Srijeda, 25. rujna, ujedno je 945. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u kojoj nekoliko svježijih dana predstavlja uvod u novo zatopljenje krajem tjedna. Ipak, i ovakvo stanje omogućilo je izostanak redukcija struje, dok se popravcima nastoje sanirati dnevne štete i pripremiti energetski sustav za nadolazeću zimu. Napomenimo pri tome da procjene govore o zimskim potrebama od oko 17 GW struje, od čega se polovicu može osigurati nesmetanim radom nuklearnih centrala – dok preostale potrebe treba pokriti nizom oštećenih termo i hidro centrala, uvozom iz Europske unije i drugim sredstvima (obnovljivi izvori, decentralizirana proizvodnja). Riječ je o izazovu koji nipošto nije lagan.

Dok je pažnja svjetske javnosti opet usmjerena na Bliski Istok i novi obračun Izraela s neprijateljima u svom susjedstvu, u Ukrajini se nastavlja ratovanje koje je prema kraju prošlog tjedna bilo sve intenzivnije da bi onda proteklih dana nastavilo sve žešće eskalirati. Ujedno, sušno ljeto pokazalo se itekako pogodnim i za izbijanje brojnih požara u zonama operacija – no dok se s ukrajinske strane čuje o povremenim uspjesima u njihovu gašenju (kod Limana obuzdana vatra koja je plamtjela od 15. rujna i zahvatila oko 800 hektara šume, dok vatre i dim smanjuju i kvalitetu zraka oko Kijeva), okupatori puštaju da u Luganskoj oblasti vatra neometano divlja (2.300 hektara šumskih i stambenih prostora na granici s ruskom Rostovskom oblasti) i koncentriraju se na gašenje vlastitih skladišta streljiva stradalih od ukrajinskih dronova krajem prošlog tjedna.

Prizemljena ruska bespilotna letjelica Merlin – da li je vrijeme za novu granu u OS RF?

Za razliku od pristupa gašenju požara – s ruske se strane zadnjih dana moglo čuti i nekoliko inicijativa koje uvelike kopiraju ukrajinske inovacije na polju obrane. Jedna od njih je osnivanje zasebne grane Oružanih snaga koja bi se trebala baviti bespilotnim sustavima – koju su Ukrajinci formalizirali sredinom veljače da bi operativno zaživjela početkom lipnja ove godine – što sada na svojoj strani traže i ruski operateri takvih oružja, budući da izvan neposrednog prostora „specijalne vojne operacije“ vojna hijerarhija izgleda nema razumijevanja za smisao i uporabu njihove specijalnosti. Druga takva pojava je i uvođenje digitaliziranih vojnih registara – što je Ukrajina zakonodavno postavila u siječnju ove godine, da bi također zaživjelo do ljeta – dok Rusija svoje jedinstvene registre tek planira testirati u pojedinim regijama ne bi li novi sustav elektroničke registracije i pozivanja ljudstva na vojnu službu barem dijelom zaživio početkom 2025. godine. Naravno, to je tek dio sličnosti i razlika u postupanju i organizaciji – kakve su, recimo, vidljive i kod novačenja osuđenih zločinaca za vojnu službu. Naime, dok Ukrajina usprkos manjku boraca jako bira ljude iz svojih zatvora – Rusija je novačila sve i sva, pa onda ne čude ni problemi kada osuđeni kanibal („ljudojed“) privremeno osvane slobodan u svom rodnom mjestu tijekom oporavka od ranjavanja, na užas sugrađana u Volgogradskoj oblasti u okviru tog „novog normalnog“.

Ujedno, bit će zanimljivo pratiti koliko dugo će Rusiji trebati da uhvati korak s novim metodama ukrajinskog korištenja bespilotnih letjelica (bilo kao nosača zapaljive smjese termit ili u formi borbenog korištenja „rojeva dronova“ kojima se tamošnji ministar obrane Umerov pohvalio). Dok se navodi kako je ove godine Ukrajina uložila oko 21 milijardu UAH u dronove (oko 455,2 milijuna eura) i još 9 milijardi UAH (u njihove bojne terete (oko 195 milijuna eura) – mnogo su zanimljiviji ipak spomeni operativnog korištenja sustava umjetne inteligencije pri analizi video snimaka s dronova i stacionarnih kamera radi brzog detektiranja ruske vojne opreme i žurnog određivanja potencijalnih ciljeva za napade. Dapače, od ukrajinskih stručnjaka za bespilotne sustave ovih se dana moglo čuti i kako se već oko 50 posto ciljeva bira temeljem rada umjetne inteligencije, dok bi ubrzani ritam promjena u idućih 6 do 8 mjeseci lako mogao dovesti i do borbene uporabe letjelica koje uopće ne trebaju živog pilota, već nakon lansiranja ciljeve napada biraju same, svojim terenskim sustavima umjetne inteligencije.

