Četvrtak, 19. ožujka, ujedno je dvadeseti dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu. Usprkos tvrdnjama američkog predsjednika Donalda Trumpa da je rat bio dobiven već u prvom danu, sada se spominje gađanje preko 7.800 raznih ciljeva (samo iz američke perspektive, dok izraelskih napada ima možda i još toliko), te potapanje više od 120 raznih iranskih plovila. Sve to ipak nipošto ne znači i da je gotov rat (zadnjih dana se tu borbenu aktivnost ipak moglo tako zvati). Naime, kao i svih proteklih dana, i danas se nastavlja uporno iransko odgovaranje na brojne zračne napade – pa pojedini otvoreni izvori za srijedu, 18. ožujka, spominju lansiranje barem 40 raketa i 140 raznih dronova, među ostalim i u okviru tadašnjeg 62. vala zračnih napada osvetničke operacije koju Iran naziva „Istinsko obećanje 4“. Zanimljiva je tu i dinamika iranskih djelovanja koju opisuju pojedini promatrači – nakon prvog dana rata s lansiranih oko 1.150 raznih oružja (šok-odgovor), navodi se faza saturacije od 1. do 4. ožujka (od oko 600 pa prema 280 lansiranja dnevno, pretežito kamikaza-dronova), pa „faza kompresije“ od 5. do 8. ožujka (od 135 do 235 lansiranja dnevno, nekoliko desetaka raketa dnevno i glavnina kamikaza-dronova), zatim „faza stabilizacije“ od 9. do 15. ožujka (ispod 100 lansiranja dnevno, 10 do 50 raketa i ostatak kamikaza-dronova) i konačno aktualna „faza jačanja“ – s otprilike 150 do 180 lansiranja dnevno (postupno, lagano povećanje broja raketa, ukupno ispod 40 dnevno, od čega oko pola s kasetnim bojnim glavama, te znatniji porast korištenja kamikaza-dronova). Dakle, dok se polagano primiče rok od tri do četiri tjedna koliko je Trump u prvim danima rata procjenjivao ukupno trajanje intervencije – sukobi ne jenjavaju nego lagano jačaju, a situacija u/oko Irana se i dodatno komplicira.

Naravno, čitavo se to vrijeme vodi i ogorčena propagandna bitka za stvaranje dojma o tijeku sukoba. Dok se u početku posebno spominjalo američko korištenje popularne vizualne ikonografije (kratki spotovi nastali miješanjem scena iz filmova i videoigara sa stvarnim snimkama iz modernih oružja) – nije trebalo dugo čekati ni na odgovore iz Irana (posebno valja spomenuti Lego-verziju uzroka i početka američke intervencije kao sredstva skretanja pažnje javnosti s famoznih Epstein-dokumenata o elitnoj pedofiliji u SAD-u, uz isticanje i američkog udara na djevojačku školu u mjestu Minab na jugu Irana 28. veljače). Uz to, kako sve strane u sukobu sve čvršće kontroliraju informacije i vizuale s ratišta, ne treba čuditi ni postupno jačanje utjecaja raznih propagandnih video-materijala sastavljanih korištenjem umjetne inteligencije – gdje su diskusije na društvenim mrežama bile vođene oko raznih objava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, te širenja navodnih montaža požara na američkom nosaču zrakoplova USS Abraham Lincoln po pretpostavljanom iranskom napadu. Naravno, nije trebalo dugo čekati ni na vezani odgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa koji se u ponedjeljak, 16. ožujka, obrušio i na pojedine viđenije američke medije lijevog te centrističkog usmjerenja, optužujući ih da o tekućem ratu izvještavaju koordinirano s Iranom, šireći „Fake News“ priče generirane umjetnom inteligencijom (ujedno im prijeteći oduzimanjem dozvola za emitiranje, kako radi širenja „vijesti“ koje mu ne odgovaraju, tako i radi održavanja niza kritički intoniranih satiričnih talk-show emisija koje skoro svake večeri dodatno seciraju dnevne gluposti te neusklađenosti američkog državnog režima i stvarnosti).

