Objava s ratišta u Ukrajini ruske državne televizije na engleskom jeziku RT od 6. svibnja izazvala je poprilično uzbuđenje u Zagrebu. Nije to bilo ni čudno kad se radilo o snimci na kojoj ruski novinar razgovara s Hrvatom zarobljenim na ukrajinskome ratištu, Vjekoslavom Prebegom zvanom MrGud. U tom razgovoru saznajemo da se on u Ukrajini nalazio u službi tamošnjih Oružanih snaga, konkretno kao pripadnik ukrajinskog mornaričkog pješaštva, te da je zarobljen tijekom pokušaja povlačenja njegove postrojbe iz okolice opkoljenog Mariupolja koju opisuje riječima: “Napustili smo Mariupolj, i hodali smo pješice 260 kilometara, skrivajući se, hodajući samo noću, izbjegavajući sve moguće susrete“. No, na kraju su navodno naletjeli na postrojbu ruskog topništva i onda se predali.

Kako i zašto

Navodno je njegova postrojba u svome sastavu imala više stranaca, među ostalim i tri Britanca, od čega je dio tih stranaca i netragom nestao iz postrojbe kada su započeli sukobi krajem veljače. Prebeg je nadalje tvrdio kako se vojsci u Ukrajini pridružio još 2020. godine, u nastojanju da stekne tamošnje državljanstvo po odsluženju trogodišnjeg vojnog ugovora. Kako navodi ruska televizija, tada mu se to navodno činilo dobrom idejom, budući je fronta u Donbasu bila “stacionarna”, pa duže vrijeme ondje “gotovo” da nije morao ispaliti ni metka. Što se tiče razloga za odlazak u Ukrajinu, Prebeg navodi da je u pitanju bila Ukrajinka u koju se ondje zaljubio, koja je imala bolesnu majku pa nije željela napustiti domovinu. Prije svoje ukrajinske avanture, on je navodno pet godina služio u Oružanim snagama RH, gdje u pješaštvu navodno nije stekao borbenog iskustva – “Nisam prije toga svega bio uključen ni u kakav sukob“. Ujedno on opovrgava i sve kontakte s političkim desnim postrojbama u Ukrajini, kao što je poznata pukovnija Azov. Iako se njegova pješačka brigada u Mariupolju borila paralelno s pukovnijom Azov, Prebeg je naglašavao kako su imali malo dodira te sasvim odvojene zapovjedne linije – “Oni sudjeluju u obrani, ali mi imamo sasvim odvojene zapovjedne linije, kompletno odvojene. Oni nisu dio ukrajinskih Oružanih snaga“.

Na pitanje ruskih novinara što bi radio ako bude oslobođen, Prebeg je bio jasan – ne bi više nikad uzeo oružje u ruke, vjerojatno bi se pridružio “nekim humanitarcima” ili Crvenom križu, a čitava ideja o stjecanju ukrajinskog državljanstva kroz vojnu službu sada mu izgleda loše. Zarobljenik je izjavio i kako mu je u ruskim rukama dobro, da je dobro hranjen i opskrbljen svom medicinskom pomoći koju je trebao. “Želim preživjeti, želim živjeti. Nikad više u životu neću uzeti oružje u ruke. Želio bih se pridružiti ženi koju sam sreo u ovdje u Ukrajini i, možda, pričati više o istini koju sam vidio da se ovdje događa, kako su se prema meni ponašali moji zarobljavatelji“. Kako navodi RT, njegova je sudbina neizvjesna, budući da je strani državljanin, a da tzv. “Donjecka Narodna Republika” takve strance zarobljene na bojištima smatra plaćenicima – što bi moglo sa sobom nositi i smrtnu kaznu. Prebeg to negira tvrdeći kako je bio redoviti pripadnik Oružanih snaga Ukrajine, navodi i: “Smatraju me ratnim zarobljenikom, ali ipak (kažu) da sam plaćenik, da nisam službeni pripadnik ukrajinskih Oružanih snaga“. No, prema međunarodnom ratnom pravu, stranci koji se vlastitom voljom i na osobnoj bazi pridruže oružanim snagama jedne od strana u sukobu trebali bi se smatrati njenim borcima sa svim pravima i dužnostima.

