Dva mjeseca nakon što je francuska Naval Grupa potpisala sporazume o razumijevanju s nekoliko hrvatskih tvrtki (AITAC – usluge brodskog dizajna i inženjeringa, ADRIA WINCH – sustavi za privez, sidrenje i tegljenje, te Centar izvrsnosti MARBLE – istraživačko-razvojne aktivnosti u području pomorske robotike), uspostavljanje novih potencijalnih industrijski suradnji ide dalje. Dok se čeka da Ministarstvo obrane donese odluku o izboru brodograditelja budućih korveta za HRM, Naval Grupa danas je potpisala tri nova sporazuma o razumijevanju s ključnim hrvatskim partnerima. Sporazumi predstavljaju značajan korak u jačanju industrijske, tehnološke i akademske suradnje između Francuske i Hrvatske.

Kako bi do 2030. godine Hrvatskoj ratnoj mornarici osigurala europske višenamjenske površinske borbene brodove sposobne za provedbu svih operacija pomorske obrane i zadaća pomorske sigurnosti, odnosno konkretno GOWIND® korvete, danas je Naval Grupa objavila povezivanje sa sljedećim pouzdanim partnerima:

• Brodogradilište Iskra zajedno s brodogradilištem 3. MAJ Rijeka, kao dio Iskra grupe, bio bi strateški industrijski partner Naval Grupe za lokalnu izgradnju najvećeg dijela obje korvete u Hrvatskoj, uključujući završno sklapanje i održavanje tijekom cijelog životnog vijeka brodova,
• Orqa za primjenu dronova i tehnologija bespilotnih zračnih sustava u pomorstvu,
• Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (FSB) za istraživačko-razvojne aktivnosti u području napredne brodogradnje i tehnologija pomorskog inženjerstva.

Guillaume Weisrock

Nakon potpisivanja ovih sporazuma, Guillaume Weisrock, potpredsjednik za prodaju i razvoj poslovanja u Europi i Sjevernoj Americi Naval Grupe, istaknuo je:

„Posvećeni smo izgradnji snažnih, uravnoteženih i dugoročno održivih partnerstava s Hrvatskom, usmjerenih na prijenos naprednih tehnologija, znanja i najboljih industrijskih praksi u području borbenih plovila nove generacije. Na temelju našeg dosadašnjeg iskustva već postavljamo visoke standarde u stvaranju vrijednosti za hrvatsko gospodarstvo, zajedničkog razvoja i organizacije proizvodnje u Hrvatskoj.”

Prilikom potpisivanja sporazuma Roko Vuletić, predsjednik Uprave Iskra brodogradilišta izjavio je:

„Partnerstvo s Naval Grupom predstavlja veliku priliku za brodogradilište Iskra i naše nedavno preuzeto brodogradilište 3. MAJ Rijeka da ojačamo svoje industrijske kapacitete, stvorimo dugoročna radna mjesta za kvalificirane radnike te se pozicioniramo kao vjerodostojan partner u složenim programima brodogradnje šire od projekta izgradnje hrvatskih korveta. S našom iskusnom radnom snagom i širenjem kapaciteta brodogradilišta, ova suradnja otvara nove poslovne horizonte, osigurava održiv rast, potiče razvoj naprednih znanja i stvara dugoročnu zaposlenost. U konačnici, konkretni rezultati ove suradnje stvorit će trajnu vrijednost ne samo za naša brodogradilišta i zaposlenike, već i za cjelokupnu hrvatsku pomorsku industriju.“

Osječkom proizvođaču FPV dronova ovo zasigurno nije ni prva, a ni posljednja suradnja ove vrste. Tomislav Krolo, operativni direktor tvrtke Orqa, posebno je istaknuo da tvrtka pruža vrhunska rješenja za razne obrambene primjene:

Orqini dronovi trenutno u upotrebi u OS RH (Photo: MORH)

„Ovo partnerstvo označava strateški prekretnicu našoj predanosti tehnološkoj inovaciji i razvoju sustava sljedeće generacije. Kombinirajući Orqinu stručnost u naprednim bespilotnim zračnim sustavima s  opsežnim iskustvom Naval Grupe u pomorskoj obrani, želimo istražiti nove mogućnosti suradnje, potaknuti značajan tehnološki napredak te implementirati inovativni pristup integraciji UAS i C-UAS sustava na brodovima.“

Fakultet strojarstva i brodogradnje u ovoj industrijsko-akademskoj suradnji dao bi dodatni poticaj istraživanju i razvoju, odnosno kako kaže Marko Katić, prodekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje:

„Suradnjom s Naval Group, Fakultet dodatno jača svoju ulogu istraživačko-razvojnog partnera u području naprednih tehnologija, posebice u području brodogradnje i pomorskog inženjerstva. Ova suradnja omogućuje daljnji razvoj aktivnosti u područjima poput napredne proizvodnje brodova, digitalnog inženjerstva, te besposadnih sustava, koji sve više oblikuju suvremena pomorska rješenja. Također, omogućuje i šire uključivanje ostalih grupa na Fakultetu, poput robotike i mehatronike, naprednih proizvodnih tehnologija, i kontrole kvalitete.“

Uključeno više od 1.000 visokokvalificiranih izravnih i neizravnih radnih mjesta diljem zemlje

Gowind korveta kakvu Naval Grupa nudi MORH-u i HRM-u

Prijedlog Naval Grupe Hrvatskoj ratnoj mornarici temelji se na pouzdanom industrijskom pristupu, uspješnom međunarodnom iskustvu u prijenosu tehnologije te snažnoj opredijeljenosti zajedničkoj izgradnji u Hrvatskoj, kao što to čini i u drugim zemljama, navodi se u priopćenju s današnjeg potpisivanja. Ono što je posebno bitno – Naval Grupa procjenjuje da će tijekom faze izgradnje biti uključeno više od 1.000 izravnih i neizravnih visokokvalificiranih radnih mjesta diljem zemlje, uz dugoročne perspektive kroz izvozne mogućnosti, održavanje te istraživanje i razvoj, čime se osigurava održiv opseg posla i stvaranje stručnih radnih mjesta kroz vrijeme.

U okviru prijedloga za Gowind® HRM višenamjensku korvetu za Hrvatsku, čiji je cilj osigurati do 2030. europski višenamjenski površinski borbeni brod sposoban za obavljanje svih pomorskih obrambenih operacija i uloga pomorske sigurnosti, Naval Group napreduje u svojoj strategiji suradnje kako bi razvila zajedničke mogućnosti s hrvatskim subjektima. Naval Group potpisala je tri Memoranduma o razumijevanju (MoU) s hrvatskim tvrtkama ADRIA WINCH i AITAC, za isporuku opreme i usluga, te Centrom izvrsnosti MARBLE za istraživačko-razvojne aktivnosti u vezi s pomorskim temama. Potpisivanja su održana 24. veljače 2026. u Splitu, na brodu francuskog broda za logističku podršku (BSAM) klase Loire, koji je trenutno u posjetu Splitu, te jačaju francusko-hrvatske odnose i otvaraju put razvoju i jačanju daljnje dugoročne suradnje između Naval Group i hrvatskih partnera.

Kako stoji u priopćenju Naval Grupe, ona se udružuje sa pouzdanim partnerima za opskrbu pomorske opreme i istraživačko-razvojne aktivnosti:

• ADRIA WINCH za opremu palubnih strojeva,
• AITAC za usluge pomorskog dizajna i inženjeringa,
• Centar izvrsnosti MARBLE (osnivač (UNIZG-FER) za istraživačko-razvojne aktivnosti u vezi s pomorskom robotikom.

Ovi sporazumi predstavljaju novu prekretnicu u integraciji hrvatskog eko-sustava unutar lanca opskrbe i inovacijskog plana Naval Group.

Kroz svoju stručnost u vrhunskim pomorskim rješenjima, Naval Group nastoji uspostaviti dugoročna partnerstva s hrvatskim akterima kako bi stvorila dodanu vrijednost za obrambeni i pomorski sektor, istovremeno podržavajući lokalno pojačanje pomorske brodogradnje i zadovoljavajući rastuće potrebe Hrvatske mornarice.

„S ovim prvim krugom sporazuma potpisanih s AITAC-om, ADRIA WINCH-om i Centrom izvrsnosti MARBLE, sada strukturiramo aktivnosti koje će ojačati našu suradnju pružanjem novih sposobnosti i zajedničkih prilika ne samo za Hrvatsku već i za inozemstvo“,

rekao je Miguel Abolivier, voditelj prodaje Naval Grupe zadužen za kampanju Gowind® HRM Multirole Corvette.

Naval Grupa je interes za industrijsku suradnju s hrvatskim tvrtkama najavila još u ljeto prošle godine na tzv. “industrijskom danu” održanom u HGK u Zagrebu.

