Subota 10. kolovoza ujedno je 899. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja (baš kao i Hrvatska) u novi tjedan ulazi s iznimno visokim ljetnim temperaturama. Iako već nekoliko dana nije bilo redukcija struje, tek treba vidjeti hoće li zadovoljavajuća opskrba potrajati do sredine tjedna te očekivanog zahlađenja, kada bi olujna nevremena trebala temperature smanjiti od aktualnih oko 33 na ispod 30. Ipak, sve to nije mnogo utjecalo na ritam borbenih operacija – koje su zadnjih dana koncentrirane kako na ukrajinski prodor u rusku oblast Kursk, tako i na jugoistoku Donbasa gdje se nastavlja žestoko ratovanje i ruski borbeni pritisak. Riječ je tu o ruskoj ofenzivi koja u svojim segmentima traje od listopada prošle godine – prvo pritiskom na Avdiivku, koja je osvojena sredinom veljače 2024. godine, a onda i nastavkom prodora u tom sektoru.
Aktualna faza započela je osvajanjem sela Očeretine (oko 9 km sjeverozapadno od Avdiivke) početkom svibnja, da bi do danas dovela do pomaka od još oko 15 km prema zapadu i jugozapadu (uvelike prateći trasu pruge od Avdiivke prema ukrajinskom uporištu Pokrovsk). Dok ukrajinski izvori spominju očekivanja o skorom gubitku daha ovog kretanja, zapravo nije jasno koliko dugo ruska strana još može podržavati kako ovo napredovanje, tako i dodatne jake pritiske oko ukrajinskog uporišta Toreck (koji su ozbiljne rezultate krenuli davati od početka srpnja), te kod Časiv Jara (gdje se od kraja ožujka do početka srpnja uspjelo zauzeti „Kanalsku četvrt“ izdvojenu od glavnine grada, dok nastavak borbi tijekom zadnjih tjedana kreće tek usporeno i ipak još uvijek sporadično). Za vrijeme dok je Ukrajina 7. kolovoza ponovo produžila trajanje u veljači 2022. uvedenog izvanrednog stanja i opće mobilizacije (sada do 9. studenog ove godine) – a treba napomenuti i muke koje ratna događanja proizvode u ukrajinskoj pozadini. Od početka rata je 128 poljoprivrednika stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, koja ukupno ugrožavaju živote i rad oko 6,37 milijuna Ukrajinaca. Naime, velike površine su i dalje minirane kako uz bojišnicu, tako i na nedavno oslobođenim prostorima – a procjenjuje se kako će za razminiranje trebati desetljeća te deseci milijardi USD. Dobar je primjer ovdje stanje u zapadnom dijelu Hersonske oblasti, koja je oslobođena sredinom studenog 2022. godine. Ondje je na zapadnoj obali Dnjepra do danas razminirano oko 335.000 hektara, na čemu dnevno radi 145 timova pirotehničara. Ipak, još se oko 10 posto ukupnog zemljišta ne može koristiti u poljoprivredne svrhe.
Prije detaljnijeg ulaska u razmatranje stanja na jugozapadu ruske regije Kursk – napomenimo da je tijekom večernjih sati u petak 9. kolovoza prvo za regiju Brijansk, a onda i Kursk te Belgorod (dakle, krajeve uz međunarodno priznatu granicu Rusije te sjevera i istoka Ukrajine, sve do bojišta u okupiranim krajevima Donbasa) proglašeno stanje „protuterorističke operacije“. Taj potez Nacionalnog protuterorističkog Vijeća, skupa ministara i dužnosnika iz sigurnosnog sustava, bitno je proširio i sve prisilne ovlasti sigurnosnih službi u ovim prostorima radi „prijetnji sabotažama i terorizmom iz Ukrajine“. Napomenimo da se malo prije ovih odluka na nacionalnoj razini moglo čuti i o proglašenjima lokalnih „izvanrednih stanja“, prvo u samoj oblasti Kursk 7. kolovoza, a onda i u okrugu Lipeck tijekom jutra u petak 9. kolovoza – nakon masovnog noćnog napada ukrajinskih bespilotnih letjelica na tamošnji vojni aerodrom, kada je među ostalim ondje bilo pogođeno i veliko skladište zrakoplovnih bombi (kako onih s kompletima za navođenje, tako i standardnih). Masovne evakuacije civila u Lipecku, ali i u krajevima uz ukrajinsku granicu, zajedno s uvođenjem čitave lepeze ovakvih „izvanrednih stanja“, itekako dobro svjedoče o razini nervoze te nelagode u Ruskoj Federaciji koju su izazvale nedavne ukrajinske vojne operacije i njihove tekuće posljedice.
