Nakon sastanka Donalda Trumpa i Vladimira Putina u vojnoj bazi na Aljasci, u petak 15. kolovoza, i Ukrajina i njeni europski saveznici teško su mogli biti zadovoljni rezultatima. Ne samo da je Trump pružio Putinu priliku da zaboravi međunarodne tjeralice i domaće ekonomske te ratne probleme, pa je predsjedniku Ruske Federacije priuštio oduševljeni doček na crvenom tepihu uz prelet vojnih aviona – nego je ujedno iznevjerio i dobar dio prethodnih dogovora s brojnim saveznicima Sjedinjenih Američkih Država. Naime, samo dva dana ranije, u srijedu 13. kolovoza na nizu koordinacijskih sastanaka, zajednički je bilo formulirano 5 osnovnih točaka za predstojeći sastanak s ratobornim ruskim despotom.
Kao prvo, usuglašeno je da o Ukrajini treba razgovarati s Ukrajinom – što je odmah palo u vodu, budući je Ukrajina i njeno prekrajanje itekako bilo tema ovog bilateralnog američko-ruskog sastanka. Kao drugo, bilo je usuglašeno i da Rusija ne bi trebala imati faktični veto na članstvo Ukrajine u NATO savezu – koje je, doduše, za Trumpa gotovo jednako neprihvatljivo kao i za Putina. Kao treće, usuglašeno je bilo i da treba pojačati sankcije prema Rusiji ako ona ne pristane na prekid vatre kao preduvjet daljnjih pregovora – što je također potpuno nestalo s dnevnoga reda, budući da ne odgovara Putinu čije su snage u ofenzivi širom bojišnice u Ukrajini, dok se izgleda i samom Trumpu uspjelo objasniti da je nesigurno primirje (praćeno razmjenom zarobljenika i oslobađanjem otete djece) bitno lošije od mirovnog sporazuma, kad god da se on jednom sklopi. Za razliku od toga, barem se naizgled činilo da je ostala na snazi četvrta usuglašena ideja da bi Ukrajini ipak trebalo pružiti neku vrstu sigurnosnih jamstava u kojima bi sudjelovale i Sjedinjene Države. Kao peto, također je ostala na snazi i ideja da bi trebalo raditi na budućem trilateralnom sastanku Putina, Zelenskog i Trumpa.
No ishod čitavog summita SAD-Rusija bio je tako temeljito u skladu sa željama i potrebama ruskog diktatora da su saveznici SAD-a smatrali nužnim o budućnosti Ukrajine ponovno pokušati razgovarati s Donaldom Trumpom prije nego on odvede Volodimira Zelenskog na budući sastanak s Putinom i ondje ruskom agresoru pomogne postići sve njegove teritorijalne, političke i ratne želje. Zato nije čudilo da se u samo dva dana dogovorio hitan sastanak Volodimira Zelenskog u Washingtonu, gdje bi ukrajinskog predsjednika na sastanak u Bijeloj kući pratila i čitava probrana elita europske politike (pa makar čelnici morali i hitno prekidati svoje ljetne odmore). Pri tome, dodatne konzultacije održane su i putem još jednog virtualnog sastanka tzv. „Koalicije voljnih“ 17. kolovoza (na kojem je opet sudjelovao i hrvatski premijer Plenković usprkos – čini se – izostanku koordiniranja s predsjednikom Milanovićem).
Sigurnosne garancije
Ponedjeljak 18. kolovoza započeo je pristizanjem u Washington Volodimira Zelenskog, praćenog predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, glavnim tajnikom NATO saveza Markom Rutteom, predsjednicima Francuske i Finske, Emmanuelom Macronom i Alexanderom Stubbom, premijerima Velike Britanije i Italije, Keirom Starmerom i Giorgiom Meloni, te njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom. Oni su prije susreta s američkim domaćinom održali još jedan pripremni sastanak u tamošnjem ukrajinskom veleposlanstvu, na koji Macron nije stigao radi kasnog dolaska u SAD. Nakon toga, počelo je i njihovo okupljanje u Bijeloj kući, gdje su svi pristigli iza 13 sati po lokalnom vremenu. Ideja je bila obaviti razgovore pa da se onda Trump čuje i s Putinom, da bi u hodu ispalo da su njih dvojica „indirektno“ komunicirali već i ranije tijekom dana.
