Krajem studenog prošle godine Vlada je razriješila dužnosti glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića, ali do danas nije imenovala njegovog nasljednika. Inspektorat od tada vodi tadašnji Mikulićev zamjenik Ivan Samac, ali ne kao glavni državni inspektor već kao vršitelj dužnosti. Iako je glasnogovornik Vlade Marko Milić najavljivao da će već u prvim tjednima siječnja ove godine imenovanje Mikulićevog nasljednika doći na red: „Naći će se odgovarajuća osoba za mjesto koje je izuzetno važno za rad Vlade i svih institucija“, već u ožujku se iz Vlade moglo čuti da Inspektorat ionako radi sve poslove iz svoje ingerencija pa imenovanje novog državnog inspektora nije hitno. Korak dalje otišao je sam premijer Plenković na jučerašnjoj press-konferenciji povodom odlaganja opasnog otpada u Lici, kada je na novinarsko pitanje „Kada ćemo dobiti novog državnog inspektora?“ odgovorio: „Kada procijenimo da je to potrebno. I nismo si dali rok da ga imenujemo. Institucija normalno rad“. Na novinarsko insistiranje o čemu ovisi procjena o potrebi imenovanja državnog inspektora, Plenković je nonšalantno odgovorio: „O našoj procjeni“.

Kada će se imenovati novi zamjenik načelnika GS OS RH? (Izvor: Nova studio/Vecteezy.com)

Takvo upražnjeno mjesto na čelu jedne ipak bitne državne institucije, nažalost, već postaje pravilo a ne izuzetak. Hrvatska već godinama u cijelom nizu država, kako širom EU tako i u SAD-u, nema imenovane nego tek izvanredne i opunomoćene veleposlanike ili privremene otpravnike poslova. No ni u sigurnosnom i obrambenom resoru stvari ne stoje dobro. Za početak, od ožujka 2024. upražnjeno je mjesto zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH. Dotadašnji zamjenik, general-pukovnik Siniša Jurković, 17. ožujka 2024. imenovan je novim glavnim inspektorom obrane, a na njegovo mjesto do danas nije imenovan nitko. Dvije i pol godine nemamo zamjenika načelnika GS!

Nemamo ni ravnatelja civilne obavještajne agencije. Otkako je SOA-u napustio dotadašnji ravnatelj Daniel Markić i otišao u Bruxelles na dužnost direktora Obavještajno-analitičkog centra EU (EU INTCEN), SOA nema imenovanog ravnatelja. SOA-om trenutno rukovodi zamjenik ravnatelja Hrvoje Omrčanin, imenovan na tu dužnost 5. srpnja 2024. do imenovanja novog ravnatelja. Kad će to biti – ne zna se. Dakle, pune 2 godine Hrvatska nema ni ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije!

Od prvog dana kolovoza ove godine Hrvatsko vojno učilište „Dr. Franjo Tuđman“ nema zapovjednika jer je dosadašnji zapovjednik, general-bojnik Slaven Zdilar, stekao uvjete za mirovinu. Njegov dosadašnji zamjenik, brigadir Damir Stručić, nije imenovan novim zapovjednikom HVU-a, već – „primateljem poslova, zadaća i odgovornosti“. Do kada – ne zna se.

Sasvim je izgledno da će do kraja godine bez zapovjednika ostati i Hrvatska kopnena vojska i Hrvatska ratna mornarica. Oba zapovjednika – Beretin i Dojkić – stječu uvjete za mirovinu, čime će mjesta zapovjednika 2 važne grane OS RH ostati upražnjena.

Damir Trut, posljednji “redovni” ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite

No nisu upražnjene samo funkcije za koje je potrebna suglasnost premijera i predsjednika RH, odnosno dogovor predsjednika i ministra obrane. Već mjesecima zjape prazna i mjesta za koja je potrebno tek imenovanje Vlade RH. Na primjer, mjesto ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Nakon što je zbog isteka mandata 9. rujna prošle godine razriješen dotadašnji ravnatelj Damir Trut, Vlada do danas nije imenovala novog šefa Ravnateljstva civilne zaštite. Taj posao od 10. rujna 2025. obavlja Neven Karas, dotadašnji pomoćnik ravnatelja Ravnateljstva CZ i zamjenik gradonačelnika Velike Gorice. Njegov mandat može trajati najduže 6 mjeseci, odnosno do imenovanja novog ravnatelja, objavila je Vlada, no za četiri tjedna bit će punih godinu dana otkako je Karas „ovlašten za obavljanje poslova ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite“ i otkako ovo Ravnateljstvo nema svog ravnatelja.