*Photo: Francusko veleposlanstvo u RH

Projekt FCAS, tj. naprednog europskog borbenog zrakoplova šeste generacije, kojeg je 2017. započelo nekoliko europskih država očito je u velikom problemima, ako ne i pred potpunom propašću.  Njemački kancelar Friedrich Merz prvi je put izrazio sumnje u zajednički njemačko-francusko-španjolski projekt borbenog zrakoplova FCAS:  “Želim da se ovo pitanje sada razjasni: Hoćemo li nam zapravo i dalje trebati borbeni zrakoplov s posadom za 20 godina?”, upitao se Merz u jednom podcastu, prenosi DW. Zahtjevi Francuske i Njemačke za borbeni zrakoplov sljedeće generacije, jezgru FCAS-a, vrlo su različiti. „Da budem sasvim precizan“, nastavio je Merz: “Francuzima je potreban zrakoplov sposoban za nošenje nuklearnog oružja i nosač zrakoplova u sljedećoj generaciji borbenih zrakoplova. Nama u njemačkom Bundeswehru to trenutno nije potrebno.“ Zahtjevi francuske obrambene tvrtke Dassault da preuzme jasno vodstvo u konzorciju s Airbusom ugrozili su projekt FCAS vrijedan 100 milijardi eura.

FCAS je kratica za “Future Combat Air System” (Budući borbeni zračni sustav). Ako se realizira, ovaj zračni borbeni sustav bio bi najveći i najskuplji europski obrambeni projekt . Ukupni troškovi procjenjuju se na stotine milijardi eura. Zračni borbeni sustav dizajniran je za djelovanje u kombinaciji s nenaoružanim i naoružanim dronovima te je stoga više od pukog borbenog zrakoplova. Prema planovima, trebao bi biti napredniji čak i od američkog F-35. Osim napredne nevidljivosti, trebao bi koristiti umjetnu inteligenciju i letjeti u koordinaciji s rojevima dronova. Plan je bio da od 2040. godine nadalje zamijeni Eurofighter koji trenutno koriste njemačke oružane snage, kao i francuski Rafale, što je u trenutnoj fazi ponovnog uspona ovog francuskog lovca prilično nevjerojatno.

Dva sustava i dva zrakoplova?

Njemačka trenutno sve ozbiljnije razmatra alternativne opcije za razvoj borbenog zrakoplova nove generacije, nakon što su se problemi u zajedničkom francusko-njemačkom projektu FCAS (Future Combat Air System) dodatno produbili. Sporovi između ključnih industrijskih partnera, Airbusa i Dassault Aviationa, doveli su projekt, vrijedan oko 100 milijardi eura, na rub propasti. Dassault inzistira na vodećoj ulozi u projektu, što izaziva nezadovoljstvo u Njemačkoj. Posebno je negativno odjeknula izjava čelnika Dassaulta Érica Trappiera da Njemačka, po njegovu mišljenju, nema ni kapacitete za gradnju borbenih zrakoplova. Lovac FCAS izvorno je bio namijenjen ispunjavanju zahtjeva i njemačke i francuske vojske. Međutim, Francuska želi “praktički prilagoditi zrakoplov specifikacijama koje su potrebne Francuskoj“, prema njemačkom kancelaru Merzu. To, međutim, ne odgovara njemačkim zahtjevima. “I zato ovo nije politički spor; imamo pravi problem s profilom zahtjeva. Ako to ne možemo riješiti, ne možemo održati projekt.”

Konačna odluka vlada Njemačke, Francuske i Španjolske, koja je nekoliko puta odgađana, očekuje se do kraja veljače. Razmatra se alternativa da zemlje razviju zajednički sustav zračne borbe, ali izgrade dva odvojena borbena zrakoplova.

Ako Njemačka zaključi da joj je potreban vlastiti borbeni zrakoplov, “tada ćemo pogledati tko će ga graditi zajedno s nama“, rekao je Merz, dodavši: “Postoje i druge zemlje koje su zainteresirane za razgovor s nama“. Potencijalni partneri za Airbus, čija se obrambena divizija smatra dijelom Njemačke, uključuju britansko-talijanski projekt GCAP ili švedsku tvrtku SAAB. P

Macron je „posvećen uspjehu FCAS-a”

U prvoj reakciji, francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je da će ostati “predan uspjehu FCAS-a“. “S obzirom na strateške izazove s kojima se suočava naša Europa, bilo bi neshvatljivo da se industrijske razlike ne bi mogle prevladati“, izjavio je Macron na marginama posjeta Indiji. Još u utorak je za Süddeutsche Zeitung izjavio: „FCAS je mlažnjak budućnosti. Trebamo takav zrakoplov.(…) Vjerujem da se stvari moraju kretati naprijed“. Međutim, Macron je iznimno zadovoljan kako napreduje proizvodnja i prodaja francuskih borbenih aviona Dasault Rafale. On je upravo ovih dana u Indiji, na marginama AI Impact Summita, najavio novu eru u francusko-indijskoj obrambenoj suradnji. Dok Indija naručuje još 114 novih Rafalea, Macron najavljuje njihovu proizvodnju u kooperaciji s Indijom: “Vrlo jasno, rekao bih da smo iznimno predani tome da imamo maksimalan broj indijskih komponenti i proizvodimo maksimalan broj kritičnih uređaja u Indiji,” rekao je Macron, dok se indijski premijer Modu zadovoljno smješkao.

U ovakvim okolnostimateško da će se Francuska odreći daljnjeg razvoja Rafalea u korist nekakvog zajedničkog europskog borbenog aviona. S druge strane, ocjena je promatrača i vojnih analitičara da bi propast europskog FCAS-a bila bi ozbiljan udarac europskoj obrambenoj suradnji, osobito u trenutku kada Europa nastoji ojačati stratešku autonomiju i smanjiti ovisnost o SAD-u.

Retoričkim prepucavanjem hrvatskog predsjednika i premijera pitanje opremljenosti hrvatskih višenamjenskih lovaca Rafale ponovno je ušlo u medijsku špicu. Štoviše, tema je spuštena na razinu hrvatsko-srpskih rasprava od kojih u posljednje vrijeme gore blogovi i društvene mreže. Pitanje je – čiji je Rafale bolji, hrvatski ili srpski, i tko je s tom nabavom bolje financijski prošao?

Upotpunjena eskadrila hrvatskih borbenih aviona Rafale (Photo: Antonio Prlenda)

Samo po sebi, rasprave i nemaju previše smisla kad prvi od tri srbijanska dvosjedna Rafalea i devet jednosjednih po ugovoru stiže tek 2028. godine, a preostali do 2030. godine. A slično kao i u hrvatskom slučaju, nitko ne zna što u ugovoru zapravo piše za opremu i naoružanje naručenih aparata.

Kupnjom 10 modernih jednosjednih višenamjenskih borbenih aviona Rafale EC i dva dvosjeda Rafale DC Hrvatska je zadržala svoju sposobnost zaštite i nadzora svog zračnog prostora lovačkim zrakoplovstvom (air policing), kojeg ponovno provodi od Nove godine, ojačala sustav nacionalne sigurnosti te postala spremnija ispunjavati obaveze u okviru kolektivne obrane NATO saveza, čijeg je punopravni član. Pa zašto bi onda Hrvatska uopće marila kako se i čime naoružava Srbija?

Vojna ravnoteža

Tvrdnja da OS RH i Vojska Srbije „nisu u istoj kategoriji“ tu se ne pokazuje osobito bitnom. Jer Hrvatska ne može birati svoje susjede. Srbija će uvijek biti tu, a kronični je izvoznik nestabilnosti u čitavoj regiji. Barem dok joj je na čelu konfliktni predsjednik Vučić. Ubrzano moderniziranje i naoružavanje Srbije Vučić na svojim učestalim većim ili manjim vojnim paradama prečesto prati negativnom retorikom prema Hrvatskoj.

Pred samu Novu godinu Vučić je najavio daljnje naoružavanje pravdajući to „okruženjem u kojem se Srbija nalazi“ te da se „ne smije isključiti mogućnost napada na teritorij Srbije i srpski narod“, ponovno aludirajući na sporazum o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Pri tome, zanemaruje da slične sporazume sa zemljama oko Hrvatske ima i Srbija. Nešto kasnije, usred susjedne Bosne i Hercegovine, izjavio je da “svi u regiji vode hajku protiv Srbije“, ističući da Beograd “dobro razumije vojni savez Zagreba, Prištine i Tirane“, ali i, kako je naveo, “neistine u Sarajevu i Podgorici“. Pri tome se pohvalio kako je Srbija druga zemlja u svijetu po brzini razvoja svoje vojne vatrene moći. Najavio je tada u Trebinju i da će Srbija „za manje od dvije godine udvostručiti svoje kapacitete“.

Trajan mir se stvara suradnjom. Ali još od napada Putina na Ukrajinu, svima realnima jasno je da je došlo takvo doba da možeš računati da nešto imaš samo ukoliko si spreman to i oružano braniti. Možemo biti miroljubivi koliko hoćemo, ali u slučaju kakva napada – ne možemo se braniti cvijećem. Za zemlju koja ima obalu kakvu ima Hrvatska to vrijedi još i više. Budi jak i sposoban braniti se, pa će ti i putovi suradnje biti još više otvoreni!

Rafale CRO – Dassaultov izložak na izložbi ASDA 2025 (Photo: OBRIS)

Članstvo u NATO-u tu olakšava, ali ne rješava stvar. U situaciji kad američki predsjednik Trump ozbiljno potkopava same temelje NATO saveza, a po zgradama srpskih gradova već odavno se brižljivo održavaju veliki grafiti sa sloganom „Kad se vojska na Kosovo vrati“, nitko pametan ne bi smio biti bezbrižan i isključivati svaku mogućnost u regiji.