Operacija u ruskoj oblasti Kursk
Nakon puna četiri dana ukrajinskog ratovanja na jugozapadu oblasti Kursk u Rusiji – još je mnogo nejasnoća. Ipak, očito je da se većina ruskog okružnog središta Sudža nalazi u ukrajinskim rukama, zajedno s tamošnjom plinskom stanicom te spojnicama tri velika međunarodna plinovoda – čime je dodatno, sada i fizički, dovedena u pitanje potencijalna opskrba Mađarske i Slovačke. Uz to, izgleda da se u ukrajinskim rukama do danas našlo i barem 520 kvadratnih km prostora s ruske strane granice, kako u okrugu Sudža, tako još i više u sjevernijem okrugu Korenjevo, do čijeg istoimenog središta borbe nisu ozbiljno stigle. Ipak, u svom napredovanju su ukrajinske snage očigledno probile barem dvije linije ruskih poljskih utvrda, jednu uz samu granicu i drugu 5-10 km u unutrašnjosti. Ti obrambeni sustavi u koje su ruske vlasti nedavno uložile oko 15 milijardi rubalja (oko 158 milijuna eura) pokazali su se slabo popunjenima te opremljenima – tako da nisu ispunile svoju funkciju. Slično su se problematičnima pokazale i razne ruske digitalne usluge u regiji koje su navodno postale metom velikog DDoS napada paralelno s vojnim djelovanjima, a moglo se čuti i o ukrajinskom preuzimanju pojedinih mreža ruskih javnih kamera na prometnicama – koje su najednom krenule služiti izviđanju prostora neposredno ispred ukrajinskih napredovanja.
Ukrajinska vojska je sa zapadnom tehnikom prešla rusku granicu
Dok se u utorak 6. kolovoza još navelike nagađalo da je ukrajinska akcija tek još jedan manji prekogranični upad (za kojeg se može zbrzano ustvrditi kako je zaustavljen u hodu) – već krajem prvog dana ove operacije postalo je jasno da je u pitanju nešto bitno veće i ozbiljnije od upada kakve se ranije registriralo (u ožujku 2023. u oblast Brijansk, u svibnju 2023. u Belgorod, te u ožujku ove godine u rubni jugozapadni dio oblasti Kursk). No, dok su postupno rasle ruske procjene angažiranih ukrajinskih boraca, postalo je jasno kako se sada tu radi o regularnim vojnim postrojbama, a ne nekakvim ruskim pobunjenicima ili pomoćnim snagama. Uz ozbiljniju dozu oklopne tehnike, tu se spominjalo i propisnu trupnu protuzračnu obranu, kao i masovno raspoložive bespilotne letjelice te sredstva elektroničkog ratovanja za zaštitu od takvih ruskih sredstava. Uskoro se s ruske strane krenulo spominjati i pojedine konkretne ukrajinske brigade – 22. mehaniziranu, pa onda i 72. te 80. i 82. zračno-jurišnu – dok su vlasti u Kijevu ostale šutljive. Ostao je nejasan i broj Rusa koji su se predali napredujućim Ukrajincima, gdje se prvo spominjalo nekoliko desetina branitelja granice, da bi onda postupno bilo riječi i o stotinama pripadnika pojedinih kompletnih ruskih pukovnija. Dok je u početku rusko zrakoplovstvo pomagalo gađanjem početnih položaja ovog napada u ukrajinskoj regiji Sumi, kasnije se njegova uloga znatno smanjila (posebno nakon udara i po vlastitom mjestu Sudža). Tome je možda pomogla i već spominjana ukrajinska protuzračna obrana, a iako se spominjalo uništenje 2 sustava Buk-M1 raketama „Iskander-M“ oko 10 km od granice i 20 od bojišta kod mjesta Sudža – treba naglasiti i ukrajinske navode o uništenju nekoliko ruskih borbenih helikoptera (prvo Ka-52, a onda i Mi-28, prvi kojeg je u letu srušio pogodak FPV-dronom 6. kolovoza, da bi onda sličan poduhvat bio ponovljen i 9. kolovoza).