Napomenimo da je to ujedno bio i prvi dolazak Volodimira Zelenskog u Bijelu kuću od onog tragičnog skupa 28. veljače ove godine – kada se ukrajinski predsjednik našao pod koordiniranim vrijeđanjima odabranih novinara (po pitanju izostanka odijela), američkog potpredsjednika JD Vancea (po pitanju zahvaljivanja za dotadašnju pomoć) i samog Donalda Trumpa (koji mu je objašnjavao da nema što pričati, nego samo pristati na ponuđene ideje). Za razliku od tog skupa, koji je završio bitno prije plana – ovog je ponedjeljka Zelenski očito naučio lekciju. Za početak, pojavio se u odijelu te čak posramio istog onog novinara koji ga je prije pola godine zbog toga prozivao, da bi zatim razgovor započeo obligatnim zahvalama domaćinu – dok se kooperativnost Donalda Trumpa izgleda osigurala kako laskanjem tako i planiranjem glavnine skupa u zatvorenom krugu odanih europskih saveznika nakon medijskog spektakla koji je oko 13:20 po lokalnom vremenu krenuo u Ovalnome uredu Bijele Kuće. S američke strane sjedili su Donald Trump, JD Vance, Marco Rubio i Steve Witkoff (a stajali su još ministri Hegseth i Bessent, posrednik Kellogg i Susan Wiles) – da bi im nasuprot sjeli Volodimir Zelenski, Andrij Jermak, Rustem Umerov i Serhij Kislica (a stajali su još i Pavlo Palisa i Oksana Markarova).
Nakon kratkog uvoda, Volodimir Zelenski je Donaldu Trumpu uručio pismo svoje supruge Olene za Melaniju Trump (radi njenog pisma Putinu, povodom pitanja otete ukrajinske djece) – da bi se gotovo odmah krenulo na dvadesetak minuta novinarskih pitanja. Dok je Zelenski izbjegao pitanje spremnosti na prekrajanje karata i granica, Trump je odbio definirati stranu koja je pokrenula „Joe Bidenov rat“, a nije ulazio ni u pitanje nastavka slanja pomoći za Ukrajinu ili ruske motive („prethodna pitanja“) za nastavak borbi. No, naznačio je spremnost SAD-a da radi s obje strane i pruži određene sigurnosne garancije saveznicima i Ukrajini. Ipak, Trumpa je iznenadila činjenica da Ukrajina zbog ustavnih razloga tijekom rata ne može ići na izbore – što mu se onda učinilo i općenito zanimljivim rješenjem za dugotrajni ostanak na vlasti. Naravno, na meti Donalda Trumpa su se našli i mediji te politički protivnici, uz spomen bivših izbora, stanja sigurnosti u Washingtonu i izborne prakse u samim SAD.
