Nakon više od sedam mjeseci zastoja, NATO cestovni promet ponovo kreće iz Pakistana u Afganistan
Nakon višemjesečne obustave prometa, Pakistan je odlučio otvoriti svoje transportne pravce za opskrbu NATO snaga u Afganistanu. Rezultat je to dužih i vrlo intenzivnih političko-diplomatskih razgovora, koji su na kraju doveli do javne isprike američke državne tajnice Hillary Clinton obiteljima 24 pakistanske žrtve sukoba kod grebena Salala, na granici Afganistana i Pakistana, 26. studenog prošle godine.
Ponovna uspostava prometa već se jučer kasno našla na izvanrednoj sjednici Obrambenog odbora kabineta pakistanske vlade (Defence Committee of the Cabinet – DCC), a tijekom dana bi na put trebali krenuti i prvi kamioni s robom. Dok se prvih 77 tovara za Afganistan najavljuje do kraja dana, do pune normalizacije transporta vjerojatno će ipak još proći neko vrijeme.
Iako zbog pakistanske blokade nije došlo i do potpune obustave opskrbe savezničkih snaga u Afganistanu (na raspolaganju su bili tzv. Sjeverna distributivna mreža – Northern Distribution Network, za robu neborbene namjene – i zračni prijevoz), njene su se posljedice itekako osjećale na terenu. Ujedno, dodatni troškovi intenzivnijeg korištenja opskrbe zrakom za NATO su na mjesečnoj bazi iznosili oko 100 milijuna USD – kako je to nedavno bio procijenio Leon Panetta, aktualni američki ministar obrane.
Jučerašnji sastanak Odbora za obranu kabineta pakistanske vlade, pod predsjedanjem premijera Raje Pervaiza Ashrafa
Nakon intenzivnih pregovora – u kojima je sudjelovao i američki zapovjednik misije ISAF, general John Allen, koji je u posljednjih desetak dana čak dva puta posjetio Islamabad – američka je isprika stigla u sklopu telefonskog razgovora dviju ministrica vanjskih poslova, Hillary Clinton i Hine Rabbani Khar (koja tu dužnost u Pakistanu obavlja od 19. srpnja 2011.). Uz žaljenje za pakistanske vojne žrtve, SAD su napomenule kako će se raditi i na tome da se slične situacije više ne ponove.
Ujedno, postignut je sporazum i oko nove cijene transporta kroz Pakistan. Prije 26. studenog se navodno po tovaru plaćalo oko 250 USD. Tijekom posljednjih mjeseci pakistanski su izvori spominjali zahtijevanja od 5000 USD po tovaru, što su SAD odbile ujedno nudeći oko 500 USD po tovaru – dakle, praktično duplo od sume prije incidenta na granici. Iako točan ishod ovog pregovaranja još nije jasan, postoje naznake da je na kraju pregovora cijena transporta po tovaru zapravo ostala ista kao i prije studenog 2011. godine – doduše, praćena odmrzavanjem američke vojne pomoći Pakistanu. Ta sredstva, u sklopu programa “Coalition Support Fund”, navodno trenutno iznose oko milijardu USD i njihova bi isplata Islamabadu trebala otpočeti uskoro.
Dok je dogovoreno da će se pakistanska transportna ruta ubuduće koristiti za svu robu osim oružja i streljiva (koje će vjerojatno i dalje pristizati zrakom), osnovna je važnost ovog sporazuma o prijevozu vezana za predstojeće povlačenje glavnine savezničkih snaga iz Afganistana. Upravo je to izvlačenje snaga iznimno teško provesti samo Sjevernom rutom i zračnim mostom, budući se, uz ljude, iz Afganistana izvozi i ogromna količina raznolike robe koja je nagomilana u više od deset godina savezničkih vojnih i vojno-civilnih aktivnosti na Hindukušu. Pri tome, upravo je transportna ruta kroz Pakistan i najkraći put za tu svekoliku robu od polazišta u Afganistanu do najbližih morskih luka za daljnju brodsku otpremu – što automatski znači da je to i najjeftiniji transportni pravac.
