Dok po pitanju organizacije ISIS, ili Islamska država, posljednjih dana pažnju glavnine medija okupira Irak (oslobođenje od 2014. okupiranog grada Fallujah), pa i Sirija (napredovanje raznih snaga u smjeru grada Raqqa), ponešto je manje pažnje bilo posvećeno Libiji – u kojoj također traje oveća ofenziva na tamošnje središte Islamske države. Naime, u Libiji borbe aktivno traju oko grada Sirta, negdašnjeg rodnog mjesta Moamera Gadafija, koje je tijekom veljače 2015. prešlo u ruke organizacije ISIS u Libiji. Nakon osvajanja ISIS uporišta u gradu Darna, na istoku Libije (tzv. “vilajet Barqa”, u širem sastavu Islamske države), Sirt je postao i glavno uporište islamista bliskih Islamskoj državi u Libiji, koji su ondje proglasili i svoj “vilajet Tarablus”.
Otkud ISIS u Sirtu?
Iako su se tamo uvelike nadovezali na postojeću lokalnu salafi-islamističku organizaciju Ansar al-Sharia (jednu od više istoimenih, ali odvojenih grupa tog imena u Libiji), Islamska država je ubrzo svojom okrutnošću i u tom gradu stvorila aktivne neprijatelje. Nakon manjeg ustanka tamošnjeg plemena al Ferjani (povodom ubojstva imama Khalid bin Rajab Ferjanija, 10. kolovoza 2015. godine, pretežito na prostoru obalnog, 3. okruga na istoku Sirta), bilo je nada da će ondje doći do intervencije snaga vjernih vladi iz Tobruka – budući su žrtve ustanka bile iz istoga plemena kao i general Khalifa Haftar, koji je njihov glavni vojni zapovjednik. No, iako se u praksi pokazalo da je takva jednostrana intervencija gotovo pa nemoguća, budući je Sirt na granici utjecaja dviju tada glavnih podijeljenih vlada u Libiji, a ondje utvrđene snage ISIS su jake – ipak je okrutno suzbijanje ovog ustanka (do 200 pogubljenih, sravnjena džamija pokojnog imama, više ljudi javno raspeto) postupno dovelo do organiziranja koalicije za suzbijanje ondje okupljenih snaga ISIS.
Borbe u Sirtu zastale su na rubovima grada
Obračun s Islamskom državom u Sirtu pokazao se još i hitnijim početkom 2016. godine, kada su tamošnji islamisti krenuli vojno napredovati. Naime, obuhvativši obalni prostor u dužini od gotovo 300 kilometara, njihov ih je pohod uz obale Mediterana na zapadu doveo do pola puta od grada Misrate (velikog uporišta milicija bliskih vladi u Tripoliju), a na istoku do naftnih postrojenja u Ras Lanufu (oko 200 km od Sirta, pod kontrolom snaga vjernih vladi u Tobruku). Svjesna da je Misrata ipak previše tvrd cilj, ISIS se za početak koncentrirala na ometanje izvoza nafte na terminalima Es Sider i Ras Lanuf, gdje je početkom siječnja ove godine spalila niz velikih spremnika. Uz to, izveden je i niz pomorskih prepada na naftnu infrastrukturu, kako u Ras Lanufu, tako i još 150 km istočnije, u mjestu Az-Zuwaytinah (sad već blizu Bengazija i velikih uporišta vlade iz Tobruka). Osim što je time dodatno smanjena libijska naftna proizvodnja, koja je od predratnih 1,6 milijuna barela dnevno (2010. godine) pala na oko 370 tisuća barela u veljači ove godine – ovaj je razvoj situacije na Libiju fokusirao i dodatnu pažnju zapadnih sila, nesklonih ozbiljnoj ekspanziji ISIS na samo 600 kilometara od talijanskih obala. Tada je i u međunarodnim medijima zapaženo djelovanje američkih i britanskih snaga u području Misrate, ali i aktivna talijanska te francuska pomoć vladi iz Tobruka, u prostorima oko Bengazija.
