pantovčaka još i glasnije odjeknula izjava Zorana Milanovića, donedavnog premijera i sadašnjeg oporbenjaka, dana u srijedu 27. siječnja:

“Ja dok ne čujem konkretne riječi gospođe Kitarović, osobno, jer ona je osim mene i gospodina Lozančića jedina osoba u državi koja tajnu zna… iz tog vremena… i s njom će otići u grob, kao i samnom. Ja to ne mogu službeno komentirati. Dakle, samo troje ljudi zna sve o tim stvarima. To je gospođa Kitarović, ja, i u određenoj mjeri gospodin Lozančić. To je prva stvar.

Druga stvar. Načelno, ako se družiš sa polusvijetom, ako ti polusvijet organizira kampanju, financira kampanju, ako ti polusvijet organizira rođendanske proslave – onda ti ne može ni CIA, ni FSB, zajedno ti ne mogu pomoći. Onda ti pomoći nema, i nitko te ne može zaštititi, pa ni hrvatska obavještajna agencija, ni Dragan Lozančić“.

Diskusija među “dva brda” – obrana

Posjet ministra Buljevića HKoV-u, 1. veljače 2016. godine

Uz to, mediji spominju i temu biranja nasljednika generalu Dragi Lovriću na mjestu načelnika Glavnog stožera OS RH. Dok je nesporno kako mandat generala zbora Lovrića ističe s krajem veljače ove godine, o čemu smo pisali i na stranicama portala Obris.org, još je itekako otvoreno pitanje njegova nasljednika. Tu Jutarnji list spominje četiri general pukovnika kao moguće kandidate (generali Dragutin Repinc, zamjenik načelnika Glavnog stožera, Mate Ostović, zapovjednik HKoV, Mirko Šundov, glavni inspektor obrane, i Slavko Barić, zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta), iako je jasno da je zapravo krug potencijalnih kandidata bitno širi – budući bi u obzir mogla doći i osoba u činu general bojnika, koju bi se promaknulo paralelno s imenovanjem na novu poziciju.

No, i ova tema sa sobom nosi jednu tipično hrvatsku situaciju neravnoteže utjecaja, nastalu kombinacijom političkog kadroviranja i temeljne nesmotrenosti. Naime, nedvojbeno je da se o osobi novog načelnika GS OS RH treba postići širok politički dogovor, budući da je riječ o moćnoj dužnosti koja predstavlja vrh kadrovske piramide djelatnih vojnih osoba – prepoznatljiv i po zakonski definiranoj ulozi kao “glavni vojni savjetnik Predsjedniku Republike i ministru obrane” (članak 15. stavak 3. Zakona o obrani, NN 73/13). Osobu usuglašenu za to mjesto imenuje Predsjednica RH na prijedlog Vlade RH, a nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskoga sabora (dobivenog po saslušanju kandidata) – prema članku 7. stavku 8. Zakona o obrani. No, u postupku dolaženja do osobe novoga načelnika GS OS RH danas imamo Vladu RH koja ima relativno skromno iskustvo na području obrane, te Predsjednicu RH čije je mjesto osobnog savjetnika za obranu upražnjeno. A kakve praktične probleme ta upražnjenost radi na Pantovčaku, dobro se vidjelo i u ponedjeljak, 1. veljače, kada je uz ministra obrane Buljevića u posjetu HKoV sudjelovao jedini preostali član Ureda predsjednice s ikakvim poznavanjem vojne tematike – inače kontroverzni posebni savjetnik Predsjednice RH za branitelje Ante Deur (za kojeg, doduše, iz Ureda predsjednice izrijekom tvrde kako trenutno ne obavlja i poslove savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu).

Tu je vidljiva i još jedna stvar – vezanost ministra obrane Buljevića uz funkciju načelnika GS OS RH. Pogledaju li se dosadašnje aktivnosti novog ministra, moglo bi se zaključiti da mu je načelnik Lovrić ukupno najbliži osobni suradnik. Iako je to pomalo neobično, u aktualnom političkom kaosu nije riječ o nimalo čudnoj situaciji. Naime, Buljević je u MORH ušao bez vlastitog kruga najbližih suradnika, a mjesta njegovog zamjenika i jednog od pomoćnika još su uvijek potpuno upražnjena, dok će se i o kadrovskoj sudbini preostalih pomoćnika zasigurno još diskutirati. Sudeći po nesuglasicama u suradničkoj koaliciji Mosta i Domoljuba, teško se može očekivati ekspresni dogovor o skupu novih dužnosnika u Ministarstvu obrane, ali i u drugim ministarstvima. Uspije li se tzv. Vijeće za suradnju i dogovoriti o novim dužnosnicima, ostaje činjenica da se na taj način ministru obrane ograničava autonomija izbora vlastitih najbližih suradnika. Time on dolazi u neugodnu situaciju da će posao možda morati voditi s ljudima o kojima baš i ne zna previše, te s kojima možda i ne dijeli ista stajališta o mnogim obrambenim temama – gdje onda ne čudi ni dodatan oslonac na njemu ipak poznatu osobu načelnika GS OS RH, generala Dragu Lovrića.

