Srijeda 23. listopada ujedno je 973. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini u kojoj je došlo do postupnog zahlađenja, ali bez mnogo padalina. To znači da još uvijek nije došlo do bitnijeg ograničenja prohodnosti (što se očekuje s dolaskom tzv. „jesenske rasputice“), a izbjegnute su i masovnije redukcije struje. Doduše, dijelovi zemlje ipak su i zadnjih dana privremeno ostajali bez struje zbog ratnih šteta, budući da Rusi i dalje redovito izvode napade na ukrajinsku elektro-infrastrukturu (posebno u regijama Sumi i Černihiv), a stradali su opet i pojedini dalekovodi koji strujom opskrbljuju uvelike ugašenu nuklearnu elektranu u okupiranom dijelu Zaporižja. Uz svakodnevne popravke ovakvih šteta, u tijeku su i pripreme strujnog sustava za zimska opterećenja. Pomoći će i pristizanje dvadesetak velikih transverzalnih regulacijskih transformatora kupljenih uz pomoć Svjetske banke, od kojih se očekuje pomoć pri stabilizaciji rada strujnoga sustava Ukrajine.

Usprkos žestokim borbama koje su dodatno intenzivirane tijekom proteklog vikenda, krajem prošlog tjedna uspješno je dovršena još jedna razmjena ratnih zarobljenika, 58. po redu, u kojoj je posredovanjem Ujedinjenih Arapskih Emirata razmijenjeno 95 ruskih i ukrajinskih vojnika. Od tog broja je 69 ukrajinskih vojnika i dočasnika, te 26 časnika – dok je njih 28 u Rusiji bilo osuđeno na dugogodišnje kazne, a 20 i na doživotni zatvor (od ukupnog broja njih 34 su bivši pripadnici postrojbe Azov zarobljeni u Mariupolju). Ujedno se moglo čuti i o stradanjima civila, kojih je prema podacima UN-a u rujnu stradalo najviše u 2024. godini (barem 208 mrtvih i 1220 ranjenih), pretežito u regijama Harkiv, Donjeck, Zaporižje i Herson (gdje se već neko vrijeme spominje ruski lov na civile dronovima) – uz 30 zabilježenih napada na energetsku infrastrukturu samo u tom mjesecu (25 na ukrajinsku i pet na teritoriju pod ruskom okupacijom).

Problemi s mobilizacijom

Iako se u nas više spominje stanje na ukrajinskoj strani, zapravo i Ruska Federacija očigledno ima problema s redovitim pribavljanjem ljudstva za održavanje svoje „Specijalne vojne operacije“. S jedne strane, novčani bonusi za dragovoljce stalno rastu – pa se sada već i daleko od glavnih gradova spominju milijunski iznosi u rubljama (u regiji Čeljabinsk povećane su treći put u godinu dana, sada na 1,5 milijuna rublji ili oko 14,4 tisuće eura). Ujedno se moglo čuti i o pražnjenju pojedinih kaznenih kolonija, koje bi se mogle i zatvarati, budući da je iz njih glavnina zatvorenika otišla u vojsku. Tu se onda uklapaju i naznake objavljene zadnjih dana da Ruska Federacija aktivno radi i na dovođenju određenog broja vojnika iz Sjeverne Koreje ne bi li i tim (bogatim te gotovo nepresušnim) izvorom ljudstva barem posredno pomogla svoje ratovanju u Ukrajini.

