Pažnju svjetske javnosti već nekoliko mjeseci privlači kriza u Ukrajini, koja je prije dva tjedna kulminirala smjenom vlasti u Kijevu, a potom i ulaskom ruskih jedinica na poluotok Krim na kojem živi većinsko rusko stanovništvo. Danas ćemo se osvrnuti na zračne snage Ukrajine i Rusije koje bi mogle biti upotrijebljene u eventualnom sukobu između te dvije zemlje, a dat ćemo i presjek stanja tehnike, formacijski sastav i pregled zrakoplovnih baza jedinica čiji bi zrakoplovi mogli vršiti borbena djelovanja.
Ukrajinski Su-27 naoruzan raketama R-27 i R-73
Nakon, može se reći, nasilne smjene predsjednika Janukoviča, u istočnim i južnim dijelovima zemlje došlo je do nezadovoljstva i otkazivanja poslušnosti novim vlastima, u čijim redovima ima i radikalnih, antiruski raspoloženih desničara. Sve ovo natjeralo je Rusiju na slanje vojne pomoći u vidu ljudstva i tehnike na Krim, radi, kako je službeno priopćeno iz Kremlja, zaštite svojih sunarodnjaka i sprječavanja izazivanja sukoba većih razmjera. Naravno, tu je i zaštita ruske baze u Sevastopolju, u kojoj se nalazi zapovjedništvo Crnomorske flote ruske Ratne mornarice, a na Krimu se nalazi i zrakoplovna baza Gvardeskoje s borbenim avionima koji također pripadaju ruskoj Mornarici. Za sada na Krimu nije bilo sukoba, ruske snage su nesmetano i bez ispaljenog metka zauzele poluotok, mnoge ukrajinske vojne jedinice prihvatile su biti odane vlastima u Autonomnoj republici Krim, čije je vodstvo raspisalo referendum o statusu koji će se održati 16. ožujka.
Ruske snage nastupale su uglavnom kopnenim, ali i zračnim putem. Dio tehnike i ljudstva prevezen je teškim transporterima Il-76, a pratnju kopnenim snagama davali su i vojni helikopteri, prije svega Mi-8 i Mi-24 najnovijih verzija. Kako sada stvari stoje, istočni dio Ukrajine ide stopama Krima, pa nije nemoguće da bi ruske jedinice mogle jednom ući i u te dijelove države. U tom slučaju postoji mogućnost izbijanja većeg sukoba, tj. građanskog rata u samoj Ukrajini, gdje bi Rusija svojim snagama podržala i branila sve one koji su protiv novih vlasti u Kijevu.
Ukrajina
Nakon raspada SSSR, Ukrajina je formirala svoje zrakoplovne snage 17. ožujka 1992., naslijedivši kompletnu tehniku 4 bivše sovjetske zrakoplovne armije, kao i dijelove još jedne, s ukupno oko 600 vojnih jedinica, 2800 zrakoplova i oko 120 tisuća pripadnika zrakoplovnih snaga. Formirano je možda jedno od tada najjačih ratnih zrakoplovstava u Europi, gdje je Ukrajina naslijedila i strateške bombardere, i to 19 Tu-160 i 27 Tu-95, zatim čitav raspon tipova sovjetskih borbenih aviona, od bombardera Tu-16, Tu-22 i Tu-22M, preko taktičkih bombardera Su-24, jurišnika Su-17 i Su-25, lovaca Su-15, MiG-23, MiG-25, a u sastav Ratnog zrakoplovstva ušlo je i čak 217 tada najsuvremenijih lovačkih aviona MiG-29, te 65 Su-27.
Uslijed nepovoljnih ekonomskih prilika i opće vojno-političke situacije u svijetu, zrakoplovne snage Ukrajine od svog osnivanja do danas doživjele su nekoliko transformacija, pa je danas Ratno zrakoplovstvo Ukrajine po formaciji, a zatim i po kvaliteti i kvantiteti tehnike samo blijeda sjenka nekadašnje zrakoplovne sile. Tako danas na papiru Ratno zrakoplovstvo Ukrajine raspolaže sa samo oko 160-180 borbenih i oko 30 transportnih aviona, a zrakoplovstvo pri kopnenim snagama s oko 70 naoružanih helikoptera. Borbeni zrakoplovi i helikopteri stacionirani su u 12 baza. Zapadnom operativnom zapovjedništvu pripada 3, Južnom 2, a Zapovjedništvu Centar jedna baza. Osim toga, tu je i Zapovjedništvo Jug s taktičkom grupom „Krim“ – baza transportnog zrakoplovstva, četiri armijske i jedna mornarička zrakoplovna baza.