Naravno da se ovakvom utrkom u naoružanju dolazi u situaciju koja se u akademskoj teoriji naziva „sigurnosnom dilemom“ – gdje se strahom jednih od drugih gomila oružje, pa se u regiji stvara, zapravo, manje sigurnosti. Rješenje bi se moglo pronaći u osuvremenjivanju regionalnog sustava kontrole vojne ravnoteže i mjerama za izgradnju povjerenja. Međutim, postojeći Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja opasno zastarijeva, jer ne prati razvoj i naoružavanje sve raširenijih besposadnih sustava. Ali za njegovo osuvremenjivanje potrebna je volja svih uključenih aktera.

Iako su besposadni naoružani sustavi sve važniji, vrh koplja svake oružane sile, svojim utjecajem u zraku, moru, tlu i elektromagnetskom spektru, i dalje predstavljaju mlazni lovački avioni. Bez obzira što sami po sebi ne garantiraju sigurnost i nedodirljivost neke zemlje, zaostajanje u razvoju višenamjenskog lovačkog zrakoplovstva može imati teške posljedice na spremnost oružanih snaga. Pri tome, pogrešno je postavljati pitanje koliko se za te novce može podići škola i bolnica. Ne, potrebne su i škole i bolnice i učinkovita vojska koja će pružati obranu građanima. Umijeće je napraviti dobru i priuštivu kombinaciju s kojom se sredstva neće odlijevati na korupciju. Jer tko ne hrani svoju vojsku, hranit će tuđu. A onda ni bolnice niti škole neće više biti tvoje.

U mandatu Zorana Milanovića kao premijera remontirani su MiG-ovi u Ukrajini (Photo: Jadranko Ećimović)

Hrvatska je svoje lovačko zrakoplovstvo sačuvala kakvim takvim (tada jedinim mogućim) remontnom starih lovaca MiG-21 u Ukrajini. Poslije se izgubilo vrijeme neuspjelom nabavom izraelskih rabljenih lovaca F-16 Barak. Odabrani su rabljeni francuski Rafalei, jer se u tom trenutku ocijenilo da su najpriuštivija brza opcija (dugoročnu financijsku vrijednost ukupnog posla tek ćemo vidjeti). Slično poslu nabave američkih izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior (što je deal Milanovićeve vlade), iz francuskih su aktivnih eskadrila nabavljeni odlični višenamjenski avioni Rafale u tada aktualnom standardu F3-R.

Hrvatska je relativno jeftino kupila rabljene Rafale – 12 aviona skupa sa simulatorom, osnovnim paketom naoružanja i pratećim paketom za održavanjem koštalo je nešto više od milijardu eura. Međutim, niska cijena negativno se odrazila na opremu i mogućnosti ovih aviona. Prema onome što se može vidjeti izvana, na samom avionu, za postizanje svih mogućnosti koje nudi podvarijanta F3-R, Hrvatska će morati nabaviti još neke sustave koje sada taj avion nema. Može se vidjeti da mu još nedostaje infra-crveni senzor za toplinsko detektiranje ciljeve OSF te se bez toga mora oslanjati samo na svoj radar. Time lakše otkriva i svoju prisutnost protivničkim zrakoplovima. Također, na repu mu se ne vidi da ima senzor DDM za detektiranje protivničke rakete. To će za Hrvatsku zahtijevati dodatna ulaganja.

Standard F4

Aparati koje ima Hrvatska mogu se opremiti i dalje od razine F3-R. Mogu do najnovije podvarijante F4.1. Odnedavno svi Rafalei s proizvodnih traka silaze u tom naprednijem standardu. Takve je naručila i Srbija, uoči samog dolaska prvih Rafalea u Hrvatsku. Prije svega se tu radi o softverskim poboljšanjima, nešto većim bočnim ekranima u kokpitu, boljih sposobnosti za „umreženo“ elektroničko ratovanje, mogućnostima za još naprednije naoružanje poput raketa zrak-zrak MICA-NG i većih vođenih bombi AASM 1000 te uvođenju francuske kacige s nišanskim prikaznikom Scorpion preko jednog oka pilota. Takvim ciljnikom na kacigi pilot može usmjeravati svoje naoružanje pokretom glave prema željenom cilju. Novi Rafalei F4 sada se proizvode s poboljšanim radarom RBE-2, koji ima napredniju antenu s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA), za razliku od standarda F3-R, koji ima takve radare s antenom AESA, ali još uvijek i sa starijom antenom s pasivnim skeniranjem (PESA).

Još uvijek se ne zna kako će biti opremljeni modernizirani hrvatski Rafalei (Photo: OBRIS)

Službeno se ne objavljuje kakva će sve poboljšanja dobiti hrvatski Rafalei. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) priopćilo je tek da će se ovom nadogradnjom dodatno povećati borbene sposobnosti hrvatskih aviona Rafale F3-R, unaprijediti vatrena moć, poboljšati senzore za prikupljanje i obradu podataka te povećati razinu samozaštite i preživljavanja aviona Rafale u uvjetima suvremenog zračnog ratovanja. Sve kako bi HRZ-ovi Rafalei bili operativno relevantni u narednih 30 i više godina.

Novoimenovani zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Krešimir Ražov, inače pilot helikoptera Kiowa Warrior, u prigodnom intervjuu za Hrvatski vojnik istaknuo je da avion Rafale kao platforma ima velik potencijal za nove sustave i sposobnosti.

„Želimo u avionima razvijati i nadograđivati sustave koji će nam u budućnosti omogućiti još bolje uvezivanje s drugim platformama. A sve to kako bi i nova ulaganja sada u jako sofisticirane sustave za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu mogli još bolje integrirati, primjerice na području komunikacijsko-informacijske domene, podatkovnih linkova itd. Tako ćemo moći još učinkovitije podupirati operacije kopnene vojske i ratne mornarice. Modernizacija zrakoplova odvijat će se u Francuskoj i Hrvatskoj u segmentima, po određenoj dinamici koja treba biti ugovorena,“

rekao je Ražov za Hrvatski vojnik.

Ministar o radarima

Sam ministar obrane Ivan Anušić, tijekom 2025. godine se u Francuskoj sastao s tvrtkama s kojima se radi na usavršavanju i modernizaciji Rafalea, a to su Safran, Thales, MBDA i sam Dassault. Na zrakoplovnom sajmu Le Bourget kod Pariza, sredinom godine je izjavio:

„Modernizacija je nešto što smo dogovorili na našem prvom sastanku u Parizu i sadašnjem drugom sastanku gdje ćemo to potvrditi… Govorimo prvenstveno o novom radarskom sustavu koju nove generacije Rafalea imaju i koji se može naravno staviti i koristiti u našim Rafaleima,“

konstatirao je Anušić.

Time je hrvatski ministar neizravno potvrdio i izvješća iz francuskog parlamenta prema kojima su rabljeni Rafalei F3-R Hrvatskoj isporučeni s radarima pasivne antene PESA pa bi se sada modernizirali s aktivnom antenom AESA. Takvi radari omogućuju i punu sposobnost supermodernih dalekometnih raketa zrak-zrak Meteor, za koje se još uvijek službeno ne zna hoće li biti na raspolaganju Hrvatskoj. Nešto određeniji je bio brigadni general Davor Tretinjak iz Uprave za naoružavanje.

„Naši su Rafalei opremljeni raketama zrak-zrak MICA. Ali u međuvremenu su se pojavile nove rakete MICA-NG, dvostruko većeg dometa. I naravno da ćemo mi sada dizati naš Rafale i na taj dio,“

rekao je za hrvatsku TV Nova general Tretinjak.

Autor: Goran Sudar

Za očekivati je da će hrvatski Rafalei biti opremljeni TV/laserskim i IC senzorom OSF, punim sposobnostima sustava za elektroničko ratovanje SPECTRA s novim detektorom približavanja protivničke rakete DDM-NG. Nepoznato je još znači li to i opremanje podvjesnim nišanskim sustavom TALIOS i kacigama s prikaznikom Scorpion, što bi svakako trebalo.

Još uvijek se ne zna ni kada će modernizacija zapravo otpočeti. Jer 8. prosinca u Parizu Hrvatska je potpisala tek Pismo namjere o nadogradnji svojih 12 aviona Rafale sa standarda Rafale F3-R na dodatne sposobnosti standarda Rafale F4.

Kao članici Europske unije, za Hrvatsku je povoljno što bi mogla iskoristiti nešto od europskog projekta SAFE te bi joj trebalo biti lakše iznaći sredstva za dodatno opremanje. Ta su sredstva dostupnija ukoliko jedna članica EU isto traži zajedno s nekom drugom članicom. Možemo pretpostaviti ili se upitati – Da li hrvatska vlada u ovome trenutku možda čeka hoće li u okviru projekta SAFE, svoje modernizacije Rafalea F3-R raditi Grčka, ili možda i sama Francuska? Kako god, iz izjave ministra Anušića može se zaključiti da bi sve moglo biti gotovo do 2028. godine.