Niti nakon tjedan dana od pojave prvih informacija i video-snimki o takvoj suradnji Rusije i Sjeverne Koreje, stvari nisu bitno jasnije. Dok se još ove nedjelje Sjedinjene Države nisu željele izjasniti o ovoj novini, zabrinutost nije bilo moguće sakriti (baš kao ni u NATO krugovima). No, dok su u Južnoj Koreji o tome na razgovor zvali ruskog veleposlanika u Seulu – sama Sjeverna Koreja ove je vijesti odbacila kao „neutemeljene glasine“, ujedno odbijajući detaljnije komentirati procvat svojih vojnih odnosa s Rusijom. Ipak, ako se već i zanemare pojave sjevernokorejskih zastava na pojedinim točkama bojišta u Donbasu (u ponedjeljak 21. listopada kod okupiranog sela Cukurine) – teže je preskočiti i ukrajinske podatke o pojavi časnika i tehničkog osoblja iz Sjeverne Koreje na privremeno okupiranim područjima, za koje se nagađa da bi mogli predstavljati prethodnicu većih vojnih kontingenata. Sve je to uzeto posebno ozbiljno u Južnoj Koreji, koja izgleda i službeno počinje razmatrati modalitete odgovora – budući da se svako kršenje izolacije Sjeverne Koreje ili otvaranje njihovog pristupa dodatnim vojnim sredstvima i tehnologiji u Seulu itekako smatra prijetnjom. Dok nije jasno hoće li se Južna Koreja odlučiti za intenzivniju vojnu pomoć Ukrajini, a možda i za slanje svog osoblja na ukrajinska bojišta kao specijalizirane podrške (vojnih savjetnika i obavještajnog osoblja) – ne bi li se pratilo aktivnosti Sjevernokorejaca, makar oni bili i maskirani lažnim ruskim dokumentima te opremljeni standardnom ruskom opremom – ove su novosti potaknule i dodatne razgovore u okviru NATO saveza.

Sve su češće vijesti o dolasku sjevernokorejskih vojnika na ruski Daleki istok na obuku

Dio zemalja ovakvu rusko/korejsku eskalaciju vidi kao povod za ponovno razmatranje slanja zapadnih vojnika u Ukrajinu, dok recimo Mađarska i dalje u korist Rusije kritizira ukrajinska diplomatska nastojanja te blokira zapadno odlučivanje o dodatnoj pomoći vlastima u Kijevu. Posebno je to vidljivo po pitanju mađarskog veta na proširenje sankcija EU prema Ruskoj Federaciji – čime se trenutno uvelike otežava međunarodno usuglašavanje o velikom zajmu za Ukrajinu, na temelju prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine. No, čini se da se time postiže jedino da spomenuti zajam bude formiran u odvojenim segmentima (SAD su se izjasnile za davanje oko 18,5 milijardi eura do kraja 2024. godine, Velika Britanija bi izdvojila oko 2,5 milijardi eura, a Europska unija između 18 i 35 milijardi eura). Dok EU svoje dodatne političke uvjete ovog zajma planira formulirati u zasebnom memorandumu, čitav bi posao trebao biti zaokružen na sastanku ministara financija država G7 koji će se 25. listopada održati na marginama sastanka MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Sve je to posebno bitno u svjetlu informacija kako će ukrajinske potrebe za vanjskim financiranjem iduće godine biti oko 15,6 milijardi USD veće od planiranih (ukupno oko 41,6 milijardu USD) – dok će se o daljnjim oštrijim EU sankcijama za Rusiju (uključivo energetiku te LNG) raspravljati u siječnju, nakon završetka mađarskog predsjedanja Europskom unijom.

U isto vrijeme, nema sumnje da probleme s mobilizacijom ima i sama Ukrajina. Uz brojne diskusije o samim principima mobilizacije (izuzimanje mlađih od 25 godina, te brojnih drugih kategorija građanstva), bile su učestale i primjedbe na rad vojne mreže Teritorijalnih centara za novačenje i socijalnu podršku (TCC). Ipak, posebno je zanimljivo uz državne organe za mobilizaciju čuti i o postojanju „privatnika“ koji se time bave – kao što je 19. listopada u Odesi ubijen „biznismen“, koji je uz prodaju i servis automobila vodio i „javnu formaciju“ nazvanu „Jedinica za pomoć u provedbi zakona“, koja je navodno provodila racije i „isporučivala“ muškarce zajedno sa službenim vojnim osobljem. A kada jednom tako raznoliko prikupljeno ljudstvo dođe do vojne obuke – do sada ih je čekao temeljni ciklus od samo mjesec dana (dvostruko kraće čak i od predlaganog novog sustava obvezne izobrazbe u Hrvatskoj) – što bi uskoro moglo biti produljeno na mjesec i pol. To će ovisiti o pilot-projektu „Spašavanje života vojnika“ kojeg Ukrajina misli evaluirati do kraja ove godine na oko 500 novaka – ne bi li naglasak dodatno stavila na „osnove uporabe bespilotnih letjelica i rovovskih sredstava radioelektroničke borbe, povećanje satnice taktičke vatrene obuke, izvidničko-diverzantsko djelovanje i vještine preživljavanja na bojištu“. Za provedbu ovako ojačane obuke vojne vlasti u Kijevu su onda otkrile i potrebu za posebnom „Školom za instruktore“, koja bi obukom dočasnika/instruktora postupno standardizirala obuku za sve grane OS Ukrajine (uvelike slično hrvatskom ratnom konceptu Gardijskog središta za obuku desantnog pješaštva i kasnijeg Središta za razvoj vođa).