Nakon Ivica Grebenara nije imenovan novi ravnatelj Uprave za naoružanje

Ništa bolja situacija nije ni u Ministarstvu obrane. Naime, nakon „provedenih javnih natječaja“, Vlada je 24. srpnja ove godine napokon imenovala ravnatelje uprava u MORH-u. Tako je Ivan Jušić imenovan novim/starim ravnateljem Uprave za ljudske potencijale, Lučiana Klobas-Dobrović je i nadalje ravnateljica Uprave za proračun i financije, dok je stanoviti Zlatko Lovrić novi ravnatelj Uprave za infrastrukturu i potporu umjesto dosadašnjeg ravnatelja Ante Modrića. Ali… prema novom unutarnjem ustrojstvu Ministarstvo obrane ima i Upravu za naoružanje (bivšu Upravu za materijalne resurse, koja je sada podijeljena na Upravu za naoružanje i Upravu za infrastrukturu i potporu). No Uprava za naoružanje nema ravnatelja i nije jasno kada će ga dobiti. Od 15. travnja 2021. temeljem odluke Vlade RH ravnateljem Uprave za materijalne resurse bio je imenovan Ivica Grebenar, a po isteku 4-godišnjeg mandata Vlada ga je proglasila „ovlaštenim za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za naoružanje“. S danom 31. prosinca 2025. Grebenar je na vlastiti zahtjev razriješen tog „ovlaštenja“, a od tada pa do danas nije imenovan novi ravnatelj Uprave za naoružanje, što je u najmanju ruku neobično uzme li se u obzir Vladino hvalisanje o velikoj modernizaciji hrvatskih Oružanih snaga. MORH nema ni čelnog čovjeka Uprave za obrambenu politiku. Nakon što je sada već bivša ravnateljica Dunja Bujan otišla na porodiljni dopust, Nikolina Volf je „ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za obrambenu politiku“. No u posljednjim Vladinim imenovanjima s kraja srpnja, ni Volf ni itko drugi nije bio imenovan ravnateljem spomenute Uprave.

Posljednje 3 spomenute funkcije ne ovise o dogovoru premijera i predsjednika države, već su u isključivoj nadležnosti Vlade RH i nema vidljivih ni jasnih razloga zašto su ta mjesta ostala upražnjena. Ako je riječ tek o – kako bi rekao premijer – „našoj procjeni“ kada će se popuniti upražnjena mjesta, onda je ili riječ o institucijama koje su samo puki ukras, ili je Vlada jednostavno neozbiljna i neodgovorna.

Ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić od rujna preuzima Obavještajno-analitički centar EU-a (EU INTCEN) u Bruxellesu, a Markićev prvi pomoćnik Hrvoje Omrčanin bit će imenovan zamjenikom ravnatelja te će, nakon Markićeva odlaska, voditi Agenciju do izbora novog ravnatelja. “U komunikaciji s Uredom predsjednika riješili smo pitanje SOA-e,” izjavio je danas predsjednik Vlade, Andrej Plenković rekavši kao je dogovoreno da se Markiću “mandat produlji za dva mjeseca, nakon čega ćemo se vratiti na tu temu“. Samo dan ranije, u ponedjeljak 01. srpnja, Plenković je najavio da će se “ovaj tjedan voditi razgovori s predsjednikom Republike o imenovanju Daniela Markića za ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) i njegovog zamjenika“: “Vodit će se razgovori ovoga tjedna, kao što sam najavio u subotu. Njemu (Markiću) je mandat do 6. srpnja i moramo nešto odlučiti. Nećemo ostaviti obezglavljenu SOA-u u vremenu kada imate kibernetičke napade i hibridne prijetnje“. Tako je Plenković jučer odgovorio na novinarski upit jesu li s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem postignuti kakvi dogovori vezani uz imenovanje čelnika SOA-e.

