Uskoro bi u Hrvatsku trebali stići prvi helikopteri UH-60M Black Hawk – već u siječnju očekuju se prve letjelice, da bi u ožujku isporuka bila u potpunosti završena. No veliko je pitanje kamo ćemo ih smjestiti, jer hangaru u vojarni u Lučkom nema ni traga. Ministarstvo obrane je u srpnju ove godine od saborskog Odbora za obranu tražilo mišljenje za 32 milijuna kuna bez PDV-a (0dnosno oko 40 milijuna kuna s PDV-om) vrijedan posao izgradnje hangara za Black Hawkove. Tada je državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop rekao kako je „nama na neki način obaveza do isporuke helikoptera provesti adaptaciju i izgradnju adekvatne infrastrukture na odabranoj lokaciji“. Za to je u ovoj godini bilo namijenjeno 17 milijuna kuna, a u sljedećoj – 23 milijuna kuna. Saborski Odbor dao je zeleno svjetlo, no javna nabava pokrenuta je tek 3 mjeseca kasnije. Natječaj je objavljen u Elektroničkom oglasniku Narodnih novina 7. listopada, s rokom dostave ponuda do 22. listopada – što je samo prvi stupanj u postupku nabave i odnosi se na eliminaciju ponuditelja koji ne zadovoljavaju uvjete. No i bez toga, već tada je i laicima bilo jasno da će izgradnja hangara kasniti, što je danas, puna dva mjeseca kasnije – i više nego izvjesno. Naime, danas se stvaraju tek uvjeti za početak provedbe drugog stupnja nabave, jer prema MORH-ovoj dokumentaciji – „Naručitelj će donijeti odluku o nedopustivosti sudjelovanja/pisani poziv za dostavu ponude za II stupanj nadmetanja, u pisanom obliku, najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za dostavu ponuda/zahtjeva za sudjelovanje“.

Što je MORH tražio?

Sve je još (samo) na papiru

Prema tehničkoj specifikaciji, MORH namjerava za potrebe smještaja helikoptera UH-60M Black Hawk izgraditi novi hangar s pripadajućom stajankom, ukopani spremnik vode za sprinkler sustav s pumpnom stanicom, kao i ukopani spremnik vode za hidrantsku mrežu, te prostor za privremeno odlaganje otpadnog kerozina. Novi hangar, maksimalne veličine 81,35*42,83 u metrima, trebao bi biti smješten „na zapadnom dijelu sjevernog dijela parcele“ u vojarni u Lučkom, između dva postojeća hangara sa stajankom i ukopanog spremnika goriva. Osim smještajnog dijela za same helikoptere, hangar bi trebao sadržati i prostor za održavanje. Osim toga, planirano je i izvođenje novih internih prometnica kako bi hangar imao i kolni pristup, te parking za 10 parkirališnih mjesta.

Kako je Ministarstvo obrane mislilo na vrijeme izgraditi hangare za helikoptere Black Hawk, ostaje velika misterija. Iako se mjesecima ranije govorilo i najavljivalo da novi američki helikopteri stižu u prvom kvartalu 2022. godine, Ministarstvo obrane u listopadskom pozivu za javnu nabavu izgradnje hangara izričito navodi: „Predviđeno vrijeme početka radova određeno je datumom potpisa ugovora o javnoj nabavi, a vrijeme trajanja radova, sukladno usvojenom dinamičkom planu, 15 mjeseci“. Dakle, da je nabava i provedena, i da se s izabranim izvođačem radova potpisao ugovor momentalno, krajem listopada ili početkom studenog ove godine (što je iz vidljive dokumentacije nemoguće), radovi u Lučkom svejedno ne bi bili gotovi prije proljeća 2023. godine, dakle punih godinu dana nakon što su se Black Hawkovi već „udomaćili“ u Hrvatskoj.

Milanović: privremeno na Plesu

O kašnjenju izgradnja hangara za Black Hawkove prošloga je tjedna, točnije u petak 3. prosinca, govorio i predsjednik RH Zoran Milanović. On je u kontekstu povećanja cijene Rafalea, odnosno predviđenog iznosa PDV-a, rekao:

„Ako imate veće troškove na stavci PDV-a, to vam opterećuje proračun. To znači, dakle, 20 posto manje za žlice, viljuške, toaletni papir, Bradleye… za hangare… za hangare…” I to upravo za hangare za helikoptere Black Hawk, rekao je Milanović: “Dakle, mi smo prije tri godine donijeli odluku o kupovini 2 američka helikoptera Black Hawk. Dva nam poklanjaju, dva kupujemo. To je zamjena postojeće flote, koja je ruska… koja je kvalitetna ali nije perspektivna… Dakle, to je sve dobra roba. Ali, iz niza drugih razloga, dakle, kupuje se američko, odnosno, zapadno. To je ugovoreno prije tri godine. Naši piloti se vraćaju, i posade, sa obuke. Tehničari se vraćaju. Sve što je Ministarstvo vanjskih poslova…  ovaj, obrane… trebalo napraviti je – raspisat javni natječaj, i izgradit dva hangara, ili hangar, u Lučkom. U Lučkom. Jer ti helikopteri ne mogu stajat kod bake u smočnici, niti na vjetrometini, nego ih se treba čuvat u hangarima. Odite u Lučko, i pogledajte jel lopata zakopana?

