Na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja provedeno je topničko bojno gađanje 2. bitnice Samohodne haubičke bojne Topničko‑raketne pukovnije iz Bjelovara, objavilo je danas Ministarstvo obrane RH.

Tijekom višednevne aktivnosti pripadnici Bitnice prolazili su sve ključne elemente topničkog djelovanja – od zapovjedno-stožernog planiranja i pripreme vatrenih zadaća, preko topografske pripreme položaja i raspoređivanja borbenog sredstva, do same provedbe bojnog gađanja. Poseban naglasak stavljen je na sinkronizaciju rada zapovjednih elemenata, izračun elemenata za gađanje te brzinu i točnost djelovanja posada na samohodnim haubicama PzH 2000. Poručnik Marko Borna Zrno objasnio je važnost dobre pripreme prije provedbe ovakvog ocjenjivanja:

“Ovo nije samo dolazak na teren i provedba gađanja. Pripreme za aktivnost trajale su više od mjesec dana. U našoj bazi u Bjelovaru provodili smo intenzivne pripreme, na kojima smo uvježbavali sve procedure i radnje koje se primjenjuju i ovdje na poligonu, ali bez uporabe streljiva.”

Ocjenjivanje je obuhvatilo spektar zadaća koje topnička bitnica mora biti sposobna izvršiti na suvremenom bojištu: brzo zauzimanje i napuštanje vatrenih položaja, precizno djelovanje po ciljevima na različitim udaljenostima te koordinaciju s nadređenim zapovjedništvom i drugim sastavnicama postrojbe. Posebno su ocjenjivani postupci zapovijedanja i upravljanja vatrom, kao i sposobnost pravodobnog reagiranja na promjene u taktičkoj situaciji.

“Testirali smo vlastite granice kada je riječ o brzini i učinkovitosti provedbe različitih vatrenih zadaća. Cilj nam je bio provjeriti koliko brzo možemo zaprimiti, obraditi i izvršiti zapovijedi za djelovanje, a pritom zadržati visoku razinu preciznosti i koordinacije svih elemenata unutar Bitnice. Rezultati su pokazali da je ta granica postavljena prilično visoko – u svega šest minuta uspjeli smo izvršiti ukupno 11 vatrenih zadaća. Takav tempo rada zahtijeva izvrsnu uvježbanost posada, dobru komunikaciju i potpunu sinkronizaciju zapovjednih i izvršnih elemenata, što potvrđuje visoku razinu spremnosti i osposobljenosti naših pripadnika”,

objasnio je bojnik Ivan Kamber.

Osim same preciznosti i učinkovitosti gađanja, ocjenjivački tim pratio je i organizaciju rada unutar Bitnice, razinu uvježbanosti posada, logističku potporu te sigurnosne procedure tijekom provedbe bojnog gađanja. Provedbom ovakvih ocjenjivanja potvrđuje se visoka razina osposobljenosti pripadnika 2. bitnice Samohodne haubičke bojne te njihova spremnost za izvršavanje zahtjevnih topničkih zadaća, zaključuje MORH.

Photo: MORH/F.Klen

U ponedjeljak, 17. lipnja, u Parizu je počeo Eurosatory, međunarodni sajam posvećen obrambenom i sigurnosnom sektoru. Ovogodišnji Eurosatory održava se u sjeni skandala – naime, Izraelu je zabranjeno sudjelovanje na ovoj međunarodnoj obrambenoj izložbi zbog njegove ofenzive u Gazi, tako da su 74 izraelske tvrtke čekale ishod pravosudne bitke i na kraju ipak ostale u Izraelu. Narednih 5 dana, sve do petka 21. lipnja, na ovom renomirnom pariškom sajmu svoje će proizvode, vojnu i obrambenu opremu, prezentirati i tvrtke iz Hrvatske. Većina će se promovirati kroz krovnu Ageciju Alan, dok ostalih 6 čine Čateks, DOK-ING, HS PRODUKT, ORQA, POB i Šestan-Busch.

Na marginama sajma hrvatska delegacija Ministarstva obrane, predvođena ravnateljem Uprave za materijalne resurse Ivicom Grebenarom, potpisala je za sada neobvezujući Okvirni sporazum za pristupanje RH programu zajedničke nabave samohodnih haubica 155 mm CAESAR ( le CAmion Équipé d’un Système d’ARtillerie). Potpisnik s francuske strane bio je Gael Diaz de Tuesta, direktor za međunarodni razvoj u DGA (Direction générale de l’armement). Naime, kako je u priopćenju pojasnio MORH, Francuska je ponudila RH pristupanje programu zajedničke nabave samohodnih haubica 155 mm CAESAR. Zajednička nabava provodila bi se putem francuske Glavne uprave za naoružanje (DGA) jer je namjera Francuske da ova agencija provede ugovaranje, ne samo za Oružane snage Francuske Republike, već i u ime i za potrebe drugih zainteresiranih država.

Gael Diaz de Tuesta (DGA) i Ivica Grebenar (MORH) (Photo: MORH)

Jedan od koraka u postupku zajedničke nabave je potpisivanje dokumenta Framework Arrangement (FA) koji predstavlja Okvirni sporazum između Francuske Republike (Lead Participant) i zainteresiranih država za kupnju (Buying Participant). Framework Arrangement je, pojašnjava MORH, neobvezujući dokument u formi okvirnog aranžmana/sporazuma kojim se definiraju pravni okviri i način suradnje između zemalja potpisnica u procesu zajedničke nabave samohodnih haubica 155 mm CAESAR i pripadajuće opreme. Samim potpisom Framework Arrangementa ne preuzima se obveza nabave, nego tek eventualnim potpisivanjem dokumenta Acquisition Order (Nalog za nabavu) kojim država članica daje ovlaštenje vodećoj zemlji za provedbu nabave, u ime i za račun podnositelju naloga za nabavu.

Svaka zemlja sudionica u potpunosti financira svoje narudžbe iz svog nacionalnog proračuna i/ili uz potporu Europske unije kroz europske fondove sufinanciranja. Namjera je Francuske Republike da zajedno s potpisnicima Framework Arrangement-a aplicira za sredstva iz EU programa EDIRPA (European Defence Industry Reinforcement through common Procurement Act) kroz koji se može povući 10% do 15% ukupne procijenjene vrijednosti zajedničke nabave.

Hrvatski interes za francusku samohodnu haubicu CAESAR prilično je iznenađenje, posebno uzme li se u obzir da je bivši ministar obrane Banožić najavljivao kupovinu dodatnih njemačkih samohodnih haubica PzH 2000, koje OS RH već ima i koristi zadnjih 10-ak godina. No nije ovo prvi put da Hrvatska izabere svog francuskog strateškog partnera na štetu Njemačke. Tako se 2022. i 2023. godine Hrvatska našla usred tinjajućeg sukoba oko protuzračnih sustava, gdje je u listopadu 2022. 14 NATO država potpisalo pismo namjere o zajedničkom ulaganju u proturaketnu i protuzračnu obranu pod nazivom “European Sky Shield”, s Njemačkom kao predvodnicom, i primarno orijentirano prema njemačkom sustavu IRIS-T i američkom MIM-104 Patriot. Hrvatska nije bila među tim potpisnicama, jer je već gledala prema Francuskoj i njenom PZO sustavu vrlo-kratkog dometa MISTRAL-3.  No nije tajna da se Francuska oštro protivi “European Sky Shieldu”, što je francuski predsjednik Macron zorno pokazao prije točno godinu dana, organiziravši na marginama zrakoplovnog sajma Le Bourget “Konferenciju o europskoj protuzračnoj i proturaketnoj obrani”, na kojoj je sudjelovala i hrvatska delegacija predvođena zapovjednikom HRZ-a, generalom Michaelom Križancem. Ako je Hrvatska i po pitanju samohodnuh haubica izigrala Njemačku, svoju nekadašnju političku saveznicu, bit će to jako loš znak. Zato s posebnom pažnjom treba pratiti i buduću nabavu vanobalnog, odnosno višenamjenskog broda – da li je hrvatski politički i vojni vrh već bacio oko na neko (rabljeno) francusko plovilo, ili će ipak raspisati ozbiljan međunarodni natječaj pa što bude.