EU Intelligence and Situation Centre (EU INTCEN) je civilna obavještajna organizacija Europske unije. Strukturno, taj je Centar pod ingerencijom Službe za vanjsko djelovanje (EEAS) i izravno je odgovoran visokom predstavniku EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, što je trenutno Josep Borrell, a onda uskoro Kaia Kallas. Budući da članak 4. Ugovora o Europskoj uniji, između ostalog, izričito kaže da je “nacionalna sigurnost isključiva odgovornost svake države članice”, tako se i analitički podaci EU INTCEN-a temelje na obavještajnim podacima obavještajnih i sigurnosnih službi država članica EU-a. Trenutno je na čelu INTCEN-a Portugalac José Casimiro Morgado, a po završetku njegovog čeetverogodišnjeg mandata, u rujnu ove godine naslijedit će ga Daniel Markić. Izborom upravo Markića za šefa INTCEN-a, kako se doznaje, potvrđuje se veliki utjecaj i ugled koji su on osobno, ali i SOA, uživali proteklih godina u sigurnosnim tijelima EU i među europskih partnerima. Taj izbor ne bi mogao proći i bez europskih partnera, što znači da Markić ima potporu najvećih europskih sigurnosnih sustava, jer se mjesto direktora INTCEN-a popunjava natječajem i nije riječ o nacionalnoj kvoti.

I dok se u kuloarima imenovanje Hrvoja Omrčanina zamjenikom ravnatelja SOA-e tumači kao namjera državnog vrha da zadrži kontinuitet rada SOA-e, činjenica je da Omrčanin time dobiva u ruke jedan vrući politički krumpir. Omrčanin je trenutno pomoćnik ravnatelja za operacije, što znači da je i do sada praktično bio drugi čovjek SOA-e, no hoće li ostati drugi ili će pak postati prvi čovjek SOA-e ovisi o tome hoće li se u naredna dva mjeseca predsjednik Vlade i predsjednik države dogovoriti o Markićevom nasljedniku, ili će tek vršitelju dužnosti ravnatelja SOA-e produžiti mandat za još 2 mjeseca. Omrčanin je prošao sve razine rada u SOA-i, od operativca do pomoćnika ravnatelja, a tijekom karijere prošao je brojne edukacije i obuke na nacionalnoj razini i s međunarodnim partnerima.

Daniel Markić i Zvonimir Frka-Petešić na dočeku borbenih aviona Rafale

Ured predsjednika RH još se uvijek nije oglasio po ovom pitanju, no kako smo pisali na portalu Obris.org, Danielu Markiću bi mandat privremenog ravnatelja SOA-e istekao u subotu, 06. srpnja. Odluka o privremenom produženju mandata donesena 6. svibnja ove godine, nakon što je tehnički premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade objavio da je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću prijedlog za privremeno produljenje mandata aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću. Dok je Plenković žustro navijao za Markićev novi mandat na čelu SOA-e, Milanović je imao uvjet – prije imenovanja novog ravnatelja “mora se provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Tudurića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije”. Tek nakon toga, poručeno je iz Ureda predsjednika, može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e. Odlaskom u Bruxelles Daniel Markić se spasio daljnjeg političkog ping-ponga koji će se, lako je moguće,prebaciti na novog v.d. ravnatelja Hrvoja Omrčanina.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović potpisat će Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) kojim se Daniel Markić imenuje vršiteljem dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije s danom 6. svibnja 2024., do imenovanja ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, priopćeno je u petak iz Ureda Predsjednika. Odgovor je to predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću, koji je u uvodu u jutrošnju sjednicu još uvijek tehničke Vlade u petak ujutro, rekao da je predsjedniku Republike uputio prijedlog o privremenom produljenju mandata ravnatelju SOA-e Danielu Markiću.

“Danas sam uputio i jedan prijedlog Predsjedniku Republike koji se odnosi na daljnje produljenje mandata – i to privremeno – aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije danielu Markići do postizanja dogovora, naravno u kontekstu i formiranja nove Vlade o stalnom mandatu ravnatelja SOA-e kako bi SOA mogla normalno funkcionirati i nakon 6. svibnja. Naravno da je ovo sve u kontekstu i ranijeg imenovanja načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske, gospodina Kundida”,

rekao je u uvodu današnje 303. sjednice Vlade premijer Plenković.

Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika RH:

“S obzirom da još nije formirana nova Vlada RH, a ravnatelju SOA-e Danielu Markiću 5. svibnja 2024. završava mandat na toj dužnosti, prijedlog Predsjednika Republike da se Daniela Markića imenuje za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e pokazao se sada kao jedino racionalno i odgovorno rješenje. Iako je Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e moglo i trebalo biti doneseno još u ožujku, odluku danas tehničkog predsjednika Vlade RH da prihvati njegov raniji prijedlog, Predsjednik Republike smatra jedinom mogućom i ispravnom odlukom“.