UH-60M – oprema koja nije za “ledinu”

Helikopteri dolaze sutra. Dakle, zadnji će doći u ožujku. Sad da se krene kopati, a neće, jer Banožić nije u stanju, i Plenković, organizirat bilo kakav natječaj… pa tako ni za obnovu u Zagrebu. Novci propadaju. Radi se o hangarima koji vrijede desetke milijuna kuna, ne eura. Dakle, sitnica. I što ćemo sad raditi? Sad ćemo na Plesu, dakle, ne na Lučkom, deset kilometara dalje, te helikoptere stavit u postojeće hangare. Ali, u tim hangarima nije bakina zimnica, nego neke druge vrijedne stvari – koje će, logikom manje štete, morat ić na kišu i snijeg. Tko će za to odgovarati? Dakle, za taj kriminalni nemar. Za uništavanje resursa Hrvatske vojske. Ili možda ne trebaju hangari? Dakle, kupuješ vrhunski proizvod – dva kupuješ, dva ti daruju – dakle, Amerikanci su nam darovali dva helikoptera… Dva smo kupili. Obučavamo ljude. To košta. I nisi u stanju, dakle, ono… ofarbati garažu. Dakle… Mislim, ja stvarno ne uspijevam nać odgovor na pitanje – kako je moguće da se tako nešto događa? Kako je moguće da se nije, dakle, iskoristila praktički ni lipa do sada od europskog novca, i novaca za obnovu… Kak je to moguće?“.

Kroz bujicu pitanja kako je to moguće, Milanović je najavio da će ovoga puta povesti sa sobom i novinare da razgledaju „Potemkinova sela“ u Lučkom: „Odnosno, to nisu ‘Potemkinova sela’, to su ‘španska sela’… Potemkinova sela bar imaju fasade… Ovdje nema ničega“.

Prema postojećem DPR-u, koji je donesen upravo u premijerskom mandatu Zorana Milanovića, vojarna u Lučkom proglašena je neperspektivnom, zbog čega je bilo predviđeno njeno napuštanje do 2019. godine. Sve je to bio plan u trenutku kada se namjeravalo krenuti u veliku rekonstrukciju vojarne „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. No umjesto toga, i unatoč još uvijek važećem DPR-u, 2017. godine u vrijeme ministarskog mandata Damira Krstičevića odlučeno je da vojarna u Lučkom – u kojoj je inače smještena Eskadrila višenamjenskih helikoptera (EVH) – ipak dobije priliku za novi život. Pojačanje postojećoj floti EVH trebali bi činiti upravo novi američki helikopteri, no bolji život za Lučko nikako da počne.

Proračunski prioriteti – infrastruktura za UH-60M i VBA

Uvođenje helikoptera UH-60M Black Hawk u operativnu upotrebu jedan je od glavnih prioriteta Ministarstva obrane, potvrdio je na sjednici saborskog Odbora za obranu 30. studenog ove godine državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop. Objašnjavajući pojedine stavke proračuna za iduću godinu, Jakop se dotaknuo i projekta Black Hawk:

Prezentacija o nabavi UH-60M iz prosinca 2019.

„Ovdje se radi o 183,6 milijuna kuna. Cilj projekta je uvođenje navedenog helikoptera u operativnu uporabu s ciljem dostizanaj nove sposobnosti prije svega za specijalne zračne operacije. Znači, 2019. smo praktički pokrenuli projekt, 2026. je cilj da se taj projekt zatvori. Ukupna vrijednost je negdje 1,16 milijardi bez troškova adaptacije i izgradnje namjenske infrastrukture. Znači, radi se o 4 helikoptera – od toga 2 su donirana i 2 su kupljena – donirana od SAD. Radi se o paketu integralne logističke potpore, znači uz to – uz helikoptere – alati, mjerni uređaji, pričuvni dijelovi, potrošni materijali i drugo, obuka osoblja, te adaptacija i izgradnja namjenske infrastrukture, tzv. ‘full package’ koji bi trebao osiguravati nesmetanu uporabu tih sredstava. Tijekom ’21. isporučen je i zaprimljen dio opreme – znači govorimo o alatima, mjernim uređajima, pričuvnim dijelovima, potrošnom materijalu u vrijednosti od oko 15 milijuna dolara. Ostatak će biti isporučen prije isporuke helikoptera. Mi očekujemo da će prva dva biti isporučena u siječnju, a preostala dva u ožujku 2022. godine“.

Paralelno s ovim procesom teče i obuka pilota te zrakoplovnih tehničara, od kojih je jedan dio već i završio svoju obuku u SAD. Da bi cijeli projekt bio spreman, potrebna je i prilagodba infrastrukture, rekao je Jakop krajem studenog:

„Naša obaveza je da na letjelištu Lučko iz kojeg će operativno djelovati ti helikopteri… da se to adaptira, osigura namjenska infrastruktura, i to će predstavljati dodatni trošak – procjena je oko 50 milijuna kuna. To je jedan svakako od prioriteta u sljedećoj godini jer to nije samo za dostizanje ove sposobnosti specijalnih zračnih operacija. To je na neki način i polako prelazak na zapadnu tehnologiju za koju smo se na neki način opredijelili“.

