Posljednjih dana svijet opet svjedoči zaoštravanju odnosa kolektivnog Zapada i Ruske Federacije, ne samo po pitanju rata u Ukrajini, energetskih sankcija ili diplomatskih odnosa visoke razine – nego i na području nuklearnog naoružanja. Dok ruske prijetnje nuklearnim naoružanjem, bilo protiv ciljeva u Ukrajini ili širom Europe i SAD-a, slušamo periodički, od ponedjeljka 13. listopada pa do petka 24. listopada trajalo je ovogodišnje izdanje NATO nuklearne vježbe “Steadfast Noon”. Riječ je o događanju koje se održava godišnje, trenira nuklearnu spremnost i ne koristi konkretno nuklearno oružje – a obuhvatilo je oko 2.000 ljudi te oko 70 zrakoplova iz ukupno 14 NATO država. Budući da je ove godine država domaćin bila Nizozemska, glavnina vježbe se koncentrirala oko tamošnje zrakoplovne baze Volkel, uz sudjelovanje snaga i u belgijskoj bazi Kleine-Brogel te britanskoj bazi RAF Lakenheath i uz podršku s prostora danske baze Skrydstrup. Pri samom kraju ove NATO aktivnosti moglo se onda zabilježiti i odgovarajući odgovor Ruske Federacije – koja je u srijedu 22. listopada objavila neke osnovne detalje i vlastite godišnje vježbe strateških nuklearnih snaga pod nazivom “Grom”.
Konkretno, Rusi su isprobali svoju nuklearnu trijadu – balistička raketa R-29RMU2 “Sineva” (NATO oznaka SS-N-23A “Skiff”) bila je lansirana s nuklearne podmornice K-117 “Brijansk” u Barentsovom moru, interkontinentalna raketa RS-24 “Jars” (NATO oznaka SS-27 Mod 2) poletjela je s probnog kozmodroma Pleseck (oko 800 km sjeverno od Moskve, u regiji Arhangelsk) prema poligonu Kura na Kamčatki, a niz krstarećih raketa Kh-102 (verzija raketa Kh-101 prilagođena za nuklearnu bojnu glavu) lansiran je bio i sa strateških bombardera Tu-95MS, čija je flota i dalje operativna iako bitno smanjena ukrajinskom akcijom “Paučina” od 1. lipnja ove godine. Svim ovim je upravljao ruski Nacionalni centar za upravljanje obranom, a tom je prilikom formalno sudjelovao i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin (u civilnom odijelu), kojeg su ministar obrane Andrej Belousov i načelnik stožera Valerij Gerasimov izvijestili o konkretnim aktivnostima ove (također) otprije planirane aktivnosti. Osim konkretnog isprobavanja borbenih sustava, kao cilj aktivnosti bila je navedena provjera spremnosti sustava zapovijedanja i kontrole, operativne vještine osoblja, te uvježbavanje konkretnih postupaka za odobravanje i uporabu nuklearnog oružja. Sve te aktivnosti NATO-a i Rusije tada nisu izazvale posebne napetosti ni veći interes šire javnosti. No čitavoj priči tu nije bio kraj.
Skyfall
Nastavak je uslijedio u nedjelju 26. listopada, kada je službeni Kremlj objavio i dodatni video-materijal. U njemu je Vladimir Putin, ovoga puta u maskirnoj uniformi, navodno posjetio neko veće zapovjedno mjesto, gdje je od načelnika Stožera OS RF Gerasimova i zapovjednika pojedinih skupina ruskih snaga primio vojna izvješća – o tijeku operacija u Ukrajini, ali i o jednoj do tada prešućenoj novosti s područja strateškog nuklearnog naoružanja. Napominjući kako je o tome već dobio izvješća i vojne industrije te Ministarstva obrane, Putin je pozvao načelnika Gerasimova da iznese i vojni izvještaj o isprobavanju novog oružnog sustava za koji su Putinu zadnjih godina mnogi govorili kako je to “dobar i vrijedan poduhvat, ali neizvediv u bližoj budućnosti“. Sada su navodno uspješno izvedeni bitni testovi, a prema Putinu – “još dosta posla ostaje do uvođenja ovog oružja u borbenu spremnost, prema odgovarajućim propisima“.