Samo kod šefice MSEK-a iz mikolajeva nađeno je 450.000 USD bez pokrića

Pri svemu tome nailazi se na brojne probleme – među ostalim vidljive i na primjeru rada ukrajinskih Medicinskih i socijalnih stručnih povjerenstava (MSEK) – u čijem su radu zadnje vrijeme bili uočeni golemi problemi. Posebno se tu radilo o ponekad sustavnom podmićivanju stručnih kadrova, posebno radi stjecanja „lažnih invalidnosti“ bitnih za izbjegavanje mobilizacije. Radilo se tu o masovnoj pojavi u nizu ukrajinskih regija, gdje su pojedini zaposlenici MSEK-a i njihovi partneri ilegalno zarađivali ogromne iznose novaca (uz zapljene monumentalnih količina gotovine i nakita). Naknadne provjere u pitanje su dovele i više od 20 posto odrađenih medicinskih vještačenja, uz poseban naglasak na masovna izdavanja dokumenata o invalidnosti djelatnicima pojedinih drugih utjecajnih državnih službi po pojedinim oblastima (80 posto okružnih tužitelja u regiji Hmeljnicki, zbog čega je 22. listopada podnio ostavku i ukrajinski glavni državni tužitelj Andrij Kostin). Kako je istraga pokazala koruptivne sumnje za više tisuća djelatnika MSEK-a širom države, ovaj je problem 22. listopada dospio i na dnevni red samog predsjednika Zelenskog te njegovog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu – gdje je odlučeno o ukidanju čitavog sustava MSEK-a, te uspostavi novog digitalnog sustava, formiranog po uzoru na usporediva iskustva zapadne Europe. Sve to bi trebalo biti hitno pripremljeno do 1. studenog, da bi se novi sustav moglo pokrenuti nakon 31. prosinca ove godine – gdje intervencija samog državnog vrha, provedene istrage i uhićenja te užurbana satnica planiranih promjena itekako govore o ozbiljnosti sagledanog problema kako za državu u cjelini, tako i za sustav vojne mobilizaciju posebno.

Međunarodna sfera

Vladimir Putin je od 22. do 24. listopada domaćin 16. summita skupine BRICS, sazvanog u Kazanju, glavnom gradu tamošnje Republike Tatarstan u okviru Ruske Federacije. Riječ je o skupu zemalja kojeg bi Rusija jako željela predstaviti osnovom nekakvog svog multipolarnog poimanja svijeta – kao okupljanje „zemalja globalnog juga“, politički i ekonomski odvojeno, ako ne i suprotstavljeno Zapadu te zemljama skupine G7, NATO i EU. Uz rast BDP-a u tim zemljama, 3,2 posto viši od svjetskoga prosjeka, teško je ne primijetiti da se radi o skupini koja svojim trgovačkim aktivnostima uvelike pomaže Ruskoj Federaciji izbjegavati puni udar zapadnih sankcija, doduše na račun globalnog jačanja i kineske uloge u ovom krugu. U Kazanju su se okupila izaslanstva iz 36 zemalja, uključujući 22 šefa država, a od prisutnih svjetskih čelnika treba spomenuti kineskog predsjednika Xi Jinpinga, indijskog premijera Narendra Modija i južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphosu, dok je brazilski predsjednik Lula da Silva izostao zbog ozljede. To slabljenje brazilske delegacije nije utjecalo na planove da baš Brazilci u Kazanju dodatno predstave i BRICS platformu „Prijatelji mira“ za okončanje sukoba u Ukrajini – koja će, kao i do sada, zbog svojih Rusiji sklonih elemenata naići na podršku okupljenih, za razliku od recepcije u samoj Ukrajini ili među njenim brojnim međunarodnim saveznicima.