Dakle, bez obzira što prvi helikopteri Black Hawk stižu već za mjesec il dva, gradnja njihovog smještaja počet će tek nakon što oni dođu. I tu je predsjednik RH potpuno u pravu – čija je to odgovornost? Tim više što se radi o unaprijed planiranoj aktivnosti, pa opravdanju da je „dolazak helikoptera iznenadio“ nema mjesta?!

Ovim tempom i s ovim navikama planiranja, već sada bi nužno trebalo započeti i s izgradnjom infrastrukture za prihvat novih višenamjenskih borbenih aviona ne bi li – jednom kada dođu – sve bilo spremno. No, prema dosadašnjem iskustvu, i to će kasniti.

„Jako dobar“ i „vrlo kvalitetan“ remont helikoptera Mi-171Sh dobio je novi nastavak. Radi prevencije loših vijesti u medijima, zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec sazvao je danas press-konferenciju na kojoj je objavio još loših vijesti – od sinoć, svih 5 donedavno operativnih remontiranih helikoptera Mi-171Sh ne leti, već su u postupku popravka slučajno otkrivenog nedostatka. Drugih pet helikoptera Mi-171Sh ionako ne lete već neko vrijeme, budući su ili na redovnom održavanju, ili čekaju uklanjanje nedostataka iz prethodnih post-remontnih reklamacija.

„Tema je interesantna, ali nije dramatična“, započeo je general Križanec današnju press-konferenciju, odmah potom objašnjavajući o čemu se radi:

„Jučer poslije podne, iza 15 sati, smo dobili informaciju o određenoj tehnološkoj grešci koja se potkrala tijekom remonta helikoptera Mi-171Sh. Nakon toga smo odlučili da prekinemo uporabu helikoptera, poduzeli mjere da se ne prekine pripravnost helikoptera za hitno medicinsko zračno prevoženje na Krku, znači upućen je helikopter iz 395. Eskadrile transportnih helikoptera iz Divulja na Krk i u roku od 3 sata ponovno je bila spremna pripravnost na Krku. S tim da u međuvremenu nije bilo zahtjeva za medicinsko prevoženje. Istaknuo bih još da jučer, prije 15 sati, su provedena 2 medicinska leta na Krku – znači, 2 života su spašena.

Nakon toga smo poslije podne pa do kasno u noć sjeli s djelatnicima ZTC-a, povezali se i sa ruskim izvođačem koji je bio i odgovoran za taj dio… intenzivne konzultacije kako i što dalje… razriješiti problem, došli smo do određenih zaključaka, predložili mjere i postupili po njima danas tijekom dana“.

Od ranoga jutra su djelatnici ZTC-a i zrakoplovni tehničari iz sastava HRZ-a uklanjali greške na u Lučkom bazirana 4 helikoptera Mi-171Sh, dok će se na petom greška ukloniti tijekom petka.

O čemu se radi?

Tehnološka greška odnosi se na krivo postavljene cijevi u hladnjaku ulja, ili kako je to plastično objasnio zapovjednik HRZ-a:

„Drugim riječima, ulje kojim se podmazuje motor je prolazilo kroz hladnjak, ali drugačijim putem od zamišljenog. Samim time, hladnjak je i dalje ispunjavao svoju funkciju, i sustav filtriranja ulja, sustav za otkrivanje opiljaka, je funkcionirao. Znači, nemamo indikaciju bilo kakve štete. Sa 99,99 posto sigurnosti možemo reći da je banalna greška, ali naši standardi u smislu sigurnosti su takvi da nećemo to dopustiti i morali smo promijeniti položaj crijeva i zamijeniti ulje u tom motoru. Na svih 10 helikoptera“.

Ovu je grešku otkrio ruski inženjer koji je u sklopu reklamacija na jednom od helikoptera Mi-171Sh provodio intenzivnija ispitivanja:

„On je to zamijetio, upozorio nas, istog trena smo alarmirali svoje tehničare koji su pregledali sve helikoptere, potvrdili su da je na svim helikopterima krivo montiran taj dio, te dvije cijevi na hladnjaku, i samim tim smo došli do zaključka da ćemo zaustaviti uporabu i vidjet koji su nam daljnji koraci jer ne želimo ništa riskirati. I evo, reko sam vam, znači tijekom današnjeg dana, do ove press-konferencije, je otklonjeno to na 4 helikoptera. Sam postupak – odšarafi, zamijeni, ispusti 17 litara ulja, stavi 17 novih litara ulja unutra …“.