Plenković i Milanović – hladno, vrlo hladno

Ured  Predsjednik Republike naglašava kako je Zoran Milanović predložio  predsjedniku Vlade RH još 11. ožujka 2024. imenovanje Daniela Markića vršiteljem dužnosti ravnatelja SOA-e do imenovanja novog ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, i to imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora. Predsjednik Republike upozorio je već tada predsjednika Vlade RH kako je izgledno da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH te se zbog toga neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Isto tako, dobro je, pa i pohvalno, što je tehnički predsjednik Vlade RH svoje postupanje vratio u ustavne okvire te što je opet svjestan da mora surađivati s Predsjednikom Republike kako to propisuju hrvatski Ustav i zakoni, ocijenjeno je u priopćenju iz Ureda Predsjednika. Tu se, među ostalim, očito aludira na to što je premijer Plenković jutros izbjegavao predsjednika Milanovića nazvati “Kršiteljem Ustava”, kako ga  je nazivao posljednjih tjedana, ali i što je – za razliku od primjerice imenovanja ravnatelja VSOA-e – odlučio izbjeći ignoriranje činjenice da mu je za imenovanje novog čelnog čovjeka civilne obavještajne agencije ipak neophodna koordinacija s Predsjednikom RH.

Inače, Daniel Markić je četvrti ravnatelj SOA-e, a na dužnost je imenovan 05. svibnja 2016. godine. Na drugi mandat imenovan je 6. svibnja 2020. godine. Na dočeku prvih 6 Rafalea 25. travnja Markić je viđen u kratkom, ali – činilo se – srdačnom razgovoru sa Zoranom Milanovićem. Iako je protekla 2 mjeseca naglašavao kako nema ništa protiv Markića, Milanović je njegov treći mandat na čelu SOA-e odgodio sve dok mu ne razjasni ulogu SOA-e u slučaju sigurnosne provjere Ivana Turudića.

“Razgovori ugodni” – Orsat Miljenić, Zoran Milanović i Daniel Markić

“Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije. Tek nakon provođenja spomenutog može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH”,

stajalo je u priopćenju Ureda predsjednika 29. veljače ove godine.Ured predsjednika je tada, kao i nekoliko puta kasnije, napominjao da ne postoji dogovor o imenovanju generala Tihomira Kundida na čelo GS OS RH u zamjenu za ponovno imenovanje Daniela Markića na čelo SOA-e. Vladin pregovarač, ministar obrane Ivan Anušić, uporno je ponavljao da je baš to dogovorio s Predsjednikom i njegovim suradnicima, te je na kraju zaključio kako mu je ovo “dobra škola” da više ništa ne dogovara bez da se potom o tome ne sastavi i zapisnik. Dva mjeseca, koliko je Markić dobio na čelu SOA-e, brzo će proći, a nema sumnje da će ih obilježiti nova drama i natezanje o novom ili starom kandidatu za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije.

Nastavlja se trakavica  oko izbor čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije, započeta razgovorima o izboru novog načelnika GS OS RH. Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže da, sukladno njihovim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenuju Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije od isteka njegovog mandata 5. svibnja 2024. do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Uz dopis, uputio mu je i prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e.

U priopćenju upućenom premijeru Plenkoviću napominje se da ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću 5. svibnja 2024. godine završava mandat na toj dužnosti:

Daniel Markićje na čelu SOA-e naslijedio Dragana Lozančića

“Imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora s danom 14. ožujka 2024. godine, izgledno je da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku, početkom svibnja, kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH zbog čega se neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Bez racionalnog objašnjenja odbili ste prijedlog da sada – dok još i Vi kao predsjednik Vlade RH imate mandat, a prije raspuštanja Hrvatskog sabora – imenujemo ravnatelja SOA-e i zamjenika ravnatelja SOA-e, a kao što je to i propisano člankom 66. Zakona o Sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Isto tako, niste pokazali ni najmanje interesa da se pristupi izmjenama relevantnih podzakonskih akata kojima bi se poboljšalo funkcioniranje SOA-a i tako izbjeglo ponavljanje „slučaja Turudić“.
Kako bismo izbjegli situaciju u kojoj SOA ostaje bez ravnatelja, a zamjenik nije imenovan,  predlažem Vam da zajedno, sukladno našim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenujemo Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e od isteka njegovog mandata do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Napominjem da ću u svakom slučaju inzistirati da se, kako to predviđa Zakon, uz ravnatelja SOA-e imenuje i zamjenik ravnatelja. U prilogu Vam dostavljam prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja
Sigurnosno-obavještajne agencije pa Vas molim, ukoliko ste suglasni, da istu potpišete i vratite je meni na supotpis. Ukoliko pak imate drugi prijedlog ili izmjenu priloženog Rješenja, slobodno mi se obratite.“