„Prve isporuke vojnih kamiona Tatra očekuju se već krajem ove 2025. godine, dok bi protudronski sustavi trebali stići vrlo brzo. Haubice i Leopardi također bi trebali doći prije 2028., a do te bi godine trebala biti završena isporuka i HIMARS-a te dodatnih helikoptera Black Hawk. Hrvatska vojska će do 2028. biti potpuno opremljena tim sustavima. A uz ove najzvučnije nabave, tu su i brojni drugi projekti, uključujući podizanje spremnosti Rafalea na razinu F4,“

ustvrdio je Anušić za Hrvatski radio.

Sudeći po tome, potpuno dizanje hrvatskih lovaca Rafale na standard F4.1 moglo bi se kompletirati upravo do isporuke prvog Rafalea za Srbiju.

Jednosjedni Rafale EC ispred hangara za dežurni borbeni dvojac (Photo: Jadranko Ećimović)

Nedvojbeno je da su novi aparati u startu bolji od rabljenih. Prema službenim francuskim podacima od prije par godina, ispravnost lovaca Rafale u francuskom ratnom zrakoplovstvu iznosi 55 posto, a u francuskom mornaričkom zrakoplovstvu oko 61 posto. Sada francuske zračne snage dobivaju nove avione, a 24 rabljena prodali su Grčkoj i Hrvatskoj pa je taj postotak sada možda nešto malo viši. Ali ako uzmemo da bi Hrvatska sa svojih 12 rabljenih aparata imala ispravnost od 60 posto, ispada da će nam od toga na raspolaganju biti sedam aviona. Budući da po NATO standardu u stalnom neprekidnom borbenom dežurstvu treba biti jedan par aviona, uz još jedan rezervni avion, za obuku i trenažu ostaju četiri aviona, što je minimum za neko kvalitetno razvijanje sposobnosti. Doduše, u tome hoće pomoći simulator letenja za potpune misije Rafalea, kojeg je Hrvatska kupila zajedno s avionima.

Zemlja koja kupi nove aparate taj stupanj ispravnosti trebala bi imati nešto veći, pa bi Srbija u počecima trebala imati ispravnim koji avion više. Iako i ta krivulja ispravnosti kod novih aviona nije uvijek postojana. To ovisi i za kakve će se aranžmane održavanja aviona odlučiti Srbija. Veliko je pitanje kako će biti opremljeni srbijanski Rafalei po naprednijem standardu F4. Izvozne varijante ovog lovca uvijek ovise od toga koliko od te sve opreme zemlja kupac za sebe može priuštiti, što zahtjeva dodatna financijska sredstva. Srbija za svoje nove treba dati barem 2,7 milijardi eura.

Kupac uz avione kupuje i kriptiranu opremu, poput kripto modula za održavanje veze, raspoznavanje svojih od tuđih zrakoplova (IFF) i slično. A za to je sigurno da će zemlja koja je u NATO-u lakše doći do takve opreme nego ona koja nije. Srbija je ipak nabavila francuski IFF za svoje modernizirane lovce MiG-29SM+… Dodatno naoružanje, posebna je stavka. A tu svi prvo pomisle na izvrsnu europsku dalekometnu raketu zrak-zrak Meteor.

Politički uvjeti za Srbiju

U samoj Srbiji promatrači gotovo da i ne obraćaju pažnju na pitanje mogućih političkih uvjeta prodaje Rafalea, kako francuski predsjednik Macron vidi Srbiju i regiju, i hoće li nešto politički tražiti od Srbije kao uvjet isporuke i opremanja Rafalea. Francuski ministar za Europu nedavno je u Zagrebu potvrdio da Francuska i ostali partneri u EU i NATO-u dijele strateški interes da se regija, a osobito Srbija, postupno oslobađa ovisnosti o Rusiji i jača svoje veze sa zapadnim državama. Po svoj prilici, ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU i Zapada, EU bi joj valjda sve oprostila i omogućila nabavu svega što želi od Zapada, samo je pitanje novca.

Rafale iz sastava francuskih Zračnih snaga (Régiment de Chasse 2/30 Normandie-Niemen) na Plesu (Photo: OBRIS)

Pri prvom ugovaranju kupnje Rafalea, 9. travnja 2024. godine u Parizu, Macron je javno naglasio kako je važno da Srbija nastavi s konkretizacijom svojeg izabranog puta ka članstvu u EU, usklađujući stavove s EU. Na tom putu, spomenuo je važnost liberalizacije medija, te ispunjenja obaveze po pitanju odnosa s Kosovom. Posebno je istaknuo kako mu je važno „da sudionici napada u Banjskoj (na Kosovu) budu privedeni pravdi“, kao i privrženost jedinstvu Bosne i Hercegovine. Do sada ništa od toga nismo vidjeli. A pri potpisivanju ugovora, pet mjeseci kasnije u Beogradu, pred novinarima nije bilo ni riječi o tome. Ostaje za nagađati što je sve izgovoreno iza zatvorenih vrata. Francuska je odbila isporučiti Rusiji naručene desantne bodove klase „Mistral“ kad su nastupile europske sankcije Rusiji. No, teško je povjerovati da bi se tako nešto drastično moglo dogoditi i Srbiji s Rafaleima.

Međutim, kako god bili opremljeni hrvatski i srpski Rafalei, ključno je pitanje obuke i naleta pilota. Jer avion ne leti sam. Pilot i avion jedinstven su sustav. Nabava Rafalea može se pokazati i pravim fijaskom ukoliko se ne bude izdvajalo dovoljno sredstava za održavanje i operativno djelovanje Rafalea. Da bi se potpuno iskoristile mogućnosti lovaca Rafale, piloti će morati imati nalet od 180 sati godišnje, ili barem od 150 sati. I u Hrvatskoj i u Srbiji do sada su imali barem upola manje. Za početak, prvi hrvatski piloti Rafalea u Francuskoj su naletjeli izvrsnih 200 sati naleta. Na zagrebačkom Plesu leti se stalno. 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a svojim Rafaleima često ima i po dva izlaza dnevno, ujutro i poslijepodne, a ponekad i imaju i treći noćni let. Dogodio se prošloga tjedna i medijski eksponirani problem sa stajnim trapom, ali je pilot situaciju riješio po proceduri, bez ikakvih problema. Sve u svemu, dok Srbija i dođe u poziciju da dobije prvi primjerak Rafalea i počne svoju obuku, hrvatski će piloti već dobrano ovladat tehnologijom i sve imat u malom prstu. Za postizanje pune operativne sposobnosti sa svime što ovaj avion nudi trebat će nekoliko godina, ali i da omjer pilota i aviona u eskadrili bude veći od 1:1, što nije jednostavno niti jeftino.

Taktička upotreba

Tu dolazimo do pitanja taktičke upotrebe aviona. Ona uveliko ovisi od realistične obuke i trenaže, ali i od korištenja svjetskih iskustava i shvaćanja zračne borbe. Prošlogodišnji sukob Indije i Pakistana je to pokazao u praksi, pri čemu su Pakistanci svojim kineskim lovcima J-10C i dalekometnom raketom PL-15 postigli barem jedno potvrđeno obaranje indijskoga lovca Rafale BS. To ne znači da je kineski J-10C bolji avion od Rafalea, kao ni da je PL-15 bolja raketa od Meteora. Jer Pakistanci nisu uspjeli spriječiti Rafale da lansiraju svoje rakete SCALP i HAMMER i pogode ciljeve u Pakistanu. Uspjeli su tek kazniti jednog od njih. No Pakistan je ipak demonstrirao od čega sve ovisi zračno ratovanje danas. Uspješno su objedinili pravovremenu informaciju s različitih radara i senzora na tlu, letećih radara u zraku i izviđačkih satelita, i protuelektroničko djelovanje, te stvorili „ubojni lanac“ (tzv. kill chain), tako da J-10C koji lansira raketu dobije radarsku sliku o protivničkim Rafaleima s drugog zrakoplova, lansira rakete na ciljeve, dalje vođenje raketa preuzme leteći radar, dok ova u terminalnoj fazi ne zahvati sam Rafalea, koji vjerojatno nije ni znao što ga je snašlo. To se danas zove suradnička ili kooperativna borba (collaborative combat). U takvoj borbi će biti uspješan samo onaj koji je dobro razumije i ima sva potrebna sredstva pravovremenog objedinjavanja rada više borbenih platformi u „umreženom ratovanju“ (net-centric warfare). I pripremati se za nju kroz realističnu obuku, iskorištavajući na najbolji način lanac podataka, poput NATO-ovog Link 16.

Autor Antonio Prlenda s hrvatskim Rafaleima (Photo: Davor Perkovac)

Sudeći po prikazanom na posljednjoj velikoj paradi u rujnu prošle godine, kada su uz naoružane dronove predstavljeni pokretni radari i različita sredstva za elektroničko izviđanje i potuelektroničku borbu, srpska vojna misao gleda u dobrom smjeru. A otvoreno je i pitanje hoće li se srbijanski Rafalei F4 moći unapređivati dalje od hrvatskih F4.1, upravo prema učinkovitijem umreženom ratovanju.