Sami korisnici, HRZ, odnosno piloti 194. Eskadrile višenamjenskih helikoptera, tijekom uporabe helikoptera Mi-171Sh nisu imali nikakvih indikatora da nešto ne valja – svi parametri rada i nadzora rada uljnog sustava motora su bili „u zelenom“, tvrdi zapovjednik Križanec:

„Znači, , nismo imali povišene temperature, nismo imali čudna očitanja tlakova, jel, tako da ta greška se nije mogla uočiti tijekom eksploatacije. Tu bih želio naglasiti da ni u jednome trenutku nije bila dovedena u pitanje sigurnost posade ili helikoptera, putnika, bolesnika, i sve što smo mi radili već je isključivo, eto, greška primijećena, reagirali smo na vrijeme i istog trena sam izvijestio o tome i načelnika GS, i ministra obrane. Prema mojim spoznajama, o tome je izviješće dobila i Predsjednica,  i to je otprilike glavni neki… glavne neke činjenice vezane uz to što se dešavalo jučer“.

Jedini razlog zbog kojeg se ta tehnička greška nije otkrila je da – nije još došlo vrijeme za pregled:

„Da smo imali neku indikaciju da je ovo sigurnosni problem koji može i mora zapriječit daljnju uporabu, reagirali bi i prije. Činjenica vam je da i u našem procesu pregleda helikoptera nismo još došli do 300 sati pregleda jer bi mi to najvjerojatnije i sami otkrili. Znači, radovi koji obuhvaćaju taj dio i segment se provode na 300 sati, mi smo sada na nekih 200 sati eksploatacije helikoptera – prvih koji su izašli s remonta“.

Što dalje?

Od završetka remonta pa do danas ukupno 10 helikoptera Mi-171Sh imali su 1.100 sati naleta, od toga su dva helikoptera imala i po 50 sati u NATO operaciji KFOR na Kosovu, i to bez kvarova i bilo kakvih primjedbi, što je samo dokaz da je remont uspio, ističe general Križanec. No sve je ovo, kaže, normalan tijek stvari:

„Dal’ će bit još reklamacija? Vjerojatno da. Svi mi radimo svoj posao i nastojimo zaštititi interes MO kako bi se svi nedostaci otklonili u jamstvenom roku, a ne kasnije kada će to padat na teret Ministarstva, odnosno na proračun za održavanje HRZ-a“.

U ovom slučaju, kaže Križanec, „ruski izvođač je priznao svoju grešku još sinoć, i svi radovi i sav materijal će se naplatiti njima“.

Do današnjeg dana, reklamacija je bilo „ispod 200“, rekao je zapovjednik Križanec, od čega je otklonjeno 2/3, dok je 1/3 u procesu realizacije. Sve dosadašnje reklamacije odnose se na 4 vrste nedostataka koje se, sukladno ugovoru, dijele u 4 kategorije – (1) količina, (2) kvaliteta, (3) ispravnost i (4) nomenklatura.

„Količina – ukoliko nije isporučeno ono što je ugovorom propisano, znači manje od ugovorenog. Kvaliteta – ukoliko nešto nije sukladno očekivanoj kvaliteti. Nomenklatura – ako su upisani krivi brojevi. I kad zbrojite u te 4 kategorije sve reklamacije – ispod 200 ih je bilo. Zadnji put sam vam rekao – neke reklamacije su se odnosile na banalne stvari. Međutim, ne želimo ništa preuzimati na teret Ministarstva obzirom da smo u jamstvenom roku. Niti jedan kvar ili nedostatak, nesukladnost po ugovoru, ne želimo trošiti novce poreznih obveznika jer smo to platili već kroz iznos od 206 milijuna kuna za remont. Ono što je ključno opet u tom svemu, remont je završen na vrijeme, međutim – za zadnja 3 helikoptera je došlo do kašnjenja od 6, 32, 35 i 42 dana. To je sad predmet povjerenstva koje treba utvrdit da li je to kašnjenje uzrokovano višom silom ili nije, i da li će se aktivirat ugovorene kazne propisane ugovorom“,

pojasnio je general Križanec, ne želeći ulaziti u moguću naplatu penala, budući je HRZ tek krajnji korisnik, a ugovor o remontu ipak je potpisan između Ministarstva obrane i ZTC-a. Baš zato treba posebno napomenuti da predstavnici ni jedne od ovih dviju civilnih strana danas nisu izašli pred javnost zajedno s dvojicom visokih časnika HRZ-a.

Nema drame! Zanimljiva je to formulacija koju smo prvi puta mogli čuti 2014. godine zbog problema nakon remonta MiG-ova u Ukrajini, a koju je danas ponovio zapovjednik HRZ-a povodom problema s remontiranim helikopterima Mi-171Sh. No tu je i bitna razlika. MiG-ovi 21 išli su na svoj posljednji remont nakon 30+ godina životnog vijeka, u trenutku kada za njih više gotovo pa i ne postoje iole svježi originalni dijelovi, a ruski ih proizvođač više nije mogao ili nije želio uzeti pod svoje. Za razliku od MiG-ova, helikopteri Mi-171Sh na svoj su prvi remont otišli protekom tek 10 godina životnog vijeka, a izbor ruskog partnera ZTC-u opravdavao se kao „najbolji mogući“ jer ipak proizvođač zna najbolje. A onda su u samo tjedan dana „dječje bolesti“  remontiranih Mi-171Sh uznapredovale kao korona virus – od 160 reklamacija došlo se na 200, a od 5 raspoloživih helikoptera na današnja 4, sutra možda i 5. Nema drame, bit će toga još!

