Tekst koji slijedi napisan je 2. listopada i s popriličnim promjenama objavljen u zagrebačkom tjedniku Nacional, u njegovome broju od 4. listopada 2011. godine, pod naslovom “Smrt s neba, odstrel islamista”. Takav je dostupan i na web stranici tjednika Nacional, na adresi: http://arhiva.nacional.hr/clanak/117328/smrt-s-neba.
Smatrali smo ga potrebnim objaviti i ovdje, u svijetlu vojno-političkih komplikacija situacije u Jemenu iz nekoliko posljednjih tjedana – koje u svojoj osnovi imaju niz elemenata podrijetlom upravo iz perioda krajem 2011. godine, iz doba vrhunca tzv. “Arapskog proljeća”.
—————————————————————————————————————–
Navršenih tjedan dana od povratka jemenskog predsjednika Saleha u domovinu, uz nastavak lokalnih sukoba, donijelo je i veliki uspjeh američke borbe protiv organizacije “Al-Qaeda na Arapskome poluotoku”. U petak, 30. rujna, navodno je istočno od jemenskog glavnog grada Sane projektilom iz bespilotne letjelice ubijen Anwar al-Awlaki – imam, radikalni islamist i spiritus movens niza terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države.
Barack Obama borbom protiv Al Kaide pokušava popraviti rejting
Ako je al-Awlaki zaista mrtav, što usprkos potvrda s više strana, još uvijek nije potvrđeno i DNK analizom, to bi značilo uklanjanje s pozornice jednog od rijetkih islamista koji su se posljednjih godina u svjetskoj javnosti uspjeli nametnuti na dovoljno jasan način da njihovo ime i prezime postane barem donekle prepoznatljivo. To i nije jednostavno u vrijeme kad o smrtima raznih drugih, trećih, bitnih i važnih terorista bez imena slušamo gotovo svakodnevno, dok tek rijetko koja osoba zadobije pažnje u rangu jednog Abu Musaba al-Zarkawija ubijenog 2006. u Iraku, Pakistanca Baitullaha Massuda (pogubljenog iz bespilotne letjelice u kolovozu 2009. godine), ili Osame bin Ladena, koji je svoju sudbinu sreo u Abbottabadu tijekom kasnih sati 1. svibnja ove godine. Da stvar po al-Qaedu bude gora, izgleda da al-Awlaki nije poginuo sam, nego u društvu još nekoliko osoba – od kojih je jedna Samir Khan, urednik poznatog islamističkog glasila “Inspire”, a druga bi mogao biti Ibrahim al-Asiri, stručnjak za konstrukciju maštovitih bombi kojima je al-Qaeda iz Jemena posljednjih godina ozbiljno prijetila svijetu. Ukratko – jako puno učinka u borbi protiv organizacije al-Qaede, od tog jednog projektila u Jemenu.
Ideolog al-Awlaki
Glava Nassera al-Wuhayshija (zvanog Abu Basir), danas nosi nagradu od 10 milijuna USD
Svojevrsna podružnica organizacije al-Qaeda u Jemenu, zvana „Al-Qaeda na Arapskome poluotoku“ (AQAP), nastala je u siječnju 2009. spajanjem dviju manjih organizacija: one lokalne iz Jemena i veće iz Saudijske Arabije, koju su do tog vremena ozbiljno nagrizle aktivnosti saudijskih vlasti. Upravo zbog ovakvoga sastava nije začudila ni činjenica da je baš vođa jemenske grupe Nasser Abdul Karim al-Wuhayshi postao operativnim zapovjednikom čitave nove organizacije, koja se brzo nametnula u fokus interesa stručnjaka za borbu s terorizmom.
Za razliku od većine ostalih al-Qaeda podružnica današnjice, većinom ograničenih na svoje lokalne krajeve, grupa iz Jemena je, uz aktivnosti u samome Jemenu, počela djelovati i u stilu stare, centralizirane al-Qaede – jedina održavajući posljednjih godina granu napada jasno te nedvojbeno usmjerenih prema Sjedinjenim Američkim Državama. Ova specifičnost vjerojatno je imala svoj izvor upravo u osobi Anwara al-Awlakija, američkog državljana jemenskog podrijetla, koji se od početka 2004. ponovo se skrasio u zemlji svojih predaka, u kojoj je već proveo školsku dob. No pogledajmo detaljnije – čime je on do jeseni 2011. godine zaslužio biti prvim Amerikancem s predsjedničkim odobrenjem za stavljanje na listu za slobodnu likvidaciju ili hvatanje, te objektom dvaju prethodnih neuspješnih napada projektilima iz bespilotnih letjelica.