Iako se čitavog prvog dana akcije s ruske strane događanja tretiralo tek kako još jedan prekogranični upad ukrajinskih diverzanata, nastojalo se pažnju svrnuti na civilne žrtve te sigurnost kako pograničnih mjesta tako i nuklearne elektrane Kursk, smještene oko 65 km od granice i poprišta borbi kod mjesta Kurčatov. Ipak, još te noći, pod ukrajinskom paljbom te nadolazećim kopnenim napadima evakuirano je civilno stanovništvo okružnog središta Sudža (uz dilemu je li to izvedeno službenim djelovanjem ili na inicijativu samih stanovnika), što se kasnije krenulo i šire prakticirati širom jugozapada ruske oblasti Kursk. Drugi dan operacije započeo je neuspješnim ruskim napadima balističkim raketama, te sporadičnim vijestima o nastavku ukrajinskih napada – koje su ruski izvori krenuli opisivati „terorističkim činima ukrajinskih vlasti“. Usprkos pojačanim ruskim navodima o ukrajinskim gubicima, počelo se čuti i o ukrajinskom „zasićenju pograničnog područja Kurska opremom i ljudstvom“. Dok su ruski izvori spominjali raspoređivanje izbjeglica po ostatku Rusije (za što je izdvojeno oko 1,8 milijarda rubalja ili oko 18,98 milijuna eura) – o situaciji je po prvi put vijećao i Vladimir Putin s vrhom vojnih te civilnih vlasti u državi, konstatirajući prisustvo barem 1.000 ukrajinskih boraca na prostoru Rusije.
Teško ranjeni propagandist Podubni brzo je prebačen u Moskvu
Za to vrijeme, osim ukrajinskog zauzimanja barem desetak ruskih naselja, čulo se i o borbama kako u samoj Sudži, tako i na trasi ceste Rilsk-Korenjevo-Sudža nedaleko okružnog središta Korenjevo do čijih se predgrađa izgleda zaletjela jedna od ukrajinskih mobilnih skupina. Uz to, bilježeno je ukrajinsko napredovanje od oko 9 km od granice na prostoru sjeverozapadno od Sudže, kojeg se onda postupno i sjedinilo s područjem pod ukrajinskom kontrolom od granice prema samom mjestu Sudža. Pri svemu tome moglo se uočiti i korištenje raznolike vojne tehnike zapadnoga podrijetla, no već te srijede 7. kolovoza postalo je jasno kako ni Sjedinjene Države ni EU ili Njemačka ne misle dovoditi u pitanje njeno korištenje na teritoriju Rusije u oblasti Kursk. No, dok su ukrajinski izvori i 8. kolovoza uvelike šutjeli o svojem djelovanju u ruskoj oblasti Kursk, većinu se javnih informacija sastavljalo iz uzbuđenih izvještaja ruskih vojenkora/propagandista. Jedan od njih, Jevgenij Podubni, bio je ranjen ukrajinskim kamikaza-dronom tijekom posla – o čemu je ruska strana pokrenula ogromnu propagandnu akciju govoreći o „pokušaju ubojstva novinara“ – dobivši čak i tematsko očitovanje Ujedinjenih naroda, koji ionako ukrajinsko djelovanje kod Kurska prvenstveno gledaju kao daljnju eskalaciju već postojećeg sukoba. No, kako su u Moskvi konačno uspjeli sastaviti službene smjernice za medijsko praćenje čitave ove borbene situacije – ruskim su medijima dominirali navodi o zbrinjavanju ranjenih, civilnim patnjama, pojačanjima koja pristižu te u osnovi kontroliranoj prirodi čitave situacije.