Iako je vojna industrija Ukrajine sposobna raditi remonte, modernizacije i modifikacije zrakoplovstva u inventaru, situacija s tehnikom ipak nije nimalo dobra. Posljednjih godina remontni su zavodi uspijevali u stroj vratiti 15-20 zrakoplova godišnje, ali i danas na vojnim aerodromima ima mnogo neoperativnih zrakoplova, pa se smatra da je ispravnost tehnike svega 20 do 50 posto, zavisno od tipa aviona ili helikoptera. Vrlo su upitni i resursi naoružanja, posebno navođenih raketa zrak-zrak i zrak-zemlja, bez obzira što postoje mogućnosti za njihovo održavanje. Nalet je nedovoljan i ispod svakog minimuma, i iznosi oko 20 do 40 sati za borbene pilote. Treba istaknuti još jedan vrlo bitan detalj – a to je moral pripadnika ukrajinskih oružanih snaga. Da li je u ovakvoj situaciji ukrajinski vojnik spreman na rat protiv Rusije, u ekonomski iscrpljenoj državi i vojsci, gdje njeni pripadnici ne primaju redovno plaće?
Ukrajinski MiG-29MU1 na dežurstvu
Okosnicu lovačke avijacije čine avioni MiG-29 s oko 80 zrakoplova, raspoređenih u jednoj eskadrili i 3 avijacijske brigade, uključujući i 204. brigadu taktičke grupe „Krim“ na aerodromu Belbek, koji danas drže ruske snage. Na tom aerodromu nalazi se čak 47 aviona MiG-29, verzija 9-13 i 9-51, ali je operativno tek 9 zrakoplova, od toga 4 dvosjeda. Neke druge procjene govore o ukupno 30-40 aviona koji su u stanju letjeti, od kojih su barem 7 modernizirani MiG-29MU1. Drugi tip lovca je borbeno moćniji Su-27, stacioniran na aerodromu Mirgorod, u 831. lovačkoj zrakoplovnoj brigadi, gdje su gotovo svi avioni ovog tipa u naoružanju Ratnog zrakoplovstva Ukrajine. Po zadnjim podacima, od 46 zrakoplova, koliko ih ima na aerodromu, u letnom stanju moglo bi biti do 20 aviona, dok je borbeno spremno njih tek 7. Za udare po ciljevima na zemlji Ukrajina može koristiti taktičke bombardere Su-24M, čija je glavna baza u Starokostiantjivu, u sastavu 7. taktičke avijacijske brigade. Tamo se nalazi više od 60 ovih aviona, uključujući i oko 12 izviđača Su-24 MR, ali se smatra da je operativnost mala, te da letjeti može tek oko 20 Su-24 M/MR. Aerodrom Kulbakino jedina je baza jurišne avijacije na kojoj se nalazi stacionirana 299. jurišna avijacijska brigada, s oko 35 jurišnika Su-25, od kojih je polovica borbeno spremna, među kojima su i djelomično modernizirani Su-25 M1/UBM11. Zrakoplovstvo kopnene vojske raspolaže s oko 30 naoružanih srednjih transportera Mi-8. U mornaričkoj zrakoplovnoj bazi Saki nalazi se mornarička zrakoplovna brigada, a od letjelica borbeno su upotrebljivi helikopteri jedne eskadrile, svega nekoliko protupodmorničkih Ka-27 i Mi-14, te desantno-jurišnih Ka-29.
Ruska Federacija
U potencijalnom sukobu s Ukrajinom Vojno-zrakoplovne snage Rusije upotrijebile bi prije svega borbene efektive Zapadne i Južne vojne oblasti. Moramo napomenuti da su ove dvije oblasti zbog svoje važnosti i opće situacije dobile prioritet u opremanju novom i moderniziranom zrakoplovnom tehnikom. Vojno-zrakoplovne snage Rusije posljednjih 10 godina doživljavaju proces velikih pozitivnih promjena uslijed rasta ekonomske moći države, koja je danas sposobna ulagati u ovu važnu granu oružanih snaga. Velike tvornice vojnih zrakoplova su obnovljene i modernizirane, zračne baze se rekonstruiraju, vojnici imaju sve bolji standard, a i mnogi remontni zavodu su oživjeli. Planom modernizacije do 2020. godine planirano je da Rusija ima oko 800 suvremenih i moderniziranih borbenih aviona i više od 1000 suvremenih helikoptera. Uvode se novi tipovi zrakoplova poput višenamjenskih borbenih aviona Su-30M2/SM i Su-35S, taktičkih bombardera Su-34, školsko-borbenih Jak-130 i borbenih helikoptera Mi-28 i Ka-52. Modernizira se i dio postojećih tipova, poput jurišnika Su-25 i lovaca Su-27 te MiG-31. Smatra se da Vojno-zrakoplovne snage Rusije danas raspolažu s oko 2400 aviona, od toga oko 1800 borbenih, i više od 1000 helikoptera, od čega je oko 420 borbenih.