Iskoristivši Dan Eskadrile višenamjenskih helikoptera, te nekadašnji Dan 94. zrakoplovne baze u Lučkom, Ministarstvo obrane otvorilo je ovaj radni tjedan prezentacijom 10 remontiranih helikoptera Mi-171 Sh. Na stajanci u 91. ZB na Plesu bilo je njih 8, dok su dva Mi-171 Sh odnedavno opet na Kosovu, u NATO operaciji KFOR.

Tijekom protekle 2 godine remont ovih helikoptera izazvao je mnogo kontroverzi – od toga da je Ministarstvo obrane prekasno krenulo u njegovo dogovaranje, preko izbora ruskog remontnog zavoda, pa do ugovora navodno nepovoljnog za domaći Zrakoplovno-tehnički centar (formalnog izvršitelja radova remonta helikoptera za MORH). No na jučerašnjoj prezentaciji govornici su se trudili opovrgnuti negativne konotacije koje su pratile taj veliki posao, a vrhunac je bio i kratak let iznad Zagreba helikopterom Mi-171 Sh na kojeg su, zahvaljujući ministru obrane, na kraju ipak bili pozvani i svi novinari (nauštrb visoko pozicioniranih dužnosnika Ministarstva obrane, GS OS RH i HRZ-a). Ruska strana je na prezentaciji bila predstavljena u liku Anvara Azimova, veleposlanika Ruske Federacije u RH, vojnog izaslanika brigadira Valerija Volkova, te zamjenika generalnog direktora kompanije „Russian Helicopters“ („Вертолеты России“) Igora Čečikova. Prisutan je bio i Franjo Sremić, predsjednik Nadzornog odbora ACM-a, tvrtke-posrednika u ovom poslu, kojeg s MORH-om veže suradnja još iz ’90-ih i vremena Vladimira Zagorca.

Ruski partneri u remontu Mi-171 Sh

Ruski veleposlanik u RH Anvar Azimov i ministar obrane Damir Krstičević

Ukupno 10 helikoptera Mi-171 Sh nabavljeno je 2007. godine preko rješavanja klirinškog duga s Ruskom Federacijom. Od tada pa do odlaska na remont krajem 2017. godine ti su helikopteri ukupno odradili 11.350 sati leta, uključujući i 3.000 sati u NATO operaciji KFOR na Kosovu. Nakon što su sredinom 2017. istekli međuremontni resursi, MORH nije imao izbora nego osigurati novi remont za ove ipak još uvijek mlade helikoptere. Izbor je pao na Zrakoplovno tehnički centar, koji je za posao vrijedan 206,9 milijuna kuna uzeo i podizvoditelja, rusku tvrtku „Russian Helicopters“. Koliko je ruski „podizvoditelj“ važan u ovome poslu, zorno je na jučerašnjoj prezentaciji pokazao i izbor govornika – dok je ruski veleposlanik Azimov hvalio kvalitetu ruskog dijela posla, ni slovca se nije čulo od predsjednika Uprave ZTC-a Ivice Grebenara. Samo je ministar obrane Damir Krstičević rekao:

„Posebno me veseli i što je nositelj ovog remonta bio naš ZTC, tvrtka od značajnog interesa za naše Ratno zrakoplovstvo. Oni su zajedno sa podizvoditeljima radova odradili sjajan posao i stekli vrijedno iskustvo koji će iskoristiti za dalji razvoj vlastitih sposobnosti. Ovim remontom uposleni su kapaciteti ZTC-a na duži vremenski period, a ujedno je i povećana sposobnost u obimu i kvaliteti tehničkog održavanja helikoptera Mi-171Sh“.

Bilo kako bilo, helikopteri su ZTC-u postupno predavani od prosinca 2017. do srpnja 2018. godine, da bi od prosinca 2018. pa do danas helikopteri bili postupno vraćani u matičnu postrojbu nakon odrađenog remonta i uklonjenih eventualnih naknadno uočenih nedostataka.

Kako je izgledao remont Mi-171 Sh?

Brigadni general Michael Križanec, zamjenik zapovjednika HRZ-a, bojnik Dubravko Radić, zapovjednik EVH i tehničar letač desetnik Goran Bezuk

Brigadni general Michael Križanec, zamjenik zapovjednika HRZ-a i načelnik Stožera HRZ-a, u svojoj prezentaciji o remontu Mi-171 Sh ukratko je opisao kako izgleda remont ovakvih letjelica. „Remont kao najsloženiji i najkompleksniji oblik održavanja podrazumijeva rastavljanje helikoptera do zadnjeg vijka, pregledavanje cijele konstrukcije, hidrauličkog sustava, pneumatskog sustava, motora, reduktora…“, rekao je Križanec, usput spomenuvši i kako je samo glavni reduktor na Mi-171 Sh težak koliko i čitav helikopter Bell 206 – više od 900 kilograma.