Ipak, nije bilo ni govora o novim sankcijama za Rusiju, iako se Trump opet pohvalio zaustavljanjem nekakvih 6 ratova (valjda između Izraela i Irana, DR Kongo i Ruande, Kambodže i Tajlanda, Indije i Pakistana, Srbije i Kosova te Egipta i Etiopije – zaboravljajući tu navesti i onaj između Armenije i Azerbajdžana) – čime još jednom igra na dobivanje Nobelove nagrade za mir, o čemu se navodno Trump i direktno raspitivao tijekom nedavnih razgovora o carinama s norveškim ministrom financija Stoltenbergom. Dobitnici te nagrade, koju su do sada dobila 4 predsjednika SAD, trebali bi biti objavljeni 10. listopada ove godine – pa će barem do tada zasigurno trajati i „mirovna ofenziva“ Donalda Trumpa, koji se za sada hvali rješavanjem barem po jednog rata mjesečno, iako mu za sada izmiče mir u Ukrajini („za kojeg je mislio da će biti najjednostavniji“). Uglavnom, u situaciji kada on tako lako zaustavlja ratove – po ruskom principu se Trumpu primirja najednom više ne čine nužnima, iako je primirje u Ukrajini bilo možda i osnovni element dogovora sa saveznicima pred susret s Putinom. Uz to, ponovivši lažne brojeve o preko 300 milijardi USD američke pomoći za Ukrajinu – Trump se pohvalio da će se oružje ubuduće prodavati Ukrajini.
Otvaranje sastanka
Nakon toga krenuli su susreti s ostatkom gostiju iz Europe uz zajedničko slikanje oko 14:10 po lokalnom vremenu – da bi oko 14:50 počeo i zakazani javni dio njihovih razgovora u dvorani East Room (do otprilike 15:20 po lokalnome vremenu). Dok je Trump otvorio sastanak i predstavio sudionike, njegov je naglasak opet bio na „zaustavljanju ubijanja“ i budućim sastancima s Putinom, a ne na primirju i onda pravednom miru – opravdavajući time tezu britanskog BBC-a da Rusi doduše nisu bili prisutni na današnjim sastancima, ali su njihovi stavovi bili dobro predstavljeni na Aljasci indoktriniranim domaćinima (gdje je Trump ponavljao i da je ovo još zadnji rat koji mu je preostao za rješavanje).
Zelenski je zato opet pozvao na sigurnosna jamstva za Ukrajinu, uz SAD i druge partnere, te pitanje razmjene zarobljenika i povratka otete ukrajinske djece, dok bi teritorijalna pitanja bila ostavljena za daljnje razgovore među državnim vođama i posrednicima. Mark Rutte pozdravio je otvaranje dijaloga s Putinom radi zaustavljanja rata, hvaleći Trumpa i njegov pristanak na sudjelovanje u sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. Zatim je i Ursula von der Leyen uz pohvale Trumpu pozvala na mir i povratak otete djece, uz zahvale za namjeru uspostave sigurnosnih jamstava „u stilu“ NATO članka 5. Friedrich Merz također je pozdravio otvaranje pregovora, ali i pozvao na uspostavu primirja, bez kojeg ne vidi smisao daljnjih susreta i pregovora – na što je Trump ponovio da je uspostavljao mir širom svijeta i mimo primirja koje je prihvaćao do petka 15. kolovoza na Aljasci. Talijanska premijerka pohvalila je i Trumpa i Starlink, uz napomene da se do mira treba doći jedinstveno među saveznicima, pohvalivši se i idejom bitnih sigurnosnih jamstava prema talijanskom prijedlogu (u stilu NATO članka 5) – na što se nadovezao i Macron, pozivajući na trajni i čvrsti mir, gdje pregovori ne bi trebali biti trilateralni nego kvadrilateralni, uz sudjelovanje i Europe čija je sigurnost također u pitanju. Pozvao je i na jačanje ukrajinskih Oružanih snaga te nalaženje mjesta za djelovanje „Koalicije voljnih“ – što je sve potvrdio i Keir Starmer.