Amerika, UN i Ukrajina

Ogroman je broj vođenih avio-bombi kojima Rusi gađaju Ukrajinu

Dok bojišta u agresivnom ratu Rusije protiv Ukrajine imaju svoj „život“ – u tjedan dana je Ukrajinu pogodilo preko 900 vođenih zrakoplovnih bombi, 30 raznih raketa i oko velikih 400 kamikaza-dronova – fokus međunarodne pažnje ipak je zadnjih dana uvelike završio svrnut na Sjedinjene Američke Države. Dok se ondje raznim birokratskim trikovima nastoji kroz Kongres provući nastavak postojeće (ali neispunjene) vojne pomoći, uz razgovore i o dodatnim paketima sredstava – treba konstatirati kako zadnjih dana nije bilo objave slanja novog paketa streljiva i naoružanja kojeg su pojedini zapadni mediji uvelike najavljivali. Nema ni sloge po pitanju davanja dozvole Ukrajini da već dobiveno naoružanje dugoga dometa iskoristi za udare duboko u teritorij Ruske Federacije – oko čega su se u stavu već javno razišli praktično i svi veći saveznici Ukrajine (SAD, Njemačka i Italija jasno protiv, nasuprot Velikoj Britaniji i nizu manjih zemalja). Dapače, u takvu neslogu dobro su se uklopili i razni medijski napisi s aromom ruske ratne propagande – koji bilo da spominju EU obustavu dostave struje Ukrajini tijekom zime, ili forsiraju najskorija „istraživanja mogućnosti za mirno rješenje“ uz naglaske da se Ukrajina mora pomiriti s gubicima teritorija – dok bi se neki navodni saveznici mogli i samostalno „obratiti Rusiji za rješavanje sukoba u Ukrajini“, navodno pred summit skupine G20 u Brazilu sredinom studenog ove godine. Naravno, na sve to Rusija službeno reagira ponovljenim odbijanjem sudjelovanja u svim širim međunarodnim pokušajima mirovnog posredovanja – odbijajući „formulu Zelenskog“ kao platformu za dogovaranje i vraćajući naglasak na „ozbiljne prijedloge koji uzimaju u obzir situaciju na terenu“, te uvjete koje je Putin postavio 14. lipnja ove godine (ponovljeni zahtjevi za „demilitarizacijom i denacifikacijom Ukrajine“, uz odustajanje od NATO članstva i predaju 4 već dijelom okupirane regije, ali bez diskusije o Krimu te dijelom okupiranoj Harkivskoj oblasti).

Ukrajinski predsjednik Zelenski posjetio je “Scranton Army Ammunition Plant” u Scrantonu, Pennsylvania

