Ubojstvo Ahmed Wali Karzaia mijenja štošta na jugu Afganistana

Dok su pojedini dijelovi Afganistana pred predajom na upravljanje lokalnim vlastima, nakon dužeg perioda najava konačno je započelo i povlačenje zapadnih trupa. Najveću medijsku pažnju privlači odlazak oko 650 Amerikanaca, ali mnogo je bitniji odlazak nekih drugih nacionalnih kontingenata, koji u prvome trenutku iz Afganistana odnose više ljudi i to iz strateški bitnijih dijelova zemlje, a koje u slučaju potrebe neće biti jednostavno vratiti ako to Washington ponovno poželi. S početkom ozbiljnog smanjivanja broja zapadnih vojnika, u ponedjeljak 18. srpnja došlo je i do smjene na čelu afganistanske operacije – dužnost američkog zapovjednika nadležnog za Afganistan napustio je iskusni David Petraeus, predavši dužnost marinskome general pukovniku Johnu Allenu. Sve se to događa u vrijeme kada afganistanske lokalne vlasti trpe sve teže udarce Talibana, za koje uopće nije sigurno namjeravaju li pregovarati ili će jednostavno ustrajati u borbi iščekujući pobjedu.

U nedjelju 17. srpnja, afganistanskim je vlastima (kao prva u nizu od 7 regija) predana uprava nad provincijom Bamijan, prilično siromašnim i brdovitim šijitskim krajem u centralnome dijelu države. Iako se radi o potezu najavljenom još početkom ožujka, ovo je samo dio bitnih promjena koje u Afganistanu gledamo tijekom posljednjih tjedan dana. U istome smjeru ide i početak postupnog povlačenja američkih trupa iz Afganistana, započet sredinom prošloga tjedna na temelju odluke predsjednika Baraka Obame objavljene u Washingtonu 22. lipnja. Od oko 33 tisuće dodatnih ljudi – a koje se planira potpuno povući do kraja 2012. godine – njih 10 tisuća odlazi ove godine (pet tisuća ovog mjeseca i još pet tisuća do kraja godine), dok bi ostalih 23 tisuće trebalo otići kući do idućega ljeta. Za početak, u domovinu su vraćeni dijelovi pukovnija Nacionalne garde savezne države Iowa – njih oko 650 povučeno je iz Kabula i njemu nedaleke pokrajine Parwan. Ovo američko smanjivanje broja vojnika u Afganistanu praktično je zasjenilo neka druga, a bitnija izmještanja. Naime, sredinom istog tog proteklog tjedna, završilo je i kanadsko borbeno djelovanje u Afganistanu – što u praksi znači odlazak oko 2800 vojnika, raspoređenih na opasnome jugu Afganistana, u provinciji Kandahar. U skladu s navodnim smanjivanjem ukupne zapadne vojne prisutnosti, njih će u Afganistanu zamijeniti oko 950 kanadskih instruktora, koji bi do 2014. trebali obučavati lokalnu vojsku i sigurnosne službe.

Karzai je izgubio brata upravo tijekom posjete francuskoga predsjednika Afganistanu

Prateći američki i kanadski uzor, skori su odlazak iz Afganistana najavile i još neke države. Francuski je predsjednik Nicolas Sarkozy tijekom nedavne posjete Afganistanu najavio povlačenje 1.000 od ukupno oko 3.900 Francuza u misiji ISAF, a Britanci govore o skorom povlačenju oko 450 od svojih ukupno oko 9.500 vojnika. Ni Nijemci, navodno, ne misle ustrajati na dosadašnjem kontingentu kojeg je sve teže održavati na terenu uz obrambene reforme koje je Berlin nedavno pokrenuo. O svemu tome, kao i o promišljanju vlastite politike po pitanju Afganistana, iz hrvatskog obrambenog sustava opterećenog uhićenjima i smjenama nema ni naznake.

Začetak ovih velikih promjena u sastavu zapadnih snaga u Afganistanu, prati i usporediva kadrovska promjena na samome vrhu međunarodne vojne piramide – na novu dužnost u Washington odlazi američki general David Petraeus. Iako je od početka bilo jasno da on na mjestu zapovjednika američkih (USFOR-A) i ISAF snaga u Afganistanu neće ostati dugo, njegov odlazak dolazi u prilično nezgodnome trenutku. „Kralj David“, kako mu tepaju u domovini,  odgovornost za Afganistan preuzeo je 4. srpnja 2010. godine – usred privremenog američkog jačanja snaga u Afganistanu – naslijedivši na dužnosti generala Stanleya McChrystala. S 30 tisuća ljudi više, Petraeus je pokušao na tim prostorima primijeniti varijantu svoje uspješne taktike iz Iraka, što je rezultiralo manjim promjenama tijekom posljednjih godinu dana. Sada prvi od tih dodatnih ljudi odlaze, a s njima i kvalitetni zapovjednik, kojeg u rujnu čeka civilno mjesto direktora Centralne obavještajne agencije (CIA), za koje je bio potvrđen od američkoga Senata krajem lipnja ove godine.