Specifična uloga načelnika GS

Ovim sklopom okolnosti u postupku izbora idućeg načelnika Glavnog stožera OS RH dodatno se jača već spomenuta institucionalna savjetodavna uloga aktualnog načelnika Lovrića – koji sada ne samo primarno već čak i isključivo savjetuje i Predsjednicu, i Vladu RH, te samoga ministra – na ekskluzivan način koji Hrvatska donedavno baš i nije poznavala. Posebno je značaj ove činjenice izražen ostvare li se ujedno i paralelna politička nagađanja kako se upravo za generala Lovrića do skoroga kraja njegova mandata u OS RH drži praznim spomenuto savjetničko mjesto pri Uredu predsjednice RH (s kojeg je Josip Buljević nedavno otišao na dužnost u MORH). Ovim sklopom okolnosti ne samo da Hrvatska dolazi u politički neugodnu situaciju poklapanja četverogodišnjih mandata budućih načelnika GS OS RH s izbornim ciklusima u državi – nego je za vrh vlasti u RH vidljiva i donedavno gotovo nezamisliva osobna dominacija jedne konkretne djelatne vojne osobe nad sveukupnim fondom službeno raspoloživih informacija na temu vojnih pitanja.

Dok nije sporna iznimno važna standardna uloga načelnika GS OS RH u funkcioniranju obrambenog sustava Hrvatske, već dugo u RH nije bilo situacije da se jedan aktivni časnik nađe u situaciji ovako temeljito obilježiti ne samo izbor vlastitoga nasljednika na čelu vojne organizacije, nego možda i ukupnu bližu budućnost ozbiljnog dijela civilno-vojnih odnosa u Republici Hrvatskoj. Konkretno, takve situacije u Hrvatskoj nije bilo još od 2002. godine, kada je na mjesto savjetnika za obranu kod predsjednika Mesića došao stožerni general Petar Stipetić, netom umirovljen s mjesta načelnika GS OS RH po nizu burnih sporova s Jozom Radošem oko podjele nadležnosti načelnika GS, ministra obrane i Predsjednika RH. To je činjenica o kojoj treba povesti posebnoga računa – budući se tu radi o samim temeljima određenja Hrvatske za načelo civilne kontrole nad Oružanim snagama, princip kojeg su se pridržavale sve vlasti u novijoj povijesti RH.

Aleluja! Napokon sjednica Vlade koja je trajala više od 10 minuta, štoviše – odužila se na nešto više od puna 2 sata. Plus to što se novi premijer Tihomir Orešković trudio svaku točku dnevnog reda (kojih je na otvorenom dijelu sjednice bilo samo 8) staviti u raspravu. No novi ministri za raspravu nisu bili raspoloženi, pa su se sve točke usvajale jednoglasnim dizanjem ruku.

Najveći dio vremena „pojela“ je prva točka dnevnog reda – „Izvješće ministara o izvršenoj primopredaji u ministarstvima“, za koju je već u jučerašnjoj raspravi stajala napomena da se radi o “usmenom izvješću”, tijekom koje je svaki ministar pojedinačno iznio stanje stvari zatečeno u svome ministarstvu. Redaljku oko stola započeo je ministar vanjskih poslova Miro Kovač, iznenadivši pohvalom dosadašnjeg vođenja MVEP-a, ali i započevši kuknjavu većine ministara o kadrovskoj potkapacitiranosti ministarstva i „otvaranju prostora“ za zapošljavanje novih državnih činovnika.

