552. dan rata u Ukrajini – Misteriozne eksplozije u Tokmaku, važan sastanak na granici otkrio koliko bi još mogao trajati rat

 

Utorak, 29. kolovoza, ujedno je i 552. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ljetno vrijeme je i ondje dovelo do toplinskog vala s vrhuncem u pojedinim dijelovima države u nedjelju i ponedjeljak, 27. i 28. kolovoza, kada su probijani i pojedini toplinski rekordi (u Kijevu oni iz 1943. i 2022. godine). Ne samo da je to utjecalo na slabljenje borbenih aktivnosti nego je dovelo i do rekorda u nacionalnoj potrošnji struje u ponedjeljak, 28. kolovoza, između 19 i 22 sata, kojim je premašen prethodni rekord od 21. kolovoza ove godine. S obzirom na loše stanje nacionalne strujne mreže i niz elektrana u sezonskim popravcima, tom se prilikom moralo posegnuti za interventnim uvozom oko 1.200 MWh struje iz Poljske i Rumunjske, a pojedini dijelovi države privremeno su ostajali i bez struje. Što se borbi tiče, duž čitave bojišnice prethodnih dana nije bilo stanki, iako su svo to vrijeme bilježeni tek mali pomaci fronte u pojedinim užim zonama. Konkretno, Ukrajina je jučer i službeno objavila oslobađanje sela Robotine u Zaporižju, oko 11 km južno od Orihiva na cesti T0408 prema Tokmaku. Iako zapravo ima malo jasnih informacija, izgleda da u široj okolici sela Robotine i dalje teku intenzivne borbe – ruska strana nastoji protunapadima te žestokim bombardiranjem (kasetno i zapaljivo streljivo) onemogućiti boravak Ukrajinaca u selu, dok osloboditelji izgleda aktivno nastoje širiti zonu oko sela.

Pri tome se vode borbe zapadno (prema selu Kopani), južno (prema selu Novoprokopivka), jugoistočno i istočno (prema Verbove i Očeretuvate na cesti T0401 opet prema Tokmaku). Kako navode pojedini izvori, ruska je strana zadnjih dana u tu širu zonu krenula prebacivati svoju 76. zračno-desantnu diviziju, relativno kompletnu postrojbu strateške rezerve koja je donedavno djelovala oko Kremine u sjevernom Donbasu. Iako će to vjerojatno olakšati život ukrajinskim snagama koje se već duže ne uspijevaju vratiti na prilaze okupiranom gradu Kremina, tek treba vidjeti efekte stizanja tog kvalitetnog ljudstva i opreme u Zaporižje. Do tada spomenimo i niz „misterioznih“ eksplozija koje se u subotu, 26. kolovoza, čulo iz okupiranog Tokmaka, oko 20 km iza bojišta u Zaporižju (južno od Robotine), jednako kao i niz eksplozija koje su u ponedjeljak 28. kolovoza ujutro pogodile improviziranu vojarnu Čečena (postrojba Ahmat-1 čečenske Rosgvardije) u okupiranom Energodaru na Dnjepru.

Osim toga, bitnije aktivnosti bilježile su se i južno od Velike Novosilke, na navodnoj sekundarnoj osi ukrajinske ofenzive, gdje borbe i dalje traju na oko 12 km južno – a osloboditelji nastoje učvrstiti svoje položaje oko sela Staromajorske i Urožaine. Sve to obuhvaća i napadna djelovanja zapadno od Staromajorske (oko ruskog uporišta u malom selu Prijutne), južno od Staromajorske (prema selu Zavitne Bažania), te na drugoj strani rijeke Mokri Jali, južno i jugoistočno od sela Urožaine (prema gradu Staromlinivka na jugu i ruskom uporištu u selu Kermenčik na jugoistoku). Uz to se zadnjih dana bilježilo i ukrajinske pokušaje napredovanja oko 35 km istočno, u zoni oko Vugledara – no više kao isprobavanje ruskih linija obrane na istok i jugoistok nego kao ozbiljan pokušaj prodora kroz liniju bojišta. Ponešto je drugačije zadnjih dana bilo oko 100 km sjeveroistočno, na južnim prilazima okupiranom Bahmutu. Usprkos pojedinim navodima o prebacivanju dijela ukrajinskih snaga u Zaporižje, ondje teku žestoke borbe na liniji Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka-Ozarjanivka. Usprkos smjenjivanju ukrajinskih napada i ruskih protunapada, bilježilo se tek manje pomake bojišnice prema istoku – tako da izgleda kao da ukrajinska strana nadoknađuje nedavno izgubljene prostore te opet jača pritisak na sva navedena mjesta u mjeri da bi i ondje možda moglo doći do pucanja bojišnice u dogledno vrijeme.