Doduše, takvu su priču pokvarile vijesti o stanju u samoj Sudži, koja se do tada našla poprištem borbi, u poluokruženju te bez ikakvih komunalnih usluga. Već i same vijesti o ukrajinskom zauzimanju kompleksa tamošnje plinske stanice dovele su do poskupljenja ovog energenta u Europi za oko 5 posto, što bi se lako moglo i povisiti ako tamošnja oprema bude oštećena u borbama. Ujedno se tog četvrtka bilježilo i borbe na glavnim cestovnim pravcima od Sudže prema sjeveru (na pola puta prema okružnom središtu Ljgov), te sjeveroistoku (autoput prema Kursku, gdje se barem privremeno spominjalo pristizanje nadomak okružnog središta Boljšoe Soldatskoe). Uz to, sjeverozapadno od Sudže zauzete su bile i pozicije na oko 10-12 km od granice, a zauzeto je ukupno dvadesetak naselja razne veličine. Bitno su tiše prošle vijesti o ukrajinskom zauzimanju i 12 km pojasa od Sudže na jug, praktično do ukrajinske granice, niz zapadnu obalu rijeke Psel. No već tada nije bilo dileme da se ukupno radi o vrlo dobro pripremljenoj vojnoj operaciji, koja je ruske graničare uspjela kompletno iznenaditi. Na toj činjenici nisu ništa promijenile ni vijesti da su ukrajinske pripreme možda i bile uočene od pojedinih ruskih vojno-obavještajnih krugova, no ta informacija nije bila dalje proslijeđena pa nisu bile poduzete ni ikakve dodatne pripreme za njeno suzbijanje.
Ostaci Prigožinove grupe “Wagner” također bi trebali stići u regiju Kursk
Ipak, već tijekom noći od četvrtka 8. na petak 9. kolovoza postalo je jasno da ruska strana užurbano dovozi vojne snage radi obuzdavanja ukrajinskog napredovanja. Osim povlačenja prvih postrojbi s ostatka područja nadležnosti „Sjeverne grupe snaga“ (prvenstveno zaleđe u svibnju otvorenog bojišta na sjeveru Harkivske oblasti u Ukrajini) – navodno se interventno prema ovom bojištu krenulo transportirati i pojedine ostatke negdašnjeg privatnog poduzeća „Wagner“. Ruski izvori spominju njihovo sudjelovanje u ruskim protunapadima, ali zapadni izvori to demantiraju kao rusku psihološku dezinformaciju za jačanje morala domaćeg stanovništva. Usprkos raznim nagađanjima o svrsi i cilju čitave ove ukrajinske vojne operacije – izgleda da je baš to okupljanje ruskih snaga sa što šireg kruga postojećih bojišta možda i glavni smisao ove akcije. Naravno, ako ona dodatno potraje te krene trošiti dodatne i ozbiljne količine ruskih vojnih efektiva – možda se i takva snaga privlačenja proširi, ne samo na obližnju Harkivsku oblast, već posebice prema jugoistočnom Donjecku gdje ukrajinska obrana već neko vrijeme jedva izdržava ruski borbeni pritisak. Iako se o tome već čuju razna nabrajanja, još nije jasno koliko će tih snaga i zaista hitno osvanuti u Kursku.