Dva problema
U svemu tome ostala su zapravo otvorena dva velika problema. Prvi je pitanje prekrajanja granica temeljem vojnih uspjeha oružane agresije – gdje Ruska Federacija sada drži 99 posto regije Lugansk, 76 posto regije Donjeck, po 73 posto regija Zaporižje i Herson, 4 posto regije Harkiv, 1 posto regije Sumi i manje od toga regije Dnjepropetrovsk. Pri tome, kako izgleda, ruski je prijedlog da Ukrajina prepusti i svoje dijelove regija Lugansk i Donjeck u zamjenu za male okupirane dijelove regija Harkiv, Sumi i Dnjepropetrovsk, te zamrzavanje fronte u Hersonu i Zaporižju (dobivši otprilike 400 kvadratnih kilometara Ukrajine u zamjenu za gotovo 7.000 kvadratnih kilometara Ukrajine koju kontrolira – i gdje se nalazi niz obrambenih građevina, baš kako je to bilo i u Sudetima, predanima Njemačkoj krajem rujna 1938. godine).
S druge strane, ostalo je jednako nejasno i kakva bi to mogla biti sigurnosna jamstva „u stilu NATO članka 5“ – koja bi garantirale SAD i koje druge velike države. Naime, Ukrajina itekako ima iskustva s papirnatim jamstvima koja potpišu predstavnici Ruske Federacije (baš kao u slučaju Budimpeštanskog memoranduma iz prosinca 1994. godine) – što je baš bio i razlog ukrajinskog izričitog inzistiranja na NATO članstvu, umjesto nekakvih političkih eksperimenata bez jasne strukture ili nedvojbene snage – na koje Ruska Federacija izgleda ipak nije ni spremna pristati. Poseban je tu problem i činjenica da se od Donalda Trumpa uz naznake nekakvog američkog sudjelovanja ipak čulo i o naglasku na europske snage i resurse – dok je službena Moskva baš tijekom ovih razgovora u Washingtonom izašla sa stavom da kategorično odbacuje „bilo kakve scenarije koji predviđaju pojavu vojnog kontingenta u Ukrajini, uz sudjelovanje zemalja NATO-a“. U ruskim se medijima već navečer čulo da je Zelenski navodno rezolutno odbio prekrajanje granice i zamrzavanje sukoba na postojećim linijama, kao i to da je navodno zatražio da Rusija plati Ukrajini odštetu od najmanje 300 milijardi USD.
Nije jasno koliko je tih neslaganja (i da li uopće) zapravo bilo riješeno u idućih gotovo dva sata razgovora – tijekom kojih je oko 40 minuta otpalo i na ranije najavljeni, još jedan telefonski razgovor Trumpa s Putinom. Nakon toga, razgovori su oko 17:30 po lokalnom vremenu bili nastavljeni u Ovalnom uredu, ali u formatu „političkih vođa“ – gdje vjerojatno sabrani Europljani nisu željeli stvar završiti situacijom da se Trump čuje s Putinom – budući da se učestalo vidi da kod američkog predsjednika na kraju ipak prevladaju stavovi onoga s kojim zadnje razgovara. Jednako tako nije jasna ni točnost medijskih navoda da se ondje razgovaralo o mogućnosti da Ukrajina europskim novcima kupi oko 100 milijardi USD američkog oružja – što bi trebalo biti svojevrsnim „mamcem“ za američka sigurnosna jamstva, jednako kao i potencijalna zajednička američko-ukrajinska proizvodnja dronova, navodno vrijedna oko 50 milijardi USD. Ako to sve ipak prođe dobro, sastanak Zelenskog s Putinom i Trumpom mogao bi se dogoditi tijekom iduća dva tjedna, dok će tijekom utorka 19. kolovoza čitava ova tematika biti skupno pretresana i na virtualnom sastanku EU država, kojeg je već unaprijed sazvao Antonio Costa, predsjednik Europskoga vijeća.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 19. kolovoza 2025. pod nazivom “Znakovito što se u medijima po Rusiji čulo nakon sastanka u Bijeloj kući. I što se dogodilo nakon Trumpova telefonskog razgovora s Putinom!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/znakovito-sto-se-u-medijima-po-rusiji-culo-navecer-nakon-sastanka-u-bijeloj-kuci-i-sto-se-dogodilo-nakon-trumpova-telefonskog-razgovora-s-putinom-15614114