Mimo svega toga, i dalje su primjetna manja ukrajinska desantiranja preko Dnjepra, s navodnim današnjim demonstrativnim postavljanjem i ukrajinske zastave na ostatke istočne strane mosta Antonivski. Ujedno su žestoke borbe bile vođene oko okupiranog Donjecka (kod ukrajinskih uporišta na liniji Novomihailivka-Marinka- Neveske-Pervomajske-Avdiivka-Stepove), kao i sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Na tom sjeveru Donbasa već smo spomenuli nastavak ratovanja u šumovitim predjelima oko okupirane Kremine, dok se borbe bilježe i oko Svatove – posebno po pitanju ukrajinskih pokušaja obrane sela Novojegorivka (oko 16 km jugozapadno od Svatove), Sergiivka (oko 13 km zapadno od Svatove), te Novoselivske (oko 15 km sjeverozapadno od Svatove). Ujedno, izgleda da i dalje traju pokušaji ruske ofenzive oko Kupjanska, grada na rijeci Oskil oko 47 km sjeverozapadno od Svatove. Iako se ondje bojišnica već neko vrijeme nalazi na tek nekoliko kilometara od tog grada na rijeci (u kojem su izgleda planski srušeni mostovi te evakuirana većina civilnog stanovništva) – ukrajinska pojačanja nisu dopustila zauzimanje niza obližnjih sela te prilazak agresora samim rubovima Kupjanska. Time ruska ofenziva kao da ondje i dalje tutnji na prazno, dok se te ukrajinske mjere obrane u stranim medijima učestalo opisuje jednim od mogućih razloga slabog napredovanja na drugome kraju bojišta, u Zaporižju. No, imajući u vidu koliko je neugodno bilo rusko držanje Kupjanska do lanjske jeseni (te korištenje tamošnjih pruga za vojnu logistiku iz Rusije, pa južno do Kupjanska i dalje) – teško je očekivati da se taj prostor neprijatelju prepusti tek tako.

Zračni napadi i protunapadi

Nakon ruskih lansiranja manjeg broja krstarećih raketa 3M54 Kalibr i kamikaza-dronova na Ukrajinu u petak, 25. kolovoza, takva se praksa nastavila i u subotu, 26. kolovoza, kada su dva otposlana kamikaza-drona s jugoistoka srušile snage ukrajinske protuzračne obrane. U nedjelju, 27. kolovoza, rano ujutro s Kaspijskog mora su prema Ukrajini ispaljene krstareće rakete Kh-101/555 iz strateških bombardera Tu-95MS. Srušene su četiri, a bilježilo se eksplozije u gradu Čerkasi i oko Kijeva (aerodrom Pinčuki). U ranim satima ponedjeljka, 28. kolovoza, opet se bilježilo lansiranje 4 krstareće rakete Kalibr s fregate u Crnome moru, te još dvije vođene rakete Kh-59 s aviona Su-34 u Hersonskoj oblasti (kojima se gađalo ciljeve kod Krivoga Riha). Dvije rakete Kalibr su oborene, kao i dvije Kh-59 – a bilježilo se pogotke u regiji Poltava (navodno u tamošnju naftnu bušotinu, što je izazvalo požar te ozljede radnika). Ipak, treba napomenuti kako se za sve to čulo i zanimljivo objašnjenje s ukrajinske strane, koja tvrdi da su svi ti napadi bili izvođeni uz mnogo složenog manevriranja – ne bi li se iscrpilo ukrajinsku PZO, te ustanovilo njene rasporede i slabosti. Navodno je riječ o širem ruskom nastojanju kojim se ujedno priprema i rute za buduće napade, dok se posebno opaža i rusko sustavno izviđanje stanja te obrane ukrajinskog energetskog sustava. Imajući u vidu određenu štednju sredstava, može biti da se to generalno priprema nova jesenska kampanja agresora protiv ove kritično bitne ukrajinske infrastrukture, po uzoru na lanjsku takvu aktivnost započetu početkom tadašnjeg mjeseca listopada.