Ujedno, posebnu je pažnju privukao i dolazak u Kazanj glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa, kojem je ovo prvi posjet Rusiji u više od dvije godine. Ova je gesta izazvala prigovore iz Ukrajine, budući da je Guterres osvanuo na sastanku BRICS gdje će se govoriti o jednoj viziji mira u Ukrajini, dok je izbjegao Globalni mirovni summit u Švicarskoj 15. i 16. lipnja ove godine, na kojem je predstavljena mirovna vizija ruskom agresijom ugrožene Ukrajine. Samo malo manje komentara izazvao je i dolazak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana – čija je država članica NATO-a, još uvijek formalno i kandidatkinja za EU, ali je ipak još 2018. izrazila želju postati i dijelom skupine BRICS. Kako izgleda, raspored brojnih državničkih sastanaka za Erdogana nisu pokvarile ni vijesti o upadu terorista u krug državne zrakoplovne tvrtke TUSAŞ, te barem petero mrtvih. Uz to, malo je tko uočio i izostanak premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji zadnjih tjedana pojačano balansira između istoka i zapada, između telefoniranja s Putinom i prodaje streljiva za potrebe bojišta u Ukrajini.

Kontroverzno pojavljivanje Glavnog tajnika UN-a na summitu BRICS-a

Nasuprot ovim vijestima, treba spomenuti i da je u ponedjeljak 21. listopada u Kijevu nenajavljeno osvanuo Lloyd Austin, ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država, kojem je ovo ukupno četvrti posjet Ukrajini. Uz održane konzultacije o stanju na bojištu, tom je prilikom objavljen i još jedan paket vojne pomoći SAD-a Ukrajini, ukupno 68. povlačenje robe iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA), procijenjene vrijednosti oko 400 milijuna USD. Riječ je tu prvenstveno o raketama za sustav HIMARS, topničkom streljivu kalibra 155 i 105 mm, minobacačima i minama u kalibru 60, 81 i 120 mm, protuoklopnim sustavima TOW, Javelin i AT-4, dodatnim oklopnjacima M113, sustavima za satelitsku komunikaciju, streljivu za razno ručno naoružanje, granatama i eksplozivima, zaštitnoj opremi i raznim rezervnim dijelovima za već doniranu opremu. Uz to se moglo čuti i o namjeri SAD-a da uskoro izdvoji oko 800 milijuna USD za financiranje ukrajinske proizvodnje bespilotnih letjelica kao posebno bitnog modernog borbenog sredstva. Za to vrijeme će Nizozemska Ukrajini isporučiti izviđačkih bespilotnih letjelica u vrijednosti 42,6 milijuna eura, a Francuska se uz svoj program obuke ukrajinskih vojnika te još 12 samohodnih haubica Caesar 22. listopada obvezala donirati još 200 milijuna eura za razne humanitarne svrhe (od toga 50 posto usmjereno na kupovinu ukrajinske robe i usluga).