Modaliteti blokade Hormuza

Jedna od Trumpovih objava na Truth Social

Ujedno, nastavlja se i blokada glavnine brodskog prometa kroz Hormuški tjesnac – gdje pojedini izvori spominju da je na obje strane tjesnaca ukupno blokirano i preko 400 velikih komercijalnih plovila raznih vrsta. No, dok se još prije nekoliko dana govorilo o potpunoj blokadi prometa, uz povremene iranske napade na plovila i tek pokoje plovilo koje bi gotovo potajice kliznulo kroz prolaz – zadnjih dana se i tu vidi određeno sređivanje situacije. S jedne strane, ovoga tjedna je vidljivo propalo nastojanje Trumpa da za otvaranje Hormuza, a možda i njegovo razminiranje, uz američke ratne brodove angažira i nekakva saveznička plovila. Njegov poziv saveznicima na stvarni, naknadni „timski rad“ u otvaranju prolaza, izrečen u subotu, 14. ožujka, idućih je dana naišao na odbijanje praktično svih prozvanih država. Sve to je do popodneva u utorak, 17. ožujka, dovelo i do novih Trumpovih objava na njegovoj društvenoj mreži Truth Social, gdje Trump naglašava kako se nitko od „NATO saveznika“ nije odazvao (iako su SAD, navodno, „trošile stotine milijardi USD godišnje za zaštitu tih istih država“). Zato sada Sjedinjene Države „više ne trebaju, ili žele, potporu NATO-država – a NITI NISMO NIKADA! Jednako tako ni Japana, Australije ili Južne Koreje“.

U srijedu, 18. ožujka, registrirao se prolaz desantne skupine oko nosača USS Tripoli kroz Molučki (Malajski) tjesnac, na putu iz Azije prema ratištu Irana, gdje bi trebali prispjeti oko srijede, 25. ožujka. Pri tome ostaje nejasno kako se zapravo planira koristiti njegovih oko 2.500 marinaca s opremom i vlastitom zrakoplovnom potporom. Dok su neki nagađali da bi ovo ljudstvo moglo pružiti potporu akciji specijalnih snaga za zarobljavanje iranskog nuklearnog materijala negdje u unutrašnjosti države, zadnjih se dana čulo i nagađanja o mogućoj okupaciji obalne zone Irana u području tjesnaca Hormuz (kao dio šire akcije otvaranja tog prolaza za međunarodni promet), ili možda i okupaciji iranskog otoka Harg na sjeveru Perzijskog zaljeva (gdje bi se onda tamošnje okupirane terminale za izvoz energenata koristilo u pregovorima oko otvaranja Hormuza).

Za to vrijeme ni Iran ne spava, te se bilježio intervju iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija za američku televizijsku kuću MS NOW u subotu, 14. ožujka – koji je tom prilikom naznačio da Hormuz uopće nije zatvoren, budući da njime mogu prolaziti brodovi država koje nisu neprijatelji Irana, dok se zapravo zatvara prolaz samo za plovila neprijatelja (onih koji napadaju, SAD-a i Izraela, ili su im saveznici). Ove su izjave otvorile prostor za parcijalne dogovore pojedinih država direktno s Iranom – da bi se idućih dana krenulo bilježiti i pojačani prolaz kroz tjesnac indijskih i kineskih brodova. Do utorka, 17. ožujka, bilježilo se i promjenu ruta takvih plovila (uglavnom na izlazu iz Perzijskog zaljeva), što je onda 18. ožujka bilo potvrđeno i od strane ugledne publikacije Lloyd‘s List. Naime, za taj dogovoreni prolaz više se ne koriste tamošnji standardni prometni koridori, već plovila dolaze bliže iranskoj obali, navodno se prijavljuju radiovezom, zatim prilaze bliže između iranskih otoka Kešm i Larak, da bi onda kroz iranske teritorijalne vode nastavili put prema Omanskom zaljevu i otvorenom oceanu. Time je zapravo potvrđena operativna kontrola Irana nad Hormuškim tjesnacem, a barem dijelom je otvoren i tamošnji prolaz te izvoz energenata (posebno iranskih) – ali sve na način koji malo znači za brojna u Zaljevu nagomilana međunarodna plovila iz zemalja bez posebno dobrih bilateralnih odnosa s Iranom (od toga oko 220 raznih tankera i 18 LNG-brodova).

Energetska infrastruktura regije na meti napada

Slično je završilo i pitanje izvođenja napada na energetsku infrastrukturu Irana i njemu susjednih država Perzijskog zaljeva. Kao prvo, u petak, 13. ožujka, bilježio se američki napad na vojne ciljeve na iranskom otoku Harg – na koje su iranski vojni izvori dan kasnije najavili odmazdu po energetskoj infrastrukturi (u punom ili djelomičnom vlasništvu američkih kompanija), uz poseban navod i Ujedinjenih Arapskih Emirata, iz kojih se navodno s dvije lokacije izvodili napadi višecijevnim raketnim sustavima HIMARS. Samo četiri dana kasnije, u srijedu, 18. ožujka, čitava je ta situacija dodatno eskalirala izraelskim izvođenjem napada na iransko pomorsko plinsko polje „Južni Pars“ te vezane rafinerijske komplekse u obalnom mjestu Asaluje (Asaluyeh) iranske regije Bušehr – gdje se proizvodi i prerađuje oko 75 posto iranskoga plina. Dok su još bjesnili požari na mjestima napada, moglo se čuti iranske objave o uzvratnim napadima – u kojima je pojedinačno bilo nabrojeno pet energetskih kompleksa: u Saudijskoj Arabiji (1) petrokemijski kompleks Sadara (Al-Jubail) na obalama Perzijskog zaljeva te (2) rafinerija SAMREF (Yanbu) na Crvenom moru (ne slučajno, ujedno i kompleksi blizu početne te završne točke naftovoda „Naftovod istok–zapad“ ili „Petroline“, kojim Saudijci zaobilaze Hormuz), u Kataru (3) kompleks Mesaieed (s Q-Chem pogonima američkog koncerna Chevron) i (4) plinska rafinerija Ras Laffan, te u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (5) plinski kompleks Al-Hosn.