Petraeus je jedan od rijetkih američkih generala za koje se pričalo i o petoj zvjezdici

Iako bi se očekivalo da je poboljšanje u općenitoj sigurnosnoj situaciji u Afganistanu preduvjet za ovakva velika preslagivanja u redovima međunarodnih snaga, do toga baš i nije došlo – upravo suprotno. Posljednji su mjeseci rekordni po broju napada na zapadne snage, a glavni su udarac režimu predsjednika Hamida Karzaia Talibani zadali prije nekoliko dana, na jako osobnoj razini.

U Kandaharu je, naime, 12. srpnja ubijen Ahmed Wali Karzai – predsjednikov polubrat, osoba od posebnoga povjerenja i njegov operativni izvršitelj za područje čitavog jugoistoka Afganistana. Kao osoba Wali Karzai bio je poprilično kontroverzan. Zapad je s njim bio prisiljen surađivati, istodobno ga optužujući kako ima prste u svim legalnim, a još više u nelegalnim poslovima – od navodne umiješanosti u trgovinu narkoticima, preko kontaktiranja s pojedinim talibanskim vođama, pa do uzimanja provizije pri osiguravanju usluga potrebnim raznim međunarodnim snagama. No, nije ga se moglo smijeniti, budući je u plemenskim okvirima Afganistana bilo jasno da je on u paštunskim krajevima oko Kandahara zapravo osobna veza da predsjednika u Kabulu. Ujedno, mlađi je Karzai vodio i „Kandahar Strike Force“ – poluslužbenu režimsku pomoćnu borbenu jedinicu za specijalne namjene što se aktivno sukobljavala s Talibanima koje nije bilo moguće „smiriti“ drugim sredstvima.

Dok je već dugo bilo jasno da Ahmed Wali Karzai predstavlja vrlo poželjnu metu za sve protivnike režima u Kabulu, njegova je opsežna osobna zaštita radila dobro – sve do trenutka kad mu je u posjetu stigao Sardar Mohammed, dugogodišnji tjelohranitelj i saveznik. Radilo se o jednoj od rijetkih osoba koju se pri dolasku nije pretraživalo na nošenje osobnog naoružanja, što se u konačnici pokazalo kobnim. Nakon što je s dva hitca ubio polubrata afganistanskoga predsjednika, posjetitelja su usmrtili ljudi iz osiguranja obitelji Karzai. Motivi ubojstva zapravo i nisu poznati, a špekulacije idu od osobnih ili obiteljskih nesuglasica, pa do teorije kako su ubojicu posljednjih mjeseci u Pakistanu vrbovali Talibani (koji su i ovoga puta ubrzo objavili da se smatraju odgovornima za napad).

Teren traži ljude od punog povjerenja, po mogućnosti da su i rod

Osim samog atentata, koji će na duže vrijeme oslabiti utjecaj obitelji Karzai na ključnome području Afganistana, nesigurnost prostora dobro ilustriraju i događaji koji su uslijedili ubrzo nakon prošlotjednoga atentata u Kandaharu. U skladu s islamskim običajima, pogreb pokojnika uslijedio je već idućega dana, u srijedu 13. srpnja – što je tražilo okupljanje širega kruga rodbine, saveznika i brojnih pristalica. Dok su ljudi iz Kabula (pa i predsjednik Karzai) na sprovod stigli zračnim putem, lokalni su uglednici putovali kopnom – Mohammad Gulab Mangal, guverner susjedne provincije Helmand, na putu je u srijedu ujutro neozlijeđen preživio čak dvije eksplozije podmetnutih bombi nedaleko Kandahara. Jednako tako, a samo dan nakon sprovoda, u kandaharskoj džamiji Sera Jama tijekom komemorativnog čitanja Kurana za pokojnika u zrak se digao bombaš samoubojica, aktiviravši bombu skrivenu u svom turbanu. Čini se da je napad promašio uglednike koji su nedaleko mjesta eksplozije u to vrijeme molili za pokojnika, dok je među svjetinom ipak bilo šest mrtvih i oko 15 ranjenih.

Ubojstvo polubrata afganistanskoga predsjednika samo je kruna serije ozbiljnijih napada koji posljednjih mjeseci potresaju Afganistan. Mete su strani vojnici, ali sve više i ona slaba lokalna struktura, od koje Zapad očekuje da preuzme vlast. Upravo zato nije do kraja jasna praktična provedivost planiranih smanjenja međunarodnih vojnih snaga u Afganistanu. Dok započeti odlazak Amerikanaca možda i ima smisla u svjetlu američke unutarnje politike, budući će svoj vrhunac dostići taman u doba tamošnjih predsjedničkih izbora krajem 2012. godine – on predstavlja otvaranje svojevrsne brane, gdje bi valovi mogli biti i ponešto jači od očekivanja u Washingtonu. O tom problemu jasno govori i činjenica da se i sam, sada već bivši, vojni zapovjednik Petraeus zalagao da smanjivanje ljudstva tijekom 2011. bude upola manje i bitno sporije. Na bilo kakav hrvatski stav o ovim pitanjima, pa makar na razini praznih fraza, još uvijek čekamo!

* Ovaj je tekst pod naslovom “Talibani oslabili Karzaija” i s redakcijskom opremom objavljen u tjedniku Nacional od 19. srpnja 2011. godine. Original je dostupan na adresi: http://www.nacional.hr/clanak/112729/talibani-oslabii-karzaija