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

U praktično dva tjedna žestokih napada, Rusi su imali ponešto uspjeha na krajnjem jugoistoku regije Kursk. To se prvenstveno odnosi na prostor sekundarnog ukrajinskog upada izvedenog početkom rujna na jugu ruskog okruga Gluškovo te u zaleđu početnih položaja ruske ofenzive. Ondje se i geolociranim snimkama potvrdilo rusku prisutnost u većem dijelu trokuta Volfino-Veseloe-Novi Put, gdje se zadnjih dana spominje samo nastavak borbi direktno južno od lokaliteta Novi Put, uz tamošnju prugu koja dijelom trase skoro da prati i međudržavnu granicu Rusije i Ukrajine. Nasuprot tome, zapadni rub kompletne glavne zone ukrajinske okupacije i nadalje je poprište iznimno žestokih borbi. Iako se ondje izgleda i dalje drži krajnji jug ukrajinske obrambene linije (pogranično selo Nikolaevo-Darino je poprište borbi i ukrajinskih protunapada), sela Darino na sjeveroistoku je, čini se, podijeljeno, dok se borbe zapravo koncentriraju u prostoru nekoliko kilometara sjevernije. Uz borbe na prilazima obližnjih sela Ljubimovka i Pokrovskij, izgleda da ruskim napadima odolijevaju ukrajinske snage u naselju Tolstij Lug. Ono je na vrhu ukrajinskog izbočenja, čija su krila u redovito napadanim lokalitetima Nižnjij Klin na rijeci Snagost (jugoistočno, izgleda i dalje ukrajinski) te Zelenij Šljah (izgleda okupiran, ali zbog jakih protunapada Rusi iz njega nisu uspjeli bitnije napredovati). Sjeveroistočno od sela Zelenij Šljah borbe se i nadalje žestoko vode u selima Novoivanovka i Leonidovo (izgleda oba podijeljena, usprkos ruskim tvrdnjama o „oslobađanju“ 19. listopada) – dok su neslužbeni ukrajinski izvori postupno priznali odlazak svojih snaga iz sjevernijih prostora Olgovke, Kremjanoe i Šeptuhovke. No borbe su zadnjih dana nadalje registrirane južno od Kalinove, sjeverno od sela Krugljenkoe te nedaleko Staraje Soročine – čime je izgleda iscrtan i novi sjeverni rub od Ukrajine ondje okupiranog područja.

Što se tiče istočnog ruba – izgleda da se nadalje drži ukrajinska obrambena linija na sjeveroistoku (od sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe, do Martinovke), gdje se zadnjih dana bilježilo ruske napade na selo Čerkaskoe Porečnoe. Glavnina borbi ipak je bila koncentrirana ponešto dalje na jugoistok – gdje izgleda traje ruski napad s jugoistoka prema okupiranom gradu Sudži. Iako se čini da Ukrajinci i dalje drže položaje nedaleko sela Ruskaja Konopeljka, pritisak je koncentriran na naselje Kolmakov na rijeci Smjerdici (načelna trasa uz prugu prema Sudži), te na nedaleko selo Čerkaskaja Konopeljka. Jednako tako, i proteklih je dana nastavljeno praktično svakodnevno sukobljavanje oko sela Plehovo na krajnjem jugoistoku čitave ove borbene zone (oko 5 km južno od Čerkaskaje Konopeljke). Za kraj napomenimo i da je čitav prostor borbi na jugozapadu ruske regije Kursk poprište sve intenzivnijih ruskih topničkih napada, uz dnevno korištenje ponekad i više od 50 vođenih zrakoplovnih bombi te lansiranje bespilotnih letjelica vođenih optičkim vlaknima (otpornim na mjere elektroničkog ratovanja). Nasuprot tome, ni ukrajinska strana ne štedi bespilotne letjelice, topništvo i raketne projektile