Al Awlaki svojim je propovijedima nadahnuo mnoge napadače na Sjedinjene Američke Države
Anwar al-Awlaki rođen je 21. travnja 1971. u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko. Nakon djetinjstva u SAD-u i punih 13 godina boravka u Jemenu, on je od povratka u SAD 1991. diplomirao i magistrirao građevinu, da bi svoj pravi poziv ipak pronašao u propovijedanju islama. Budući da mu je bavljenje vjerom očito išlo iznimno dobro, djelovao je kao imam džamija u saveznim državama Colorado, California i Virginia – gdje je u mjestu Falls Church 2001. propovijedao i dvojici od 19 počinitelja napada 11. rujna. Nakon napuštanja SAD-a 2002. godine i kraćeg zadržavanja u Britaniji, on je od 2004. u Jemenu predavao na islamskom sveučilištu Al-Iman u Sani – mjestu poznatome po širenju islamizma, na kojem je studirao i „američki taliban“ John Walker Lindh. Izgleda da su se al-Awlakiju stvari prelomile nakon kolovoza 2006., kad su ga jemenske vlasti na 18 mjeseci zatvorile zbog sumnji da je sudjelovao u otmicama stranaca, a onda pustile bez pokretanja ikakva postupka.
Nakon toga al-Awlaki se zaista aktivirao – u krugovima oko sveučilišta al-Iman, ali i na internetu, gdje je postavio niz zapaženih islamističkih tekstova. Do 2009. postao je nezaobilazan dio tamošnje oružane islamističke scene, motivirajući svojim propovijedima i čitav niz napadača na Sjedinjene Države – među ostalima i američkog bojnika Nidala Malika Hasana, ubojicu 13 osoba u vojnoj bazi Fort Hood u studenom 2009. godine, te mladog Nigerijca Umara Farouka Abdulmutallaba, koji je za Božić 2009. pokušao eksplozivom skrivenim u odjeći srušiti zrakoplov na letu Amsterdam-Detroit. Zbog poticanja tih djela, ali i općenitog operativnog rada u islamističkim krugovima, gdje se isticalo njegovo živo obraćanje muslimanima na jasno razumljivom i privlačnom govornom engleskom, Anwara al-Awlakija se u prosincu 2009. godine pokušalo pogubiti zračnim napadom. Kada to nije uspjelo, u travnju 2010. godine on navodno postaje prvi američki državljanin uvršten na američku listu za likvidaciju – koju se opet pokušalo izvesti 5. svibnja 2011. godine projektilima s bespilotne letjelice, i opet neuspješno. Iako se al-Awlaki od 2009. aktivno skrivao, izgleda pretežito na prostorima jemenskog plemena Awalik s kojim je bio u rodu, njegova sreća nije mogla trajati vječno.
U petak, 30. rujna, malo prije 10 sati po lokalnome vremenu, Anwar al-Awlaki našao se u konvoju vozila koja su napravila pauzu na oko 8 kilometara od mjesta Khashef u provinciji al-Jawf, oko 140 km istočno od Sane i nedaleko granice Jemena i Saudijske Arabije. Budući da su američke snage bile poprilično sigurne u informacije s terena, pokrenuta „Operacija Troja“ imala je, izgleda, više razina – naoružane bespilotne letjelice kao sredstvo prvog napada, mornaričke zrakoplove Harrier u zraku kao osiguranje i drugi val, a navodno se razmišljalo i o slanju specijalaca – donekle slično napadu na bin Ladena u Pakistanu. No sve to, kako se čini, na kraju nije bilo potrebno, budući da je cilj pogođen od prve.
Propagandista Samir Khan
Američki državljanin Samir (Ibn Zafar) Khan, navodno drugi poginuli u prošlotjednome raketnom napadu, pakistanskog je podrijetla i saudijskog rođenja. Nakon rođenja u Rijadu 1985. godine, djetinjstvo je proveo u Sjedinjenim Američkim Državama – prvo u New Yorku, i od 2004. godine u gradu Charlotte, savezna država Sjeverna Karolina. Upravo je ondje postupno zaoštrio svoje islamističke poglede na svijet, ne bi li konačno dogurao do statusa globalnog igrača „medijskog odjela“ organizacije al-Qaeda. Nakon prvih igranja internetom, do 2007. godine aktivno je vodio više islamističkih blogova, da bi 2009. tijekom studija na tamošnjem Central Piedmont Community Collegeu, pokrenuo i „Sjećanja na džihad“ (Jihad Recollections), svoj prvi ozbiljniji online časopis. U listopadu te iste 2009. godine, nakon što je shvatio da je pod istragom, Samir Khan napušta SAD i seli se u Jemen, gdje lokalna al-Qaeda ubrzo stavlja njegove internetske vještine u puni pogon.