Autora snimke iz sela Oktjabrskoe čeka strogi zatvor
Petak 9. kolovoza započeo je navodima o ukrajinskom suzbijanju ruskih pojačanja u dolasku – s naglaskom na kolonu ruskih vojnih kamiona koje se prvo uočilo bespilotnim letjelicama kod naselja Oktjabrskoje na cesti E-38 prema Rilsku, a onda najvjerojatnije zaklopilo sustavom HIMARS s raketama kasetnih bojnih glava. Iako su direktne snimke ovog vojnog djelovanja u javnost stigle tek kasnije tijekom dana, već od jutra je čitav svijet prošao video lokalnog stanovnika koji je iz vozila u prolazu snimao katastrofalne posljedice ovog napada. Navodno se radilo o barem 14 uništenih teretnih vozila, te možda i do 400 poginulih ruskih vojnika koje su ti kamioni prevozili. Količinu neugode koju je objava ovih materijala izazvala u Moskvi dobro su ilustrirali i navodi još tijekom prijepodneva o tome da je 48-godišnji snimatelj ovih scena iz samog sela Oktjabrskoje uhićen – radi snimanja i predaje video materijala „predstavnicima neprijateljskog Telegram kanala“. U ruskim se izvorima ujedno spominjalo i relativno nevjerojatnu teoriju kako je on sve to navodno izveo u zamjenu za „novce te državljanstvo neke od NATO zemalja“ ako takva suradnja potraje. Ujedno su do daljnjeg obustavljene i sve zamjene zarobljenika i tijela poginulih između Ukrajine te Ruske Federacije, budući se pod ukrajinskim napadima navodno našla i granična točka Kolotilovka, smještena oko 40 km južnije od bojišta u regiji Kursk, na državnoj granici između ukrajinske oblasti Sumi i ruske regije Belgorod. Rano popodne je o svemu tome vjerojatno bilo riječi na sastanku Vladimira Putina s Vijećem sigurnosti Ruske Federacije na kojem je izgledno bilo dogovoreno i večernje proglašenje stanja „protuterorističke operacije“ u Brijansku, Kursku i Belgorodu. Napomenimo još kako se u petak 9. kolovoza posebno spominjalo i obrambene pripreme na prostoru nuklearne elektrane Kursk, koju uz rusku Rosgvardiju navodno provode i pripadnici jedinica specijalne namjene OS Ruske Federacije. Dok su od tamošnjih 6 energetskih jedinica dvije u gašenju, dvije normalno rade, a dvije tek u izgradnji – Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) upozorila je sve strane na mjere sigurnosti, te je nastavila pratiti tamošnje stanje koje još nije borbeno. Uglavnom, ni peti dan borbi u ruskoj oblasti Kursk izgleda da nije u subotu 10. kolovoza doveo do bitnih promjena tamošnjeg ratnog stanja.
Iako ukrajinski izvori i dalje uvelike šute o novostima, s ruske se strane čuje o borbama kod okružnih središta koje Ukrajinci navodno nastoje zaobići i opkoliti prije zauzimanja – kako (1) oko Sudže (iz ruke u ruku je navodno prelazilo nedaleko mjesto Martinovka na cesti prema gradu Kursku, a bilo je okršaja i oko 10 km južnije kod sela Plehovo), tako i (2) oko grada Korenjeva, gdje je desetak km južnije u ukrajinske ruke navodno palo selo Snagost. Kako bilo da bilo, u podršku svim ovim borbenim djelovanjima Ukrajina je iz Sjedinjenih Američkih Država u petak 9. kolovoza dobila i ukupno 63. paket robne pomoći iz zaliha tamošnjih tijela državne vlasti (Presidential Drawdown Authority – PDA). Među doniranim vojnim sredstvima vrijednosti oko 125 milijuna USD isticalo se protuzračne sustave FIM-92 Stinger; rakete za lansere sustava HIMARS; protuoklopne sustave TOW, Javelin te AT-4; topničke granate kalibara 155 i 105 mm (navodno i one za daljinsko miniranje, kakve se ovih dana koristilo u ruskoj oblasti Kursk), baš kao i dodatne radarske sustave, medicinska vozila HMMWV te streljivo, eksplozive, raznu drugu opremu i rezervne dijelove za niz opreme koju se od saveznika steklo već ranije.