U sjeni rata u Ukrajini mnogi njemački mediji bave se vojnom industrijom, prepoznatljivom u svijetu, a prema pisanju njemačkoh medija – domaće narudžbe do ruske agresije bile su znatno smanjene.

Njemački Gepard u Ukrajini je dobio novi život

Njemačka je uvijek bila izbirljiva i pomno je birala kome će u inozemstvu prodati svoje oružje, tako da su mnoge tvornice, kao što je Rheinmetall, proizvodnju preselile u inozemstvo,  piše Deutsche Welle na svom portalu. Čak je aktualna vladajuća koalicija, kad je stupila na dužnost koncem 2021,. planirala još veće ograničenje domaće vojne industrije. Ali onda je u veljači 2022. počela invazija Rusije na Ukrajinu i politika je shvatila da mora “okrenuti ploču”. Ali to je lakše reći nego napraviti nakon tri desetljeća razoružanja. Problem je bilo i pitanje – što vojsci uopće treba? Tek na bojištu širom Ukrajine moglo se, nažalost, vidjeti kako izgleda vojni sukob današnjice i koja je oprema potrebna, a koja više nema smisla. Vlada je odobrila “izdvojeni imutak” od 100 milijardi eura za punjenje arsenala, ali rokovi isporuke protežu se godinama u budućnost jer u nekim slučajevima treba tek izgraditi tvornicu!

Njemačka je desetljećima, sve od pada Berlinskog zida, imala problem kamo sa starim oružjem i streljivom kojem ističe rok trajanja. Jer izgledalo je kako će dugo trajati mir, tako da se sve prodavalo za sitne novce, pa čak i uništavalo. Na nove narudžbe se jedva pomišljalo, tako da se i vojna industrija prilagodila političkoj volji: od oko 290 tisuća radnih mjesta u industriji naoružanja ostalo je jedva 100 tisuća. Čak je i njemački kancelar Olaf Scholz upozorio da kod kupnje oružja i streljiva nije „kao kad kupujete automobil”: „Oklopna vozila, haubice, helikopteri i sustavi protuzračne obrane ne stoje na policama trgovine. Ako se godinama ništa ne naručuje, ništa se niti ne proizvodi“.

Robert Habeck, Zeleni – novi pristup vojnoj industriji

Tek polako svima sviće  kako oružje ne treba samo za pomoć Ukrajini, nego i za punjenje vlastitih arsenala: „Ne možemo se pouzdati kako će Amerikanci uvijek plaćati račune i da će opremu imati na raspolaganju i za nas. To znači povećanje opsega vojne proizvodnje, a svi scenariji – pa i oni za obranu zemlje – moraju se ponovo aktivirati“, izjavio je ovog ožujka ministar gospodarstva iz stranke Zelenih, Robert Habeck. Slične zamjerke ima i oporba: “Dok je Rusija već provela prilagodbu na ratnu industriju, ova vlada ne poduzima zadovoljavajuće korake za nužno potrebno jačanje industrije oružja i vojne opreme”, piše u prilogu frakcije kršćanskih demokrata za raspravu u parlamentu. To je točno i zbog toga što u u Rusiji postoje još mnoge tvornice iz komunističkog doba kad su posvuda na Istoku postojali egzaktni planovi što tko treba proizvoditi u ratnom dobu. Dapače: proizvodnja za “civile” je bila tek sporedna zadaća – što se zorno vidjelo i na kvaliteti tih proizvoda. Što je još gore, stanje u njemačkoj vojnoj industriji i u njemačkoj vojsci očito nije sasvim jasno ni nekim političarima. Tako mlada zastupnica Zelenih, Merle Spellerberg, može se doduše složiti da što prije treba povećati kapacitete, “ali – a to je veoma važno – te kapacitete moramo moći smanjiti čim to dopusti sigurnosno stanje”.

Pogoni MBDA za proizvodnju projektila za sustave Patriot u Schrobenhausenu

Međutim, to tako ne funkcionira ni u bilo kojem industrijskom sektoru, a najmanje u vojnoj industriji. Thomas Gottschild, predsjednik njemačkog predstavništva Matra BAe Dynamics Aérospatiale (MBDA) – inače i proizvođač krstarećih projektila Taurus– upozorava da oni trebaju jasne i dugoročne narudžbe kako bi u dogledno vrijeme povećali kapacitete. Kao pozitivni primjer ističe narudžbu preko 1000 raketa za sustav Patriot kojeg će MBDA u Schrobenhausenu u Njemačkoj raditi u suradnji s američkim Raytheonom. No za same Tauruse, ističe, Gottschild, Vlada nije ispostavila niti jednu nrudžbu, unatoč brojnim zaahtjevima o njihovoj isporuci Ukrajini,  pa sukladno tome linija za proizvodnju ovih projektila ostaje “hladna” do daljnjega.

Slično je i u ostalim njemačkim tvornicama vojne opreme. Čak i kad je Rheinmetall konačno dobio narudžbu za 120 oklopna vozila, ona će najvećim dijelom stići iz pogona te tvrtke – u Australiji. No ipak, njemačka vlada tu nema mnogo izbora nego pristati na većinu zahtjeva vojne industrije, čak daleko iznad 100 milijardi eura “izdvojenog imutka”. Stručnjaci procjenjuju kako će sve ove narudžbe i nakon 2027., kad istječe ovaj izdvojeni račun, opteretiti proračun s dodatnih 50 milijardi eura svake godine, ali još nije jasno gdje će se taj novac naći, naglašava DW.

Široki spektar prosvjednika pred Rheinmetallom – od traktoraša do antimilitarista

Inače u veljači, kada je Olaf Scholz  šetao halama tvornice oružja firme Rheinmetall, pogledao je svaki pojediniizloženi tenk. Tada je nastao novi, promijenjeni savezni kancelar. “Svijet je postao grublji i mijenja se velikom brzinom, pa se zato i mi moramo mijenjati“, rekao je Scholz Nijemcima u novogodišnjoj noći, da bi sada očito počeo slijediti poruku vlastitog novogodišnjeg govora. No, dio javnosti ne podržava svog kancelara pa se tako, unatoč ozbiljnim sigurnosnim mjerama, oko 400 prosvjednika okupilo kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo planiranim proširenjem proizvodnje u poznatoj tvornici streljiva. Prema policijskim izvještajima, oko 300 traktora sudjelovalo je u prijavljenom skupu, a dodatnih 400 ljudi pridružilo im se u prosvjedu. Prosvjednici su nosili transparente protiv militarizacije i izražavali zabrinutost zbog povećane proizvodnje oružja, posebno u kontekstu trenutnog sukoba u Ukrajini. Unatoč provkjedima, Rheinmetall, veliki njemački vojni koncern, planira proširenje proizvodnje 155-milimetarskih topničkih projektila kako bi udovoljio velikoj potražnji za streljivom, potaknutoj ratom u Ukrajini. Tvrtka namjerava uložiti oko 300 milijuna eura u novi pogon u Unterlüßu. Prosvjednici, pak, naglašavaju da je njihov cilj skrenuti pozornost na negativne aspekte militarizacije i potrebu za miroljubivim rješenjima sukoba. Oni očekuju da će se njihovi glasovi  čuti te potiču na razmatranje alternativnih investicija koje promiču mir i sigurnost umjesto proizvodnje oružja.