Jučer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade  i ministar obrane, a ujedno i glavni Vladin pregovarač s predsjednikom Milanovićem, rekao:

“Mislim da će to sve biti u redu. U razgovoru s predsjednikom potvrđeno mi je da će za šefa SOA-e biti prihvaćen kandidat kojeg je predložio premijer”.

A premijer, kako je poznato, predlaže novi mandat za Markića, bez ikakvih ograda i uvjeta. Izgledno je da ovaj Milanovićev prijedlog neće proći, pa se očekuje skora reakcija iz Vlade.

Još samo par sati ostalo je do kraja mandata načelnika GS OS RH, admirala Roberta Hranja, a njegov nasljednik još uvijek nije imenovan. Iako je tijekom vikenda bilo dogovoreno da general-bojnik Tihomir Kundid preuzme to mjesto, formalna procedura još uvijek nije provedena. U uvodu današnje 289. sjednice Vlade premijer Plenković najavio je da će Vlada na zatvorenom dijelu sjednice predložiti kandidata za načelnika GS:

„Vlada će danas, sukladno zakonu, a u dogovoru s Predsjednikom Republike, predložiti i novog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Riječ je o generalu Tihomiru Kundidu, kojeg ćemo danas i formalno proslijediti nadležnom Odboru za obranu u Hrvatskom saboru. Riječ je o prijedlogu kandidata kojeg je sugerirao – u dogovoru s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane g. Anušićem – Predsjednik Republike i razumijemo da je taj prijedlog želja Predsjednika Republike. Riječ je o časniku Hrvatske vojske i hrvatskom branitelju, pripadniku 2. Gardijske brigade sa kasnije vrlo kvalitetnom karijerom, trenutno je riječ o zapovjedniku Hrvatske kopnene vojske kojeg mi svi dobro poznamo kao uostalom i sve časnike Hrvatske vojske, čiji doprinos i cijenimo i poštujemo. I zato će ga Vlada predložiti, te na temelju dogovora kojeg je vodio potpredsjednik  Anušić očekujemo da Predsjednik Republike prihvati Vladin prijedlog koji će doći u sljedećem razdoblju, a kada je riječ o imenovanju čelnoga čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije. A to će – što se nas  tiče – biti aktualni ravnatelj SOA-e, g. Markić“.

I zaista, ubrzo nakon završetka zatvorenog dijela Vladine sjednice stiglo je i priopćenje o kadrovskim prijedlozima, među kojima je i onaj o kandidatu za načelnika GS OS RH:

„Utvrđen je Prijedlog za razrješenje dosadašnjeg načelnika  Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske admirala Roberta Hranja, zbog isteka mandata, kao i Prijedlog za imenovanje generala-bojnika Tihomira Kundida novim načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Oba su prijedloga upućena Odboru za obranu Hrvatskoga sabora, radi pribavljanja mišljenja.“

Nakon što Vlada proslijedi službeni prijedlog u Hrvatski sabor, sastat će se Odbor za obranu na kojem bi kandidat, general Kundid, trebao izložiti svoje viđenje razvoja OS RH u narednom 4-godišnjem mandatu. Sjednica Odbora bit će u petak 1. ožujka u 10 sati ujutro, 10 sati nakon završetka mandata načelnika Hranja. Ovako kasna procedura predlaganja i potvrđivanja kandidata za novog načelnika još nije viđena  u modernoj Hrvatskoj, ali tako je to kada istek mandata aktualnog načelnika GS-a dođe baš nekako neočekivano, a ni politička trgovina ne prođe kako je Vlada priželjkivala.

Netom nakon završetka Vladine sjednice priopćenjem se oglasio i često spominjani Predsjednik Republike te vrhovni zapovjednik Zoran Milanović. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović pozdravlja odluku Vlade RH da predloži general-bojnika Tihomira Kundida, zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, za načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Štoviše, Predsjednik Republike poziva sve sudionike u procesu biranja načelnika GS OS RH na žurno postupanje budući da sadašnjem načelniku GS OS RH admiralu Robertu Hranju mandat istječe danas u ponoć, a kako bi se osiguralo normalno funkcioniranje OS RH.