Kako se potom čulo od generala Valerija Gerasimova, tijekom utorka 21. listopada, samo dan prije već ranije opisanih vježbovnih aktivnosti ruskih nuklearnih snaga, uspješno je bio odrađen prvi dulji let krstareće rakete na nuklearni termalni pogon 9M730 “Burevestnik” (Буревестник), NATO oznake SSC-X-9 “Skyfall”. Za razliku od dotadašnjih pokušaja, nova je raketa sada navodno letjela oko 15 sati i prešla oko 14.000 kilometara. Pri tome, napomenuto je kako to nipošto nije maksimalni domet ovog oružja na nuklearni pogon, koje je tom prilikom navodno uspješno testiralo i svoje “zadane sposobnosti izvođenja vertikalnih te horizontalnih manevara” – čime se tu raketu smatra i posebno podobnom za nadilaženje protivničkih protuzračnih i proturaketnih obrambenih sustava. Ipak, treba napomenuti kako se navodno uspješno testiranje rakete “Burevestnik” 21. listopada održalo u zatvorenoj zoni oko zabačenog otočja Nova Zemlja u Arktičkom oceanu – gdje je lansiranje s poligona Pankovo službeno bilo praćeno s oko 170 km južnijeg aerodroma Rogačevo, te iz niza ruskih plovila u Barentsovom i Karskom moru. Kako se o svemu tome za sada nisu oglasili iz NATO saveza i velikih zapadnih sila, ova je zemljopisna izoliranost mjesta testiranja čitavom događanju dodala niz nejasnoća.
Ključna pitanja
Kao prvo, da se test uopće održao za sada govore prvenstveno službene ruske izjave, dok nije objavljena ni točka konačnog prizemljenja rakete. Iako bi prema svojim tehničkim karakteristikama rad nuklearnog pogona rakete “Burevestnik” trebao ostavljati atmosferski trag radioaktivnog zračenja – najbliže neovisne kontrolne postaje ondje ima Norveška, na otočju Svalbard i na sjeveru zemlje u Svanviku, i one su od poprišta ruskih pokusa udaljene oko 900 km na sjeverozapad i jugozapad. Dakle, zračnim strujanjima treba dosta vremena da do njih prenesu konkretne tragove zračenja, koji bi onda mogli dodatno potvrditi ruske navode o testiranjima rakete “Burevestnik”. Usprkos ovim činjenicama, u ponedjeljak 27. listopada norveški vojno-obavještajni krugovi su za agenciju Reuters navodno potvrdili ruske navode o lansiranju “Burevestnika”.
Kao drugo, tek će trebati promatranjem ovog te daljnjih testiranja novog oružja pokušati naslutiti jesu li njegove manevarske sposobnosti i stvarno odgovaraju ruskim navodima, no tu će detalji vjerojatno ostati iza zatvorenih vrata pojedinih velikih sila (koje uopće imaju sredstva za takvo promatranje). Kao treće, trebat će tek vidjeti i kako Rusi misle klasificirati to svoje novo oružje – gdje bi karakteristike krstareće rakete tradicionalno sugerirale uvrštenje u kategoriju “taktičkog nuklearnog naoružanja“, dok bi interkontinentalni domet i navodno neograničeno trajanje leta tražili upis u kategoriju “strateškog nuklearnog naoružanja“. Time bi se “Burevestnik” našao obuhvaćen sporazumom o ograničenju strateškog nuklearnog naoružanja “Novi START” iz 2010. godine, čije važenje ističe 6. veljače 2026. godine – ako Rusija i SAD ipak ne uspiju ugovoriti njegovo produženje.
