U utorak, 2. travnja, velikom je većinom glasova u Općoj skupštini UN ipak usvojen tekst dokumenta Sporazuma o trgovini naoružanjem (Arms Trade Treaty – ATT). Nakon višegodišnjih pregovaranja i više situacija kada je izgledalo da od ovog poduhvata neće biti ništa, došlo se do prilično usuglašenoga teksta – što i dalje nije bilo dovoljno za postizanje sporazuma. Zato je i propala dvotjedna Final United Nations Conference on the Arms Trade Treaty (ATT), održana u New Yorku između 18. i 28. ožujka ove godine. No, da neuspjeh ne bude i potpun, pribjeglo se triku – ugovor je prebačen u domenu Opće skupštine UN. U njen je dnevni red ubačen nacrt rezolucije u kojoj je bila sadržana posljednja verzija teksta Sporazuma o trgovini naoružanjem (ATT), čime se zapravo dobilo i određeno javno izjašnjavanje o samom spornom tekstu sporazuma. No, za razliku od namjenske konferencije, gdje se svih 193 članica UN-a moralo složiti oko konačnoga teksta, Opća je skupština za usvajanje dokumenta – svrstanog pod 49. točku dnevnoga reda naslovljenu “Opće i potpuno razoružanje” i podvedenog pod materijalnu oznaku A/67/L.58 unutar tog radnog odjeljka – treba tek običnu većinu (97 glasova “ZA”). Pri tome, uzima se da će i ovakav ugovor stupiti na snagu 90 dana nakon što ga ratificira njegova pedeseta zemlja potpisnica.
Spomenuta je rezolucija podnesena Općoj skupštini UN u petak, 28. ožujka 2013. godine, da bi se o njoj krenulo raspravljati prekjučer, 2. travnja, nakon usmenog izlaganja predsjedavatelja neuspješne Finalne konferencije, australskog veleposlanika Petera Woolcotta. O svemu se tome onda u utorak nakon rasprave i glasovalo. Dok su neke države, koje na sam tekst ugovora imaju prigovore (te su se protivile njegovu usvajanju, sve dok su to mogle činiti u tišini) u Općoj skupštini ipak glasale “ZA”, jasno se ocrtala i skupina država temeljito nezadovoljnih predloženim ugovorom (pretežito glasovali “SUZDRŽANI” ili nisu ni došli na raspravu i glasovanje), te mala skupina sa simboličnim glasovima “PROTIV”, u kojoj su se našle ukupno tri države, ionako poprilično izopćene iz zajednice UN.
Rezultati glasovanja po pitanju Sporazuma o trgovini naoružanjem u Općoj skupštini UN
Od ukupno 193 zemlje članice UN, svoj glas “ZA” dale su 154 države (među njima i Hrvatska), 3 su države bile “PROTIV” (Demokratska Narodna Republika Koreja, Islamska Republika Iran te Sirijska Arapska Republika), dok ih je 23 ostalo “SUZDRŽAN” (Angola, Bahrein, Bjelorusija, Bolivija, Kina, Kuba, Ekuador, Egipat, Fidži, Indija, Indonezija, Kuvajt, Laos, Mjanmar, Nikaragua, Oman, Katar, Ruska Federacija, Saudijska Arabija, Šri Lanka, Sudan, Swaziland, i Jemen). Čitavoj stvari nisu prisustvovali predstavnici 13 država – Armenije, Zelenortskih otoka, Dominikanske Republike, Ekvatorijalne Gvineje, Kiribatija, Sao Tome i Principe, Siera Leonea, Tadžikistana, Uzbekistana, Vanuatua, Venezuele, Vietnama i Zimbabvea.
Dakle, iako rezolucija nije prihvaćena jednoglasno, dobila je većinu glasova u Općoj skupštini. Zanimljivo je zamijetiti i koliko se dobro tu ocrtao posljednji sukob oko Sirije (gdje je protiv ili suzdržano glasala većina direktnih opskrbljivača oružjem i tamošnjeg režima i pobunjeničke strane), te niz raznolikih kriznih žarišta iz drugih regija svijeta (Sjeverna Koreja, Šri Lanka, Sudan, Jemen, Egipat). Jednako tako, dok se u Indiji najviše čulo o zbunjenosti tamošnje javnosti suzdržanim glasom nacije (što je dodatno pojačala činjenica da je i Pakistan relativno neočekivano glasao “ZA” kontrolu i ograničenja), glasovanju uopće nisu nazočili i predstavnici više država tradicionalno prozivanih zbog problema s očuvanjem osnovnih ljudskih prava svojih građana (Uzbekistan, Siera Leone, Venezuela i Zimbabve pod Robertom Mugabeom).
Glavni tajnik UN Ban Ki-moon je usvojeni tekst optimistično pozdravio riječima “Ovo je povijesno diplomatsko dostignuće – kulminacija davnih snova i mnogih godina napora“. Ujedno, označio je novousvojeni dokument i kao jako sredstvo u sprečavanju povreda ljudskih prava, koji će pomoći i po pitanju globalnog razoružanja, te zaustavljanja proliferacije oružja i streljiva. Ujedno, države se njime izričito tjera voditi računa i o rizicima koje pojedine prodaje oružja mogu izazvati po pitanju nasilja, posebno prema civilima, ženama i djeci, dok se posve zabranjuje transfere oružja koje bi moglo biti iskorišteno pri počinjenju djela genocida, zločina protiv čovječnosti, te pojedinih ratnih zločina.
Svojim odredbama Sporazum o trgovini naoružanjem (Arms Trade Treaty – ATT) regulira promet svim konvencionalnim naoružanjem u kategorijama: tenkovi, borbena oklopna vozila, topnički sustavi većega kalibra, borbeni zrakoplovi, borbeni helikopteri, vojni brodovi, raketni projektili i bacači raketa, te ručno i lako oružje. Pri tome, Sporazum neće: miješati se u unutarnji promet oružjem pojedinih država i njihovo interno pravo posjedovanja i nošenja oružja, neće generalno zabranjivati izvoz bilo koje vrste oružja, neće vrijeđati legitimno pravo ijedne pojedine države na samoobranu, niti će narušavati pojedine već postojeće nacionalne standarde reguliranja prometa oružjem – čulo se iz UN-ovog Ureda za poslove razoružanja (UN Office for Disarmament Affairs).
