U zadnje vrijeme, od 4. svibnja mnogi su se kod nas (pa i u svijetu) raspisali o sposobnostima PZ/PR sustava Patriot MIM-104 nakon rušenja ruskog hiper-zvučnog i zračno-balističkog sustava X(Kh)-47M2 Bodež (Kinžal). Na početku ruske invazije na Ukrajinu mnogi su glorificirali sposobnosti Bodeža. Neki su to radili s pilom naopako ili figom u džepu, a neki iz čistog neznanja. Nije dovoljno poznavati jezik i prevoditi članke, često i uz Google prevoditelja, i donositi „visokoumne zaključke“ bez ikakve odgovornosti za istinom. Naime, niti jedan dizajner složenih vojnih sustava ne objavljuje sve na internetu, čak i kupcu često zataji neke stvari bez obzira jesu li to mane ili vrline. Mnogo toga je u poznavanju suvremenog raketnog oružja, prateće elektronike i računalne tehnike te, naravno, disciplina fundamentalnih znanja iz fizike kao što su aerodinamika, čvrstoća, senzorski sustavi, propulzija, ali i umijeće uporabe složenih sustava – od taktike uporabe neposrednog poslužitelja do kreatora zamisli kako i na koji način upotrijebiti sustav a da to bude iznenađenje za protivnika.
Sad je vidljivo kako „vrli vojni analitičari“ – koji su donedavno hvalili Bodež kao sustav kojem nitko ništa ne može – mijenjaju ploču kao da se ništa nije dogodilo. Nisu se spremni ni ispričati javnosti već i dalje nastavljaju s pozicija velikih stručnjaka, a da to ničim ne mogu opravdati. Slično se ponašaju i oni koji su im dali prostor za neodgovorno ponašanje. Bilo bi puno korektnije da se javljaju kao politički komentatori jer tamo je istina najmanje važna. Prije nego što počne analiza obračuna Patriota i Bodeža, ili Bodeža i Patriota, podsjetio bih cijenjene čitatelje na članak objavljen na ovom portalu prije više od 14 mjeseci ili točnije 23. ožujka 2022., pod naslovom „Kh-47M2 Kinžal, zrakoplovna para-balistička raketa i razaranje Ukrajine“. Nakon novih događanja i odmjeravanju snage između ta dva sustava, izraženom stavu ne bih ništa dodao, a niti oduzeo.
Napadi na Kijev
Raketni napad na Kijev 4. svibnja 2023. možda i nije bio napad na Patriot – ali se Patriot našao na dobrom mjestu u pravo vrijeme, u najvećoj borbenoj spremnosti, hranjen obavještajnim podacima u realnom vremenu, u mogućnosti presresti Bodež, što je posada vješto iskoristila. Prema nekim informacija lansirano je više raketa inačice PAC-2. Obaranje Bodeža je važno i ima veliku psihološku važnost, pozitivnu za Ukrajinu i razočaravajuću za Rusiju. To je udarac za Putina, ali i mnoge druge (pa i neke kod nas) čije se hvalospjeve profesionalnih stručnjaka opće prakse čulo o nezaustavljivom ruskom oružju. Osobno mislim kako su sami konstruktori Bodeža svjesni da nije neuništiv. Bilo bi jako opasno da nije tako, poglavito kad je u rukama despota. Drugi napad, prema nekim informacijama sa šest Bodeža u plotunu, vjerojatno je bio napad na bitnicu Patriota. Ako je u prvom napadu Bodeža Patriot branio važan objekt, u drugom napadu Patriot je branio samoga sebe.
Valja priznati da je ruska organizacija napada bila izvrsno osmišljena. Bio je to raznolik plotun raketa uz dodatak izviđačkih i dronova samoubojica. Raketni dio plotuna bio je kombinacija raketa hiper-zvučne, nadzvučne i okolo-zvučne brzine. Ta šarolikost brzina od oko 1.000 pa do preko 12.000 km/h pred obranu postavlja izuzetno složen zadatak. Obrambeni sustavi ne mogu imati istu učinkovitost za vrlo različite brzine cilja pa se optimiziraju za najvjerojatnije dijapazone brzina. Također treba imati na umu da je velika brzina hiper-zvučne, parabalističke rakete koja napada cilj uz moguća manevriranja po smjeru i visini otežavajući čimbenik točnosti pogađanja. Takve rakete se koriste bar za sada prvenstveno do isključivo protiv stacionarnih ciljeva. Raspoređeni proturaketni sustav Patriot je stacionarni cilj i nema vremena promijeniti položaj u kratkom vremenskom intervalu nakon što je sustavom otkrio dolazak hiper-zvučne rakete. Pored toga, nužno je procijeniti opasnost od raketa drugačijih brzina i dronova pa neke zanemariti, a neke prepustiti drugim sustavim zračne obrane.