S obzirom da je u kontekstu postupka imenovanja načelnika GS OS RH predsjednik Vlade danas govorio i o navodnom dogovoru oko imenovanja ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, obavještavamo javnost kako u ovom trenutku ne postoji dogovor oko imenovanja ravnatelja SOA-e. Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije.

Tek nakon provođenja spomenutog, može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH“.

Danas se iz baze američkih Kopnenih snaga Fort George G. Meade u saveznoj državi Maryland čulo o zanimljivoj aktivnosti koju su nedavno zajedno provodili stručnjaci za kibernetičku sigurnost iz Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske kao države domaćina. Naime, uz odobrenje Vlade RH te u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom, u Hrvatskoj je po prvi put boravio elitni tim obrambenih kibernetičkih stručnjaka iz Kibernetičkog zapovjedništva SAD-a (U.S. Cyber Command – USCYBERCOM). Oni su tu s domaćinima provodili zajedničku operaciju lova na zloćudne kibernetičke aktivnosti širom vitalnih informatičkih mreža Republike Hrvatske.

„Ova vrsta partnerstva u kibernetičkoj sigurnosti je neophodna u današnjem svijetu jer proširuje naš doseg i sposobnosti,“ rekao je ravnatelj SOA-e Daniel Markić i dodao: „Suočavamo se s istim protivnicima i prijetnjama u kibernetičkom prostoru kao i naši partneri, te ovakvim zajedničkim operacijama svi dobivamo i dijelimo vrijedna znanja o kibernetičkoj otpornosti – koja je postala ključan cilj nacionalne sigurnosti“.

Namjenske snage USCYBERCOM (Cyber National Mission Force – CNMF) redovito provode tzv. „operacije lova na terenu“ (Hunt Forward Operations) po cijelom svijetu, s ciljem učenja o aktivnostima protivnika za potrebe nacionalne obrane, ali i sa ciljem jačanja kolektivnih sposobnosti kibernetičke zaštite kod partnerskih država. Do kolovoza 2022. godine SAD su takve inozemne operacije provele 35 puta u 18 država, uključujući tu Estoniju, Litvu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu – gdje se radilo na preko 50 partnerskih mreža, uvelike i tijekom trajanja pandemije bolesti COVID-19. Američki tim, sastavljen od vojnih i civilnih stručnjaka, radio je zajedno sa stručnjacima iz SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost, gdje su lovili na prioritetnim mrežama važnim za nacionalnu sigurnost i tražili zloćudne kibernetičke aktivnosti te potencijalne ranjivosti. Nakon provedbe zajedničke operacije, američki se tim nedavno vratio u SAD, noseći sa sobom kako nova saznanja o protivničkim aktivnostima, tako i produbljeno azumijevanje savezničkih metodologija i sposobnosti.

Vođa američkog tima, čije ime se ne može otkriti iz sigurnosnih razloga, rekao je: „Za nas se tu ne radi samo o lovu na partnerskim mrežama u potrazi za prijetnjama sličnim onima na našim mrežama, i onda korištenju tog znanja u obrani naših nacionalnih mreža. Radi se tu i o osobnim vezama koje smo izgradili i partnerstvu koje razvijamo. Osobno sam bio impresioniran razinom organizacije, vidljivosti i proaktivnosti SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost dok smo sjedili rame uz rame loveći negativce“. Terenske operacije lova (Hunt Forward) dio su strategije stalnog angažmana USCYBERCOM-a, i usmjerene su na preventivno jačanje obrambenih sposobnosti SAD-a, te sprečavanje zloćudnih kibernetičkih aktivnosti na infrastrukturi SAD-a.

„Bila nam je čast poslati neke od naših najboljih obrambenih operativaca u Hrvatsku kako bi zajedno s našim partnerima lovili zajedničke prijetnje. Želimo donijeti ekspertizu i sposobnosti partnerskim nacijama dok prepoznajemo kibernetičke protivnike koji mogu ugroziti našu naciju“, rekao je američki general bojnik William J. Hartman, zapovjednik Kibernetičkih namjenskih snaga (CNMF). On je još i dodao: „Naši se timovi ne vraćaju kući samo s uvidima koji jačaju naše obrane i podupiru naše saveznike, nego se vraćaju i s profesionalnim odnosima… a ti će odnosi nastaviti rasti dok radimo zajedno, protiv zajedničkih protivnika, u godinama koje nadolaze“.