„Zamislite da se sa helikoptera skine sve, apsolutno sve, čak i boja, ukloni se do zadnjeg vijka, napravi se defektoskopsko istraživanje da se vidi da li ima pukotina, da li ima negdje kvarova ili lomova u samoj strukturi helikoptera. Svi agregati koji su išli na remont van su bili pakirani, izvezeni i remontirani u certificiranim tvornicama podizvođača, vraćeni… Sam trup je populariziran, obojan, proban i isporučen na stajanku ovakav. Znači, zamislite samo da svaki vijak koji mora biti na određenom mjestu ima crvene crte koje pokazuju u kojem smjeru je zatvoren ili otvoren… Dakle, bojanje, označavanje … svi sustavi, svi agregati do zadnjeg vijka rastavljeno  i ponovno sastavljeno“,

rekao je Križanec, napominjući da na remontiranim helikopterima nema ničeg novog, jer je ugovoren remont postojećeg stanja bez ikakvih modernizacija. Jedino su napravljene manje modifikacije sustava osvjetljenja instrument ploče, objasnio je Križanec, kako bi helikopteri bili još više prilagođeni za uporabu NVG-a, odnosno naočala za letenje noću. Ministar obrane Damir Krstičević posebno se osvrnuo na neke ranije kritike u javnosti kako ovim radovima nije predviđen i remont oružnih sustava na Mi-171 Sh.

„Na ovim helikopterima remontirani su svi sustavi helikoptera, uključujući i oružne sustave, čime je osiguran puni međuremontni resurs tako da helikopteri nisu izgubili niti jednu sposobnost koju su imali prije remonta, uključujući i oružne sustave“,

napomenuo je Krstičević.

Iako je načelnik GS OS RH general Mirko Šundov rekao kako je remont „realiziran uglavnom u skladu s ugovornom dinamikom“, Križanec je u prezentaciji spomenuo da je bilo nekih manjih kašnjenja, koja su „uzrokovana višom silom“: „To je nešto na što ZTC niti ‘Vertoljeti Rosiji’ nisu mogli utjecati. Drugim riječima, ja smatram da… Odnosno, koliko ja znam, ne bi trebalo biti plaćenih penala jer višu silu ne može nitko predvidjeti“.

Što se postiglo remontom?

Nakon obavljenog remonta, HRZ-ovi helikopteri Mi-171 Sh dobili su još 8 godina međuremontnog resursa, ili 2.000 sati naleta raspoloživih na svakom helikopteru, rekao je brigadni general Michael Križanec. Od siječnja ove godine, postojećih 10 letjelica ostvarilo je ukupno 700 sati naleta, uključujući i probne letove. Godišnji plan naleta je između 150 i 200 sati po helikopteru, a određeni broj sati istaknut je i u ruskoj garanciji. Ukoliko generala Križanca ne vara sjećanje, garantni rok je 18 mjeseci i 300 sati naleta, međutim:

„Možda bi čak nešto resursa moglo i ostat neiskorišteno, ali i ovo vrijeme i sati su nam bitni jer ćemo proći kroz sva godišnja doba i svi helikopteri će proći i KFOR i sve ostalo pa ćemo vidjeti kako se ponašaju u eksploataciji . Znači, ne očekujemo nikakve probleme u tome“.

Helikopteri Mi-171 Sh i nadalje će biti stacionirani u vojarni u Lučkom, u kojoj je i sjedište Eskadrile višenamjenskih helikoptera. Prema postojećem DPR-u, vojarna u Lučkom trebala je do kraja ove godine bili napuštena, no MORH nam je još 2017. potvrdio da se to neće dogoditi, već će upravo zbog Eskadrile višenamjenskih helikoptera ta baza ostati perspektivna. Još tada je na pitanje portala Obris.org MORH odgovorio da će se „ulaganja u infrastrukturu provoditi u skladu s planovima, potrebama i mogućnostima MORH-a i OS RH“, a isto je jučer potvrdio i ministar Krstičević. No kada će za Lučko zaista osvanuti ikakvi bolji dani, ne zna se.

Sudbina Mi-8

Dok je jučer većina govornika isticala da je najveća vrijednost ovog remonta to što Hrvatska opet ima 24 transportna helikoptera, postavilo se pitanje što će biti s helikopterima Mi-8. Ti su helikopteri (inačica T i MTV1) nabavljeni još u vrijeme Domovinskog rata, 1992. i ’93. godine, uz životni vijek od 35 godina. Većini letjelica taj životni vijek ističe do 2026. godine, dok jednom od njih, tzv. „bolnici“ (zbog opreme za zbrinjavanje ranjenika i bolesnika) životni vijek ističe 2034. godine. „Dobili smo određene informacije koje nam daju nadu da postoji mogućnost i produljenja tog međuremontnog, tj. životnog vijeka helikoptera s još jednim remontom, što nas stavlja u lagodnu poziciju u razmatranju kako i šta dalje“, oprezno je izjavio brigadni general Križanec, dodavši kako bi takav remont „osmicama“ produžio životni vijek na razdoblje od 2032. do 2034. godine:

„Međutim, ja ne mogu špekulirati što će Ministarstvo obrane napraviti sa svojom imovinom – da li će to razmatrati za remont za daljnju uporabu, ili za remont pa za ustupanje ili prodaju. To su sve stvari koje su otvorene i stavljaju nas, kažem, u komotnu poziciju obzirom na ovu helikoptersku komponentu i helikopterske sposobnosti koje ima Ratno zrakoplovstvo“.

A ruski partner?