Stanje na bojištima – Ukrajina

U samoj Ukrajini, nakon relativno borbenog kraja prošlog tjedna, ovaj je vikend obilježio posebno aktivan period – koji se onda tek malo smirio dolaskom novog radnog tjedna. Dakle, izgleda da agresori stvarno nastoje postići što je moguće više prije ozbiljnijih zahlađenja te početka padalina (bile to kiše u okviru tzv. „jesenske rasputice“ ili mraz te snijeg s početkom zime). Pri tome, i opet se može reći da je borbena zona na sjeveru Harkivske oblasti poprište relativno slabijih sukoba – opet s naglaskom na prostor oko ukrajinskog naselja Lipci, te istočnije kod sela Staricija i u centru grada Vovčanska. Nažalost, bitno je borbenije bilo oko 80 km jugoistočnije, na bojištima nedaleko ukrajinskog grada Kupjanska. Ondje je zadnjih dana potvrđeno ozbiljnije rusko napredovanje jugozapadno i južno lokaliteta Sinkivka, tako da se borbe bilježe kod Golubivke na Oskilu, na prilazu samom sjeveroistoku Kupjanska (oko 1,2 km sjeveroistočno), kao i kod prigradskih sela Kučerivka i Petropavlivka. Jednako je zabrinjavajuća i situacija oko 20 km južnije – gdje agresori nastavljaju napade iz pravca okupiranog sela Pišćane Donje. Šireći dalje svoje okupirano područje, Ruse se ondje nalazi nadomak ukrajinskih sela Gluškivka i Kolisnikivka – dok samo 2 km južnije već danima traju borbe u samom selu Krugljakivka. Ne samo da je time presječena ukrajinska logistička linija uz rijeku Oskil (pravac Kupjansk-Borova), već je u neposrednoj opasnosti od zauzimanja i cestovni prijelaz preko Oskila između već spomenute Krugljakivke i zapadnijeg sela Sinjkivka na zapadnoj obali Oskila. Ondje je u nedjelju 20. listopada odbijen i veći mehanizirani napad agresora, no pritisak je ostao intenzivan. Pod sličnim utegom (sada otežanim i prekidom sjevernih komunikacija) nalaze se i ukrajinska uporišta Lozova te Zeleni Gaj (zapadno od okupiranog sela Višnjeve, oko kojeg izgleda i nadalje bjesne borbe). Nije ništa bolje ni dalje na jug, gdje agresori održavaju pritisak po čitavoj dužini fronte do rijeke Siverski Donjec – s posebnim naglaskom na prostor zapadno od nedavno okupiranih sela Makiivka i Nevske (Grekivka, Novomihailivka i Novoljubivka). Napomenimo da je samo oko 2 km južno od okupiranog Nevske u ruske ruke jučer, u utorak 22. listopada, palo i ukrajinsko selo Novosadove – čime dodatno jača sve obuhvatnija ruska kontrola istočne obale rijeke Žerebec u tom kraju.

Južno od rijeke Siverski Donjec nastavljene su borbe oko temeljito razrušenih ukrajinskih sela Verhnokamjanske (koje definitivno nije okupirano, kako su to 2. listopada tvrdili ruski službeni izvori) i Ivano-Darivka (koja izgleda da nije okupirana kako su to Rusi tvrdili 23. srpnja) – no ponešto je teže točno odrediti s koje se to strane napada gradić Siversk, te otkuda stižu agresori u ukrajinska naselja Grigorivka i Serebrjanka na južnoj obali rijeke Siverski Donjec, u zaleđu Bilogorivke (koja je izgleda i nadalje u ukrajinskim rukama). Na sjevernim prilazima okupiranom gradu Bahmutu opet se čulo o borbama na trasi tamošnje magistrale M-03, Slovjansk-Bahmut, kod sela Vasjukivka, Pazeno, Bondarne, Minkivka – a nije bilo mira ni na prilazima ukrajinskom uporištu Časiv Jar zapadno od okupiranog Bahmuta. Uz redovite zračne napade, ondje je izgleda agresorima uspjelo malo ozbiljnije prijeći trasu vodnog kanala„Siverski Donjec – Donbas“ korištenjem manjih skupina jurišnog pješaštva. Prema ukrajinskim navodima od 22. listopada, do prodora je došlo iskorištavanjem promjenjivog vremena s dosta magle, a agresori su završili „na trgu koji je sada blokiran“. Prave razmjere ovog problema tek treba vidjeti.