Početak izgradnje nove tvornice streljiva za Ukrajinu – Rheinmetall CEO Armin Papperger, danska premijerka Mette Frederiksen, njemački kancelar Olaf Scholz i ministar obrane Boris Pistorius

Njemački kancelar dugo je slovio za kočničara i nekoga tko rado oklijeva, pa je po njemu čak iskovan i izraz „šolciranje”, koja označava glasne najave bez realizacije. Ali sada se preobrazio u praktičara. Nova parola glasi: „Svi za jednog. Jedan za sve“, rekao je kancelar kada je sredinom veljače (12.2.) ugostio poljskog premijera Donalda Tuska. Mislio je pritom na međusobno obrambeno jamstvo članica NATO-a. Njemačka će se aktivno angažirati u obrani svakog centimetra teritorija NATO-a, Scholzova je poruka Poljacima. Prije godinu dana je on na istom mjestu prije svega isticao potrebu za suzdržanošću, a sada kaže da se Ukrajini isporučuje „premalo i presporo.” A to ne govori samo svojim europskim kolegama. U nedavni posjet Washington on nije doputovao kao oklijevajući molitelj koji se ne drži svojih obveza prema NATO-u, već kao kancelar zemlje koja Ukrajini daje više, pa čak i od većine drugih Europljana. Njegova je poruka bila: “Koliko god to surovo zvučalo, mi ‘ne živimo u doba mira‘”. Kancelar kojem su ranije strani bili i njemačka vojska Bundeswehr i oružje postao je kancelar koji vidno dobro raspoložen sudjeluje na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu streljiva tvrtke Rheinmetall u Unterlüßu. Prije samo nekoliko godina pohvala izvršnog direktora najveće njemačke firme za proizvodnju oružja bila bi prilično neugodna za jednog socijaldemokrata. No vremena su se u Njemačkoj promijenila. „Respekt, zato što ste imali hrabrosti aktivirati 100 milijardi“, rekao je izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger o posebnom fondu za Bundeswehr.  Kancelar je bio zadovoljan pohvalom – i izgledao je još zadovoljnije kada je Papperger izjavio da je Njemačka sada drugi najveći pomagač Ukrajine: „Naša je zemlja preuzela vodeću ulogu u Europi koju mnogi od nas traže već duže vrijeme“, rekao je Scholz.

Ministri obrane Ukrajine i Njemačke, Rustem Umerov i Boris Pistorius

Svojevremeno je Scholzu trebalo jedanaest mjeseci da dozvoli isporuku „Leoparda” Ukrajini. Tada je u Bundestagu navodio svaku njemačku samohodnu haubicu kao obrazloženje da je već puno isporučeno. Sada zvuči drugačije. Puno se radi, ali to nije razlog za samohvalu, već razlog za zabrinutost, Scholzova je poruka. Jer drugi čine premalo. A nedavna najava je vrlo konkretna: „Njemačka će trošiti dva posto svog ukupnog društvenog proizvoda na obranu i naoružanje prema kriterijima NATO-a. I tako će to biti za sva vremena“, najavio je šef njemačke vlade. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je na njemačkoj televiziji izjavio da je Scholz od njemačkog kancelara izrastao u europskog lidera. „I zato su njegovi koraci sada koraci predvodnika“, rekao je Zelenskij, te dodao kako bi volio da mu takav Scholz jednom bude prijatelj. Možda ta Scholzova promjena stava ima veze i s Donaldom Trumpom, odnosno s tim što bi mogao značiti njegov ponovni predsjednički mandat. Kancelar nikada javno ne izgovara Trumpovo ime, ali svi znaju na koga misli kad kaže: „Nitko se ne smije igrati ili trgovati sigurnošću Europe.”

Preobrazba kancelara iz kolebljivca u inicijatora raduje i njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je sjedio u prvom redu na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu Rheinmetalla. Tada je Scholz rekao u čemu se griješilo u prošlosti: „Godinama se oružje nabavljalo kao da se radi o kupnji automobila. Ali tenkovi ne stoje gotovi na policama. Njih treba naručivati, jednog po jednog.” U novoj tvornici Rheinmetall planira proizvoditi 200.000 topničkih granata godišnje. „To zvuči impresivno“, rekao je kancelar, dodavši: “Ali na bojištu Ukrajina ispaljuje nekoliko tisuća projektila – svaki dan!”

Armin Papperger, šef najvećeg njemačkog vojnog poduzeća,  pozvao je ovih dana europske zemlje da se odreknu dominacije nacionalnih favorita i stvore veće, specijaliziranije obrambene skupine kako bi se natjecale s američkim rivalima.  Papperger smatra da ukoliko Europa želi bližu obrambenu suradnju – onda se zemlje moraju specijalizirati za različite vrste vojnih tehnologija:  “Nema smisla izabrati, recimo, drugu ili treću najbolju tehnologiju jer je jedna država želi iz nacionalističkih razloga. To je najteža rasprava koja se sada vodi na razini vlade“. Rheinmetall je oživio svoje ambicije za daljnjom konsolidacijom raširene obrambene industrije u regiji. Prošle je godine tvrtka dovršila preuzimanje svog španjolskog rivala Expala vrijednog 1,2 milijarde eura, učvrstivši svoju vodeću poziciju u lancu opskrbe streljivom.  18. ožujka ove godine odlučila je kupiti Reeq, nizozemskog proizvođača bespilotnih kopnenih vozila koja se koriste u borbenim operacijama. Vrijednost ove trnsakcije nije objavljena. Dok su se drugi njemački obrambeni izvođači žalili na nedostatak konkretnih narudžbi iz Berlina, Papperger napominje da je Rheinmetall uspio brzo povećati kapacitete – proizvest će 700.000 topničkih granata sljedeće godine u odnosu na 70.000 u godini do 2022. – zahvaljujući ulaganjima u nove proizvodne linije. Tako je rat u Ukrajini probudio njemačku vojnu industriju. Do kada – tek će se vidjeti!

Na današnjoj 207. sjednici Vlade RH usvojena je značajna odluka o osiguranju novaca za kupovinu granata za PzH 2000. Tu je točku dnevnog reda pod nazivom „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2024. godini za nabavu streljiva putem Europske obrambene agencije“ obrazlagao novi ministar obrane Ivan Anušić:

„Započet ću, naravno, objašnjenje i predstavit ću točku koja je danas na Vladi. Narušena europska sigurnosna arhitektura izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu dodatno je istaknula važnost podizanja spremnosti i daljnjeg razvoja obrambenih sposobnosti za članice Europske unije radi jačanja europske i transatlantske sigurnosti. Na temelju iskaza potrebe država članica Europske unije, Europska obrambena agencija predložila je pokretanje projekta za zajedničku nabavu obrambenih proizvoda. Europska obrambena agencija prihvatila je ulogu agencije za nabavu koja u ime država članica Europske unije provodi natječaj, evaluaciju, ponudu te nabavu obrambenih proizvoda. Takvo postupanje omogućuje brzu isporuku obrambenih proizvoda, povoljnije jedinične cijene nabave zbog veće zajedničke narudžbe, kao i izuzeće plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

Oružane snage Republike Hrvatske inicirale su zajedničku nabavu  obrambenih proizvoda koja je iznimno značajno za popunu zaliha i održavanje spremnosti, te implementaciju NATO Ciljeva sposobnosti. Europska obrambena agencija provela je natječaj i sklopila okvirni ugovor za nabavku streljiva 155 mm za haubice Panzerhaubice 2000. Obveza Ministarstva obrane za ugovor za ovu nabavu u 2023. godini je 3,118 mil eura, koja će biti plaćena predujmom,  a u 2024. godini preuzimanje obaveza plaćanja u iznosu od 7,625 mil eura, za koju se predlaže ova  odluka. Navedena financijska sredstva planirana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske na razdjelu Ministarstva obrane“.

PzH u NATO aktivnosti u Poljskoj

Anušić je više-manje sve rekao – MORH će za ovu godinu platiti predujam u iznosu od 3.118.200,00 eura, dok je Vlada dala dozvolu da se u sljedećoj godini rezervira ostatak od 7.625.800,00 eura. Ukupno će Hrvatska nabavu granata 155 mm za PzH 2000 platiti 10,744 milijuna eura. Potrebna sredstva za 2023. godinu osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. i projekcijama za 2024. i 2025. godinu na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2504 „Opremanje, modernizacija i izgradnja“, aktivnosti A545049 „Opskrba materijalnim sredstvima“, na računu 32 „Materijalni rashodi“. Potrebna sredstva za 2024. godinu osigurat će se u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. i projekcijama za 2025. i 2026. godinu, u okviru limita koji su Ministarstvu obrane dodijeljeni Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje 2024. – 2026. godine.