U kibernetičkoj sigurnosti „lov“ označava proaktivnu kibernetičku obrambenu aktivnost, izvođenu kako bi se pronašle i umanjile prijetnje koje nisu prvotno detektirane na mrežama i sustavima. Pri tome američki timovi ne rješavaju sami prijetnje na partnerskim mrežama, već  pomažu partnerima u otkrivanju i otklanjanju pronađenih prijetnji. Voditelj američkog tima kibernetičkih namjenskih snaga protiv ruskih prijetnji izjavio je: „Ovi obrambeni operativci su lovci, obučeni da poznaju ponašanje svojih meta“. Dodatno, „oni su stručnjaci u potrazi za tim ponašanjima, i pronalasku nekih od njihovih najzloćudnijih i prikrivenih tehnika. Mi dijelimo ove informacije s našim partnerima, kako bi oni onda mogli djelovati na vlastitim mrežama“. Uz suprotstavljanje zloćudnim kibernetičkim akterima koji ciljaju nacionalne mreže, podatke i platforme partnerskih država, ovakvim operacijama i SAD i saveznici stječu vrijedne uvide u protivnikove taktike, tehnike i procedure. Poznavanje ovih planova, sposobnosti i alata nadalje omogućuje ometanje i prekid ovakovih zloćudnih kibernetičkih aktivnosti čak i prije negoli se uspiju probiti u nacionalne mreže te počiniti značajnu štetu.

„Međunarodna partnerstva koja gradimo su ključna za prevenciju brojnih državno-sponzoriranih kibernetičkih napada i općenito napada koji ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost. Što su izazovi kibernetičkoj sigurnosti složeniji, to sveobuhvatniji mora biti i naš odgovor na njih“, zaključno je naglasio ravnatelj Markić, čelnik organizacije koja je u Hrvatskoj primarno zadužena za prevenciju ovakvih ugroza nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.

Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Proračun i učinak

Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.

Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.

Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).

Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.

Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio  namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.

Prekretnica zvana Covid-19

U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.

Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.

Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).

Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.

Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.

Malo reklame kao kratki predah

Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.

Pobrajanje još nekih polja rada

Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.

Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj

Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.

Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.

Napokon i pregledi stanja

Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.

Završni segmenti

Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine

Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.

Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…

Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.

Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).

Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.

Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.

Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.

Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.

Sigurnosno okruženje

Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.

Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.

Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.

U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.

To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.

Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.

Stanje u Republici Hrvatskoj

Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.

(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.

(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.

(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.

Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku

(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.

Punilo za kraj

Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.

Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža

Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.

Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.

Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.

Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.

Danas je u sklopu svojih redovnih aktivnosti predsjednik RH Zoran Milanović posjetio Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), gdje se sastao s novim/starim ravnateljem SOA-e Danielom Markićem.

Milanoviću su prezentirani misija, ustroj i prioriteti rada SOA-e, kao i glavni razvojni projekti, nakon čega je obišao radne prostore i urede u sjedištu SOA-e. Posebno mu je predstavljen dio operativnih i tehničkih sposobnosti Agencije, s naglaskom na Centar za kibernetičke tehnologije SOA-e. Centar je središnja točka razvoja novih sposobnosti SOA-e u zaštiti hrvatskog kibernetičkog prostora od naprednih kibernetičkih prijetnji. Riječ je o još jednoj takvoj organizacijskoj jedinici, koja je pred očima javnosti osvanula u najskorije vrijeme – baš jednako kao što su i Oružane snage RH prošle godine krenule u ustrojavanje svog Zapovjedništva za kibernetički prostor, kojeg se krajem prosinca 2019. i praktično vidjelo na djelu u međunarodnoj vježbi “Cyber Coalition 2019”.

Ovaj posjet organiziran je 8 dana od Markićevog reizbora na mjesto direktora SOA-e. Temeljem supotpisa predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića dosadašnji ravnatelj SOA-e Daniel Markić imenovan je na istu dužnost. Novi četverogodišnji mandat počeo mu je 6. svibnja ove godine.

Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost danas je većinom glasova podržao Daniela Markića za novog-starog ravnatelja SOA-e. Prijedlog su zajednički podnijeli predsjednik RH Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, a nadležni saborski Odbor na poslijepodnevnoj elektroničkoj sjednici ekspresno je potvrdio novi četverogodišnji mandat dosadašnjem ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću.