Vidjet ćemo koliko će utrka u naoružavanja i tada biti aktualna, a Hrvatska iskoristiti svoju prednost u iskustvu i članstvu u NATO savezu. Bez obzira na to, budući je 12 aviona minimum minimuma za modernu eskadrilu, treba pokušati iskoristiti zajmove projekta SAFE pa kupiti još četiri do šest potpuno novih Rafalea (možda standarda F4.3), od kojih bi polovica bili dvosjedi, koji se mogu iskoristiti kao pravo leteće zapovjedno mjesto u umreženom ratovanju. Samo ih treba čim prije naručiti. Narudžbe francuskom Dassaultu stalno se povećavaju. Čeka se na red. A Hrvatska je u ratu imala dvije lovačke eskadrile. Ne bez razloga.

Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Današnji dan (ponedjeljak, 8. prosinca) bio je glavni i najsadržajniji u dvodnevnom programu posjeta premijera Andreja Plenkovića i hrvatske delegacije Francuskoj. Danas se ponajviše govorilo o obrani – kako na Hrvatsko-francuskom Gospodarskom forumu, održanom u ranim poslijepodnevnim satima, tako i kasno popodne, kada je pred premijerom Plenkovićem i predsjednikom Macronom ministar obrane Ivan Anušić potpisao dva važna obrambena ugovora. Gospodarski forum organizirala je francuska organizacija poslodavaca MEDEF International, dok su Hrvatsku predstavljale kompanije koje ili već imaju suradnju s francuskim tvrtkama, ili će je imati u bliskoj budućnosti. Tako su se među njih 30-ak našle i kompanije Končar, Infobip, Rimac Technology, Ericsson Nikola Tesla, Span, ELKA, Đuro Đaković, DOK-ING, ORQA, HS Produkt, HEP, Prvo plinarsko društvo, Luka Rijeka, Croatia Airlines, Adris Grupa, Fortenova i Podravka.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović istaknuo je da je ovo do sada najjača gospodarska delegacija u Francusku, i po broju i po sastavu, dok istovremeno „odnosi Hrvatske i Francuske nikada nisu bili dinamičniji, a potencijal za produbljivanje i širenje suradnji nikada nije bilo veći“. Potencijal za jačanje suradnje obje su strane prepoznale u IT sektoru, energetici, prehrambenoj te obrambenoj industriji. Među ostalim, prilika se otvara i s netom kupljenim samohodnim haubicama CAESAR, najavio je Marko Ćosić, predsjednik Uprave Đuro Đaković Grupe:

„U području obrambene industrije razvijamo suradnju s francusko-njemačkom grupacijom KNDS, s ciljem dugoročnog uključivanja Đuro Đaković Grupe u buduće aktivnosti održavanja novih borbenih sustava Hrvatske vojske – tenkova Leopard 2A8 i samohodnih haubica CAESAR“.

Ivan Anušić, član državne delegacije i ministar obrane RH, za nabavu samohodnih haubica CAESAR potpisao je danas ne jedan, nego dva ugovora. Najprije je uoči zajedničke press-konferencije premijera Plenkovića i predsjednika Macrona zajedno sa svojom francuskom kolegicom Catherine Vautrin potpisao ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica CAESAR Mk2 6*6, uključujući s njima direktno povezane sustave, podsustave, opremu, softver i usluge. Kako je poslije Anušić rekao za Dnevnik Nove TV,

„Radi se o ugovoru vrijednom 328 milijuna eura. Nije to samo 18 haubica, to je ukupno 90 raznih vozila i sustava koji prate te haubice. Od radarskih sustava, od sustava veze, od sustava logistike praćenja tih haubica. One stižu kod nas, obuka će se paralelno razvijati prije nego što one budu stigle“.

Anušićeve riječi na društvenim je mrežama potvrdila i francuska ministrica Catherine Vautrin:

„Danas su u prisutnosti Ivana Anušića, potpredsjednika Vlade i ministra obrane Republike Hrvatske, potpisani ugovori o nabavi 18 haubica CAESAR i potpornog sustava SCORPION. Ova suradnja jača naše veze, podržava našu industrijsku i tehnološku obrambenu bazu te izravno doprinosi sigurnosti kontinenta. Europa se naoružava: utrostručenje proizvodnje CAESAR-a između 2022. i 2026. omogućuje našim partnerima da ih nabave u skladu s europskom uredbom SAFE“.

Drugi ugovor vezan uz haubice CAESAR Anušić je potpisao s izvršnim direktorom kompanije KNDS Jean-Paulom Alaryjem (za razliku od pokraj njih prisutnog generalnog direktora Nicolasa Milliona, kojeg se kao potpisnika spominjalo u svim objava Vlade i MORH-a) i odnosi se na tzv. „dodatni paket“ koji uključuje sredstva za motrenje i akviziciju ciljeva, sustav upravljanja vatrom te 90-ak vozila veze (oklopna, teretno-terenska vozila za prijevoz borbenih kompleta streljiva i druga terenska motorna vozila) te drugu opremu. Iz objave KNDS-a na društvenim mrežama može se saznati da dodatni paket uključuje i oklopna vozila Serval – njih ukupno 15 komada. „Za KNDS ovo je važan trenutak: partnerstvo koje jača i dodatni doprinos europskoj obrani koja se gradi na konkretnim izborima“, objavio je KNDS na društvenim mrežama. Ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica CAESAR Mk2, osnovnog i dodatnog paketa, ukupno je vrijedan 328.089.223 eura, dobrim dijelom će se platiti putem europskog zajma SAFE, a isporuka je predviđena do 2030. godine.

Treći dokument također su potpisali ministri obrane – Ivan Anušić i Catherine Vautrin, a radi se o „Pismu namjere o dodatnom opremanju 12 aviona Rafale sa standarda Rafale F3-R na dodatne sposobnosti standarda Rafale F4“. Kako je priopćio MORH, nadogradnja će unaprijediti vatrenu moć, poboljšati senzore za prikupljanje i obradu podataka te povećati razinu samozaštite i preživljavanja aviona Rafale u uvjetima suvremenog zračnog ratovanja. Premijer Plenković izrazio je zadovoljstvo uspješnom realizacijom kupovine 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale i poručio:

„Nova namjera da se Rafalei dodatno opreme i dižu na razinu najsuvremenijih aviona koje koristi Francusko ratno zrakoplovstvo bit će dodatni korak u jačanju obrambenih sposobnosti Hrvatske i zahvaljujući njima Hrvatska ima najjače ratno zrakoplovstvo između Njemačke i Grčke, kada je riječ o našem dijelu Europe“.

Pritom je Plenković očito zaboravio i da je u svibnju 2021., nakon Vladine odluke o kupovini francuskih borbenih aviona, tvrdio da je Hrvatska kupila najmodernije avione, ne starije od 10 godina. U međuvremenu se pokazalo da su pojedini hrvatski Rafalei stariji od 15 godina, ali i da ćemo, eto, imati najmodernije lovce u obje verzije.

Iako su u ožujku ove godine francuski mediji izvještavali da se Hrvatska zanima za protuzračni sustav SAMP/T, on danas nije bio na dnevnome redu. Anušić je nakon današnjih potpisivanja najavio da se na kupovini protuzračnih sustava srednjeg dometa aktivno radi, te da trenutno OS RH procjenjuju neke ponude.

„Sustav protuzračne obrane srednjeg dometa je u fazi ugovaranja, pregovaranja i strateške studije koje naše Oružene snage rade, ta strateška studija je gotova, nakon te studije će se odlučivati o određenim punudama i određenim našim specifičnim potrebama, koji sustav nam najbolje koristi“,

rekao je Anušić za Novu TV. Ujedno je najavio da će sljedeće, 2026. godine, biti donesena konkretna odluka i o nabavi korveta za HRM.

Aktualne vojne nabave komentirao je i predsjednik RH te vrhovni  zapovjednik OS RH Zoran Milanović na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Nove Gradiške povodom Dana Grada.

„Čeka nas serija ugovora o kupovini i modernizaciji oružja koje će, kada ga kupimo i platimo, biti naše. Vrhovni sam zapovjednik i ne mogu biti ni protiv jedne transakcije koja će na kraju rezultirati većim imanjem Hrvatske vojske. Sve što Hrvatska vojska dobije više, a što trenutno nema, to je dobro. Cijena i faktori koji se u to upliću su druga stvar“,

rekao je Milanović u Novoj Gradišci komentirajući posjet premijera i hrvatske delegacije Francuskoj, no ujedno je i dodao:

„Međutim, sva ta oprema, čija kupovina će biti danas potpisana, doći će u Hrvatsku i stajati na raspolaganju i u funkciji obrane zemlje za jedno pet godina, neće prije. U pet godina završe dva svjetska rata. To je tako zato što se Hrvatska ne može izboriti za bolje i nitko ne može jer nitko nije u stanju proizvesti tu količinu za tu cijenu i to je naša stvarnost“.