Australski “kartonski” dron Sypaq

No, na sve ove napade ni ukrajinska strana nije ostala dužna, prvenstveno odgovarajući slanjem kamikaza-dronova kako prema okupiranom Krimu, tako i na ciljeve u samoj Ruskoj Federaciji. U rano jutro subote, 26. kolovoza, je tako zaustavljena jedna letjelica na prilazu Moskvi, koja je svojim dolaskom ipak zaustavila promet u svim moskovskim zračnim lukama – da bi nešto kasnije još jedna letjelica bila uništena u pograničnoj Belgorodskoj oblasti Ruske Federacije, a onda tog dana navečer još jedna u pograničnoj Brijanskoj regiji, te jedna u Orlovskoj (Orelskoj) oblasti bliže Moskvi, koju su navodno srušili sredstvima elektroničkog ratovanja. Iako su u nedjelju, 27. kolovoza, rano ujutro ruski izvori govorili o uništenju dvije ukrajinske bespilotne letjelice iznad Brijanska i Kurska – pravo iznenađenje izgleda da je bio napad s oko 16 letjelica australskog tipa Sypaq na civilno vojni aerodrom kod Kurska u režiji ukrajinske službe SBU. Tom su prilikom letjelice uvelike sačinjene od gume i papira navodno oštetile četiri ruska aviona Su-30 i jedan MiG-29, kao i radar kompleksa S-300, te dva protuzračna sustava Pantsir, a samo je njih tri bilo oboreno od ruske protuzračne obrane.

Idućeg jutra, u ponedjeljak, 28. kolovoza, u ranim jutarnjim satima, na meti je opet bila Moskva. Dva su drona oborena iznad regije Brijansk, a jedan na jugoistočnim prilazima gradu – samo oko 5 km od tamošnje tvornice helikoptera Mil – što je opet na neko vrijeme zaustavilo i kompletan tamošnji promet u nizu moskovskih zračnih luka (najmanje 15 raznih letova). Samo nešto kasnije, tijekom jutra, zaustavljene su iznad Crnog mora i dvije bespilotne letjelice u naletu na okupirani Krim, da bi do večeri bilo spomena i još jednome dronu oborenom iznad pogranične Belgorodske oblasti u Rusiji. Danas, 29. kolovoza, ujutro, dvije su letjelice oborene iznad teritorija Tulske oblasti, južno od Moskve, oko podneva je jedna letjelica srušena mornaričkim zrakoplovom iznad Crnog mora, a popodne još jedna opet iznad pogranične regije Brijansk u Rusiji. Iako se tu uglavnom radi o napadima (ne nužno) manjeg broja dronova, ipak ti incidenti utječu na rusko javno mnijenje, a ometaju i normalne ekonomske aktivnosti u Moskvi – kidajući iluziju prosječnih Rusa da je rat samo negdje daleko.

Sudar ukrajinskih zrakoplova

Sudar L-39 u Žitomirskoj oblasti

Tijekom posljednjih dana posebnu pažnju javnosti izazvale su i vijesti o zrakoplovnoj nesreći koja se tijekom petka, 25. kolovoza, odigrala u ukrajinskoj Žitomirskoj oblasti. Tijekom borbene misije došlo je do sudara na nebu dva školska zrakoplova L-39, te pogibije tri iskusna pilota južno od grada Žitomira, na oko 4 km od tamošnje zrakoplovne baze Ozerne. Ovaj nemili događaj obilježio je i ovogodišnju proslavu Dana zrakoplovstva, koja se obilježavala baš te „zadnje subote u kolovozu“, a iako je preliminarna kvalifikacija ovog djela bila „kršenje pravila letenja ili priprema za njih“ (članak 416. Kaznenog zakona Ukrajine), odmah je najavljena opsežna istraga o nesreći.