Veleposlanik Azimov razgledava kutiju s Mi-35 koju drži zapovjednik HRZ-a Mato Mikić

Naznake o mogućem remontu za helikoptere Mi-8 vuku prema ruskoj strani i ruskim remontnim sposobnostima. Ne preuveličavajući očekivanja, ruski veleposlanik u RH Anvar Azimov u svom je govoru naglasio: „Jako smo zahvalni rukovodstvu Ministarstva obrane i kompanije ZTC što su se obratili… donijeli ispravnu odluku i obratili se tvrtki „Vertoljeti Rusiji“ za suradnju u izvršenju ovog kapitalnog remonta. Mi smo realni i znamo koje su zadaće stavljene pred OS RH kao članicom NATO-a. U našoj suradnji s Hrvatskom i u vojno-tehničkoj suradnji nema nikakve politike, samo želimo biti korisni u učvršćivanju borbenih sposobnosti vaše prekrasne zemlje. I ako vam možemo biti korisni u nekim drugim projektima izvolite se uvijek obratiti i mi ćemo učinit sve da budemo prijateljski i koristan partner“. Ruski gosti hrvatskim su domaćinima donijeli i poklon – maketu helikoptera Mi-35M. Ostaje pitanje da li je maketa upravo ovog helikoptera podsjetnik na nedavnu rusku prodaju 4 komada Mi-35 susjednoj nam Srbiji, ili tek mala reklama za rusku vojnu industriju u slučaju da se Hrvatska odluči na daljnju suradnju.

U četvrtak, 1. kolovoza, 15 pripadnika Eskadrile višenamjenskih helikoptera krenulo je na Kosovo, kao nova hrvatska rotacija u NATO operaciji KFOR. Osim ljudstva koje čini 31. HRVCON, put Kosova su krenula i 2 helikoptera – ovoga puta dva Mi-171 Sh, službenih oznaka 220 i 221. To je prvi put da se nakon ruskog remonta ovi helikopteri upućuju u međunarodnu misiju. Kako je dan nakon odlaska zrakoplovne sastavnice HRVCON-a na Kosovo priopćilo Ministarstvo obrane:

„Helikopteri Mi-171 Sh, oznaka 220 i 221, uspješno su odradili potreban broj od sto sati naleta nakon remonta i pokazali se operativno spremnim za izvršavanje zadaća te će u operaciji potpore miru u Republici Kosovo zamijeniti transportne helikoptere Mi-8 MTV1. Temeljne zadaće u području KFOR-a bit će im prijevoz snaga, tereta i sredstava, zadaće izviđanja te održavanje sposobnosti snaga brzog odgovora (Quick Reaction Forces – QRF).“

Helikopter s oznakom 220 nedavno je bio dio „static displaya“ na TT zboru povodom Dana OS RH na zagrebačkom Jarunu, kao dokaz da remont dobro napreduje. Ta je letjelica ujedno bila i prva koja je nakon remonta primljena u operativnu uporabu u HRZ, te jedna od ukupno 4 koje su se do kraja svibnja vratile s remonta.

Već sredinom lipnja, točnije 12. lipnja, na sjednici saborskog Odbora za obranu u sklopu rasprave o Godišnjem izvješću o obrani ministar Damir Krstičević izvijestio je zastupnike o tijeku remonta i najavio je skori angažman ovih helikoptera u operaciji KFOR.

„Nastavljeni su radovi na remontu 10 helikoptera Mi-171 Sh, a u ovom trenutku završen je remont na 6. Znači, 6 helikoptera… dok završetak remonta preostalih 5 helikoptera očekujemo do kraja rujna… što je velika stvar za Hrvatsku vojsku. Znači, uz 10 tih remontiranih, imamo i 14 onih starijih Mi-8… što znači – 24, nakon dugo vremena. Ja ne znam kad zadnji put… Jasno, za nekoliko godina opet će trebat remont, ali to je velika stvar… potpora vas, i evo. Dečki kažu da je taj projekat jako dobar, i evo, već… Čini mi se, u osmom mjesecu te helikoptere Mi-8… Mi-171Sh ćemo poslati na Kosovo, da bi zamijenili ove koji su sada doli, Mi-8… Znači, poslat ćemo 181Sh“,

rekao je tada već prilično dekoncentrirani ministar Krstičević.

Remont helikoptera Mi-171Sh bio je po mnogočemu vrlo kontroverzan posao – od toga da je natječaj pokrenut sa zakašnjenjem, preko spornog izbora podizvođača radova, pa do kvalitete obavljenih radova. Iako se čini da dolazak remontiranih Mi-171 Sh ide relativno bezbolno, ponešto je sporije njihovo preuzimanje u operativnu uporabu HRZ-a, i to navodno zbog brojnih reklamacija.

Kako je krajem 2017. MORH potvrdio portalu Obris.org, „očekivano vrijeme trajanja remonta je 20 mjeseci“. Prema pisanju Tportala od 16. veljače 2018. godine, ugovor je potpisan u studenom 2017. godine, što bi značilo da od Krstičevića u lipnju najavljeni povratak preostalih helikoptera s remonta u rujnu ove godine već premašuje „očekivano trajanje od 20 mjeseci“. No i kada stignu s remonta, očito će proći još neko vrijeme prije nego budu primljeni u operativnu uporabu u HRZ, pa nije nedvojbeno za očekivati da će do kraja ove godine HRZ operativno raspolagati sa svih 10 helikoptera Mi-171 Sh.