*Photo: A.Plenković/X, KNDS/X, HGK, Ured predsjednika/T.Bušljeta

„Jedini način za izbjegavanje opasnosti je da se za nju pripremite“, izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron tijekom posjeta bazi francuskih Kopnenih snaga Varces-Allières-et-Risset kod Grenoblea na jugoistoku države. Izjava:„Moramo se mobilizirati, mobilizirati naciju da se brani, da bude spremna i ostane poštovana“, samo je dio tekuće debate u Francuskoj, o konkretnim načinima suočavanja nacije zadnjih desetljeća nenavikle na rat, s novim prijetnjama koje vlasti nakon agresije na Ukrajinu posebno centriraju prema Ruskoj Federaciji. Sve je to dostiglo i jednu novu razinu izjavama novopostavljenog načelnika Glavnog stožera, generala Fabiena Mandona, koji je nedavno objasnio da se francusko vojno planiranje sada zasniva na pretpostavci o sukobu s Rusijom u iduće tri do četiri godine.

Francuska trenutno ima oko 202.000 ljudi u djelatnom sastavu i još oko 38.500 rezervista (uz još i 31.500 ljudi u žandarmeriji), čime ima druge po veličini Oružane snage u EU, iza Poljske. Ove se snage do 2030. godine planira povećati na oko 210.000 profesionalaca te oko 100.000 pričuvnika. Ujedno, ta struktura bi sada trebala biti i nadograđena i trećom razinom – dragovoljcima. „Novi oblik vojne službe nas vodi u smjeru hibridizacije Oružanih snaga“, izjavio je Thomas Gassilloud, koji je do lipnja 2024. bio i predsjednikom Odbora za nacionalnu obranu i Oružane snage francuske Nacionalne skupštine, dodavši – „Otišli smo predaleko u smjeru potpune profesionalizacije“. „Mi se ne možemo vratiti u vrijeme opće obveze služenja“, kazao je Macron, no „ovaj hibridni model vojske odgovara predstojećim prijetnjama i rizicima, te spaja mlade na nacionalnoj službi, rezerviste i djelatnu vojsku“.

Dragovoljna „nacionalna služba“

Riječ je tu o novom sustavu „nacionalne službe“ koju se planira postupno pokrenuti od idućeg ljeta, prvenstveno za mlade muškarce i žene u dobi od 18 i 19 godina (oko 80 posto obveznika) – dok bi ostatak mogao biti i do 25 godina starosti, ako se radi o osobama sa specifičnim sposobnostima (recimo, inženjerskim ili medicinskim). Za sudjelovanje se uz smještaj te hranu, odoru i opremu, predviđa mjesečna naknada od barem 800 eura (manje od minimalne plaće), kao i popust od 75 posto na putovanja željeznicom. Time bi Francuska željela odgovoriti na razne i „sve oštrije prijetnje“, a Oružane snage bi trebale profitirati od motiviranih mladih muškaraca i žena, koji bi trebali služiti do 10 mjeseci (uključujući tu i mjesec dana obuke). Oni bi time potencijalno trebali dopuniti sastav profesionalnih vojnika, a možda ih i zamijeniti na neborbenim zadaćama – dok se od predsjednika Macrona moglo čuti i da bi parlament ovu službu u slučaju neke velike buduće krize mogao iz dragovoljne pretvoriti i u obveznu (što bi po njemu ipak bilo „iznimno“). Ne skriva se ni nadu da bi veći broj dragovoljaca mogao kasnije i ostati u Oružanim snagama. „To je potez povjerenja u našu mladost“, objavio je Macron.

U očekivanju posjete Macrona pripadnicima 27. brigade brdskog pješaštva i objava o novom sustavu dragovoljnog služenja, u javnost su 27. studenog bili pušteni i rezultati istraživanja javnog mnijenja na tu temu. Anketa koju je za francusku televiziju BFMTV provela specijalizirana agencija Elabe, pokazala je u četvrtak 27. studenog da 73 posto ispitanika podržava ovu mjeru, 18 posto se protivi, a 9 posto se snažno protivi. Mladi ljudi u godištima od 25 do 34 godine su bili manje oduševljeni, ali i u toj je skupini bilježena podrška od 60 posto – dok preko 8 u svakih 10 Francuza starijih od 65 godina podržava spomenutu najavu predsjednika Macrona. Očekuje se da ukupan broj tako pozvanih osoba bude ograničen na 3.000 u 2026. godini, da bi se onda postupno povećavao – do 10.000 sudionika 2030., pa možda i do 50.000 u 2035. godini (ovisno o razvoju prijetnji). Njima se najavljuje služba u samoj Francuskoj i u prekomorskim departmanima, ali ne i u nacionalnim vojnim poduhvatima u inozemstvu – dok bi se nakon okončanja službe obveznici mogli bilo vratiti u civilni život, ostajući dio pričuve, ili produžiti rad u Oružanim snagama.

Ako ne znaš što je bilo…

Najavljeni novi sustav dragovoljnog služenja vojne obveze u određenoj mjeri predstavlja i daljnji razvoj sustava „Univerzalne nacionalne službe“, četverotjednog tečaja s ponešto prakse, kojeg je Emmanuel Macron uspostavio već u svom prvom predsjedničkom mandatu – i kojim se nastojalo ojačati nacionalnu koheziju po terorističkim napadima 2010. godine. No, ta se shema pokazala skupom i slabo posjećenom vrstom ljetnoga kampa, te je i okončana početkom ove godine. Cijenu ovog sada najavljenog novog sustava dragovoljnog služenja vojne obveze u Francuskoj procjenjuje se na 2 milijarde eura godišnje, što je i sam Macron proglasio „velikim i nužnim poduhvatom“. Ipak, to bi bio tek dio dodatnih investiranja u obranu, koje se najavljuje u iznosu od 6,5 milijardi eura tijekom iduće dvije godine. Sve to je dio aktualnog plana za trošenje 64 milijarde eura na obranu u 2027. godini, zadnjoj u Macronovu drugom mandatu (što je porast od oko 32 milijarde eura, koliko se za obranu bilježilo kada je postao predsjednikom 2017. godine).

Novačenje u Francuskoj 1793. godine

Napomenimo da je u Francuskoj obvezno služenje vojne obveze bilo tradicija još od vremena Francuske Revolucije, kada se od 1793. spominjalo privremeno masovno novačenje poznato pod nazivom „Levée en masse“). Još je zakon o novačenju „Jourdan-Delbrel“ iz rujna 1798 govorio: „Svaki Francuz je vojnik i ima obvezu braniti domovinu“, a slične se izjave bilježilo i 1871., kad je tadašnji ministar i kasniji premijer Léon Gambetta po porazu od Prusa 1871. kazao „Kada se u Francuskoj rodi građanin, on se rodi kao vojnik“. Ročna vojska je sudjelovala u prvom i drugom Svjetskom ratu, kao i u ratu u Indo-Kini (od 1947. do 1954.), dok je rat za neovisnost Alžira (1954. do 1962.) ujedno bio i zadnji sukob kojeg je Francuska vodila ročnom vojskom (bilježilo se preko 12.000 mrtvih). No, od dvije godine trajanja službe 1913. postupno se od 1962. došlo na 18 mjeseci, 1970. na 12 mjeseci, i od 1992. konačno na 10 mjeseci službe, sada i s opcijom civilnog služenja. Obvezno služenje vojne obveze se krenulo postupno ukidati s 1997. godinom, za mandata predsjednika Jacques Chiraca, u sklopu sigurnosnih pogodnosti tijekom kraja Hladnoga rata – da bi zadnji ročnici izašli iz sustava 2001. godine, od kada se bilježilo i više rasprava te pokušaja ponovnog uvođenja ove obveze. Iako ni sada nema naznaka ponovnog uvođenja sustava obveznog služenja vojne obveze u Francuskoj, Macron je uvođenje te jedne drugačije forme služenja vojne obveze 27. studenog 2025. godine kratko obrazložio izjavom „Treba nam mobilizacija“.

A kako stvari stoje drugdje širom Europe?

Francuska time dolazi na razinu i niza drugih europskih država, koje su u raznim oblicima krenule jačati svoju obranu novim sustavima izvršenja vojne obveze građana. Dok je Velika Britanija 2024. godine za mandata premijera Rishija Sunaka kratkotrajno promišljala uvođenje obveznog služenja vojne obveze, iz Španjolske se čulo da tako nešto „nikome nije ni palo na pamet“. Zato je Belgija od 12. studenog ove godine iz svog Ministarstva obrane krenula slati službena pisma mladima od 17 godina, pozivajući ih da se prijave dragovoljno za naknadu od oko 2.000 eura mjesečno – dok se samo dan kasnije, u četvrtak 13. studenog, i iz Njemačke čulo da je između demokršćana i socijaldemokrata postignut veliki sporazum o budućem ustroju sustava služenja vojne obveze u državi (koji bi trebao biti zakonodavno reguliran u prosincu ove godine). Konkretno, dogovoreno je da će se i mladim muškarcima i ženama krenuti slati upitnik o interesu za vojnu službu od 6 mjeseci, na koji mladići moraju obvezno odgovoriti. Za one koje takav poziv potakne na dragovoljno služenje vojne obveze predviđa se otprilike 2.600 eura bruto mjesečno, a u slučaju odluke o služenju i na duži rok, spominje se davanje subvencija za vozačku dozvolu za automobile ili kamione. Tek ako se takvim pozivom ne prikupi dovoljan broj kandidata, krenulo bi se i prema uvođenju šireg koncepta obveznog služenja.