Na sve te aktivnosti iz prvog tromjesečja 2016. godine nadovezalo se u travnju i početkom svibnja ove godine vojno napredovanje ISIS na zapadu od Sirta, gdje su njihove snage do 6. svibnja osvojile raskršće Abu Grein, smješteno na obalnoj cesti oko 120 km južno od Misrate, i oko 140 kilometara zapadno od Sirta. Kako je ovo napredovanje jasno ukazalo na buduće namjere ISIS u tome kraju, odgovor je bio brz i jak – unutar desetak dana organizirani borci iz Misrate krenuli su u protunapad, koji je zaustavio napredovanje ISIS, te do kraja svibnja krenuo i rezati logistički važne cestovne pravce od Sirta prema unutrašnjosti (Wadi Alloud). Do početka lipnja trupe iz Misrate već su bile nadomak Sirta (zauzevši negdašnju zrakoplovnu bazu Ghardabiya, oko 20 kilometara južno od grada), da bi onda i opkolile grad. Pri tome su imale tek umjerenu podršku vojske sklone vladi u Tobruku, koja se pretežito ograničila na vrlo ograničeno napredovanje, ne bi li tek odmakla ISIS od obalne naftne infrastrukture i učvrstila tradicionalnu granicu među glavnim interesnim zonama u Libiji.
Uzvratni udarac
Snage iz Misrate i dalje muku muče s opskrbom i vojnom opremom
U srijedu, 8. lipnja, jedinice iz Misrate krenule su u osvajanje samog grada Sirta, da bi već 11. lipnja objavile kako kontroliraju tamošnju luku. No, to nipošto nije bio i kraj borbi, koje su se svele na ogorčeno urbano ratovanje u kojem Islamska država pod normalno koristi i veći broj bombaša samoubojica, te automobila bombi. Iako je do dvije trećine od oko 80.000 civila navodno napustilo Sirt, sada već treći tjedan opsade i dalje obuhvaća većinu bivših gradskih naselja – gdje je prostor pod kontrolom ISIS do 3. srpnja navodno bio sabijen u uži gradski prostor Sirta – područje klinastog oblika oslonjeno na more u duljini od oko 6 kilometara naseljenog prostora, i usmjereno prema unutrašnjosti, u dužini od oko 4 kilometra. Dosadašnje su operacije trupama iz Misrate navodno donijele oko 800 ranjenih i preko 150 mrtvih boraca, dok su i snage ISIS izgleda oslabljene. Od negdašnjeg spominjanja njihovih oko 6.500 boraca, a onda i 8.000 po riječima Johna Brennana, direktora CIA pred američkim Kongresom 20. lipnja, terenske procjene tu govore o otprilike 600 pripadnika Islamske države u okruženju, i to dobrim dijelom ljudi iz Tunisa, Egipta i Sudana.
Borbeno prisustvo specijalnih snaga iz SAD i UK na terenu se navodno prvenstveno vidi u obliku bespilotnih letjelica koje kruže nad urbanim bojištem, a kojima se izviđaju ciljevi za savezničko topništvo i povremeno aktivne ostatke libijskog ratnog zrakoplovstva. Osim koordiniranja takvih djelovanja, oni navodno kontroliraju i stanje na bojištima, tražeći slabe točke ISIS, te upozoravajući na predstojeće napadne akcije opkoljenog zajedničkog neprijatelja. No, takva djelovanja nipošto ne zadovoljavaju libijske snage – kako one koje od Zapada traže streljivo, medicinske potrepštine i borbenu podršku iz zraka, tako ni već spomenutog generala Khalifa Haftar, koji je u potrazi za oružjem 27. lipnja posjetio i Moskvu, gdje su razgovori na tu temu odmah u utorak, 28. lipnja nastavljeni i s Ahmedom Maiteeqom, visokim dužnosnikom vlade u Tripoliju. Uspjeh ovakvih aktivnosti je poprilično upitan, budući se još u ožujku ove godine od ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova moglo čuti da je Libija “crna rupa” iz koje se oružje i militanti nekontrolirano šire nizom drugih država.
Zapadne snage iz daleka navode libijsko topništvo
Treba napomenuti i da dok ovakvi pregovori te borbe traju, prema libijskim vodama navodno plovi čitav niz brodova za koje Zapad drži da bi uz svoj legalni teret lako mogli nositi i ilegalne pošiljke vojne opreme, među ostalim i za tamošnje borce Islamske države. Pa ipak, bez obzira na ovakve situacije, na nizove pregovora, kao i na pritisak međunarodne zajednice (koja itekako promišlja nekakvu podršku Libiji) – velike političke frakcije u Libiji svoje glavne neprijatelje i dalje više vide jedna u drugoj, nego pod okrutnom palicom ikakvih organizacija tipa ISIS ili Islamska država.
Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.