Dan kasnije, u nedjelju, 27. kolovoza, ukrajinske vlasti su objavile identitet sve trojice poginulih pilota, od kojih je barem jedan bio predviđen uskoro krenuti i na preobuku – ne bi li u inozemstvu svladao korištenje zapadnih borbenih aviona F-16. Iz tamošnjih se izvora čulo da bi istraga u najlošijoj varijanti mogla trajati do šest mjeseci, dok su okolnosti udesa opisane kao „sudar dvaju zrakoplova tijekom manevra polukružnog okretanja“. Poginuli piloti su danas posthumno odlikovani i unaprijeđeni u činu, dok se započelo i s „dešifriranjem pronađenih crnih kutija“ s ciljem ustanovljavanja – je li uzrok sudaru bio kvar, greška pilota ili prekršaji u organizaciji letenja (što se ustanovilo i razlogom pogibije ministra unutarnjih poslova Denisa Monastirskog u padu službenog helikoptera 18. siječnja ove godine na istoku Kijeva).

Ukrajinski ratni problemi

Generali Zaluzhny, Cavoli i Radakin o situaciji na bojištu

Kao što smo spomenuli, u međunarodnoj javnosti je zadnje vrijeme gotovo pa krenula hajka na odgovorne za spori ritam (ili već i neuspjeh) ukrajinske ofenzive u Zaporižju. Pa ipak, imajući u vidu tamošnju rusku obranu i spori ritam bilo kakvog pristizanja zapadne teže vojne opreme (za razliku od marketinga koji taj postupak konstantno prati) – ne čudi da ukrajinski načelnik Glavnog stožera Valerij Zalužni i nije imao previše neugodan sastanak sa svojim zapadnim vojnim kolegama, prije nekoliko dana na granici Ukrajine i Poljske. Tijekom 5 radnih sati oni su razmatrali tijek operacija, ali i pripreme nužne za nadolazeću zimu, te borbene planove za iduću godinu – budući je sada već izvjesno da će rat trajati toliko dugo, ako ne i duže. Dapače, ako sve bude po planu, u tom će periodu Ukrajina konačno imati i ponešto zapadnih borbenih zrakoplova, a valjda i američke tenkove Abrams te njemačke tenkove Leopard 1 o kojima se već duže priča bez da je stigla ikakva bitnija isporuka. Do tada se dalje zaoštrava i ukrajinski obračun s korupcijom u ukrajinskom sustavu ureda za novačenje te u vojno-liječničkim komisijama – no od optužbi nije bio pošteđen ni tamošnji ministar obrane Oleksij Reznikov.

Dok se već u niz navrata zazivalo njegovu smjenu, sada je na repertoaru situacija oko nabave vojnih jakni – kojih se navodno nabavilo oko 180.000, ali ljetnih umjesto zimskih. Na ove je optužbe Reznikov reagirao žestoko u petak, 25. kolovoza, tražeći da narodna zastupnica koja ga je optuživala preda svoj mandat ako se pokaže da optužbe nisu istinite, te pozivajući pojedine novinare koji su tu situaciju „otkrili“ temeljem informacija iz političkih krugova – da se ostave novinarstva na barem tri godine, kad im to već ne ide. U ponedjeljak 28. kolovoza Reznikov je na ovu temu sazvao i tematsku konferenciju za medije, na kojoj se trudio dokumentima dokazivati neopravdanost spomenutih optužbi.

Iduća tema koja je paralelno počela tresti ukrajinsku javnost je i pitanje dodatne mobilizacije. Dok se ukrajinsku javnost već neko vrijeme plaši kako pričama o kolosalnim gubicima u borbi, tako i najavama „totalne mobilizacije – čije se mjere za pripremu već poduzimaju u regijama Černihiv, Sumi, Harkiv, Dnjepropetrovsk, Odesa i Mikolajev, kao i na području regije Zaporižje” – službena slika je ponešto drugačija. Iako se krajem proteklog tjedna od Oleksija Danilova (tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost u Ukrajini) moglo čuti da ima ponešto dodatnih poziva na vojnu službu, ali bez da se ide „izvan okvira koje smo odobrili 24. veljače prošle godine“ – sam ministar obrane Reznikov bio je i tu bitno suzdržaniji, baš kao što se i iz Vrhovne rade čulo da jednostavno nema materijalnih preduvjeta (a ni potrebe) za nekakve nagle te masovne mobilizacije. Naravno, ne bi čudilo da ovakve priče i optužbe u suštini imaju jasnu unutarnjopolitičku sadržinu – budući se paralelno s njima u Ukrajini opet otvorilo i pitanje mogućeg održavanja predsjedničkih izbora – koji su trebali biti održani do 31. ožujka 2024. godine da bi ih onda Volodimir Zelenski počeo najavljivati tek za period „nakon ukrajinske pobjede i kraja rata“. Ovakvo otezanje mnogima nije dobro sjelo, a u zadnje se vrijeme nagađa i kako bi velika odgoda zapravo mogla biti loša i samom Zelenskom, čija će popularnost vjerojatno za koju godinu biti bitno niža nego sada u ratu. No, kakvo god bilo raspoloženje oporbe, za održavanje „ratnih izbora“ u Ukrajini vjerojatno bi trebalo i ponešto posebne financijske potpore iz SAD te Europske unije – gdje se aktualno naglašava da im nikakav upit na takve teme iz Ukrajine još nije stigao.