Za razliku od svega toga, istog tog četvrtka 13. studenog je u Republici Hrvatskoj na snagu stupio izmijenjeni Zakon o obrani, kojim se odlučilo uvesti model služenja vojne obveze nazvan „Temeljno vojno osposobljavanje“, u predviđenom trajanju od dva mjeseca, s naknadom od oko 1.100 eura neto mjesečno – ali za sve muškarce obvezno, te uz malo vjerojatnosti za bitnijim dragovoljnim odazivom ženskih kandidata. Dakle, za razliku od Francuske, Njemačke ili Belgije, Hrvatska je time postala najsvježiji primjer praktičnog uvođenja obveznog vojnog roka u Europi (nakon Latvije koja je takav sustav krenula primjenjivati od 1. siječnja 2024. godine). No, dok se u saborskim raspravama sredinom ovog srpnja i onda opet krajem listopada često moglo čuti pozivanje zastupnika na primjer Švicarske, kao zemlje s obveznim služenjem vojne obveze – spomenimo da se baš ta ista Švicarska u nedjelju 30. studenog sprema glasovati na izjašnjavanju o zamjeni obveznog služenja vojne obveze samo za muškarce, s obveznom civilnom službom za sve.

* ovaj tekst je dio projekta “Domovini vjeran!” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Kako Berlin neizbježno želi postati dominantna vojna sila EU-a, njegove milijarde mogle bi ili izgraditi ili zamagliti Macronovu viziju europske obrane. Tako se i stoljetna francuska noćna mora – ona o rastućoj njemačkoj vojnoj moći, kako tvrdi portal „Politico“ – ponovno pojavljuje u novom obliku. Strahovi od invazije preko Rajne iz 19. i 20. stoljeća odavno su izbrisani francusko-njemačkim partnerstvom unutar europskih i atlantskih saveza. Štoviše, trenutni planovi Berlina da udvostruči obrambene troškove u Francuskoj su pozdravljeni kao bedem protiv ruske agresije i američkog povlačenja, naglašava Politico.

Kancelar Merz i ministar obrane Pistorius

Ipak, prema anonimnim vladinim dužnosnicima, francuski predsjednik Emmanuel Macron navodno je “opsjednut” ogromnom fiskalnom slobodom koju Njemačka posjeduje za ponovno naoružavanje u sljedećih pet godina, posebno u usporedbi s Francuskom koja ima financijskih problema. Boji se, navodno, invazije, ali ne francuskog teritorija, već vodeće pozicije svoje zemlje kao najučinkovitije vojno-diplomatske sile EU. Također ga brine hoće li se Njemačka milijarde iskoristiti za izgradnju ili će zamagliti njegovu viziju strateški autonomne europske obrambene industrije. Teoretski, obje zemlje su obvezane novim obećanjem članica NATO-a da će do 2035. potrošiti 3,5 posto BDP-a na obranu. No, dok Njemačka ima vjerodostojan plan za postizanje tog cilja do 2029., osim ogromnih potpora iz obrambenog fonda EU-a koje možda nikada neće vidjeti, Francuska nema vidljiv način da ispuni svoju obvezu prema NATO-u i smanji svoj proračunski deficit na 3 posto BDP-a u četiri godine. S obzirom na razliku između BDP-a i broja stanovnika, ovogodišnji obrambeni proračuni Njemačke i Francuske otprilike su usporedivi – 86 milijardi eura u Njemačkoj i 62 milijarde eura u Francuskoj. Međutim, Njemačka očekuje da će do 2029. trošiti 150 milijardi eura godišnje; dok će Francuska – čak i sa svojim novoproširenim obrambenim planovima – trošiti u najboljem slučaju 80 milijardi eura.

Porast francuskog obrambenog proračuna

Ipak, neki visoki francuski dužnosnici koji su govorili pod uvjetom anonimnosti odbacili su strahove da će nova njemačka vojna moć, a donekle i poljska – narušiti utjecaj Pariza u Bruxellesu. Tvrde da francuski “poseban” status unutar EU također proizlazi iz njezina globalnog vojnog dosega, stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a i njezinog nuklearnog odvraćanja. Francuski vojni zapovjednici koji su tražili da ostanu anonimni također su odbacili sposobnost Bundeswehra da postane učinkovita snaga nakon osam desetljeća povijesne averzije prema svemu što je vojno. Rekli su da su troškovi za sustizanje obrambene moći dobrodošli i važni, ali da će proći mnogo godina prije nego što njemačka vojska i zrakoplovstvo mogu parirati francuskim. Međutim, nastavlja Politico, neposredniji problem je smjer kretanja. Hoće li njemačko vojno jačanje pomoći u stvaranju strateški autonomnije europske obrambene industrije, stvaranju europskih radnih mjesta i jačanju europske ekonomske moći? Ili će ulagati u gotovu američku vojnu opremu i pogodovati industrijskim savezima s američkim obrambenim divovima?

Njemački kancelar Friedrich Merz ponekad se slaže s Macronom po tom pitanju, rekavši da porast obrambenih izdataka njegove zemlje mora imati europski „okvir“ i promicati „europski strateški suverenitet“. U drugim prilikama govorio je o „koalicijskom ugovoru“ unutar NATO-a i važnosti transatlantskog partnerstva. U svakom slučaju, sama veličina berlinske potrošnje u nadolazećim godinama neizbježno će učiniti njegovu obrambenu industriju ključnim igračem u europskim vojnim inovacijama i nabavi. A u prošlosti je velik dio njemačke industrije radije tražio partnerstva sa SAD-om ili se obraćao njemačkim start-upovima nego surađivao s etabliranim igračima u Francuskoj ili drugim zemljama EU-a.

Macron smatra da je sada vrijeme da se Europa okrene francuskim borbenim avionima

Držeći se ovog starog obrasca, Pariz je bio razočaran nedavnom odlukom Rheinmetalla da sklopi sporazum s američkom tvrtkom Anduril o proizvodnji dronova i projektila. No, iako je možda prekasno da se Njemačka odvikne od američkih borbenih zrakoplova, istina je da nikada ne može postojati čvrsta europska vojno-industrijska baza osim ako se zemlje EU-a ne udruže kako bi razvile oružje budućnosti. Stoga je ključno da Berlin i Pariz odmah uspostave obrazac za nadolazeće godine procvata i udvostruče svoju političku predanost francusko-njemačkoj suradnji u obrambenim inovacijama, obuci i nabavi. Prozor prilika je uzak  i nakon toga će biti prostora samo za provedbu već donesenih odluka, ocjenjuje „Politico“.

Većinsko mišljenje u Parizu je da će njemačko naoružavanje pokrenuti ova pitanja „industrijske ravnoteže“ mnogo prije nego što pokrene pitanja „političke ravnoteže“ unutar EU. Ali Merz također razumije da bi, osim ako nije ugrađena u europski konsenzus, njemačka vojna moć mogla postati politički problem i to ne samo za Francuze.

Unatoč tome, Francuska će s nestrpljenjem gledati na desetljeće koje je pred njom, budući da će Njemačka zadržati svoj status europske industrijske sile, a ujedno će postati – samo svojom veličinom – dominantna vojna sila unutar EU. Neugodna istina za Francusku jest da je, kada je riječ o stvaranju europske obrambene industrije, pa čak i potencijalnom brzom povećanju francuskih vojnih kapaciteta, strateška autonomija sada u rukama Njemačke, zaključuje Politico.

Francuska planira više nego udvostručiti broj rezervista u okviru šireg jačanja svojih vojnih kapaciteta. Mnogi se boje ruske agresije, objavio je prošli tjedan portal Deutshe Welle (DW) u tekstu pod naslovom „Jačanje europskih vojski počinje obukom pričuve”.

Više od dva desetljeća nakon što je Francuska ukinula obvezno služenje vojnog roka, desetine tisuća Francuza se sada prijavljuju u pričuvne jedinice. Broj operativnih pričuvnika naglo je porastao u posljednjih deset godina — s 28.000 u 2014. na više od 46.000 danas. Više od polovine njih je primila Kopnena vojska, dok je ostatak podijeljen između Mornarice i Zrakoplovstva.

Francuska Vlada, a o tome je pisao i portal Obris.org, želi da do 2035. godine taj broj bude više nego dvostruko veći: 105.000 pričuvnika, odnosno jedan na svaka dva aktivna vojnika, kao i da ponudi nove mogućnosti mladima da volontiraju. Taj cilj je u skladu s planovima predsjednika Emmanuela Macrona da značajno poveća ulaganja u vojsku na 64 milijarde eura u 2027. godini, što je dvostruko više nego 2017., kada je stupio na dužnost. U pozadini tih mjera je zabrinutost zbog sve agresivnije Rusije  kao i sumnja u to da Sjedinjene Američke Države s predsjednikom Donaldom Trumpom neće stati u obranu Europe. „Nikada naša sloboda nije bila toliko ugrožena“, rekao je Macron gostujući na televiziji prošlog mjeseca. „Moramo ubrzati napore za formiranje rezerve. Moramo pružiti mladima novi okvir za služenje.”