U ovom je kontekstu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tijekom nedjelje 22. rujna prvo posjetio strateški bitnu američku tvornicu topničkog streljiva u mjestu Scranton, savezna država Pennsylvania, da bi onda produžio za New York. Ondje je prvo sudjelovao u sastanku Ujedinjenih naroda gdje je usvojen tzv. „Pakt za budućnost“ o jačanju UN i njegovom suočavanju s novim izazovima (što je Rusija sve opstruirala), da bi onda sudjelovao i u ostatku jesenskog zasjedanja UN uz brojne bilateralne sastanke sa svjetskim državnicima. Teme razgovora uvelike su se vrtjele oko planiranih više desetaka milijardi eura pomoći Ukrajini temeljem prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine – dok su Ukrajinci naglasak izgleda stavili na predstavljanja svog „Plana pobjede“ saveznicima. Ovaj bi dokument trebao biti prvo predstavljen čelnicima SAD (od čijeg doprinosa ovisi i dobar dio njegove provedbe), a navodno sadrži 5 osnovnih točaka: (1) sidrenje Ukrajine u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi sigurnosnim jamstvima poput onih iz NATO saveza (ali bez uvjetovanja poziva u članstvo Saveza), (2) priznavanje i pomoć u provedbi operaciju ruskoj regiji Kursk kao temelju budućih pregovora, (3) oružano jačanje Ukrajine modernim sredstvima s dozvolama za njihovo korištenje u punini sposobnosti, (4) obnovu i gospodarski razvoj Ukrajine, te (5) detalje o budućoj isplativosti današnje pomoći Ukrajini. Provedbom ovog plana trebalo bi toliko ojačati Ukrajinu da se Rusiju potakne na sudjelovanje u ozbiljnim mirovnim pregovorima koje je do sada izbjegavala. U srijedu i četvrtak najavljivalo se sastanke Zelenskog s predsjednikom Bidenom, dok bi tome trebali slijediti i susreti s oba kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD, zakazanima za 5. studenog ove godine. Dok je u svom govoru pred UN 24. rujna Zelenski upozorio na ruske prijetnje ukrajinskim nuklearnim elektranama (jedna pod okupacijom, a ostalima se navodno u najmanju ruku nastoji odrezati veze s ostatkom strujnog sustava ne bi li se Ukrajinu natjeralo na njihovo hitno gašenje tijekom zime) – s ruske se strane sva njegova diplomatska nastojanja nazivalo tek „opasnom avanturom s izgledima za daljnju eskalaciju sukoba“. Dapače, u nacrtu svog novog trogodišnjeg državnog proračuna Ruska Federacija i za 2025. planira 26,9 posto dodatnog rasta rashoda za obranu (od oko 10,4 bilijuna rublji ove godine na oko 13,2 bilijuna iduće godine), što će trošiti oko 40 posto ukupnog proračuna – uz tek umjerene planove o smanjenju za 2026. i 2027. godinu. Ovakvim namjerama teško da se može parirati tek otegnutim zapadnim razmatranjem slanja američkih krstarećih raketa srednjeg dometa za ukrajinske borbene avione F-16 ili dodatnim naklapanjima o donaciji aviona Saab JAS 39 Gripen, Eurofighter ili Mirage-2000 u neko neodređeno buduće doba.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Koji su razmjeri ukrajinskog upada u Gluškovo?

Kako izgleda, ratište u zoni koju je Ukrajina okupirala na jugozapadu ruske regije Kursk zadnjih je dana bilježilo podosta ruskih topničkih djelovanja i bacanja vođenih zrakoplovnih bombi te ukrajinskog korištenja raketa i bespilotnih letjelica, ali sve to uz malo teritorijalnih pomaka. Napomenimo da se čitavo vrijeme s ruske strane čuje i o brojnim izbjeglicama iz čitave ove borbene zone kojima se isplaćuje oko 100 eura po predsjedničkoj odluci i još po 150 eura u nuždi, uz 1.500 eura za gubitak imovine (bez prethodne procjene). Samo iz sjevernijih pograničnih okruga Riljsk i Homutovka u zadnjih je tjedan dana dodatno evakuirano 6 tisuća civila (iako nema vijesti o borbama koje bi ih tjerale na odlazak iz tog konkretnog kraja). Iako se ustrajno čulo o tamošnjim borbama, jako je teško procijeniti razmjere ukrajinskog upada na jug ruskog okruga Gluškovo od 11. rujna. Dok neki ukrajinski izvori spominju borbe kod pograničnog mjesta Krasnooktjabrskij – nedvojbeno je da trokut između sela Volfino, Veseloe i Novi Put ipak više predstavlja područje obrane od ruskih protunapada nego ishodište širih okolnih osvajanja. Jednako tako, nakon dva tjedna ruske protuofenzive na jugozapadu čitave ove borbene zone, može se uvelike reći da je ona zaglavila, a da nije bilo ništa od prodora kojima su se još prije tjedan dana hvalili ruski neslužbeni izvori. Naime, nakon bacanja Ukrajinaca oko 10 km na istok, izgleda da se bojišnica ustalila na rijeci Snagost među selima (od granice) Nikolaevo-Darino i Darino, pa preko sela Pokrovskij i Tolstij Lug do Ljubimovke na sjeveru. Usprkos svakodnevnih napada na ovu liniju i bombardiranja njene pozadine – tu se već nekoliko dana ne čuje o ikakvim pomacima bojišnice.