Ruski novinari posebno su istaknuli i dvije izjave zarobljenog Prebega – jednu o pukovniji Azov i drugu o njegovom pokušaju stjecanja ukrajinskog državljanstva. Prebeg je tako o pukovniji Azov izjavio: “Također sam čuo da oni (Azov) su stvarno fašisti i nacisti. Čuo sam i o strašnim stvarima koje su radili građanima, zarobljavali ih, a vjerojatno pucali i na nas u nekom trenutku. Čuo sam da je među njima dosta kriminalaca, korisnika opojnih droga, (među njima). Ničem od toga nisam osobno svjedočio, ali su mi pokazali video-snimke koje su strašne, o tome što su to oni radili. Velika zvjerstva“. Uz to, RT zaključno ističe i izjavu “Vjerujem da sam trebao potražiti neki drugi način stjecanja ukrajinskog državljanstva, a ne služiti u njihovim Oružanim snagama“.

Informacije s društvenih mreža

Slika prilikom zarobljavanja 24. travnja

Zanimljivo je da se 12 dana ranije po kanalima društvenih mreža koji prate događanja u Ukrajini zaista i čulo o zarobljavanju Hrvata na tamošnjem bojištu. Konkretno, u ranim večernjim satima nedjelje 24. travnja (Uskrs po julijanskome kalendaru), s proruske strane se čulo kratko: “17 people from the 36th Marine Brigade, two Azov, one Croat, one foreign instructor. By the way, the same Malinovka. Power is changing” (“17 ljudi iz 36. Marinske brigade, dva iz Azova, jedan Hrvat i jedan strani instruktor. Osim toga, kod te iste Malinovke, stanje se mijenja”), dok su proukrajinski izvori spominjali samo marince, navodeći ponegdje i da je jedan Hrvat, ali bez spomena Azova. Svim ovim navodima bila je zajednička lokacija – selo Malinivka oko 17 km istočno od mjesta Guljajpolje u oblasti Zaporižje, koje je tada prelazilo iz ruke u ruku, da bi se kasnije opet ustalilo u ukrajinskim rukama. Naravno, nije tu bilo nikakvog spomena konkretnim osobnim podacima Hrvata koji je navodno bio zarobljen, kao ni navoda ikakvih dodatnih detalja ili okolnosti slučaja.

U dužoj snimci “intervjua” sa zarobljenim Hrvatom potvrđene su upravo te spekulacije s društvenih mreža, gdje on sam kaže: ” Zarobljeni smo 24., mislim da je bilo oko pet ujutro. Cijelu smo noć hodali, bili smo potpuno iscrpljeni. Opala nam je koncentracija i previše smo se približili ruskom sustavu Grad. Primijetili su nas i počeli nas okruživati. Nismo se htjeli boriti i jednostavno smo odustali.”

Dok su prve vijesti o tome hrvatsku javnost zapljusnule u subotu 7. svibnja, trebalo je vremena da se iskristalizira da zarobljenik doista nije bio iz samog Mariupolja, da nije bio nikakva časnik, ni pripadnik pukovnije Azov. O tome se u domaćim medijima čulo i od Denisa Šelera, bivšeg pripadnika postrojbe Azov, koji je prvo potvrdio da bi baš Prebeg mogao biti taj jedan Hrvat zarobljen prije dva tjedna u Zaporižju, “s grupom pripadnika 36. brigade u pokušaju proboja“, da bi onda i objasnio:

“U Azovu, na službi, nema Hrvata. Prvo, da bi postao vojnik u Azovu, potrebno je proći sigurnosnu provjeru, liječnički i selektivnu obuku, što traje oko tri mjeseca. Drugo, da bi netko bio ikakav zapovjednik u Azovu, potrebno je potpisati ugovor s Nacionalnom gardom Ukrajine. Ustav tj. službovnik Nacionalne garde, ne dozvoljava službu stranim državljanima, u tom slučaju i Hrvatima. Možeš biti u statusu volontera, ali nikakve zapovjedne dužnosti ne možeš obnašati. Treće, nijedan od dečki iz Azova s kojima sam u kontaktu i do početka agresije i tijekom nje, nije mi potvrdio dolazak ijednog Hrvata u pukovniju do 24.veljače, kao ni kasnije. Kasnije se u Mariupolj zapravo više nije ni moglo ući“.