Streljivo će se nabaviti od talijanske tvrtke „Simmel Difesa S.p.a.“, s kojom je Europska obrambena agencija sklopila Okvirni sporazum za nabavu streljiva 155 mm za PzH 2000. Riječ je o najvećem talijanskom proizvođaču streljiva, čija tradicija datira od 1912. godine, a u današnjoj formi postoji od 1948. godine. Od 2014. godine je „Simmel Difesa S.p.a.“ dio francuske Nexter Grupe, odnosno njenog dijela „Nexter Arrowtech“ specijaliziranog za streljivo.

PzH 2000 – gađanje na Slunju u svibnju 2021.

Na nedostatak ove vrste streljiva u OS RH višekratko je upozoravao predsjednik Zoran Milanović, a posebno uoči slanja PzH 2000 u Poljsku u aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti NATO-a. Krajem 2022. Milanović je bio protiv slanja „obiteljskog srebra“ u Poljsku zbog njihovog lošeg stanja u OSRH, ali i zbog nedovoljne količine streljiva za njih: „Mi ih imamo 7, ne znam jel’ imamo 10 … vrlo malo s vrlo malo ili nikakvom količinom streljiva“. Portal Obris.org je već ranije pisao o problemima s kojima se OS  RH suočavaju pri njihovom održavanju i nabavi streljiva, i tada smo zaključili da je njihovo slanje u NATO misiju dobro jer će se nužno morati investirati u njihovo održavanje, popravak, te nabavu rezervnih dijelova i streljiva. Deset mjeseci nakon toga ispostavilo se da smo bili u pravu – konačno će se nabaviti i nešto streljiva za ovo vjerojatno najmoćnije topničko oružje u OS RH.

Mjesec dana nakon što je 11. hrvatski kontingent preuzeo dužnost u NATO aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti u Poljskoj, u bazi Bemowo Piskie danas su ih posjetili ministar obrane RH Mario Banožić i načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, (domaćin) ministar obrane i potpredsjednik Vlade Republike Poljske Mariusz Błaszczak, te otpravnik poslova Veleposlanstva SAD u Hrvatskoj Mark Fleming. Kada je početkom mjeseca Błaszczak (ponovno) bio u Hrvatskoj, najavljeno je da će Banožić krajem mjeseca posjetiti Poljsku i posebno hrvatske vojnike koji vježbaju na oko 100 kilometara od poljsko-ukrajinske granice. Današnji posjet spojen je, pak, s vježbom koju su pripadnici hrvatskih i američkih Oružanih snaga zajedno proveli na poligonu Bemowo Piskie. Glavne zvijezde ove vježbe bila su vozila Bradley s američke strane i sustav Panzerhaubitze 2000 iz sastava OS RH.

Potpredsjednik Vlade i ministar nacionalne obrane Republike Poljske Mariusz Blaszczak izrazio je zadovoljstvo što je imao prigodu sastati se sa svojim hrvatskim kolegom, istaknuvši kako je to dokaz solidarnost i jedinstva dviju zemalja u okviru NATO-a: „Drago mi je da su hrvatski vojnici na poljskom tlu te da surađuju s pripadnicima vojski Poljske, SAD-a, Rumunjske i Velike Britanije čime doprinose interoperabilnosti među saveznicama”. Posebno je naglasio važnost opremljenosti hrvatskog kontingenta sustavom Panzerhaubitze 2000:

„Zanimljivo je da hrvatski vojnici koriste topničko oružje. Ovdje je stacionirana topnička jedinica. Svi jako dobro znamo da rat u Ukrajini pokazuje koliko je topništvo važno na modernom bojištu. Zadaća NATO snaga je obrana i odvraćanje, te time pokazati da nije isplativo napadati zemlje Sjevernoatlantskog saveza. To je također dokaz da zemlje koje se nalaze u drugom dijelu Europe, kao u slučaju Hrvatske, pokazuju solidarnost prema zemljama na istočnom krilu NATO-a. Oni zajedno podržavaju te zemlje stvarajući saveznički obrambeni sustav”.

Admiral Hranj i ministar Banožić u “inspekciji” meričkih Bradleya (Photo: US Embassy Zgareb)

Ministar Banožić očekuje vidjeti vozila Bradley u OS RH već sljedeće godine, a obol u njihovoj modernizaciji trebale bi dati i hrvatske obrambene tvrtke: „Nabavom Bradleya Hrvatska vojska uvelike će pridonijeti ispunjavanju NATO ciljeva sposobnosti, a time i naporima odvraćanja i obrane te kolektivne obrane NATO-a”. Ispunjavanju NATO ciljeva sposobnosti trebala bi poslužiti i nabava dodatnih borbenih vozila Patria, i to njih čak 30, o čemu su započeli pregovori.

Tijekom bilateralnih razgovora dvojica ministara razgovarali su u obrambenoj suradnji i jačanju interoperabilnosti unutar NATO-saveza, kao i o daljnjoj potpori Ukrajini u obrani od ruske agresije.

„Razgovarali smo o našoj suradnji, o aktivnostima Poljske na Zapadnom Balkanu, jer je to i izraz naše zajedničke solidarnosti. Razgovarali smo i o suradnji unutar NATO-a i na forumu Europske unije. Pred nama je ovogodišnji summit NATO-a u Vilniusu. Ovo je vrlo važan događaj sa sigurnosne točke gledišta. Razgovarali smo iu kontekstu potpore koju naše zemlje pružaju Ukrajini koja se bori. Slažemo se da ovaj proces treba nastaviti. Za sigurnost Europe, ali i slobodnog svijeta, važno je da se Rusko carstvo ne rodi ponovno”,

naglasio je poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak.

Upravo će Poljska odigrati veliku ulogu u budućem hrvatskom prebacivanju helikoptera Mi-8 u Ukrajinu, što je samo dio obaveza koje je Poljska preuzela u ovom velikom ratu na istoku Europe. Upravo na tome je svom poljskom kolegi zahvalio te čestitao i Mario Banožić, dodavši:

„Hrvatska, kao članica NATO-a pokazala je prilagodljivost u ovim izazovnim trenucima u kojima se našla cijela Europa. Hrvatska Vlada je Ukrajini od samih početaka pružala pomoć i to će činiti dok god to Ukrajini bude potrebno u skladu sa svojim mogućnostima”.

*Photo: US Embassy Zagreb i Ministerstwo Obrony Narodowej/Leszek Chemperek

Pripadnici 11. HRVCON-a ovoga su tjedna preuzeli dužnost u NATO aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti (NATO eFP) u Poljskoj. Mala svečanost održana je u utorak, 24. siječnja, u vojnoj bazi Bemowo Piskie, dobro poznatoj svim prethodnicima 11. HRVCON-a. Međunarodnu borbenu skupinu, osim Hrvatske, čine SAD (3rd Battalion, 8th Cavalry Regiment (3-8 CAV), 3rd Armored Brigade Combat Team, 1st Cavalry Division (3-1 ABCT), 1st Infantry Division (1 ID)), Velika Britanija (The Royal Lancers, Prince of Wales Troop) i Rumunjska (Sky Guardians). Svaka pojedinačna nacija različitim sredstvima i borbenim elementima doprinosi jačanju ukupne borbene sposobnosti skupine. Tako Oružane snage RH po prvi puta ikada, u ovoj borbenoj skupini sudjeluju s bitnicom samohodnih PzH 2000, koje su već pri samom svom iskrcavanju bile prilično zapažene među saveznicima.