Slična je situacija i na sjevernom potezu čitave ove šire borbene zone – gdje nema mnogo vijesti o stanju stvari na liniji Vetreno-Žebolovka-Durovka-Žuravli-Kalinov, dok na sjeveroistoku i dalje dolaze sporadične vijesti o okršajima na istočnim prilazima selu Pogrebki (zaseok Marjevka) gdje na ukrajinskoj strani ratuju gruzijski dragovoljci, te južnije kod Orlovke, Novaje Soročine i Malaje Loknje. Pri tome, za barem dio ovih djelovanja nije jasno radi li se tu o odbijanju kakvih ruskih mobilnih napada ili o nastavku obračunavanja s nekakvim ruskim enklavama. Ponešto je jasnija situacija na istoku čitave borbene zone, gdje i dalje odolijeva ukrajinska obrana na liniji između sela Ruskoe Porečnoe pa preko Kosice do Čerkaskoe Porečnoe, i onda još oko 5,5 km južno do sela Martinovka, koje je u ukrajinskim rukama i nadalje pod napadima sa sjeveroistoka (iz pravca sela Kruglik). Brojni topnički i zrakoplovni udari u pozadinu ovih položaja možda ukazuju na pripremu kakvog šireg protunapada, ali njega još nema ni tu – niti južnije, na potezu između sela Mihailovka pa dalje na potezu od Ruskaje Konopelke do Čerkaskaje Konopelke. Oko 5,5 km južnije ustrajno se čuju vijesti o borbama oko sela Plehove (koje valjda drže Ukrajinci), no izgleda da i na tom kraju preko rijeke Psjol nije bilo daljnjih napredaka ruskih napada koji su prije devet dana Ukrajince izbacili iz sela Borki i Spaljnoe.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Ukrajinci su objavili oslobođenje Agregatnog zavoda u Vovčansku

Za razliku od bojišta u ruskoj regiji Kursk, širom jugoistoka i juga Ukrajine zadnjih se dana bilježilo ne samo aktivne sukobe nego i niz promjena bojišnice. Sve to dodatno je vodilo prema profiliranju nekoliko posebno neugodnih zona gdje branitelji itekako trpe poraze te se postupno povlače u srazu s neumornim agresorom. Od svega, moglo bi se reći kako su krajnji sjever i jug bojišnice bili barem donekle mirniji od ostatka. Tako se u Harkivskoj oblasti bilježilo žestoke borbe pretežito fokusirane na grad Vovčansk u kojem je Ukrajina 24. rujna oglasila oslobođenje tamošnjeg Agregatnog zavoda, industrijskog pogona na južnom dijelu centra grada, na što su Rusi odgovorili pojačanim korištenjem vođenih zrakoplovnih bombi od 1.500 kg po nedalekim ostacima negdašnjeg središta grada.

Oko 80 km na jugoistok, kod ukrajinskog uporišta Kupjansk, bilježilo se rusko napredovanje nedaleko grada (oko uvelike okupirane Sinkivke) – dok su glavni problemi nadalje očitovani oko 20 km dalje na jugoistok, u zoni oko okupiranog sela Pišćane Donje. Naime, ondje se nastavilo ustrajno rusko napredovanje na zapad i jugozapad, koje je agresore sada dovelo na samo oko kilometar od naselja Krugljakivka – čime su dodatno ugrozili i tamošnji nedaleki prijelaz preko rijeke Oskil na zapad. Dok se polagano primicanje Rusa toku Oskila i nizu sela uz rijeku bilježi već tjednima, sada se postupno stvaraju preduvjeti ne samo za ometanje tamošnjih komunikacija, već i za konkretne kopnene napade na nedaleka sela uz rijeku (Novoosinove, Gluškivka, Kolisnikivka, i već spomenuta Krugljkivka), te jačanje ionako ozbiljnog pritiska na ukrajinske položaje sjeverno (prilazi Kupjansku) i južno (Lozova) od ovog agresorskog prodora. Ništa manje neugodna situacija nije ni oko 40 km južnije, gdje se postupnom ruskom osvajanju ukrajinskog uporišta Makiivka izgleda pridružio i upad u samo malo južnije Nevske – prodor ostvaren u zadnjih nekoliko dana. Iako su pojedini ruski izvori okupaciju sela Nevske spominjali još u nedjelju 22. rujna, u utorak 24. rujna ondje se moglo vidjeti napredovanje agresora unutar mjesta uz stalne navode o okršajima s tamošnjim braniteljima (koji možda još drže krajnji jug ovog naselja, a valjda i zapadnu obalu rijeke Žerebec općenito).