Stajanka ruskih taktičkih bombardera Su-34
Ovdje ćemo se koncentrirati prvenstveno na 4. Zapovjedništvo Vojno-zrakoplovnih snaga Rusije, odnosno na Južnu vojnu oblast sa zapovjedništvom u Rostovu na Donu, koja bi najvjerojatnije bila i najviše angažirana. U 9 zrakoplovnih baza pod njenim zapovjedništvom nalazi se oko 200 borbenih aviona i oko 100 helikoptera. Naravno, nije sva ta tehnika borbeno upotrebljiva, ali su u nedavnoj prošlosti u te jedinice stizali remontirani i modernizirani, ali i novi avioni i helikopteri. Četiri jurišne eskadrile iz baza Buđonovsk i Primorsko-Ahtarsk opremljene su dobro poznatim jurišnicima Su-25, od kojih treba istaknuti modernizirani Su-25SM. Česte vježbe utjecale su na to da piloti imaju solidan nalet, a također i dobro iskustvo stečeno u sukobima u Čečeniji i Gruziji. Bombarderska avijacija raspolaže s 2 eskadrile taktičkih bombardera Su-24 iz baza Marinovka i Morozovsk, a prošle su godine stigli i prvi višenamjenski bombarderi Su-34, koji će u budućnosti postati osnovni taktički bombarder Vojno-zrakoplovnih snaga Rusije. Lovačka avijacija raspolaže s 2 eskadrile Su-27 u bazi Krimsk, a u koju su u skorije vrijeme stigli modernizirani Su-27SM, ali i novi višenamjenski borbeni zrakoplovi Su-30M2. Njihovu nadopunu mogu činiti i zrakoplovi iz dvije eskadrile s aerodroma Milerovo, popunjene avionima MiG-29. Zrakoplovstvo kopnenih snaga u svoje 3 baze (Buđonovsk, Pribilovo i Korenovsk) raspolaže desantno-jurišnim helikopterima Mi-24 u nekoliko verzija, od kojih se ističu novi i znatno unaprijeđeni Mi-24VM. Piloti ovih helikoptera su, kao i piloti jurišnih aviona Su-25, stekli iskustva u čečenskim ratovima, kao i u Gruziji 2008. godine. Osim Mi-24, tu su i novi borbeni helikopteri Mi-28 i Ka-52, čija je proizvodnja u tijeku, i koji će u budućnosti postati osnovni borbeni helikopteri. Sa suvremenom opremom i naoružanjem, ovi helikopteri mogu djelovati u svim meteorološkim uvjetima, danju i noću. Dio srednjih transportnih helikoptera Mi-8 različitih varijanti može se naoružati, a u jedinice su u posljednje vrijeme stizali i novoproizvedeni Mi-8AMTŠ.
Ruski Su-30M2 30
Što se tiče Zapadne vojne oblasti u kojoj se nalazi 1. Zapovjedništvo Vojno-zrakoplovnih snaga Rusije sa sjedištem u Voronježu, u njoj se ne nalazi niti jedna jedinica naoružana jurišnicima Su-25, ali zato postoji više eskadrila taktičkih bombardera Su-24 i Su-34, kao i lovaca Su-27. Tu su i 3 eskadrile lovaca-presretača MiG-31. Kao i u Južnoj oblasti, i ovdje su 3 zrakoplovne baze kopnenih snaga, popunjene istim tipovima i sličnim brojem helikoptera. Na području Zapadne vojne oblasti nalaze se i neke jedinice direktno potčinjene Zapovjedništvu Vojno-zrakoplovnih snaga Rusije, kao i centri za obuku s vrlo iskusnim pilotima i dobrom popunjenošću operativnim zrakoplovima.
Ruski jurišnici Su-25SM
U slučaju potrebe Vojno-zrakoplovne snage Rusije mogu upotrijebiti i dodatne snage iz drugih vojnih oblasti, ali i avijaciju dalekog dometa, tzv. strateške bombardere Tu-160 i Tu-95, kao i srednje bombardere Tu-22M koji bi, prije svega, na stacionarne zemaljske ciljeve lansirali krstareće rakete s velikih i srednjih, dakle – sigurnih razdaljina. Izviđanje, rano otkrivanje, javljanje i navođenje lovaca, prije svega lovaca-presretača MiG-31, ali i lovaca MiG-29 i Su-27, vršilo bi se iz letećih radarskih sistema tipa A-50 koji bi kontrolirali nebo nad Ukrajinom. Zadaci elektronske borbe bili bi posao za posade zrakoplova Il-20/22 i Tu-214R, a izviđanja bi bila vršena avionima Su-24MR i Tu-22M3R. Spomenut ćemo i jedinice Ratne mornarice, prije svega eskadrilu taktičkih bombardera Su-24 iz baze Gvardeskoje na samom Krimu, te mogućnost upotrebe eskadrile lovaca Su-33 s jedinog ruskog nosača aviona „Admiral Kuznjecov“.
Autor ovog teksta je Živojin Banković, zrakoplovni novinar na specijaliziranom portalu Tango Six. Tekst je uz dozvolu prenesen sa stranice http://tangosix.rs, gdje je objavljen pod naslovom “Ukrajinsko protiv ruskog vazduhoplovstva, ko bi pobedio?”. Izvorni tekst dostupan je na adresi: http://tangosix.rs/2014/05/03/ukrajinsko-protiv-ruskog-vazduhoplovstva-ko-bi-pobedio/