Umirovljeni francuski viceadmiral Patrick Chevallereau smatra da je Macronov potez „dobar korak” , iako upozorava da predviđeni vladin proračun tek mora biti potvrđen u francuskom parlamentu. „Ne treba nam samo više ljudi, potrebni su nam i specijalizirani kadrovi u ključnim sektorima kao što su dronovi i informacijske tehnologije“.

Novi pričuvnici se obučavaju u jedinicama kao što je 24. pješačka pukovnija u Versaillesu, smješten u prostranoj vojnoj bazi na oko četiri kilometra od čuvenog dvorca, navodi DW.

„Neki žele otkriti vojni svijet i vidjeti žele li mu se pridružiti s punim radnim vremenom. Neki dolaze zbog izazova prilagođavanja drugom svijetu, ili zato što je kasno da se pridruže aktivnoj vojsci“, rekla je poručnica Amelie, koja je vodila posljednju obuku. Kao i drugi u 24. pješačkoj pukovnniji, Amelie je i sama pričuvnica, a u civilnom životu radi kao carinska službenica. Sada provodi ljeto nadgledajući intenzivnu dvotjednu obuku i uvod u vojni život. Pričuvnici su starosti između 17 i 57 godina, bude se u 6 ujutro i često odlaze na spavanje u ponoć. „Uče kako sigurno nositi i koristiti oružje, stupati zajedno, koristiti kompas i komunikacijsku opremu“, rekla je Amelie o polaznicima, nabrajajući neke od zahtjeva na početnoj obuci. „Radimo na svim borbenim tehnikama koje vojna postrojba koristi.” Na obuci se koristi i bojevo streljivo. „Obuka je zaista rigorozna“, kaže Constance dodajući da poznaje i druge studente Sorbonne koji su prošli kroz isto. „Nemamo iste godine, iste poslove, ista znanja, ali učimo kako raditi zajedno.” Kao i Constance, 23-godišnji inženjer Gabriel prijavio se u pričuvni sastav jer je zabrinut za budućnost svoje zemlje. „Kao vojnik, neću komentirati političku ili ideološku komponentu“, kaže on, ponavljajući stav drugih pričuvnika koji su odbili otvoreno govoriti o ruskoj prijetnji: „Ali rat je na granici Europe, i to je signal da se moramo angažirati.“

Više europskih zemalja se angažira

Napori da se pojača vojna snaga ulažu se i drugdje u Europi, dok se pokušava odgovoriti na rastuće sigurnosne izazove. Prema izvještaju koji su nedavno objavili think-tank Bruegel i njemački Institut Kiel, Europi bi moglo biti biti potrebno još 300.000 dodatnih vojnika u kratkom roku da bi se odvratila ruska agresija – bez podrške SAD.

Litva, Švedska i Latvija su ponovno uvele obvezno služenje vojnog roka. Poljska je najavila planove da godišnje vojno obučava 100.000 civila. Njemačka također vodi kampanju za pričuvni sastav. Početni odziv je bio slab, pa ministar obrane Boris Pistorius upozorava da bi obvezni vojni rok mogao biti ponovno uveden ako se premalo ljudi prijavi.

Za razliku od Njemačke, u Francuskoj ankete pokazuju snažnu podršku jačanju vojske. Istraživanje IPSOS-CESI provedeno ranije ove godine pokazalo je da 86 % Francuza podržava vojnu službu. Jedna druga anketa je pokazala da je polovina mladih Francuza spremna da se pridruži vojsci ako dođe do rata. „Mislim da ljudi razumiju da možda moraju zaštititi ono što im je drago“, kaže viceadmiral Chevallereau. „Jačanje pričuve može biti način da se ojača veza između mlade generacije i vojske.“

Prilikom svog odlaska iz Hrvatske, pripadnici francuskog amfibijskog nosača helikoptera PHA “DIXMUDE” (L9015) i broda Obalne straže Republike Hrvatske OOB-31 “Omiš” proveli su zajedničko uvježbavanje u utorak. 15. srpnja 2025. godine na području južnog Jadrana .

Kako je objavilo Miistarstvo obrane RH,izvedene su vježbe taktičkog manevriranja (PASSEX) te vježba spuštanja spasioca na brod pomoću helikopterskog vitla (HELWINEX). Sve aktivnosti provedene su u skladu s NATO procedurama, čime je potvrđena visoka razina interoperabilnosti dviju mornarica.

Amfibijski nosač helikoptera francuske mornarice PHA “DIXMUDE” boravio je od subote, 12. srpnja, u luci Gruž u Dubrovniku u sklopu bilateralne vojne suradnje Republike Hrvatske i Francuske Republike.  Tijekom posjeta na brodu se nalaze 223 člana posade, a brodom zapovijeda kapetan bojnog broda Jocelyn Delrieu. “DIXMUDE” je u Dubrovnik uplovio nakon što je u Egejskom moru okončao bilateralnu interdisciplinarnu vježbu “ARGO-25” između Grčke i Francuske. To je samo dio aktivnosti koje će francuski nosač helikoptera provesti na Mediteranu i Crvenom moru otkako je 05. svibnja napustio matičnu luku u Toulonu.

Ovo je bio drugi posjet francuskog broda “DIXMUDE” lukama u Republici Hrvatskoj. Prvi posjet bio je 2019. godine kada je brod boravio u luci u Splitu., a tom prilikom posjetila ga je ekipa portala Obris.org“.

*Photo: MORH, F.Fieschi/X

Francuska će povećati obrambene izdatke na 64 milijarde eura u 2027., objavio je u nedjelju, uoči francuskog nacionalnog praznika, francuski predsjednik Emmanuel Macron, ne rekavši odakle će doći novac „Da  biste bili slobodni u ovom svijetu, moraju te se bojati, da bi te se bojali, morate biti moćni“, rekao je Macron pred visokim vojnim dužnosnicima uoči tradicionalne vojne parade u Parizu.  “Iako smo planirali udvostručiti obrambeni proračun do 2030., udvostručit ćemo ga do 2027. Za obranu će 2027. biti izdvojeno 64 milijarde eura, što je dvostruko više nego 2017. To je novi, povijesni i proporcionalni napor“, dodao je Macron.

Macronov govor o oružanim snagama – što je francuska tradicija uoči vojne parade povodom Dana Bastille 14. srpnja – dolazi neposredno nakon prošlomjesečnog summita NATO-a, gdje su se saveznici obvezali povećati temeljnu obrambenu potrošnju na 3,5 posto BDP-a do 2035. Europske zemlje članice NATO-a žele odvratiti ekspanzionističku Rusiju dok se istovremeno pripremaju za smanjeno američko vojno sudjelovanje na kontinentu, smatra ugledni Politico. Francuski predsjednik prvi je put u siječnju nagovijestio da će Francuska morati povećati vojnu potrošnju za više od 3 milijarde eura već predviđenih za 2026. i 2027. u sedmogodišnjem neobvezujućem zakonu o vojnom planiranju.

Kako bi pripremio javnost za povećanje potrošnje u kontekstu napregnutih javnih financija zemlje, Macron je u petak zatražio od načelnika obrambenog stožera, generala Thierryja Burkharda, da otkrije prijetnje s kojima se Francuska suočava – uglavnom prijetnje potiču od Rusije.

Novi novac neće se posuđivati, već će se generirati kroz “veću aktivnost i veću proizvodnju“, rekao je Macron u nedjelju, dodajući da će premijer François Bayrou iznijeti detalje kada u utorak predstavi glavne stavke francuskog proračuna za 2026. godinu. Dok se očekuje da će Bayrou iznijeti ukupno smanjenje potrošnje od 40 milijardi eura, francuski obrambeni proračun povećat će se za 3,5 milijardi eura u 2026. i 3 milijarde eura u 2027., rekao je Macron u svom obraćanju. Ažurirani zakon o vojnom planiranju bit će predstavljen na jesen, a ciljevi uključuju povećanje zaliha dronova i streljiva, protuzračnu obranu; i elektroničko ratovanje. Govor francuskog predsjednika održan je uoči ažuriranja Nacionalnog strateškog pregleda zemlje, koji će biti objavljen kasnije ovog tjedna. Očekuje se da će reći da će budućnost kontinenta biti određena “kontinuiranom, trajnom ruskom prijetnjom na europskim granicama“.

Uoči ove najave, načelnik francuskog Glavnog stožera obrane Thierry Burkhard opisao je Rusiju kao trajnu prijetnju, prenosi  Politico. On je naglasio da ruske podmornice “redovito ulaze u sjeverni Atlantik, a zatim se ponekad spuštaju u Sredozemno more” kako bi “nadgledale područja koja su važna za Francusku“. Osim Rusije, Burkhard je također istaknuo da napetosti u drugim dijelovima svijeta – uključujući Bliski istok – doprinose ionako zahtjevnoj situaciji za francuske trupe. Naglasio je da su “neobuzdana upotreba sile” i “navikavanje na nasilje” postali definirajući elementi globalnog krajolika. Iako je izbjegavao izravan poziv na povećanje vojnih izdataka, Burkhard je rekao da pronalaženje najboljeg načina za suočavanje s tim izazovima “vjerojatno ima svoju cijenu”.