Kad se tijekom ljeta 2010. godine počeo pojavljivati internetski časopis „Inspire“, glasilo koje je brzo došlo na „dobar“ glas u međunarodnim islamističkim krugovima, usporedba grafičkog i uređivačkoga stila tog novog glasila s nedvojbeno potpisanim „Sjećanjima na džihad“ dovela je do zaključka da se radi o novom djelu mladog Samir Khana. Časopis „Inspire“, elegantno priređeno glasilo na engleskom jeziku, ukupno je izišao u sedam brojeva – posljednji 27. rujna ove godine, samo tri dana prije raketnoga napada u Jemenu. Upravo je posljednji broj, posvećen obljetnici napada na SAD 11. rujna 2001. godine, izazvao i interes šire javnosti tvrdnjama da izjave iranskoga predsjednika Ahmadinedžada o ulozi američkih vlasti u događajima 11. rujna nisu ništa drugo nego širenje teorija zavjere. Svojim živim i mladenačkim jezikom, izdavačkom vještinom i iznimnom aktivnošću, Samir Khan je sa svojih 25 godina života bio iznimno vrijedan i lokalnoj i globalnoj al-Qaedi. Činjenica da su se i on i Anwar al-Awlaki nalazili u isto vrijeme na istome mjestu – tako da su mogli biti eliminirani jednim te istim uspješnim napadom – bila je iznimno teška sigurnosna greška jemenskih islamista, čije će posljedice još dugo osjećati.
Pravni problemi oko napada
Neskriveno zadovoljstvo američkih vlasti i krugova zapadnih sigurnosnih stručnjaka uspjehom raketnoga napada u Jemenu 30. rujna 2011. nije uspjelo zasjeniti i određene nedoumice koje je ovaj događaj postavio pred državni i pravni sustav Sjedinjenih Američkih Država. Ne dovodeći u pitanje djelovanje ubijenih, a posebice dvojice američkih državljana, problem je u samom činu – ubojstvu raketom, daleko od SAD-a i bez ikakva suda i postupka. Naime, kad se nešto slično radi neameričkim državljanima, obično u dalekim i nemirnim krajevima, gdjegod i na poprištima ratova u kojima sudjeluju i vojne postrojbe raznih nacija (a sve pod nekom vrstom međunarodnog mandata ili lokalne suradnje), napadi bespilotnim letjelicama predstavljaju se kao dio ratnih ili sigurnosnih operacija, gdje su onda i žrtve dio takve lokalne situacije. Dok je dijelu američkih pravnih stručnjaka ovakva praksa prihvatljiva, drugima ona krši međunarodno pravo – a upravo njima prošlotjedna ubojstva američkih državljana Anwara al-Awlakija i Samira Khana mogla bi ujedno predstavljati i povrede američkih domaćih pravnih propisa.
Iako još nije jasno je li i Samir Khan bio službeno uvršten na listu dopuštenih ciljeva, ostaje tumačenje kako je pokojnim islamistima njihovo američko državljanstvo davalo i određena prava koja im, recimo, njihova jemenska državljanstva ne bi pružala – prvenstveno, pravo pozivanja na odredbe američkog Ustava koji u svom 5. amandmanu građanima SAD jamči da neće biti „lišeni života, slobode ili imovine bez odgovarajućeg zakonskog postupka“, dakle – bez suđenja i presude. Na tom temelju kritičari prigovaraju likvidaciji kakva se prošlog tjedna dogodila u Jemenu, tražeći umjesto daljinskih napada bespilotnim letjelicama privođenje sumnjivih Amerikanaca i njihovo suđenje pred pravosudnim tijelima SAD-a – zamjerajući navodno pravo likvidacije pojedinih Amerikanaca samo zato što su na temelju tajnih dokaza dospjeli na neku državnu listu. Otvaranjem ove nezgodne rasprave, koja je, čini se, poprilično podijelila pravne stručnjake s onu stranu Atlantika, pokojni Anwar al-Awlaki i Samir Khan uspjeli su i posthumno biti bitno nezgodni za svoje protivnike.