„U našem arsenalu imamo rumunjske sposobnosti protuzračne obrane s bitnicama protuzračne obrane, UK daje naš izviđački element koji kontrolira našu neizravnu paljbu ili topništvo koje imamo, i od američke topničke satnije i od hrvatskog topništva. To nam daje puno sposobnosti, puno ubojitosti…”, naglasio je izvršni časnik poljske borbene skupine Eric Yost. „Glavna zadaća za rumunjsku postrojbu je pružanje protuzračne obrane za poljsku eFP borbenu skupinu. Ovdje imamo suradnju manevarskih snaga, poput tenkova i pješačkih postrojbi, a naša je zadaća sve te snage zaštiti od prijetnji iz zraka”, rekao je bojnik Florian Ion, zapovjednik rumunjske postrojbe „Sky Guardians”:  „Zajedničke vježbe i obuka, razumijevanje načina na koji oklop, pješaštvo, topništvo i izviđački elementi rade zajedno, to je interoperabilnost. Kohezija i sinkronizacija između raznih snaga vrlo nam je važna”.

Utjecaj širih svjetskih događaja na europskom ratištu imao je značajan utjecaj te učinak i među savezničkim nacijama, pojačavajući važnost eFP borbene grupe Poljska. „Svaka nacija koja je danas ovdje predstavljena poslala je svoje najbolje, svoje prve timove… Ovo je doista najbolji tim predstavljen iz više zemalja koje su ovdje predane obrani jedna druge, NATO saveza i regije”, zaključio je Yost.

11. HRVCON u Poljskoj broji 73 pripadnika OS RH, uključujući 9 žena, a na čelu mu je kao zapovjednik bojnik Ivan Kamber.

Photo: eFP BG Poland i 15.GZB

Nakon gotovo godinu dana, hrvatske Oružane snage ponovno se vraćaju u Poljsku u jakom sastavu. Danas su put vojnog poligona Bemowo Piskie ispraćena 73 pripadnika Oružanih snaga RH, a ispratili su ih u odvojenim događanjima najprije ministar obrane Mario Banožić, a potom i Vrhovni zapovjednik te predsjednik RH Zoran Milanović. Za Banožića je u bjelovarskoj vojarni „Bilogora” bilo upriličeno druženje s vojnicima i vojnikinjama koji će otići put Poljske u NATO aktivnost enhanced Forward Presence (eFP), u sklopu kojeg je organiziran i zajednički ručak. „Iz razgovora s vama vidim kako ste visoko motivirani, profesionalni, savjesni i odgovorni. Kao ministar obrane ponosan sam što Hrvatska vojska ima takve pripadnike, vjerujem u vas i želim vam sretan put i sretan povratak u Domovinu”, poručio im je Banožić, nakon kojeg je u „Bilogoru” došao i predsjednik Zoran Milanović. „Čuvajte ugled i reputaciju Hrvatske, gradite je i dižite je, nemojte propustiti priliku da to radite. Ponosni smo na vas i čekamo da se vratite doma”, rekao je Milanović na ispraćaju pripadnika OS RH.

Ovo je 11. HRVCON koji odlazi u NATO aktivnost u Poljskoj, i čine ga 73 pripadnika OS RH, od toga 9 žena. No posebnost ovog HRVCON-a je  u njegovoj opremi – za razliku od dosadašnjih 10 kontingenta, koji su u aktivnostima unutar poljske borbene skupine koristili SVLR „Vulkan” M-92, 11. HRVCON je po prvi puta u Poljsku otišao s Panzerhaubitzama (PzH 2000). To je u današnjem govoru posebno naglasio bojnik Ivan Kamber, zapovjednik 11. HRVCON-a:

„Ovo je idealna prilika za našu postrojbu da demonstriramo ono što smo uvježbavali proteklih nekoliko godina, usvajali nove procedure… Ono što kao postrojba možemo pružiti, a što do sad nije bilo, su karakteristike samohodne haubice PzH 2000 s kojima idemo tamo. Još uvijek ne postoji haubica s boljim tehničkim karakteristikama od nje. Saveznici isto tamo imaju svoje topništvo, ali naše haubice su po režimu vatre i dalje najbolje sredstvo”.

Na terenima poligona Bemowo Piskie hrvatske PzH 2000 naći će se u društvu rumunjskih samohodnih protuzračnih topova Gepard 1A2, te američkih vozila M2A3 Bradley. SAD su ujedno vodeća nacija u poljskoj borbenoj skupini, u kojoj su uz Hrvatsku još i Rumunjska te Velika Britanija.

Bitnica hrvatskih PzH 2000, kao i druga vojna oprem potrebna za 7-mjesečni boravak u Poljskoj, otišla je željezničkim prijevozom navečer u subotu 14. siječnja, što je bilo zabilježeno i na YouTube kanalu CROTrain.

——————-

——————-

Prije samo  mjesec dana Milanović je bio oštro protiv slanja „obiteljskog srebra”, odnosno PzH 2000 u Poljsku, o čemu na današnjem ispraćaju nije rekao ni riječ:

„Oni su tamo s borbenim kompletima, s haubicama koje smo skupo platili u vrijeme mog mandata kad nije bilo novaca… Najmodernije haubice njemačke koje bi u ratu kratko trajale, kao i svaka haubica – i američka i ruska – sve se to taraca kao lubenice… Međutim, mi ih imamo 7, ne znam jel’ imamo 10… vrlo malo s vrlo malo ili nikakvom količinom streljiva. To je naše obiteljsko srebro … Dakle, to ne bi išlo gore da ne ide vojska – to može ići gore bez mene, ali vojska ne može. Ja sam se suglasio da ide i vojska jer smo preuzeli neke obaveze, ali dinamika događaja je takva da mi njome ne da ne upravljamo nego nemamo nikakvog utjecaja na to”.

Od početka nabave sustava PzH 2000, OS RH muku muče s njihovim održavanjem i nabavom streljiva što, kako su otkrili u hodu, nije niti jednostavno, a niti jeftino. Problemi su doveli do toga da je pred kraj mandata ministra Damira Krstičevića najmanje jedna PzH ušla u process kanibalizacije, a raspoloživost ove tehnike bila je na jedva 50 posto, i to u najboljem slučaju. U rujnu 2021. godine, prilikom predstavljanja tadašnjeg Godišnjeg izvješća o obrani na saborskom Odboru za obranu, upitan koliki broj PzH je operativno spreman, državni tajnik Branko Hrg odgovorio je – „minimalan koji je potreban OS RH”. No odlukom da se Vulkani u Poljskoj zamijene s PzH konačno se došlo do toga da se nužno mora investirati nešto novaca u njihovo održavanje, popravak i nabavu rezervnih dijelova, pa je s te strane njihovo slanje put NATO aktivnost u Poljskoj – zapravo jako dobra vijest.

Kraj prošloga tjedna ministar obrane Mario Banožić proveo je u obilascima. Najprije je u četvrtak, 23. lipnja, bio u radnom posjetu HRM-u u Splitu, da bi dan poslije, u petak, 24. lipnja, radno posjetio Gardijsku mehaniziranu brigadu u Kninu. Na oba mjesta Banožić je hvalio aktualnu Vladu koja je „prepoznala važnost ulaganja u vojsku“ i „poboljšala materijalna prava i uvjete života i rada vojnika, dočasnika i časnika“. No i u Splitu i u Kninu Banožić je objavio i neke planove.