Trumpov plahi odgovor
O tome se čulo i danas, 27. listopada, pred Prvim odborom Opće skupštine UN-a, koji se bavi pitanjima razoružanja i međunarodne sigurnosti. Tu je zamjenik ravnatelja Odjela za neširenje oružja i kontrolu naoružanja Ministarstva vanjskih poslova RF Konstatnin Voroncov izjavio da je “testiranje bilo provedeno potpuno u skladu s našim međunarodnim obvezama“, a ujedno je pozvao i Sjedinjene Države na pregovor o sprječavanju utrke u naoružanju u svemiru. S američke se strane za sada čuo tek odgovor predsjednika Donalda Trumpa na pitanje novinara postavljeno tijekom njegove turneje po Aziji. Za Trumpa tako “nije prikladno” da Putin najavljuje testiranja raketa umjesto da okonča rat u Ukrajini – dok veliki domet te beskonačni let uopće nisu ni potrebni, jer “znaju da imamo nuklearnu podmornicu, najveću na svijetu, odmah uz njihove obale, pa mislim, ne moramo ići 14.000 km“.
Čisto tehnički gledano, rad na osnovama sadašnjeg sustava “Burevestnik” započeo je još u vrijeme Hladnog rata razvojem tzv. “Transportno-energetskog modula – TEM”, kojeg se po uspješnoj konstrukciji onda moglo ugraditi u raketnu formu. Prvi konkretni spomen nove rakete zabilježen je 1. ožujka 2018. godine, kada je ruski predsjednik Putin pred tadašnje predsjedničke izbore u Rusiji za domaću i svjetsku javnost odgovorio na ranije izjave Donalda Trumpa da SAD razvijaju arsenal “tako jak i moćan da će odvratiti svaki oblik agresije“. Konkretno, Putin je tada naveo 6 revolucionarnih oružnih sustava koje razvija Ruska Federacija – (1) strateške rakete RS-28 Sarmat, (2) zrakoplovne hipersonične rakete Kh-47M2 “Kindžal”, (3) hipersonične jedreće bojne glave Avangard, (4) strateški protuzračni sustav lasera Peresvet, (5) torpedo na nuklearni pogon “Poseidon”, te (6) već spomenuti krstareći projektil na nuklearni pogon “Burevestnik”.
Usprkos najavama, između 2017. i 2019. godine čulo se za barem 13 djelomično uspješnih testiranja, od kojih je posebnu pažnju izazvala eksplozija od 8. kolovoza 2019. godine na vojnom poligonu Nenoksa kod Severodvinska (ruska regija Arhangelsk). Tom prilikom su svjetsku javnost također uzbunili stručnjaci iz Norveške koji su prvi ustanovili radijaciju ispuštenu tijekom nesreće. Ipak, u listopadu 2023. Putin je objavio da su izvedena “konačna uspješna testiranja” na već spomenutom poligonu Pankovo – kojeg se od kolovoza ove godine vidljivo pripremalo i za neke nove pokusne aktivnosti (što se dobro vidjelo dolaskom niza specijaliziranih zrakoplova, te analizom tamošnjih snimki i iz civilnih satelita). Kako izgleda, to je testiranje ipak bilo odgođeno za kraj listopada, a više podataka o konkretnim osobinama ovog oružanog sustava postat će poznato tek postupno. Do tada ostaju tek razne skice i pojedine djelomične slike raketa, kao i spomen navodne brzine leta između 850 i 1300 km na sat, te sposobnosti nošenja nuklearne bojne glave od barem 1 megatona.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 27. listopada 2025. pod nazivom “Rusi su prvo isprobali nuklearnu trijadu, a onda objavili video o kojem svi bruje, Norvežani potvrdili: ‘Stvarno su ga lansirali‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/putin-novo-nuklearno-oruzje-burevestnik-test-rusija-15636885






