Uz kopnenu invaziju i ruske zračne udare, koji su naprezali sposobnosti oružanih snaga i Ukrajine i Rusije oko Kijeva, postoji i čitava jedna dodatna razina vođenja borbi u zraku – besposadna borba koja se ipak pokazuje smrtonosnom.

Dronovi su postali oružje i osvajača, jednako kao i branitelja u Ukrajini, kako za prikupljanje obavještajnih podataka, tako i za izvođenje napada. U vrijeme prije invazije Ukrajina je navodno znala slati male izviđačke bespilotne letjelice u Bjelorusiju ne bi li njima prikupljala informacije o pripremama i pokretima ruskih snaga koje su ondje bile stacionirane. Iako je bolje imati i takve informacije nego ništa, njihova je korisnost bila ograničena budući da samo takvo izviđanje ne daje analizu uzoraka rasporeda trupa iz koje bi se onda razvilo i razumijevanje tijeka ruskih planova.

Također prije invazije, navodno su proruski separatisti koristili dronove za izvođenje operacija „vojnog zavaravanja“ ne bi li uvjerili svijet da je Ukrajina prljavi agresor. Rusija je navodno upriličila više napada bespilotnim letjelicama koristeći male dronove s 4 propelera za koje su onda tvrdili da su došli iz Ukrajine. Gotovo uvijek su takvi dronovi bili označeni nacističkim simbolima ne bi li se poduprlo ruske tvrdnje o fašističkoj prijetnji koja navire iz Ukrajine.

Od onda Ukrajina je tvrdila da su njene bespilotne letjelice uništile više stotina komada razne ruske oklopne tehnike. Ta brojka izgleda iznimno visoka, uzevši u obzir ograničenu veličinu ukrajinskog arsenala bespilotnih sustava prije invazije. Da je Ukrajina posjedovala velike i izuzetno sposobne bespilotne snage teško da bi se Ruse na bojištu vidjelo u kontinuiranom konvoju vozila dugom oko 65 kilometara.

Ukrajina je imala uspjeha u djelovanjima protiv ruskih trupa unutar svojih granica, koristeći 20-ak turskih dronova Bayraktar TB-2 koje je kupila prije nekoliko godina. No to je barem djelomično bilo pomognuto i nesposobnošću ruskih tenkova za brzo kretanje kroz blato. A za nekoliko tjedana, kad se vrijeme promijeni i tlo u Ukrajini opet očvrsne, vjerojatno ćemo vidjeti više novih ruskih mobilnih napredovanja. Osim toga, nema sumnje ni u to da će Rusija nastaviti zračnim udarima ciljati aerodrome s kojih Ukrajina lansira svoje dronove.

Američki predsjednik Joe Biden nedavno je odobrio dodatno financiranje iz SAD ne bi li ojačao ukrajinski arsenal naoružanih besposadnih zračnih sustava. To je pokazatelj i značaja tog besposadnog ratovanja koje je na momente i nadišlo kontekst konvencionalnog rata. Dapače, nakon ovog rata možda ni nećemo vidjeti toliko tenkova ponovno u borbama širom svijeta, budući da je postalo jasno koliko ih je jednostavno onesposobljavati ili uništavati u usporedbi prilično jeftinim dronovima.

Ironično je i koliko je zapravo koraka Zapad poduzeo da zaustavi ili uspori tursku proizvodnju bespilotnih letjelica Bayraktar, posebno zabranom izvoza elektrooptičkih kamera  Wescam CMX-15D iz Kanade, kao i motora Rotax 912 iz Austrije, koji su bili preferirane turke komponente za ugradnju u ovaj sustav.

Zašto Rusija ne dominira ovim besposadnim ratovanjem? Rusija nema efikasan dron za djelovanja iz zraka po ciljevima na kopnu. Bespilotna borbena letjelica Orion, koju proizvodi kompanija Kronshtatd i koju koristi ruska vojska nije usporedila s turskim dronovima Bayraktar, koje proizvodi poduzeće Baykar. Pa ipak, od Oriona se očekivalo da turskom Bayraktaru bude takmac na međunarodnim tržištima u trećim zemljama. No Rusija ipak ima taktičku superiornost u zraku, korištenjem svojih borbenih aviona, što barem donekle pomaže da nebo drže čistim od dronova Bayraktar.