Banožić u radnom posjetu HRM (Photo: MORH/F. Klen)

U Splitu je, kao prvo, Banožić najavio „skoro upućivanje u proceduru“ dva strateška dokumenta – (1) Strategiju obrane RH i (2) Dugoročni plan razvoja OS RH. Trenutno je na snazi Strategija obrane iz 2002. godine, koja je po svim mogućim parametrima više nego zastarjeli dokument. Za početak spomenimo samo činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu ušla u NATO savez, a o tome da se tijekom posljednjih dvadeset godina više puta suštinski promijenila geopolitička slika regije i svijeta da ni ne govorimo. Aktualni DPR donesen u Saboru 12. prosinca 2014. još je na snazi – formalno traje do 2024. godine, no realno – zastario je skoro pa u trenutku donošenja, jer je donesen za razdoblje od 2015. godine, kada je tadašnja Vlada već uvelike razgovarala o nabavi primjerice helikoptere OH-58D Kiowa Warrior, kojima u DPR-u nema ni spomena. Na novom DPR-u radilo se aktivno i u vrijeme mandata ministra Damira Krstičevića i tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, a s dolaskom novog ministra u ljeto 2020. započet je rad i na još „novijem“ DPR-u, s novom metodom koja bi trebala garantirati da se pretpostavljeni projekti vežu uz obrambeni proračun kao jamstvo da će zaista i zaživjeti. U nepune 2 godine Banožić je puno puta spominjao „rad na novom DPR-u“, prošle je godine čak najavljivao kako će u novi DPR ući nabava novog višenamjenskog aviona, kao i vozila Bradley, zajedno s izvorima financiranja – međutim, i jedno i drugo nabavljeno je puno prije negoli je Banožić uspio poroditi bilo kakav novi Dugoročni plan razvoja OS RH.

00B-31 “Omiš” – za sada prvi i jedini OOB koji je Brodosplit isporučio HRM-u

Nakon spomena osnovnih strateških dokumenata, Banožić se u Splitu dotaknuo i opremanja te modernizacije HRM-a. Tu su glavni aduti već viđene uzdanice – novi obalni ophodni brodovi i nabava minolovca. „Opremanjem obalnim ophodnim brodovima poboljšat će se sposobnost nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru te će se osigurati operativnost Hrvatske ratne mornarice, odnosno Obalne straže, što je definirano u strateškim dokumentima“, naglasio je Banožić, dodavši: „Hrvatska ratna mornarica održavat će i unaprjeđivati postojeće sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu četiri obalna ophodna broda. Razvoj novih sposobnosti osigurat će se opremanjem protuminskim brodom s opremom, te će se modernizirati raketne topovnjače“.

Iako je DPR za razdoblje od 2015. do 2024. godine kao prvog među Prvom kategorijom prioriteta HRM-a navodio dovršetak uvođenja u operativnu uporabu svih OOB-ova do kraja 2020. godine, malo se tu stvarno napravilo. Nije to ni čudo ako se u obzir uzmu postojeći problemi Brodosplita, te otvaranje predstečajnih postupaka nad pojedinim tvrtkama u sklopu grupe – čime je i kompletno opremanje HRM dodatnim obalnim ophodnim brodovima došlo u pitanje.  U lipnju 2021. sam Banožić je najavio da će drugi OOB biti isporučen u rujnu iste te godine, dok bi cijeli proces isporuke ukupno  5 obalnih brodova trebao završiti u rujnu 2023. Drugog broda u seriji nema, a do roka za okončanje čitavoga posla je svega još godinu i 3 mjeseca. Za svo proteklo vrijeme Brodosplit je isporučio samo prvi brod, prototip, i niti jedan nakon njega. Umjesto da iz hala splitskog brodograditelja izlaze već odavno ugovoreni i plaćeni brodovi za HRM, od tamo izlaze samo skandali, problemi u poslovanju te zahtjevi za dodanom financijskom pomoći. No, budući da je Vlada na samom kraju 2021. godine još jednom ulila i dodatne novce u Brodosplit, upravo za OOB-ove, tek malu utjehu pruža činjenica da je na njima navodno ostalo angažirano nekih 200 radnika – dok je većina preostalog ljudstva tog poduzeća stavljena na prisilni „odmor“. Naravno, sve to ipak nipošto ne garantira ugovorenu isporuku brodova za HRM, odnosno Obalnu stražu.

Najava nabave minolovca za potrebe HRM jednako se otegnula kao i izgradnja OOB-ova – nabavu minolovca najavljivao je još general Drago Lovrić u vrijeme svog mandata na čelu GS OS RH, u DPR-u za 2015. do 2024. se lijepo među prvim prioritetima HRM navodilo kako će opremanje s dva lovca mina započeti do kraja 2017. i dovršiti do kraja 2020. godine. U proteklih 8 godina puno su se puta razgledavali razni minolovci – od njemačkih, preko norveških, pa do talijanskih. Do sada nije bilo stvarno ozbiljnih naznaka o nabavi minolovca, osim šuškanja da je u izboru ostala još jedino Italija. Iz Ministarstva obrane kažu tek da je „nabava protuminskih brodova potrebna kako bi se dostigla sposobnost zaštite plovnih ruta i ključne infrastrukture te osigurala potpora i zaštita vlastitih i savezničkih pomorskih snaga“.

Postojeći hrvatski PZO na vježbi “Štit 22”

Samo dan kasnije, prilikom radnog posjeta Gardijskoj mehaniziranoj brigade u vojarni „4. Gbr. Pauci“ u Kninu, ministar obrane Mario Banožić podsjetio je da je aktualna Vlada prihvatila ponudu za donaciju 89 vozila Bradley, s kojima će se „u prvom razdoblju DPR-a opremiti teška pješačka bojna“. Također, Banožić je najavio „nabavu i opremanje borbenih oklopnih vozila Patria“, kao i nabavu PZO-a, ali i novih samohodnih haubica PzH-2000: „Za Hrvatsku kopnenu vojsku provest će se nabava sustava protuzračne obrane kratkog dometa, a nakon toga i srednjeg dometa za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Pokrenut će se opremanje prijenosnim sustavima za protuoklopnu borbu, modernizacija postojećih te nabava novih samohodnih haubica PzH2000“. Nabavu dodatnih BOV Patria najavljivao je i Damir Krstičević, no to se do sada nije dogodilo – jedine novosti što se Patria tiče jesu nabava simulatora za DUOS, kao i jedne dodatne oružne stanice 30L. Tu treba pozdraviti i nastavak ideje prezentirane u jesen 2020. godine, a to je daljnja nadogradnja pojedinih BOV Patria automatskim bacačem granata ABG 40. O nabavi PZO sustava „kratkoročnog“ i „srednjeročnog“ dometa počelo se govoriti tek nakon pada bespilotne letjelice Tu-141 „Striž“ kao o apsolutnom prioritetu. Zanimljivo je kako nabava bitnice tih sustava srednjega dometa postoji i u postojećem DPR-u – jasno je naznačena kao prioritet 3. razine za HRZ, kojeg bi trebalo odraditi do 2024. godine, no tijekom 7 godina važenja aktualnog DPR-a po tom pitanju nije bilo poduzeto baš ništa.

U Banožićevim najavama opremanja Kopnene vojske najzanimljivija je ipak ideja o nabavi novih samohodnih haubica PzH2000. Iako je riječ o sustavu koji nepobitno iznimno jača hrvatsku vatrenu moć, on je do sada imao ozbiljnih problema pri kompletnoj implementaciji u postrojbe OS RH – štoviše, pratili su ga veliki problemi vezani uz sustav upravljanja paljbom, ali u posljednje vrijeme i problemi elementarnog održavanja te opskrbe rezervnim dijelovim. Kako izgleda, Vlada je ipak odlučila uložiti nešto više novaca u održavanje PzH, budući bi sljedeće godine te haubice trebale osvanuti u Poljskoj, unutar tamošnje borbene skupine u okviru NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP). Budući se u dosadašnjim dokumentima Ministarstva obrane, prvenstveno u Godišnjim izvješćima, tvrdilo da je 12 komada Panzerhaubitze 2000 sasvim dovoljno za potrebe OS RH, prošlotjedna Banožićeva najava o „nabavi novih samohodnih haubica PzH-2000“ možda je i najveće iznenađenje nedavnih službenih objava o planovima opremanja.

Naravno, s obzirom na dosadašnje najave, koje se redovito više ili manje raziđu sa stvarnošću, sve ovo što je Banožić izgovorio krajem prošloga tjedna treba uzeti s rezervom. Tim više što se barem dio ovih planova teško može realizirati mimo pozicije Predsjednika Republike, što baš i ne ulijeva velike nade za jednostrani uspjeh i brzu provedbu.