Stanje na bojištima u Ukrajini
Rat u Ukrajini traje punih 900 dana
Nakon aktivnog početka tjedna, ukrajinski upad u rusku oblast Kursk kao da je donekle primirio bojište na sjeveru Harkivske oblasti, u području gdje su Rusi upali početkom svibnja, da bi borbe nastavila baš ona njihova skupina snaga koju se sada prvu krenulo prebacivati prema jugozapadu regije Kursk. Ipak, u samom gradu Vovčansku ustrajno se spominju žestoki okršaji, uz prestrojavanje agresora kako u centru grada, tako i u smjeru Agregatnog zavoda koji i dalje drže u svojim rukama. Ponešto je aktivnije bilo oko 85 km jugoistočno, gdje su nastavljeni ruski napadi nedaleko ukrajinskog grada Kupjanska (kod sela Sinkivka i Petropavlivka), ali i dodatnih 16 km jugoistočno – oko sela Tabaivka i Pišćane Donje, gdje se bilježilo ruski pritisak prema zapadu i navodno borbeno ometanje ukrajinske rotacije snaga kod sela Krugljakivka, ali bez ikakvih vijesti o ozbiljnijim napredovanjima. Slične vijesti o borbama bez pomaka čulo se i 13 km južnije kod Stelmahivke, te oko 14 km južno između sela Tverdohlibove na zapadu i Novojegorivka na istoku. Iako su ruski izvori 7. kolovoza spominjali određeno napredovanje kod Makiivke, 12 km južnije, te tvrdnje nije bilo moguće provjeriti, dok takvih vijesti nije bilo vezano uz borbe kod mjesta Nevske, Novosadove, Terni, te u Serebrjanskim šumama.
Brojni sukobi su zadnjih dana bili bilježeni i južno od rijeke Siverski Donjec (kod Verhnokamjanske, Spirne, Ivano-Darivke i Viimke), dok se tek na prilazima ukrajinskom uporištu Pereizne čulo o nastavku postupnog primicanja agresora s juga prema prvim kućama tog naselja. Za razliku od toga, nije bilo konkretnih vijesti o rezultatima ruskih napada zapadno od Bahmuta – kako sjeveroistočno od Časiv Jara (Grigorivka te Kalinina, ali i sami prilazi sjeverozapadu mjesta), tako ni jugoistočno gdje se nadalje spominju borbe u smjeru okupiranog sela Ivanivske. Oko 20 km južnije, na istočnim prilazima ukrajinskom Torecku bilježilo se zadnjih dana kako ukrajinske protunapade prema okupiranim dijelovima prigradskih naselja Pivnične i Zalizne, tako i nastavak ruskog pritiska kroz te urbane prostore na zapad kroz sjeverni dio naselja Pivnične, centralno između dva velika terekona u smjeru Torecka, te jugozapadno na rubovima praktično okupiranog naselja Zalizne. Sličan nastavak borbi bilježilo se i na zapadnoj strani naselja New York, gdje su ukrajinski branitelji doduše uspjeli srušiti 6. kolovoza na zgradi 38. specijalne srednje škole s internatom postavljenu rusku zastavu – ali su borbe nastavljene na sjeveru mjesta (obrana šireg pristupa selu Nelipivka), baš kao i nekoliko kilometara jugozapadno, prema ukrajinskom selu Panteleimonivka.
Treba reći kako su prilazi Pokrovsku i ovoga tjedna bili poprište najžešćih borbi. Dok se i nadalje drži ukrajinsko uporište Vozdviženka (obrana pristupa trasi magistrale T-0504 Pokrovsk-Kostjantinivka), fronta se južnije postupno izravnava do okupirane Timofiivke. Iako nije jasno stanje kod napadnutih sela Lisične i Sviridonivka, samo malo na jugozapad pod okupacijom je izgleda završila velika većina ukrajinskog sela Ivanivka – baš kao i 2 km južnije kompletno selo Vesele, što su ruski vojni izvori službeno objavili u petak 9. kolovoza. Time je otvoren pun prilaz agresora dalje na zapad prema gradiću Grodivka, kao rubnom satelitskom mjestu u zoni Pokrovska kao regionalnog središta. Oko 3 km južnije nastavljeno je i rusko napredovanje na trasi pruge prema Pokrovsku – prvo osvajanjem sela Sergiivka (službeno potvrđeno iz ruskih vojnih izvora u četvrtak 8. kolovoza), a onda i još neslužbenim vijestima o okupaciji ukrajinskog uporišta Želanne Druge – dok ukrajinski izvori i nadalje spominju borbe kako kod sela Želanne, tako i jugoistočno kod Mežove te na prilazima okupiranoj Novoselivki Peršoj. Južnije od toga navodno se još drže ukrajinska uporišta Jasnobrodivka i Karlivka.