Hrvatski mediji su još do večeri iste te subote 7. svibnja saznali kako je zarobljenik inače rodom iz Zagreba, s Knežije, da je njegov otac bio u Domovinskom ratu, a da je i on sam odmalena planirao karijeru u vojsci. No, nakon nekoliko godina službe u Tigrovima, Prebeg je navodno shvatio “da će teško napredovati i otići u neku misiju te je napustio njihove redove i otišao dalje“. Konkretno, otišao je u Ukrajinu te se ondje priključio njihovim marincima, navodno za mjesečnu plaću od oko 1.000 USD, kako je to za novine naveo neki njegov anonimni prijatelj sa zajedničkog bavljenja airsoftom.

Kako to izgleda iz drugih izvora?

Uvidom u profil na mreži Facebook vidi se zaista da je Prebeg u Ukrajinu krenuo sredinom studenog 2019. godine. Od više aktualno objavljenih video-snimaka zarobljenog Vjekoslava Prebega, ona emitirana na televiziji RT sadržava dio ranije citiranog opisa “problematične” postrojbe Azov u Mariupolju na engleskom, no bitno je korisnija nešto duža snimka Press-službe Uprave narodne milicije Donjecke Narodne Republike (UNM DNR) u kojoj Prebeg na ruskom opisuje okolnosti svog zarobljavanja. Tu on navodi svoje osnovne osobne podatke, te navodi da je na vojnom ugovoru bio u OS Ukrajine, prvotno stacioniran u selu Pavlopilj (Pavlopol), oko 23 km sjeveroistočno od Mariupolja – gdje je dočekao i početak aktualne eskalacije rata u Ukrajini. Njegov FB profil ondje svjedoči početnim borbama, te sadrži i kratku video-snimku s tog bojišta od 28. veljače, nakon koje je Prebeg istoga dana objavio i kako ga neko vrijeme neće biti online. U izjavi za vlasti tzv. DNR on nastavlja opisivati povlačenje u Mariupolj, gdje su ostali do 11. travnja. Nakon toga je njihov zapovjednik odabrao grupu za pokušaj proboja, koja je krenula na sjever u oblast Zaporižje, gdje su se predali 24. travnja – potvrđujući time i navode s društvenih mreža o ondje zarobljenome Hrvatu.

Kako je iz službenih izvora u subotu 7. svibnja saznao Jutarnji list, “MVEP raspolaže saznanjima o zarobljenom hrvatskom državljaninu te u suradnji s ukrajinskim vlastima nastavlja raditi na rješavanju slučaja. Zbog osjetljivosti situacije, u ovom trenutku ne možemo otkrivati detaljnije informacije“. Dodatno se o tome jučer, u nedjelju 8. svibnja, čulo i od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koji je objasnio: “Teško je u ovom trenutku reći kada bismo mogli očekivati napredak po pitanju hrvatskog državljanina u Ukrajini kojeg su zarobile ruske snage“, dodajući:

“Hrvatska čini sve i činit će i dalje, naravno da je situacija otežana činjenicom da su njega uhitile ruske snage, međutim mi smo se prije svega kroz diplomatsku službu oko toga informirali, nastavit ćemo se informirati, pratiti, tražiti odgovore na pitanja, prije svega ona koja zanimaju njegovu obitelj. To nam je i ustavna i zakonska obaveza“.

Božinović je još napomenuo: “S obzirom na sve okolnosti ja ne mogu u ovom trenutku predvidjeti u kojem trenutku bi tu mogli očekivati neki napredak“, ističući da su svi “koji su se eventualno našli u situaciji da sudjeluju u tom ratu, to učinili na vlastitu odgovornost i u vlastitoj organizaciji“, a da RH u to nije bila ni na koji način uključena.

Nažalost, ako vjerujemo društvenim mrežama, ovi bi stavovi lako mogli biti vrlo skoro na dodatnome testu, budući se po društvenim mrežama od 29, travnja krenula širiti slika još jednog navodnog zarobljenika iz Ukrajine, koja je do 2. svibnja pronašla svoje mjesto i u pojedinim medijima širom regije. No, ovoga puta tu nije bilo nikakvih naznaka o mjestu zarobljavanja ili okolnostima slučaja, a osobu jasno vidljivog lica te ruku i nogu vezanih ljepljivom trakom kao Hrvata je karakterizirala tek našivena šahovnica s prvim bijelim poljem na desnoj strani prsa. Srećom, već i površna provjera slike tu je otkrila da se radi o fotomontaži, kakva se u više varijanti širila internetom – tako da je ovoga puta stvar riješena i bez diplomacije te ikakvog političkog ili pravosudnog interveniranja u inozemstvo.