Ovih se dana u našem tisku mogu pročitati razne nebuloze vezane uz nuklearni incident u Ruskoj mornarici (Военно-морской флот Российской Федерации – ВМФ России).
Ruski “Cirkon” i indijska dvojnica “Brahmos II”
Tako jedan naš tiražni list piše o nuklearnom incidentu pri ispitivanju rakete s motorom na tekuće gorivo. Tekst potpisuje redakcija, što nije ni čudno kad u nas svatko tko uz kavu dobije nekoliko dvojbenih informacija/dezinformacija od ne nužno vojne osobe oskudnog znanja sebe smatra velikim ekspertom, pa čak i za rakete 3M22 „Cirkon“ (Циркон), NATO oznake SS-N-33, hiperzvučne brzine. Da je istina ono na što list navodi svoje čitatelje – bilo bi puno gore, prava katastrofa, jer „okrivljeni“ „Cirkon“ umjesto klasične bojne glave mase 300-400 kilograma može nositi nuklearnu bojnu glavu snage od 200 do 600 kT. Samo treba zamisliti što bi značilo aktiviranje već ove slabije bojne glave od 200 kT. Znači, nema govora o „Cirkonu“ jer tu nema nuklearnog „curenja“, a bojna glava prebrzo iscuri s rezultatom koji se zove pustoš.
Ruske rakete nadzvučne brzine – prethodnice hipersonične rakete 3M22 “Cirkon”
Prema do sada poznatom, to je ipak manja količina radioaktivnosti i nije nastala aktiviranjem visoko radioaktivnog plutonija koji se inače koristi za nuklearne bojne glave. Uzrok treba tražiti tamo gdje se nuklearna energija koristi u pogonskom sustavu. U Ruskoj mornarici prva asocijacija je na krstareću raketu na nuklearni termalni pogon – 9M730 „Burevestnik“ (Буревестник), NATO oznake SSC-X-9 „Skyfall“. Naravno, ima tamo i drugih sustava koji bi dolazili u obzir, kao na primjer torpedo ili samohodni podvodni aparat (SPA) „Posejdon“.
Raketa „Burevestnik“ je zamišljena kao krstareća s mogućnošću dolaska na bilo koju točku Zemlje. Zahvaljujući ogromnoj količini pogonske energije može provoditi u praksi neograničeno vrijeme negdje u područjima patroliranja ili pak kružiti oko Zemlje. Njen najveći problem mogao bi biti upravo radioaktivni i toplinski potpis na putanji kretanja. U teoriji tu nema ništa novoga i nepoznatoga. Na sličnim sustavima rađeno je još od 1946. godine u SAD, a nešto kasnije od 1965. godine i u SSSR na projektu RD-0410 (РД-0410). Problem su bili tehnologija i tehnička izvedba pa su Amerikanci službeno odustali od takvog rješenja. A neslužbeno?!
Poznati projekti koji su vodili prema 9M730 su svakako projekti: RD-0410 (РД-0410), sovjetski nuklearni termalni/toplinski raketni motor, razvijan od 1965. do 1980-ih. Za stvaranje pogonske sile koristio se pogonski tekući vodik i TEM (Transportno-energetski modul/Транспортно-энергетический модуль), na kojem se prema dostupnim podacima radilo od 2009. do 2018. godine. Velika je vjerojatnost da je nakon proba u razdoblju od 2016. do 2018. godine, a koje su ocijenjene uspješnima, upravo TEM postao 9M730 „Burevestnik“. Uporabu ovog pogona je skoro pa nemoguće prikriti jer nuklearni reaktor ima zadaću zagrijati pogonski dio na izrazito visoku temperaturu kako bi dolazeći plin grijući se ekspandirao i na taj način generirao silu za raketni pogon.
Načelni prikaz nukleranog termalnog/toplinskog raketnog pogona
Logično je kako se tek nakon osiguranja pogonskog sredstva nuklearnom reaktoru osigurava pogonska sila za raketu. Za početak, on mora imati zaseban spremnik propelenta ili još jednostavnije treba lansirati osnovnu raketu pomoćnim raketnim motorima. Kad raketa dobije potrebnu brzinu – kroz namjenske otvore ulazi atmosferski zrak. On prolazi preko grijača i stvara potisak. Znači, to je atmosferska raketa jer izvan atmosfere bi joj nestalo propelenta. Velika je vjerojatnost kako je upravo ta, najosjetljivija faza, puštanja u rad nuklearnog reaktora i osiguranje propelenta iz zasebnog spremnika ili pak dobivanja istog nabiranjem potrebne brzine pomoću zasebnih startera, pošla po zlu. Najvjerojatnije je došlo do eksplozije u kojoj su izginuli ljudi (navodno 5), a uz eksploziju je došlo i do nekontroliranog širenja radijacije.
