Ni nakon više od četiri godine građanskoga rata u Siriji, situacija na tamošnjim bojištima nije bliže ikakvom konačnom rješenju. No, posljednjih se mjeseci ondje moglo nazrijeti određeno mijenjanje borbene ravnoteže – snage režima u Damasku našle su se u defanzivi, a skupna oporba je napredovala na sjeveru zemlje (prostor provincija Idlib i Aleppo), te u smjeru od pustinjskog grada Palmire na zapad, prema Damasku. Dok se prije koji tjedan te pomake još i moglo odbacivati kao tek privremeno kolebanje linija fronte, koje u Siriji imaju izuzetno aktivnu lokalnu dinamiku, propalo primirje sredinom kolovoza, a onda i pad opkoljene režimske zrakoplovne baze Abu al-Duhur, ukazali su da je ipak riječ o jednoj ozbiljnijoj promjeni. Dapače, kako na vidjelo dolazi posljednjih dana – ta je promjena dovoljno ozbiljna da su i međunarodni saveznici Bashara al-Assada odlučili intenzivirati svoja djelovanja u Siriji, ne bi li se zadržala dosadašnja kakva-takva borbena ravnoteža.

Preokret na bojištu?

Navodne zone intenzivne gradnje na aerodromu u Latakiji

Prve naznake ovog međunarodnog zaokreta u javnost su isplivale 31. kolovoza, kada su izraelski mediji objavili vijest o predstojećem raspoređivanju vojnih postrojbi Ruske Federacije u Siriji, te njihovom skorom uključivanju u tamošnja borbena djelovanja. U toj se vijesti spominjalo savjetnike, vojne instruktore, logističare, tehničare, osoblje za protuzračnu i drugu zaštitu, te pilote koji bi ruskim zrakoplovima krenuli djelovati na bojištu – vjerojatno protiv nekih od tamošnjih radikalnih islamista. I, dok se početkom rujna još nagađalo o lokaciji navodne baze koju bi Rusi uredili kao središte svojih sirijskih operacija, te su dileme nestale posljednjih dana, kada su registrirani radovi u sirijskome priobalju, nedaleko lučkoga grada Latakija. S jedne strane, ondje se krenulo dodatno uređivati kompleks međunarodnog aerodroma Bassel al-Assad – proširena je jedna od njegovih sletnih staza, uređen je dodatni kontrolni toranj i heliodromi, a uz druge građevinske radove uređeno je i kontejnersko naselje sposobno primiti oko 1000 ljudi. Uz to, uočeno je i intenziviranje aktivnosti u luci Tartus, jedinoj pomorskoj bazi na Mediteranu koju Rusi aktivno i neprekinuto koriste već desetljećima.

I dosad se moglo čuti o dopremama pomoći u Siriju iz Rusije

Dok nije u pitanju kako su onamo i prije stizale redovite pošiljke vojne pomoći režimu u Damasku, sada se registriran doplov niza dodatnih ruskih plovnih jedinica – među kojima su se istakla dva natovarena broda tenkonosca, navodno puna materijala za uređenje i opremanje proširenog ruskog kontingenta u Siriji. Dok se moglo čuti i o sve češćem viđanju ruskog osoblja i novije vojne tehnike na prostorima Mornaričke vojne akademije u Latakiji, u Damasku i na bojištima širom režimskog dijela Sirije, još su zapravo nepoznati točni omjeri ove pomoći koja u Siriju dolazi morem i zrakom (najmanje 6 velikih teretnih i putničkih letova u brzome ritmu, tijekom proteklih tjedan dana). S jedne strane, moglo bi se tu raditi tek o jačanju ionako intenzivne vojne suradnje Rusije i Sirije, kao što to izgleda tvrdi Moskva. S druge strane, ako to gomilanje ljudi i vojne tehnike preraste u samostalna borbena djelovanja ruskih snaga u Siriji, onda je to već nešto sasvim različito od svega do sada viđenog.