Južno od rijeke Siverski Donjec situacija je poprilično manje jasna – dok se ustrajno čuju navodi o borbama kod ukrajinskog uporišta Verhnokamjanske, ali i u prostoru lokaliteta Viimka – izgleda da je tu bilo određenih ruskih napredovanja koja agresore sve jasnije donose na južne prilaze ukrajinskog grada Siverska. No, sve to nije jasno vidljivo bilo na kartama bojišta, bilo u vijestima iz tamošnjeg kraja. Usprkos navođenju borbi oko sela Zaliznjanske i Minjkivka na autocesti od okupiranog Bahmuta prema Slovjansku – vijesti iz okolice ukrajinskog grada Časiv Jar uglavnom su se svodile na spomen zaustavljanja agresorskih navala oko sela Kalinina na sjeveroistoku i Stupočki na jugu. U borbenoj zoni južnije od toga i dalje se navode sukobljavanja u smjeru sela Predtečine, Bila Gora i Diliivka, iz čega zapravo nije jasno da li i nadalje odolijeva ukrajinska linija na vodnom kanalu „Siverski Donjec – Donbas“ ili su je agresori ipak uspjeli preći. Ipak, za branitelje je bitno neugodnija situacija samo malo južnije, u zoni ukrajinskog uporišta Toreck. Ne samo da su ondje nastavljena ruska napredovanja sjeveroistočno od grada (24. rujna uistinu nedvojbeno dovršeno osvajanje naselja Pivnične, koje su Rusi službeno objavili još 31. kolovoza), već i ona unutar samog Torecka. Na istočnom rubu grada bilježilo se pristupanje agresora prema centru do tamošnje Dječje poliklinike, a izgleda da je u ruske ruke do 22. rujna prešao i tamošnji zatvor te malo južniji od ranije zatvoreni rudnik „Novi“ s pripadajućim brdima industrijskog otpada. Temeljito je manje jasno borbeno stanje južno od Torecka, gdje se prvo čulo o manjim agresorskim pomacima prema rubovima branjenog sela Nelipivka da bi zadnja dva dana onda postalo i temeljito nejasno je li ono uopće više u ukrajinskim rukama (usprkos navoda o borbama) ili se bojišnica prema ruskim navodima ipak pomakla oko 3 km na sjeverozapad, po trasi pruge do ukrajinskih naselja Leonidivka (u kojoj su vođene borbe) i Šćerbinivka (kod kojeg se već neko vrijeme sporadično spominju borbe, valjda temeljem ruskih prodora bilo s juga ili jugoistoka). Sve to polagano itekako ugrožava obranu Torecka, baš kao i već spomenuto ustrajno napredovanje agresora uz cestu i prugu sa sjeveroistoka u centar grada.

Nastavljaju se evakuacije iz Pokrovska

Ništa bolje nije ni stanje u borbenoj zoni oko ukrajinskog grada Pokrovska. Iako se ondje i nadalje drži linija sjevernog prilaza (među selima Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke), agresori su očigledno pojačali pritisak jugozapadno od uvelike okupiranog grada Grodivka. Ne samo da su ondje bilježene dnevne borbe na prilazima ukrajinskim uporištima Mikolaivka i Krasni Jar, već se 22. rujna moglo čuti i ruske neslužbene tvrdnje o okupaciji malo južnijeg sela Kruti Jar (koje se nalazilo u ruskom sendviču nakon agresorskog napredovanja iz smjera okupirane Novogrodivke prema Pokrovsku i zauzimanja prostora obližnjeg rudnika broj 1/3 „Novogrodovskaja“). Inače, iz okupirane Novogrodivke agresori su nastojali provaliti i dalje na zapad (Lisivka), kao i na jug (Marinivka), ali izgleda da su tamošnje obrambene linije izdržale. Posebno je žestoko bilo samo 5 do 8 kilometara južnije. Dok ondje i nadalje odolijevaju obrambene crte oko grada Selidova (kojem se Rusi sada dodatno primiču i s juga) – do utorka 24. rujna bila je dovršena okupacija grada Ukrainsk. Dapače, nakon postupnog osvajanja ovog mjesta u pojačanu opasnost dolazi i samo 3 km zapadnije ukrajinsko selo Cukurine, kojem sada agresori pristupaju sa sjeveroistoka, od 23. rujna i sa sjevera, a uskoro i s istoka iz smjera okupiranog Ukrainska. Sve to gotovo pa obećava dodatno rusko napredovanje u ovoj zoni, jačajući pritisak ne samo prema sjeverozapadu i sjeveru (zona grada Selidova), već i na zapad u ukrajinsko zaleđe, te prema jugu u smjeru ukrajinskog uporišta Girnik. Inače, baš su Girnik i istočnije selo Želanne Druge sada obrana ukrajinskog povlačenja iz malo južnije položene izbočine bojišnice prema negdašnjem uporištu Nevelske i sada okupiranoj Krasnogorivki. Iz ovih se položaja zadnjih dana bilježi ruski pritisak koji prema zapadu gura čitavu frontu, kako zapadno od Krasnogorivke (selo Gostre navodno zauzeto 22. rujna) na prilazima ukrajinskom gradu Kurahove, tako i oko 30 km na jug. Riječ je o potezu koji započinje bojištem kod ukrajinskog uporišta Maksimilijanivka i onda teče južnije kraj okupirane Kostjantinivke, sve do ukrajinske tvrđave Vugledar.