Odmah nakon Kovača na red je došao i Josip Buljević, novi ministar obrane. Kako je već ranije priopćeno s Krešimirovog trga, Buljević je ponovio da je primopredaja u MORH-u bila izvršena već u subotu, 23. siječnja, točno u podne, uz prisutnost predstavnika GS OS RH, glavnog inspektora obrane, te ravnatelja VSOA-e:

„Prilikom primopredaje smo zaprimili opsežno izvješće o financijskom stanju i o svim aspektima koji su propisani zakonom. Primopredaja je protekla korektno, bez ikakvih problema.“

Prilično je iznenađujuće da su i drugi ministri na današnjoj sjednici imali potrebu reći nešto slično – primopredaja je protekla bez problema, u ugodnoj i kolegijalnoj atmosferi. Pa pobogu, radi se o legalnoj i legitimnoj primopredaji vlasti, u kakvoj bi atmosferi uopće i trebala proteći?!

Buljević je potom kolegama rekao ponešto i o aktivnostima koje su uslijedile netom nakon primopredaje:

„Odmah nakon toga su održani sastanci s Glavnim stožerom, izvršen je uvid u stanje u Oružanim snagama – one funkcioniraju i bez većih problema. Stanje u našim misijama u inozemstvu i u Republici Hrvatskoj je dobro. Uspostavljena je svakodnevna koordinacija s načelnikom GS-a, također su održani sastanci s glavnim inspektorom Ministarstva obrane i sa šefom Vojno-sigurnosno obavještajne agencije. Također je održan i prvi kolegij, koji se održava jednom tjedno ponedjeljkom. Izvršeno je ‘brifiranje’ predsjednice Republike kao Vrhovne zapovjednice OS RH.“

Umjesto konzularnih, Buljeviću slijede ministarske međunarodne obveze (na slici: J.Buljević na Slavic Heritage Festivalu, Houston 2013.)

Nakon protokola, Buljeviću slijede i prve konkretne obaveze na međunarodnome planu:

„A to je sudjelovanje na ministarskom sastanku ministara obrane zemalja EU 04. i 05., odnosno 06. veljače, znači sljedeći tjedan, i na ministarskom sastanku NATO-a, koji će se održati 10. i 11. u Bruxellesu.“

Unatoč dosadašnjim najavama o mjerama za povećanje obrambenog proračuna u narednom razdoblju, čini se da, prema prvom Buljevićevom dojmu, za sada od toga nema ništa:

„Što se tiče proračuna Ministarstva obrane, on je bio konstantno u padu. Sad trenutno iznosi 1,30 posto ukupnog BDP-a RH. Međutim, kroz razgovor, kroz prvi ‘brifing’ sa svojim suradnicima, mislim da ćemo u sklopu tog proračuna moći financijski funkcionirati i da ćemo moći izvršiti predviđene planove modernizacije OS.“

I na kraju izlaganja, za razliku od većine svojih kolega, novi ministar obrane nije se žalio na premali broj ljudi u MORH-u:

„Što se tiče brojnog stanja, MORH ima 1011 zaposlenih, dok je u OS brojno stanje 16 094 djelatne vojne osobe i 1520 državnih službenika i namještenika.“

Time je Buljević zaključio svoje izlaganje o stanju u MORH-u, još jednom na kraju naglasivši da „Ministarstvo obrane i Oružane snage funkcioniraju redovno, i mislim da je tranzicija izvršena bez ikakvih problema“.

Šteta je da se novi ministar obrane nije poveo stopama svojih kolega, malo detaljnije obrazlažući što je zatekao u Ministarstvu obrane, koje je projekte naslijedio, te smatra li da su neki od njih bespotrebni (što su neki ministri već danas najavili), nije spomenuo postoji li potreba za novim ustrojstvom Ministarstva, a nismo saznali ni je li mu postojeći broj zaposlenih dovoljan (budući je većini ostalih ministara broj zatečenih ljudi u ministarstvima izgledao premalen za normalno funkcioniranje).

No ono što je bilo zajedničko većini ministara (osim ministru kulture Hasanbegoviću) je zadovoljstvo zatečenim proračunom, s kojim će (ostane li na ovoj razini) moći funkcionirati i u ovoj godini. Ovakvo deklarativno izjašnjavanje moglo bi imati dva razloga: (1) da se novom ministru financija Zdravku Mariću olakša izrada proračuna (za kojeg ima još samo 2 mjeseca), pa bi svi bili zadovoljni ostane li približno sličan dosadašnjem, ili (2) da se premijeru Oreškoviću pokaže kako ministri nisu prevelikih apetita ukoliko on bude insistirao na smanjivanju proračuna u iznosu od nekoliko milijardi, kako je do sada najavio. Ostanu li u dosadašnjim okvirima, moguće se nadaju novi ministri, njihove bi resore možda mogle zaobići škare novog financ-ministra.