Sporo protiv brzoga
U našoj „logici“ dominantno je mišljenje kako obrambena raketa mora biti brža od rakete koja napada jer je to iskustvo koje smo stekli. Raketa ili topnički projektil je brži od tenka, broda, pa i najbržih zrakoplova pri izravnom napadu i ulasku u zonu pogađanja. U slučaju „Patriot protiv Bodeža“ mijenja se paradigma pa je neophodno stvoriti mogućnost da se sredstvom koje je prema javno objavljenim podacima sporije od cilja i do tri puta omogući pogodak. Teoretski, Patriot će s najvećom vjerojatnosti pogoditi Bodeža ako ga ovaj izravno napada. Tad je parametar nula ili blizu nule. Teže je pogoditi ako se parametar povećava, a u jednom trenutku parametar može biti toliko velik da pogodak svodi na nulu. Prema dostupnim podacima Bodež ima najveću brzinu 12.350 km/h, a Patriot PAC-2/3 – 5.000 km/h. Velika je to razlika brzina kojoj je moguće doskočiti u prvom redu pravovremenim otkrivanjem, izvrsnim upravljačkim sustavom, vrhunski dimenzioniranom bojnom glavom sa sustavom nekontaktnog upaljača, praktički bez kašnjenja, i naravno – vrhunski obučenom posadom uz izvrsnu moralnu i psihofizičku stabilnost. Blizinski upaljač i fragmentirana bojna glava povećavaju volumen susreta s ciljem te osiguravaju uništenje cilja bez izravnog udara – a ako se stvore uvjeti, sustav preciznog, aktivnog radarskog samonavođenja omogućit će izravni pogodak i uništenje cilja kinetičkom energijom.
Držim da je rusko izravno napadanje Patriota raketama Bodež više u službi propagande kako bi se u slučaju uspjeha mogli pohvaliti domaćoj javnosti. Aktualno suđenje znanstvenicima koji su radili na dizajnu Bodeža ukazuje da stvari i nisu baš u skladu s hvalospjevima ruske strane, uključujući i predsjednika RF Putina. Bez obzira što se uistinu dogodilo, za detalje ćemo morati pričekati u najmanju ruku do kraja rata, a možda će i nakon toga mnoge stvari ostati tajna. U konačnici, bez obzira kako završe obračuni Patriota i Bodeža, to neće osigurati rusku prevlast u zračnom prostoru Ukrajine i neće biti presudno za ishod rata. Rat je izuzetno složeno društveno događanje, kojim upravlja politika, a njegov najkrvaviji dio provode oružane snage ili još preciznije ratnici na kopnu, moru i zračnom prostoru, a vidimo sve značajniju ulogu i svemirskih snaga. Kako trenutno stoje stvari na ukrajinskom ratištu, bez krucijalnih promjena na istom nije racionalno očekivati skori kraj neprijateljstava.
Možda bi bilo najispravnije reći da se kao priprema za buduće operacije vodi bitka i za zračni prostor u kojoj Rusija težišno napada, a Ukrajina se težišno brani. Držim da svi oni što zagovaraju prekid neprijateljstava, zamrzavanje stanja na ratištu i početak pregovora su svjesno ili nesvjesno na ruskoj strani. Vidimo da neki u zadnje vrijeme govore kako nisu sigurni da Ukrajina ne želi napraviti atomsku bombu. To je samo korak do tvrdnje kako Ukrajina želi atomsku bombu. To je definitivno voda na ruski mlin. Jesu li ti i takvi „ruski igrači“ ili bar njihovi zagovornici? Valjda je i „pticama na grani“ jasno kako daljnje patnje, u skladu s Poveljama UN i međunarodnim pravom, prekinuti može samo Rusija. Prekidom agresije i povlačenjem Rusije na međunarodno priznate granice rat završava, a ako rat prekine Ukrajina – to je put u nestanak ukrajinske države i vjerojatno ukrajinskog naroda pod imenom Ukrajinci. Ipak, scenarij dragovoljnog ruskog povlačenja na granice nakon raspada SSSR i međusobnog priznanja novonastalih država u ovom trenutku je isključen.