Dalje niz bojišnicu na jug moglo se čuti o nastavku borbi oko uvelike okupirane Krasnogorivke, te kod Maksimilijanivke (nedaleko sela Gostre), baš kao i dalje južno na prilazima selu Kostjantinivka – gdje agresori nastoje osigurati pristup punoj trasi ceste O-0532 koja vodi do Vugledara (gdje se također napadalo kako okolicu uporišta Vodjane, tako i same prilaze Vugledaru) – no sve bez vijesti o nekim većim pomacima bojišnice. Malo je novosti zadnjih dana došlo i s juga Ukrajine, gdje se borbe periodično bilježe posebice na prilazima ukrajinskim uporištima Velika Novosilka i Orihiv (posebno oko uporišta Mala Tokmačka). Za razliku od toga treba napomenuti navode o ukrajinskom privremenom iskrcavanju postrojbi specijalne namjene na samom ušću Dnjepra u Crno more, na prostoru pješčanog spruda „Tendrivska kosa“. Prema ukrajinskim navodima, ondje se u utorak 6. kolovoza izvelo iskrcavanje, pa onda i uspješan napad na ruska oklopna vozila te sredstva elektroničkog ratovanja, u kojima je prema ruskim navodima sudjelovalo 12 čamaca, 8 s diverzantima i 4 za vatrenu potporu. Sličan se poduhvat u petak 9. kolovoza navodno izvelo i na prostoru obližnjeg spruda „Kinburnska kosa“ – gdje su ukrajinski izvori spominjali uništenje 6 oklopnjaka i oko 30 agresora, dok su ruski izvori govorili o uništenju ukrajinske desantne grupe.
Ima li istine u ruskim glasinama o pogibiji 4 ugledna ukrajinska generala?
Kako bilo da bilo – to je zadnjih dana bio tek dio pomorskih djelovanja, među kojima treba posebno spomenuti i napade u noći od 8. na 9. kolovoza, kojima se bespilotnim plovilima Magura V5 kod mjesta Čornomorske na Krimu navodno uništilo još jedan ruski brzi patrolni čamac iz okvira Projekta KS701 „Tunets“, dok je u noći na subotu 10. kolovoza bespilotnim letjelicama bio pogođen centar za ometanje GPS signala na jednoj od okupiranih plinskih platformi na Crnome moru (što je rezultiralo požarom vidljivim i iz satelita). Za kraj napomenimo i vijesti o potencijalnom ruskom udaru u noći od 6. na srijedu 7. kolovoza – za kojeg su agresori tvrdili da je raketama „Iskander“ u naselju Malinivka kod Čuguiva (oko 33 km jugoistočno od Harkiva) bilo pogođeno bitno ukrajinsko vojno zapovjedno mjesto. Dok se u ruskim izvorima spominjalo potencijalnu pogibiju tri zamjenika načelnika Glavnog stožera OS Ukrajine (među ostalim i generala Andriia Gnatova, nedavno imenovanog zapovjednika ukrajinske operacije Združenih snaga) te generala Oleksandra Pivnenka (zapovjednika Nacionalne garde Ukrajine) – iz ukrajinskih izvora o svemu ovome nema ni glasa, tako da tek treba sačekati i vidjeti ima li istine u ovakvim vijestima (ili su to zapravo tek ratne varke i glasine).
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. kolovoza 2024. pod nazivom “Igor Tabak otkriva što se događa s ukrajinskim upadom u Rusiju, jedna stvar je mnogima promakla” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/igor-tabak-otkriva-sto-se-dogada-s-ukrajinskim-upadom-u-rusiju-jedna-stvar-je-mnogima-promakla-15491019