Takvo borbeno miješanje Rusije u sirijski kaos izazvalo bi priličnu nelagodu u čitavome nizu različitih regionalnih krugova što na ovaj ili onaj način sudjeluju u tamošnjim razračunavanjima. S jedne strane, dok Izrael ne sudjeluje direktno u ratu, ta je država itekako koristila svoju tehničku i vojnu nadmoć da ponekad iznenada izvede zračne udare po ciljevima koji su im zbog ovih ili onih razloga izgledali zanimljivi ili opasni. Takva bi sloboda djelovanja vrlo vjerojatno bila ograničena u slučaju pojave na bojištu nekih samostalnih, modernih i dobro obučenih zrakoplovnih postrojbi Ruske Federacije. S druge strane, ove novosti iznimno loše sjedaju i svim onim državama koje podupiru razne oporbene formacije u Siriji. Dok bi malo tko mogao imati glasnog prigovora na ruske napade na prostor tzv. Islamske države (što razne koalicije aktivno izvode u Siriji već gotovo godinu dana) – jasno je da i taj dio sirijske oporbe ima svoje podupiratelje, uvelike pozicionirane u ulogu načelnih saveznika Zapada. Bitno će glasniji biti podupiratelji ostatka sirijske oporbe, mimo Islamske države, koja sada polagano uključuje i pojedine odvjetke organizacije al-Qaeda u Siriji. Upravo na toj strani se nalazi i većina zapadnih sila, koje aktualno rusko djelovanje karakteriziraju kao “destabilizirajuće”, te “nekonstruktivno” za nekakvo “rješenje situacije u Siriji”, koje za ove igrače nužno uključuje i pad s vlasti režima al-Assada. Naravno, tu je riječ o jednostavnoj računici. Ovakva strana intervencija jača posljednje vrijeme vojno poljuljani režim u Damasku, upravo u vrijeme vojnog napredovanja razne oporbe – i Islamske države, i drugih. Potencijalno rusko miješanje u borbe tu bi lako moglo imati učinak kakvog se već vidjelo 2013. godine – kada je slična sigurnosna kriza za režim u Damasku, i s njom povezano šire vojno napredovanje oporbe, bila okončana širim ulaskom snaga libanonskog Hezbollaha u sirijski ratni kotao.

Dekonflikcija snaga u Siriji

Pri tome, nije sporno ni da prisutnost više ozbiljnih, a odvojenih, borbenih sastava lako može i nehotice dovest do ozbiljnih incidenata – što je proteklih dana istaknuo i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Time u Siriji postaje iznimno bitnim pitanje dekonflikcije raznih međunarodnih snaga – brzog rješavanja terenskih susreta, međuvojnih trvenja i problema, prije nego ona stignu prerasti u nekakav veći sukob. Na tu su temu mediji u petak, 11. rujna, pitali glasnogovornika US CENTCOM-a, brigadira Pata Rydera, a dobiveni odgovori nisu bili optimalni. Kao prvo, “Koalicijske snage su fokusirane na provođenje operacija protiv ISIS-a, i time, koliko ja znam, u ovome trenutku ne postoje direktni kontakti na liniji vojska-vojska“. Nadalje, moglo se čuti da “Mi držimo na oku tu situaciju s Rusima, ali za sada, ondje se zapravo ni nema što dekonfliktirati“. Odnosno, po pitanju budućeg razvoja stvari po ovome pitanju: “Mislim da ono na što mislite, će doći u obzir u slučaju da ondje bude nekih vrsta ruskih vojnih ili zrakoplovnih aktivnosti, ali opet, neću spekulirati ili izlagati o nekakvim hipotezama. Zasigurno, mi imamo vrlo profesionalne zračne snage, i koalicija će osigurati sigurnost snaga ondje gdje mi djelujemo“.

