Nekoliko dana po povratku iz posjete Afganistanu, puta organiziranog od NATO Public Diplomacy Division, vrijeme je predstaviti i prve dojmove s gotovo desetodnevnog putovanja. Osim samog grada Kabula, 19. po redu grupa TOLA (“Tour of Transatlantic Opinion Leaders to Afghanistan” – šest odabranih predstavnika iz NATO i partnerskih zemalja s pratnjom) posjetila je i regionalna zapovjedništva Istok i Jugozapad (Regional Commands – RC) – jako različite krajeve koje ipak, uz iznimno visoke temperature, zajednički odlikuje i visok ritam praktično svakodnevnih “kinetičkih” operacija.
Ukupno gledano, nakon više desetaka razgovora s velikim brojem odgovornih (zapovjednik ISAF-a, civilni predstavnici UN, NATO, EU, EUROPOL, zapovjednici RC, više zapovjednika dijelova afganistanskih oružanih snaga, ministara u tamošnjoj vladi, parlamentarnih dužnosnika i zastupnika, predstavnika Sveučilišta i civilnog društva…) treba primjetiti da se stanje u toj zemlji vrlo aktivno i temeljito mijenja. Lokalne vlasti vidljivo jačaju, a uskoro će biti suočene i sa snošenjem velikog dijela odgovornosti za ukupno sigurnosno stanje u zemlji. Sve to uopće nije jednostavno.
Međunarodne snage rade velik posao, među njima i pripadnici hrvatskog kontingenta (s kojima sam i uz prepun program ipak uspio provesti ponešto vremena). Ukupan je dojam da bi, za razliku od pristupa od prije nekoliko godina, ovi posljednji napori mogli imati i trajnije željene posljedice, budući se konačno počelo gledati i održivost odrađenoga u vremenu kada sve ostane samo na lokalnim snagama.
Ipak, prvo i osnovno – Afganistan je zemlja koja i relativne znalce (priznajemo – promatrače izdaleka) uspjeva šokirati svojom pustom i oštrom prostranošću. To je dojam koji slike i filmski materijali ne uspjevaju prenijeti na stvarno vjeran način, kao ni suočavanje s realnošću potpunog izostanka nekih civilizacijskih tekovina (zbog ratnog uništenja ili jer ih, jednostavno, nikad nije ni bilo).
Pri tome, gledajući ovo malo pridodanog slikovnog materijala, treba imati na umu da se mnogo objektivno zanimljivih stvari zapravo i nije moglo slikati – što zbog sveprisutnog naoružanog osoblja osiguranja, što zbog sigurnosnih zona oko svih imalo bitnih javnih i međunarodnih objekata, a što zbog banalne činjenice da ponekad kamera jednostavno ne stigne okidati dovoljno brzo da bi se zabilježio baš svaki zanimljivi detalj.
Dok će materijali prikupljeni ovim putovanjem itekako utjecati na praćenje teme Afganistan-Pakistan u okviru portala obris.org u mjesecima koji dolaze, za sada ovoliko…