Krstareća rakete 9M730 jedno je od oružja koje je najavio Vladimir Putin. Svako oružje, ma kako čudno koncipirano bilo, ima neku svoju ulogu. Osobno mislim kako je cijela gama najavljenih ruskih novih oružja dio asimetričnog odgovora na ugroze koje oni smatraju realnima, iako su neke vjerojatno iracionalne. Ipak podgrijavanjem stalnih ugroza i traženjem vanjskog neprijatelja osigurava se vlast u vlastitoj zemlji, homogenizacija naroda zbog vitalne prijetnje, te odvraćanje pozornosti od svakodnevnih problema čovjeka, ljudi, naroda i nacije. Tu također nema ništa novoga jer je to praksa (istina, negdje više, negdje manje) u svim državama.
———————
———————
*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini
Post scriptum…
Incident koji se dogodio u četvrtak, 8. kolovoza, oko 9 ujutro po lokalnome vremenu, na mornaričkom pokusnom poligonu „Нёнокса“ (uspostavljenom 1965. u regiji Arhangelsk, i specijaliziranom za ispitivanja prototipova raznih raketnih projektila) uzrokovao je smrt ukupno 7 ljudi – 5 znanstvenika i dva pripadnika Ministarstva obrane RF – kao i više od desetak ranjenih. Kako je danas objavljeno u inozemnim medijima, poginuli znanstvenici radili su na „malom nuklearnom reaktoru“. To je prije današnje komemoracije za poginule izjavio Vjačeslav Solovjev, znanstveni direktor Ruskog federalnog nuklearnog centra – RFNC-VNIIEF (Российский Федеральный Ядерный Центр – Всероссийский научно-исследовательский институт экспериментальной физики), u kojem su bili zaposleni poginuli znanstvenici. Ova ustanova inače radi na razvoju malih izvora termalne ili električne energije korištenjem „radioaktivnih materijala, uključujući fisijske materijale i radioaktivne izotope“, kako za potrebe tamošnjeg Ministarstva obrane, tako i za civilnu uporabu. Solovjev je napomenuo i: „Takav razvoj se upravo odvija u mnogim državama. Amerikanci su prošle godine… također testirali takav mali reaktor… Naš centar nastavlja s radom u tom smjeru“.
Vjačeslav Petrović Solovjev, znanstveni direktor Ruskog federalnog nuklearnog centra
Prema objavi na službenim stranicama Instituta u Sarovu, zatvorenom gradu posvećenom nukleranim istraživanjima na oko 400 km istočno od Moskve, poginuli znanstvenici bili su heroji, „elita Ruskog federalnog nuklearnog centra, i provodili su testiranja pod nekim od najtežih zamislivih uvjeta“. Kako je prethodno navodilo Ministarstvo obrane Ruske Federacije, riječ je bila o nesreći tijekom testiranja raketnog motora na tekuće gorivo. Dok Ministarstvo tada nije spominjalo nuklearne komponente ovog sustava, međunarodnu je pažnju na incident skrenula objava norveške Agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost (DSA) koja sama nije zabilježila poraste razina radijacije, ali je 9. kolovoza prenijela ruske navode o pojavama povišenih doza radijacije u mjestu Severodvinsk, oko 30 km istočno od vojnog poligona na kojem se provodio eksperiment. Riječ je tu navodno bila o dva odvojena porasta s maksimalnih 2 μSv/h, za razliku od uobičajenih 0,11 μSv/h. O incidentu se u subotu 10. kolovoza oglasio i Rosatom, ruska državna agencija zadužena za nuklearnu industriju, s priznanjem kako je baš njoj pripadalo poginulih pet znanstvenika – čiji se rad u trenutku nesreće ticao „izotopnih izvora energije“.
Američki izvori i dalje vjeruju da je incident izazvala raketa na nuklearni termalni pogon – 9M730 „Burevestnik“ (Буревестник), NATO oznake SSC-X-9 „Skyfall“, što su spekulirali i ruski mediji.