Po daljnjem upitu o ovoj aktivnosti, za kojom američki obrambeni resor još ne vidi potrebe, Ministarstvo vanjskih poslova SAD također je loptu prebacilo u susjedni resor. Njihov je glasnogovornik John Kirby (umirovljeni general, koji je do svog nedavnog umirovljenja bio i glasnogovornik Pentagona) medijima tek kratko uzvratio: “Morate pričati s Ministarstvom obrane o zračnoj koordinaciji na nebu iznad Sirije. To nije djelatnost Ministarstva vanjskih poslova“. Pri tome, iako je neposredna vojno-vojna komunikacija SAD i Rusije umanjena posljednje vrijeme, što je jedna od posljedica krize u Ukrajini, ipak je jasno je da Sjedinjene Države održavaju niz rutinskih diplomatskih i vojnih kontakata s Ruskom Federacijom, među ostalim i putem veleposlanstava, te direktnim kontaktima ministara vanjskih poslova. Dapače, ne samo da se priča s Rusima, već je nedvojbeno da se o borbenim djelovanjima u Siriji na određen način obavještava i režim u Damasku – obično nekim zaobilaznim putem, recimo putem njihova predstavnika pri organizaciji UN. Pa iako je Kirby službeno ustvrdio da svim ovim putovima u SAD nije stigla neka posebna prethodna obavijest o ruskome raspoređivanju snaga u Siriji – za prvu silu barem 200 pripadnika mornaričkog pješaštva iz sastava 810. marinske brigade i 336. gardijske marinske brigade, te ponešto protuzračnih sustava Pancir-S1 (NATO oznaka SA-22 Greyhound) – teško je vjerovati da je polagano pristizanje ovih snaga na Bliski istok doista bilo izvedeno potpuno neopaženo.

Desantni brod Nikolay Filchenkov (Projekt 1171 Tapir – NATO oznaka Alligator) u Tartusu, 2. rujna 2015. godine

No koliko mnogima ne odgovara ikakvo samostalno rusko djelovanje u Siriji dobro pokazuje izjava koju je u petak, 11. rujna, medijima dao Josh Earnest, glasnogovornik Bijele kuće: “… mi bi pozdravili konstruktivan ruski doprinos našoj kampanji protiv organizacije ISIL. Tu je više od 60 država, što sudjeluju u tom naporu, i mi bi pozdravili konstruktivnu rusku podršku tim naporima” – dakle, radije i Rusija u okviru zapadne koalicije, u koju ta država nije bila zvana kada se koaliciju osnivalo ili tijekom godinu dana njenih dosadašnjih djelovanja – samo ne samostalno, u podršku režimu iz Damaska.

Učinak na izbjegličku krizu

Granica Turske i Sirije u rujnu 214. godine

Pri tome, čitav ovaj razvoj situacije na bojištima Sirije, upravo je suprotan većini interesa vezanih uz izbjegličku krize koja posljednje vrijeme zapljuskuje Europu. Naime, širenjem prostora pod kontrolom oporbe, ne raste nikakvo područje sigurnosti ili mira u Siriji. Ti “oslobođeni” krajevi dolaze na direktni dohvat islamističkih vjerskih fanatika, a povlačenjem režimskih snaga oni postaju poprištem i međusobnih sukobljavanje pojedinih pobunjeničkih frakcija – koje neprekidno ratuju međusobno, čim režimska vojska i milicije nestanu s horizonta. Sve to aktivno rastjeruje većinu mirnih stanovnika takvih prostora, jačajući izbjeglički pritisak na zemlje-susjede Sirije, a onda i na Europu. Pri tome, taj bi val mogao i primjetno jačati daljnjim ulaskom oporbe u režimske prostore, budući da često islamističke snage pobunjenika tim napredovanjem izlaze iz pustinje u gušće naseljene krajeve, s više manjinskih stanovnika, gdje se do sada moglo živjeti i ponešto više sekularnim životom. Upravo zato, mogući pad režima u Damasku, kojeg zagovara niz europskih država, upravo je izravni preduvjet nastanka monumentalnog izbjegličkog vala – čijem se primanju protive brojne od tih istih EU država.

—————————————————————————————————————–

Ovaj je tekst pod naslovom “Zašto Rusija gomila ljude i vojnu tehniku u Siriji” u ponešto kraćoj formi i s redakcijskom opremom objavljen 14. rujna 2015. u dnevnim novinama Večernji list, gdje je i dostupan na internetskoj adresi: http://www.vecernji.hr/svijet/rusija-gomila-ljude-i-vojnu-tehniku-u-siriji-1024548