Eskadrila borbenih aviona nije jedina koja je ove godine doživjela promjenu zapovjednika. Čak nešto prije EBA-e, došlo je do promjene na čelu Eskadrile višenamjenskih helikoptera (EVH). Radi se, kako tvrde u MORH-u, o „planiranim personalnim promjenama u zapovjednoj strukturi HRZ i PZO“, u sklopu kojih je od 15. lipnja ove godine dužnost zapovjednika EVH preuzeo pukovnik Marijan Skorija, dotadašnji zamjenik zapovjednika EVH.

Pukovnik Skorija je rođen 1974. godine u Karlovca, a prema evidenciji Ministarstva obrane – Oružanim snagama RH pristupio je u svibnju 1997. „Diplomirani je inženjer aeronautike – vojni pilot. Završio je Zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro“. Kapetan je transportnih helikoptera i nastavnik letenja. Tijekom karijere sudjelovao je u više misija potpore miru na Kosovu i u Afganistanu. Za svoj je rad višestruko pohvaljivan i nagrađivan“, odgovoriše iz MORH-a na upit portala Obris.org o novom zapovjedniku EVH. Nedugo uoči imenovanja pukovnik Skorija vratio se iz operacija potpore miru KFOR (točnije 29. ožujka), gdje je bio zapovjednik 23. hrvatskog kontingenta.

Pukovnik Saša Crnec, donedavni zapovjednik EVH

No čini se da je ova promjena na čelu EVH ipak bila malo manje planirana, barem u ovom razdoblju, budući je Eskadrila višenamjenskih helikoptera čak puna 2 mjeseca bila bez zapovjednika. Naime, do 15. travnja zapovjednik EVH bio je pukovnik Saša Crnec, koji je potom došao na čelu Samostalne služba za vojni zračni i pomorski promet, kako se ta služba zove po novom ustroju Ministarstva obrane. Od tada pa sve do 15. lipnja EVH nije imala zapovjednika, već je eskadrilom zapovijedao zamjenik zapovjednika, u ovom slučaju pukovnik Skorija, „što je uobičajena praksa u slučaju odsutnosti zapovjednika“, kažu u MORH-u. Skorija je potom 15. lipnja i imenovan za zapovjednika EVH.

Eskadrila višenamjenskih helikoptera jedna je od najzaposlenijih jedinica iz sastava OS RH – osim sudjelovanja u operacijama KFOR i Resolute Support, njeni pripadnici sudjeluju i na raznim vježbama, obavljaju VIP prijevoz, sudjeluju u medicinskim letovima, itd. Baza Eskadrile je u vojarni „Lučko“, koja je do 2000. godine bila 94. zrakoplovna baza i u kojoj je bila smještena 28. eskadrila transportnih helikoptera. Po gašenju ove postrojbe, baza u Lučkom ulazi u sastav 91. ZB Pleso, u kojem je do danas.

Koja je budućnost vojarne u Lučkom, nije baš sasvim jasno. U aktualnom DPR OS RH za razdoblje od 2015. do 2024. predviđa se napuštanje vojarne „Lučko“ do 2019. godine, zbog čega su bili uplanirani i neki dodatni građevinski radovi (izgradnja hangara i proširenje stajanke) u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, i to izričito „za smještaj Eskadrile višenamjenskih helikoptera zbog preseljenja s Lučkog“. Naravno, ovakvi su planovi kao posljedicu onda imali i automatsko smanjivanje investiranja u održavanje takvog buduće-bivšeg vojnog kompleksa na Lučkom. No sudeći prema očitovanju MORH-a kojeg smo dobili 11. kolovoza, izgleda da se od izmještanja EVH barem za sada odustalo, jer: „što se tiče vojnog objekta Lučko, možemo Vas izvijestiti da je isti perspektivan za MORH i Oružane snage RH. Ulaganja u njegovu infrastrukturu provodit će se u skladu s planovima, potrebama i mogućnostima MORH-a i OS RH“, poručili su nam iz Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a. Tako, dok se ne iznađu „mogućnosti“, pripadnici EVH za sada žive i rade u skoro pa neperspektivnoj vojarni – gdje bi poboljšavanje ne baš sjajnih radnih uvjeta svakako trebalo biti jedan od prioriteta novog zapovjednika, pukovnika Marijana Skorije.

Dosadašnji zapovjednik EVH, ujedno i novi šef  Samostalne služba za vojni zračni i pomorski promet, pukovnik Saša Crnec, prvi veliki ispit polaže na već sada prilično kontroverznom remontu helikoptera Mi-171 Sh. On kao čelnik spomenute Službe ima jednu od glavnih uloga pri odlučivanju o provedbi remonta spomenutih helikoptera – pa možda i u ruskom „810 Zrakoplovnom remontnom zavodu“ u gradu Čita, u istočnom Sibiru, ukoliko do njega zaista i dođe.