Danas je na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja provedeno bojno gađanje iz Panzerhaubica PzH 2000. Iz dvije samohodne PzH 2000 ispaljeno je ukupno 36 projektila. Time je uspješno okončana obuka 22 polaznika, kao i certificiranje operatera na ovoj samohodnoj haubici.

Program obuke predviđa ciklus od šest tjedana. Ovaj krug obuke započeo je 27. srpnja, no zbog poštivanja epidemioloških mjera obuka se otegnula na 9 tjedana.

„Bojevo gađanje je uspješno provedeno. Zadovoljan sam kako je protekla vježba tijekom koje se pokazalo da su sve posade na istoj razini obučenosti. Dobit će certifikat i sad je njihova jedina zadaća baviti se sredstvom, razvijati svoje znanje i vještine kako bi u budućnosti na bilo kojoj aktivnosti mogli odraditi svoju zadaću“,

rekao je nakon završetka pripremnog topničkog bojnog gađanja voditelj gađanja natporučnik Mihael Lach, zapovjednik 1. samohodne haubičke bitnice u Topničko-raketnoj pukovniji Hrvatske kopnene vojske.

Prošle godine na saborskom Odboru za obranu postavljeno je pitanje o problemima sustava za upravljanje vatrom na PzH 2000. Tadašnji ministar obrane Damir Krstičević priznao je probleme, ali je optimistično odgovorio kako su oni rješivi. U Godišnjem izvješću o obrani za 2018. godinu napominje se da je tijekom te godine „razvijan sustav za upravljanje vatrom u sklopu čega je provedeno više poligonskih ispitivanja, te se konačna integracija sustava očekuje do potkraj 2019. godine“. Godinu dana kasnije, u Godišnjem izvješću o obrani za 2019. godinu, navodi se da je tijekom te 2019. na vojnom poligonu u Slunju „provedeno završno testiranje softvera za sustav upravljanja paljbom (Artillery Systems Cooperation Activities – ASCA)“. Također su obavljena i završna testiranja komunikacijskih elemenata – „provedeno je kompletiranje i ugradnja kabina veze i kabina za promatrače na sustavu samohodnih haubica 155 mm PzH 2000“, piše u Godišnjem izvješću koje bi upravo u četvrtak, 24. rujna trebalo biti na raspravi na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora. Uz sve to, tijekom 2019. je za potrebe održavanja samohodnih haubica 155 mm PzH 2000 provedena i dodatna obuka uz ispomoć njemačke tvrtke Krauss-Maffei Wegman.

*Photo: MORH/T.Brandt, G.Resovac

U večernjim satima utorka, 21. srpnja 2020. godine, u Mađarsku su pristigla prva četiri rabljena tenka Leopard 2A4 pribavljena u Njemačkoj, označivši time početak šire isporuke i novih njemačkih tenkova te samohodnih haubica koje je Mađarska kupila posljednjih godina. Prvo se do kraja ove godine očekuje pristizanje još 8 tenkova Leopard 2A4, ispunivši time kvotu potpuno operativnih vozila ovog tipa namijenjenih početnoj obuci mađarskih posada na novoj oklopnoj tehnici zapadnog podrijetla. Riječ je o tenkovima koji su donedavno bili u sastavu pričuve njemačkog Bundeswehra, te su obnovljeni i predani Mađarskoj kao uvod u pristizanje slične vojne tehnike, ali nove ispod čekića. Naime, do kraja 2023. godine Oružane snage Mađarske očekuju pristizanje i 44 nova tenka Leopard 2A7+, te još i 24 Hrvatskoj dobro poznate samohodne haubice Panzerhaubitze 2000, također nove. Uz ova dva tipa oružja treba spomenuti kako je Mađarska za svoje kopnene snage u Njemačkoj kupila i još 6 specijaliziranih vozila zasnovanih na podvozju tenka Leopard 2 – i to 3 primjerka tenka za izvlačenje (Wisent 2), te još 3 primjerka nosača škarastih inženjerijskih mostova (Leguan). Riječ je tu samo o dijelu vojnih investicija koje Mađarska poduzima posljednjih godina prema vojnom razvojnom programu Zrinyi 2026 – kojim se vojni proračun ustrajno povećava već godinama.

Kakvu to novu tehniku Mađarska kupuje?

Konkretan začetak ovog velikog posla vezuje se uz ugovor kojeg su 19. prosinca 2018. u Budimpešti potpisali Ralf Ketzel i Holger Lenz u ime njemačke kompanije Krauss-Maffei Wegmann, te Péter Fodor, predstavnik mađarskog Ministarstva obrane zadužen za gospodarenje resursima u obrani. Ovaj ugovor, potpisan samo dva dana prije posla s njemačkom granom koncerna Airbus o pribavljanju BMC4I (Battle Management Command, Control, Communications, Computers and Intelligence) sustava SAMOC (Surface-to-Air Missile Operations Center), definirao je mađarsku kupovinu spomenuta 44 nova tenka i 24 samohodne haubice, te uz njih vezanog paketa opreme i usluga. Time se uz već itekako vidljivo jačanje mađarskih zračnih snaga – kojima su ovoga srpnja stigla još dva helikoptera Airbus H145M, pa ih Mađarska sada posjeduje 9 – krenulo i u žestoku modernizacija tamošnjih kopnenih snaga. Mađarska se za njemačke tenkove odlučila temeljem tradicije koju ta tehnika uživa, o čemu su u više navrata razgovarali i mađarski ministar obrane Tibor Benkő te Frank Haunt, generalni direktor koncerna Krauss-Maffei Wegmann.

Tenkovi Leopard 2 plod su poslijeratnog razvoja, u kojem se Njemačka odlučila osamostaliti od američke vojne opreme. Temeljem rada na “Standardnom tenku” (Standard-Panzer) sredinom 1950-tih, početkom 1960-tih je formiran konzorcij njemačkih, francuskih i talijanskih stručnjaka, koji je do srpnja 1963. uspio vozilo “Porsche Prototype II” prodati njemačkom Bundeswehru u 1.500 primjeraka pod nazivom Leopard 1. Ovaj je tenk doživio veliki izvozni uspjeh, a postao je temeljem i više srodnih specijaliziranih vozila. Na tom je temelju sredinom 1960-tih započela i suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama na razvoju “MBT-70”, koja je obustavljena do 1967. godine. Prelaskom niza stručnjaka iz redova Porschea u Krauss-Maffei nastavljen je nacionalni rad na razvoju novog njemačkog tenka, koji je kroz 16 prototipova u rujnu 1977. godine doveo do narudžbe 1.800 komada vozila Leopard 2 za Bundeswehr. Nakon niza unapređenja ovog oklopnog sredstava, na vojnome sajmu Eurosatory u Parizu 2010. godine bila je predstavljena i njegova verzija Leopard 2A7+, koja je razvijena za Bundeswehr temeljem iskustava skupljenih posljednjih godina, posebno u Afganistanu. Prilagođen urbanoj borbi i asimetričnim situacijama, Leopard 2A7+ sa svojih maksimalno 70 tona ima ojačanu pasivnu zaštitu (konvencionalni te reaktivni oklop), posebno protiv mina te protuoklopnih sredstava maloga dometa, te ojačan i sustav klimatizacije vozila. Njemu je dodan i ojačani generator, ne bi li se omogućilo opsežnije djelovanje tenka bez potrebe paljenja glavnog turbo-dizel motora velike potrošnje – MTU MB 873 Ka-501 s 12 cilindara, čijih 1.500 konjskih snaga unutar operativnog radijusa od oko 450 km vozilu omogućava maksimalnu brzinu od 72 km na sat. Ojačan je i njihov senzorski paket (dodatne infracrvene kamere za vozače, kao i dodatna neovisna visokorezolucijska optika za zapovjednika), dodan je vanjski ulaz u komunikacijski sustav tenka, a obnovljeno je i naoružanje – Rheinmetall top 120 mm glatke cijevi duge 55 kalibara, strojnice na daljinsko upravljanje KMW FLW 220 ili automatski bacač granata kalibra 40 mm. Spomenuta 44 primjerka ovih tenkova proizvedena za Mađarsku imat će i tipsku oznaku Leopard 2A7HU.