Za razliku od toga, zadnjih je dana bilo malo novosti iz oko 18 km južnijeg Torecka, gdje se također vode intenzivne ulične borbe. Kako izgleda, ondje su agresori ušli na prostor parka nedaleko Palače kulture i zgrade gradske uprave, ali to je zapravo mali pomak nejasnog učinka. Ponešto je bitnije da se na jugu grada izgleda u ukrajinske ruke vratio kompletan prostor naselja Zabalka, u kojem su ranije već bili uočeni agresori, da bi onda četvrt postala poprištem žestokih borbi po nedavnom pristizanju ukrajinskih pojačanja. I nadalje je izuzetno aktivna bila borbena zona u smjeru ukrajinskog grada Pokrovska, bitnog logističkog središta od kojeg su agresori udaljeni tek nekoliko kilometara. Dok načelno i dalje odolijeva ukrajinska obrambena linija na pravcu Toreck-Pokrovsk (od sela Oleksandropilj, Kalinove i Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec, južno od Elizavetivke sve do sela Novotorecke) – treba napomenuti kako se u ruskim rukama tijekom vikenda našao kompleks fortifikacija na prilazima ukrajinskom selu Vozdviženka, tako da je za očekivati skori početak borbi unutar tog naselja. Ipak, glavnina pritiska agresora bilježila se nekoliko km dalje na jugozapad, na direktnim prilazima prema Mirnogradu (selo Promin), te prema samom Pokrovsku – gdje zapadno od sela Kruti Jar branitelji izgleda da nadalje drže određene poljske fortifikacije (ili su ih nedavno iznova osvojili). Ujedno, borbe su bilježene i u obližnjim mjestima Mirnograd, Suhi Jar i Lisivka, na direktnom putu prema Pokrovsku (oko 5 km od prvih kuća ovog grada). Svaki dan se čulo i o borbama na prilazima gradu Selidove (oko 7 km južnije) – gdje agresori ne samo da polagano sklapaju kliješta sjeverno te južno od grada, već su od početka ovoga tjedna krenuli i u obnovljeni jaki frontalni napad s istoka. Tom su prilikom oko rudnika na sjeveroistoku grada ostvarili pomak od oko 300 metara urbanog prostora, dok se oko kilometar južnije spominjao pomak od oko kilometra prema zapadu i četvrtima gradskog centra.

Slično je borbeno bilo i južnije, na prilazima ukrajinskom gradu Kurahove. Kao prvo, nastavio se žestoki pritisak agresora na šire sjeverne prilaze ovog uporišta. Tu im prilaz i nadalje brane ukrajinska sela Novodimitrivka, Kreminna Balka, Novoselidivka, Izmailivka i grad Girnik (čijoj su sjevernoj strani Rusi prišli na širokoj fronti, te onda i ozbiljno ušli u gradski prostor gdje se sada vode urbane borbe). Osim toga, istočnije od Girnika kompletno je okupiran sav otvoren prostor istočno od rijeke Vovče – a borbe se sada bilježe i na prilazima selu Želanne Druge, te u naseljima Zorjane na rijeci Vovča, Oleksandopilj, Kurahivka i Vovčenka. Nastavila su se sukobljavanja i neposredno istočno od Kurahove (prostor sela Ostrivske), te malo južnije i kod Maksimilijanivke. Nakon ruske objave okupacije ovog lokaliteta 17. listopada, zadnjih su dana trupe agresora geolocirane na više mjesta oko tog naselja – a iz spomenutog smjera je prema nedalekom Kurahove izveden i niz ovećih mehaniziranih navala. Iako su svi ti napadi bili uspješno suzbijeni, jasno je da su istočni prilazi gradu Kurahove itekako ranjivi. Tek malo bolja situacija je jugoistočno i južno od Kurahove – gdje se na fronti oko 12 km jugoistočno zadnjih dana moglo čuti i o ruskom napredovanju u prostor sela Antonivka i Katerinivka (oba sada poprište borbi), ali i ruskom postupnom prilasku ukrajinskim naseljima Bogojavljenka te Novoukrainka. To su manja mjesta koja zasigurno neće moći pružiti otpor kakav je na toj borbenoj zoni godinama pružao Vugledar. Sve to u dodatnu opasnost stavlja i ukrajinski grad Velika Novosilka, oko 30 km zapadnije – na čijim se prilazima također bilježi jačanje agresorskih borbenih nastojanja.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. listopada 2024. pod nazivom “Rusi na samo kilometar od Kupjanska, jak frontalni napad na Selidove, žestoke ulične borbe za Toreck!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusi-na-samo-kilometar-od-kupjanska-jak-frontalni-napad-na-selidove-zestoke-ulicne-borbe-za-toreck-15515286