Što slijedi?
Puno više se govori o ratnim ciljevima koje bi trebale ostvariti oružane snage. Tako su dosta učestali pojmovi ofenziva i protuofenziva. Naravno, to je neprecizno jer pojmovno radi se o različitim stvarima, a mi smo u tome specijalisti. Precizno govoreći – da bi nešto moglo biti protuofenziva ista bi se trebala pokrenuti i provoditi dok je s druge strane u tijeku ofenziva. Ako se velika napadna djelovanja pokreću na uspostavljenu ili pak neuspostavljenu obranu – onda je to ofenziva. Kako sad izgleda stanje na ukrajinskoj fronti, Rusi su prešli u obranu. No u obrani nisu isključena i napadna djelovanja. Očekivana djelovanja ukrajinske strane preciznije je nazvati ofenzivom. Treba znati da ofenziva ne mora imati jedan glavni te jedan ili više pomoćnih pravaca. Vjerojatnije je očekivati napad u više smjerova, te ako se ukaže prilika – neki od njih može prerasti u glavni pravac. Taj glavni pravac može postati i strateški. Izvođenje tako obuhvatnih operacija, ovisno o razvoju situacije, može imati stratešku i životnu važnost za jednu ili drugu stranu. Kod tako velikih uloga opreza nikad dosta.
Pod pretpostavkom da je moral Ukrajinaca na visokoj razini, postavlja se pitanje što je s materijalno-logističkim komponentom, osposobljenošću i uvježbanošću. Kada krenu operacije na velikim prostranstvima, veliku ulogu koja bi mogla prevagnuti u tom pretežito kopnenom ratu moglo bi imati ratno zrakoplovstvo i trupna protuzračna obrana. Nije dovoljno poznato kako je i je li sa zadovoljavajućim kapacitetom uspostavljena trupna PZ i PR obrana. Brine strah „kolektivnog Zapada“ koji se suspreže Ukrajini dati mogućnost snažnijeg djelovanja po važnim vojnim ciljevima u Rusiji. Ukrajina definitivno ima pravo djelovati po snagama i infrastrukturi koji izravno ili pak posredno ostvaruju učinke na ukrajinskom teritoriju. Ruskih prijetnji nekim novim konvencionalnim snagama ne treba se bojati, a prijetnje oružjem za masovno uništenje „kao prazne puške“ (koja ipak i ne mora biti prazna) boje se obje strane. Ovakvo stanje za Ukrajinu dugoročno nije održivo. Rusi napadaju jeftinim dronovima i „starim“ krilatim (krstarećim) raketama te planirajućim bombama iz vremena SSSR. Bombi i raketa ima u izobilju, a Iran se pokazao pouzdanim partnerom i ozbiljnim dobavljačem dronova. Bilo bi interesantno usporediti „financijski troškovnik“ jedne i druge strane prilikom napada na Kijev. Složenost ukrajinske logistike je dosad nezabilježena. Pomoć stiže s različitih strana, svaka ima u cijelosti ili dijelom svoj logistički lanac, a tu su ne manje važne i jezične barijere. Te jezične barijere su značajne i kod obuke za uporabu konkretnih sredstava, a posebno onih složenijih.
Kao zaključak moglo bi se reći da ukrajinska ofenziva mora donijeti opipljive rezultate jer vrijeme je ipak na ruskoj strani. Ukrajina je sve razorenija i ekonomski slabija. Na Zapadu bi moglo doći do promjena glede potpore Ukrajini. Istovremeno, Rusija je ratom praktički neokrnjena, a sankcije joj još uvijek nisu nanijele očekivane probleme. Moglo bi se reći da su njeni saveznici, zbog vlastitih diktatura, trajniji pa joj pomažu izravno i neizravno u zaobilaženju nametnutih sankcija. Neke velike i moćne države – iako službeno ne šalju oružje – izgleda isto nadoknađuju onima koje ga šalju. Također, ako ne mogu prošvercati nužne zapadne komponente šalju im svoje inačice. To je izgledno za dronove, rakete, te zrakoplove. Konačno, jasno je ipak da rat neće odlučiti obračuni Patriota i Bodeža.
* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; viceadmiral u mirovini