Već od izbora Zorana Milanovića za predsjednika RH spominjali smo dva bitna kadrovska rješenja kao prioritete na samom početku Milanovićevog mandata. Prvi je bio izbor novog načelnika GS OS RH, budući je dotadašnjem mandat isticao 1. ožujka, a drugi je upravo izbor ravnatelja SOA-e, budući da Markiću mandat ističe početkom svibnja. Milanović je odmah po službenim rezultatima predsjedničkih izbora naglasio da neće raditi probleme:

„Što se tiče SOA-e, tu ću inicijativu prepustiti predsjedniku Vlade da predloži, jer tako je bilo kad sam ja bio premijer i smatram da je to normalno, jer Vlada vodi unutarnju i vanjsku politiku. Vlada je glavna, i normalno je da, eto, taj segment predloži premijer. A inače u radu SOA-e i tako se ništa značajno ne može dogoditi i ne smije dogoditi bez suradnje premijera i predsjednika. Ono rutinsko, tehničko, svakodnevno – da“.

Tijekom ovih mjeseci, signali iz Vlade davali su naslutiti da neće biti promjene na čelu civilne obavještajne službe, te da je i premijer Plenković sklon Danielu Markiću kao novom-starom ravnatelju. Nakon današnjeg formalne potvrde nadležnog saborskog Odbora, preostao je samo jedan korak – službena odluka Vlade o Markićevom imenovanju, što bi se moglo dogoditi već sutra na zatvorenom dijelu Vladine sjednice.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost današnju je 76. sjednicu sazvao za 16 sati, te je ona po treći put održana u tzv. „elektroničkom obliku“. To, međutim, ne znači da su članovi Odbora sudjelovali na sjednici putem video linka, već su se o kandidatu izjasnili – e-mailom. Ovo je prvi puta da se kandidat za ravnatelja SOA-e nije obratio članovima Odbora, niti su mu oni mogli postavljati pitanja. Već se izbor, koji je doduše formalne naravi, odvio po principu „uzmi ili ostavi“. Dosadašnji kandidati za ravnatelja SOA-e barem su se morali pojaviti na sjednici resornog saborskog odbora, a članovi odbora imali su priliku ponešto i pitati ili barem primijetiti. Iako su ovakve sjednice, na kojima se odlučivalo o čelnim ljudima obavještajnih zajednica (i civilne i vojne) uvijek zatvorene za javnost, do sada je ipak davana mogućnost medijima da slikaju sam početak rada Odbora. Sada svega toga nije bilo.

To je samo jedan u nizu apsurda koji prati rad Hrvatskog sabora od proglašenje epidemije koronavirusa u RH. Osim bizarnih pojava na plenarnim sjednicama Sabora, kao onda kada se o bitnom zakonskom prijedlogu glasalo bez rasprave, sada je u fokus došla činjenica da je zahvaljujući „elektroničkim“ sjednicama u praksi dodatno skraćena procedura i radnim tijelima Sabora, te je javnosti i medijima onemogućeno čak i načelno praćenje tog segmenta saborskoga rada.

Na to je danas upozorio i GONG, zabrinut zbog nedostatka brige o otvorenosti i transparentnosti hrvatskog parlamenta. GONG traži da se umjesto e-maila počinju održavati javne video-konferencije u radu saborskih tijela, po uzoru na praksu odbora Europskog parlamenta, a podsjeća i na pravo građana RH da znaju kako je glasao svaki pojedinačni zastupnik. „Hitne izmjene saborskog Poslovnika trebale bi uključiti i povećanje otvorenosti i javnosti rada Sabora, a u planove za obnovu saborske infrastrukture od potresa treba konačno primjereno uključiti i digitalizaciju. Time bi aktualni saziv Sabora ostavio barem neke iskorake prema kvalitetnom uređenju otvorenosti i transparentnosti te institucije – tek se od idućeg saziva možemo nadati rješavanju velikih izazova, poput donošenja Etičkog kodeksa i omogućavanja građanima da sudjeluju u kreiranju hrvatskih stajališta o europskim politikama“, napominje GONG. No kako su za to, budimo realni, šanse prilično male, Daniel Markić ući će u hrvatsku povijest kao prvi obavještajac koji je na vodeću funkciju bio izglasan e-mailom.