Obnova Leopard 2A4, München

Do pristizanja sve te nove oklopne tehnike u Mađarsku, kojeg se očekuje tijekom 2023. godine, sklopljen je i još jedan prijelazni međudržavni sporazum, kojim je službena Budimpešta s koncernom Krauss-Maffei Wegmann utanačila privremeni transfer dodatnih starijih tenkova Leopard 2A4 u Mađarsku, dok su i susjedi iz Austrije još pristali pomoći oko njihova uvođenja u operativnu uporabu. Riječ je tu o dobavi tenkova rabljenih u okvirima Bundeswehra, a onda temeljito preuređenih za mađarsku službu u pogonima koncerna KMW u Münchenu. Ugovorenih 12 takvih vozila krenulo je u opsežnu reparaturu krajem veljače ove godine, da bi onda 21. srpnja prva 4 tako obnovljena i stigla u Mađarsku. Preostalih 8 komada tenkova Leopard 2A4 iz te kvote očekuje se u Mađarskoj do kraja tekuće godine – po dva mjesečno, u razdoblju od rujna do prosinca 2020. godine. Tako obnovljeni njemački tenkovi bit će u mađarskim kopnenim snagama do daljnjeg korišteni za obuku tamošnjih oklopnika pod nadzorom instruktora iz Austrije, ne bi li se mađarsko osoblje bolje pripremilo za zahtjevan prelazak s tehnike istočnog podrijetla na novu NATO opremu – konkretno, za prijelaz sa sovjetskih tenkova T-72 koje se u Mađarskoj koristi od 1978. godine na potpuno nove tenkove Leopard 2A7HU njemačke proizvodnje.

Specijalizirana vozila na podvozju tenka

No, kako smo već spomenuli, Mađarska kupuje i nekoliko specijaliziranih vozila zasnovanih na podvozju tenka Leopard 2 – konkretno tehničke gusjeničare WISENT 2, te nosače sklopivih inženjerijskih mostova LEGUAN. Vozilo WISENT 2, proizvod Flensburger Fahrzeugbau Gesellschaft mbH (FFG) iz Flensburga na krajnjem sjeveru Njemačke, također je predstavljeno na vojnom sajmu Eurosatory 2010. godine. Riječ je o modularnom vozilu koje se unutar pet sati posla može konfigurirati kao (1) tenk za izvlačenje ili (2) tehnički gusjeničar sukladan standardu NATO STANAG 4569. U varijanti tenka za izvlačenje on može biti opremljen dizalicom nosivosti 32 tone za terenske popravke i izmjene motora, ili vitlom vučnog kapaciteta od 40 tona (uz interno vitlo kapaciteta 2.300 kg). Svojom opremom WISENT 2 može tegliti oštećene tenkove (do 80 tona), a ima i generator sposoban pogoniti raznolike terenske alate. Kao radni gusjeničar WISENT 2 može imati prednji horizontalni nož i kran – koji se spaja na univerzalni hidraulički sustav vozila – i koji može žlicom raditi iskop do 300 kubičnih metara na sat, ili biti nosač alata za mrvljenje, bušenje ili rušenje kuglom. Na vozilo se s prednje strane mogu montirati i sustavi za strojno razminiranje.

Nosača mostova LEGUAN razvio je prije desetak godina koncern Krauss-Maffei Wegmann (KMW) za potrebe njemačkog Bundeswehra. Riječ je o zamjeni za sustav BIBER, kojeg se zasnovalo na podvozju tenka Leopard 1, ali čije su mosne konstrukcije postale nosivošću nedostatne za tenkove Leopard 2A5. Mađarska se odlučila mosni sustav LEGUAN montirati na podvozja tenka Leopard 2, čija su dva člana posade osposobljena polagati po jedan privremeni sklopivi most dužine 26 ili dva mosta dužine 14 metara. Sustav LEGUAN na takvom podvozju označen je NATO težinskom kategorijom MLC70, njegovi mostovi mogu nositi vozila NATO težinske kategorije MLC80, a Mađarska će biti 20. država koja koristi neku inačicu ove teške inženjerijske opreme.

PzH 2000 za Mađarsku

Mađarska se krajem 2018. odlučila kupiti i 24 primjerka samohodnog topničkog sustava Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000), također iz proizvodne lepeze koncerna Krauss-Maffei Wegmann (KMW). Riječ je o sustavu kojeg se krenulo razvijati za njemačke potrebe, ne bi li se njime zamijenilo dotrajale američke M109A3GE A1/A2 u kalibru 155 mm. Razvoj novog oružja u istom tom kalibru i sa cijevi duljine 52 kalibra započeo je 1986. godine i do 1993. je prošao prototipna testiranja. Riječ je o oružju koje može koristiti sve NATO varijante granata 155 mm, uključujući tu i američko pametno streljivo velikog dometa M982 Excalibur, te njemačko streljivo SMArt155 (“Suchzünder Munition für die Artillerie 155″, odnosno Sensor Fuzed Munition, SFM) – koje sadrži dva punjenja s vlastitim senzorima, za napad na gornje plohe oklopnih vozila eksplozivno-formiranim penetratorom. I kod novih varijanti samohodnih haubica PzH2000 vidljiv je utjecaj borbenih djelovanja u Afganistanu – prvo u okviru nizozemskog, a onda i njemačkog kontingenta. Temeljem tih iskustava pojačan je oklop nadgrađa, posebno krovne ploče radi poboljšanja zaštite od minobacačkih mina, te sustava ventilacija i klimatizacije. Za ovaj će sustav Mađarska postati ukupno osma korisnica – nakon Njemačke, Grčke, Italije, Nizozemske, Katara, Hrvatske i Litve – a bit će to veliko osvježenje, budući su mađarske samohotke sovjetske proizvodnje tipa 2S1 Gvozdika i 2S3 Akacija duže izvan operativne uporabe.

Financiranje svega toga

Prema prijedlogu proračuna kojeg se javnosti predstavilo 26. svibnja ove godine, mašarskom obrambenom resoru iduće bi godine trebalo pripasti oko 778 milijardi HUF (oko 2,244 milijarde eura po tečaju od 346.718 forinti za euro), odnosno oko 1,66 posto BDP-a – oko 162 milijarde HUF više nego ove godine. Ovo je dio postupka kojim se još 2012. odlučilo kako se godišnje obrambene proračune do 2016. neće smanjivati u nominalnom iznosu, dok će onda od 2016. nadalje krenuti njegovo dizanje za barem 0,1 posto BDP-a godišnje. Mađarski obrambeni proračun je tako iznosio oko 1.468.000.000 eura u 2019. godini, za tekuću godinu se popeo na oko 1.776.660.000 eura, da bi i usprkos krizi za iduću godinu bio planiran na oko 2.243.898.500 eura – čime bi Mađarska 2021. trebala biti na 1,66 posto BDP-a, uz plan dostizanja NATO cilja od 2 posto u 2024. godini.

Pri tome, Mađarska se za iduću godinu diči i planiranim dizanjem osnovice plaće u obrani na razinu od 44.600 HUF (oko 128,635 eura), zakazanim od siječnja 2021. godine, investiranjem oko 100 milijuna HUF za postrojbe angažirane u NATO i EU okviru, uz oko 10 milijardi HUF za NATO Security Investment Program i još oko 616 milijuna HUF u sufinancirane obrambene fondove pri Europskoj uniji. Uz to se planira i oko 41 milijarda HUF obrambenih prihoda – prodajom vojne opreme i raznolikih vojnih viškova. Ova će sredstva poslužiti za financiranje modernizacije i održavanja postojeće tehničke opreme, kao i za plaćanje zbrinjavanja otpada koji se stvara u obrambenom sustavu Mađarske.

*Photo: Honvedelem.hu