Posljedice iranskog napada na rafineriju SAMREF

Dok se u idućim satima čulo o ispadanju iz pogona brojnih iranskih kapaciteta za proizvodnju struje iz plina, odmah je bio obustavljen izvoz struje za Irak (oko 3 GW), a spominje se i obustava transporta LNG-plina cjevovodima iz Irana za Tursku (oko 15 posto ukupne turske potrošnje). Ujedno, moglo se čuti i izjave iz Katara, čije se polje „Sjeverna kupola“ na Perzijskom zaljevu direktno nastavlja na iranska polja „Južni Pars“ – kako ti izraelski napadi predstavljaju „opasan i neodgovoran korak u aktualnoj vojnoj eskalaciji u regiji“. Ujedno je napomenuto i da „gađanje energetske infrastrukture predstavlja prijetnju globalnoj energetskoj sigurnosti, stanovništvu u regiji i njihovom okolišu“. Sve to istaknuto bilo je podcrtano samo koji sat kasnije, kada su se bilježili požari po iranskim napadima na katarsku plinsku rafineriju i LNG-terminale u Ras Laffanu (kompleks koji daje oko 25 posto globalnog LNG-a, navodno pretrpio teška oštećenja), pa onda i niz eksplozija oko Rijada te u naftnoj luci Al-Jubail i rafineriji Yanbu (nedaleko od rafinerije SAMREF kojoj se prijetilo) u Saudijskoj Arabiji. Ne treba posebno napominjati kako su tim povodom odmah skočile i cijene nafte i plina u Europi (barel nafte Brent je tijekom srijede, 18. ožujka, skakao od oko 104 do preko 111 USD, dok je plin skočio s 2,9470 na 3,2557 USD za MMBtu).

U očekivanju daljnjih vijesti o napadima na energetske ciljeve, moglo se zato čuti i nagađanja kako bi se uskoro na meti iranskih napada mogla naći i izraelska plinska polja na Mediteranu (recimo – „Leviathan“, „Tamar“, „Karish“, „Tanin“ i „Dalit“), kopneno naftno polje „Heletz“ ili infrastruktura i luka u Haifi. Ove potencijalne mete lako bi mogle biti izložene napadima s više strana, budući da se i libanonska organizacija Hezbollah u rat oko Irana uključila još tijekom ponedjeljka, 2. ožujka, dok se u srijedu, 18. ožujka, poslijepodne čulo i o njihovom napadu na plinska postrojenja kod izraelskog grada Aškelona (do sada najdalji doseg takvih napada u Izraelu). Zato i ne čude ustrajni te jaki izraelski zračni udari širom južnog Libanona i grada Beiruta (prvo po južnim dijelovima, a onda i po centru), da bi se onda postupno krenulo i u određene kopnene akcije. Kako izgleda, Izrael ondje sad priprema širenje već započetih manjih kopnenih upada u južni Libanon – koje se navodno želi proširiti sve do tamošnje rijeke Litani, obuhvaćajući time zonu od oko 10 do 15 posto ukupne površine Libanona. No Izrael zadnjih dana dodatno eskalira praktično sva svoja ratna djelovanja.

Ali Larijani

Osim već spomenutih napada na iranska energetska postrojenja, treba napomenuti i da su tijekom noći na utorak, 17. ožujka, uspješno bili pogubljeni Ali Larijani (bitan političar, diplomat i tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Irana) te Gholamreza Soleimani (zapovjednik iranske milicije Basidž). Uz to, izraelski ministar obrane Israel Katz u srijedu, 18. ožujka, ujedno je objavio i izraelsko širenje kruga osoba pod prijetnjom posebnih zračnih napada u Iranu (sada svi iranski dužnosnici koje se uspije identificirati i locirati). Dakle, na pragu okončanja trećeg tjedna intervencije SAD-a i Izraela u Iranu, rat se ne okončava nego izgleda još dodatno eskalira, kako u neposrednom susjedstvu Izraela, tako i u Iranu te širom Perzijskog zaljeva.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 19. ožujka 2026. pod nazivom “Iran je upravo ušao u petu fazu napada i vrlo je intrigantno kojih su pet lokacija noćas napali” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokada-hormuza-udar-na-energetiku-cijene-nafte-i-plina-rastu-15690451