Žestoka bitka za Vugledar

Iako po čitavom ovom potezu zadnjih dana ima niz pomaka agresora prema zapadu, ipak treba napomenuti razvoj događanja oko samog Vugledara, gdje stanje postaje prilično očajno i ne bi bilo čudno da se iz ovog uporišta Ukrajinci ubrzano povuku, ako to još budu mogli izvesti. Naime, nakon praktično dvije godine tamošnjeg ratovanja i neuspješnih direktnih napada – sada je Rusima pošlo za rukom uvelike opkoliti Vugledar, jako mu ograničiti logističke pravce i ujedno krenuti u napad na grad s više strana istodobno. Nakon što je 10. rujna okupirano ukrajinsko selo Vodjane oko 6 km sjeveroistočno, 25. rujna moglo se čuti i o okupaciji nedalekog rudnika „Pivdenodonbaska br. 3“ te nastavku pritiska prema oko 4 km sjeverozapadno smještenom naselju Bogojavljenka – iz kojeg idu zadnje otvorene ceste prema nedalekom Vugledaru. Ujedno se moglo čuti i o primicanju agresora prema Vugledaru s istoka – prvo 23. rujna u istočna naselja vikendica, a onda 24. rujna i u prve zgrade na sjeveroistoku grada – dok se jako žestoko topništvom te iz zraka napadalo sjeverozapadni i zapadni kraj Vugledara. Dodatni problem tu predstavlja i rusko napredovanje s juga, iz okupiranog naselja Pavlivka, te posebno sa zapada – iz smjera 4. rujna okupiranog sela Prečistivka. Kako izgleda, iz smjera Prečistivke je ovih dana izveden pomak od oko 7 km na sjeveroistok, čime su agresori osvanuli na oko 4 km u zaleđu Vugledara – ostavivši time tek uski prolaz iz te ukrajinske tvrđave pod opsadom prema sjeverozapadu i već spomenutom naselju Bogojavljenka. Budući da u vrijeme pisanja ovog teksta još nije do kraja jasno da li se ukrajinska posada Vugledara već krenula povlačiti ovim pravcem (kako to navode pojedini ruski izvori) ili se tvrđavu ipak nastoji držati – to će očigledno postati posebno bolna situacija čiji bi se brzi razvoj lako mogao odviti tijekom ovoga tjedna. Za kraj napomenimo da se zadnjih dana bilježilo i određena sukobljavanja na jugu Ukrajine, ali sva ona definitivno svojom žestinom ili učinkom nisu u kategoriji bilo drame oko Vugledara, bilo monumentalnog okršaja pred Pokrovskom, neugodnih novosti oko Torecka ili pak borbi kod sela na sjeveru Donbasa (Pišćane Donje, Makiivka i Nevske).

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 25. rujna 2024. pod nazivom “Dok se čeka objava ‘plana pobjede‘, Rusija je Ukrajini ‘ukrala‘ dvije vojne inovacije, a čini se da će joj uzeti i još jedan važan grad” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/dok-se-ceka-objava-plana-pobjede-rusija-je-ukrajini-ukrala-dvije-vojne-inovacije-a-cini-se-da-ce-joj-uzeti-i-jos-jedan-vazan-grad-15505974