Jedno ograničenje koje bi moglo utjecati na ovaj rat predstavljaju i turski proizvodni kapaciteti za dronove Bayraktar. Spori proizvodni ciklus bio je za ovaj sustav problem od samog njegovog začetka. Zato će i dodatna opskrba Oružanih snaga Ukrajine ovim sredstvima trebati vremena, a možda i neće moći pratiti razvoj događaja na terenu.

Dronovi Bayraktar bili su prije dvije godine korišteni u Libiji od strane Vlade nacionalnog jedinstva na zapadu zemlje i pokazali su se uspješnima u provedbi preciznih udara, ali neuspješnima kada se njima željelo pružati blisku zračnu potporu za manevre kopnenih snaga – budući je taj sustav bio izuzetno osjetljiv na djelovanje pojedinih sredstava protuzračne obrane. Vjerojatno je i da će efikasnost turskih dronova Bayraktar biti umanjena ako Rusi krenu u Ukrajinu ubacivati dodatne snage i zauzmu dodatan prostor stvorivši priliku da se na te besposadne sustave šire djeluje ruskim protuzračnim oružjima kakav je recimo sustav Pancir.

Treba napomenuti i da je operativni domet dronova Bayraktar zapravo ograničen – naime, njima se upravlja iz zemaljske stanice umjesto putem satelitske komunikacije. To znači da oni vjerojatno polijeću unutar dosega ruskog topništva, a sasvim sigurno unutar dosega ruskih krstarećih raketa. Dok SAD koriste dronove Shadow iz Poljske, ti sustavi nisu bili ponuđeni Ukrajini jer je bilo procijenjeno da bi njihovo korištenje na bojištu predstavljalo direktan američki ulazak u rat – to je crta koju predsjednik Biden nije voljan prijeći. S druge strane, SAD u Ukrajinu šalje manje dronove samoubojice Switchblade, ali oni će vjerojatno imati ipak ograničen učinak na bojištu.

Trenutno izgleda da Rusija konsolidira svoje dobitke na istoku Ukrajine. To događanje dat će Rusiji vremena da procijeni svoju poziciju, na bojište unese dodatne dronove iz svog arsenala i rasporedi protuzračne sustave potrebne za obranu od bespilotnih letjelica, koji su se pokazali uspješnima u suprotstavljanju letjelicama Bayraktar u Libiji.

Za Ukrajinu njen arsenal bespilotnih letjelica vjerojatno će i nadalje biti efikasan u zaštiti postrojbi na prvim borbenim linijama, ali neefikasan nad prostorima koje Rusija osvoji. Dođe li Ukrajina u poziciju da mora nanovo oslobađati dijelove svog teritorija, trebat će joj borbene bespilotne letjelice dužeg dometa, opremljene i sredstvima satelitske komunikacije. Uz SAD i NATO zemlje, baš takve dronove proizvodi i Izrael. No Izrael će morati itekako dobro balansirati svoje odnose prema SAD i Rusiji u donošenju odluke da li da takve sustave Ukrajini ipak stavi na raspolaganje.

S obzirom na izazove koje ovakvo besposadno ratovanje stavlja pred obje strane u sukobu, vjerojatno ćemo u najskorije vrijeme na terenu vidjeti i razne dodatne modele bespilotnih letjelica sa širim i raznolikijim sposobnostima. Jedino je pitanje hoće li ih u upotrebu kao prva uvesti Ukrajina ili Rusija?!

* Ovaj su tekst autori Kirsten Fontenrose i Andy Dreby objavili 1. travnja 2022. godine na internetskoj stranici portala „Defense News“ (https://www.defensenews.com/). Original članka pod naslovom „Turkish drones won’t give Ukraine the edge it needs“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.defensenews.com/opinion/commentary/2022/04/01/turkish-drones-wont-give-ukraine-the-edge-it-needs/