Do tada ostaje činjenica da je od početka intenzivnog ratovanja, u veljači 2022. godine, pa do danas Ukrajina ispalila oko 2 milijuna granata u NATO kalibru 155mm, dok se iz Sjedinjenih Američkih Država čulo o prebacivanju oko 3,1 milijuna komada ubojnih sredstava u samo 4 glavne kategorije takvih sredstava. No dok neki zapadni mediji već nagađaju kako se time uvelike ispraznilo sve zapadne zalihe – službene vlasti u Washingtonu odgovorile su takvim kritičarima danas na najbolji mogući način – objavom još jednog paketa vojne pomoći. Naime, ukupno 45. paket sredstava iz zaliha američkih državnih tijela (Presidential Drawdown Authority – PDA) vrijedan je oko 250 milijuna USD. U njemu su obuhvaćeni protuzračni projektili AIM-9M, rakete za sustav HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, protuoklopne rakete TOW i Javelin, rakete Hydra-70, oko 3 milijuna komada pješačkog streljiva, oprema za razminiranje i eksplozivi, dodatna vozila HMMWV, te razni rezervni dijelovi i terenska sredstva.

Ruski ratni problemi

Jevgenij Prigožin pokopan je u obiteljskoj grobnici

Nije novost da se u Ruskoj Federaciji tek postupno sliježe prašina oko smrti Jevgenija Prigožina, vlasnika i vođe „privatnog vojnog poduzeća“ (ili obavještajne ispostave) „Wagner“. Dok se krajem prošlog tjedna čulo da je prije samog kobnog leta Prigožin još održavao poslovne sastanke s pojedinim afričkim političarima – ruske su vlasti požurile objašnjavati kako će se identitet poginulih ekspresno utvrditi „molekularnim genetičkim ispitivanjima“, dok je budućnost borbenih efektiva „Wagnera“ kompletno neizvjesna – jer „privatna vojna poduzeća“ ionako pravno ne postoje u Rusiji (a zakon koji ih je trebao regulirati za Državnu Dumu najednom više nije hitan nakon što se situacija s „Wagnerom“ praktično riješila). Spomenuta testiranja bila su dovršena u nedjelju, 27. kolovoza, te je njima potvrđen identitet svih 10 putnika za koje se pretpostavljalo da su bili na nesretnome letu iz Moskve u Sankt Peterburg, a već u utorak, 29. kolovoza, Prigožin je pokopan „u zatvorenom formatu“ na groblju Porohovskoe kod Sankt Peterburga.

Imajući u vidu takav razvoj stvari – ne čudi ni muk koji je popratio današnje sudsko odbijanje svih žalbi Igora (StrelkovaGirkina, 21. srpnja ove godine uhićenog radikalno desnog kritičara Putinovog režima. On će pod optužbama za „javne pozive na provođenje ekstremističkih aktivnosti“ ostati u pritvoru barem do 18. rujna – što je još i dobro ako imamo u vidu da je Darja Trepova, optužena za sudjelovanje u bombaškoj likvidaciji Vladlena Tatarskog 2. travnja ove godine, sudski dodatno pritvorena barem do 2. prosinca ove godine. Naravno, zanimljivo je i da je Tatarski, kojeg se još nedavno u Rusiji tituliralo novinarom ili vojnim dopisnikom, sada u sudskim dokumentima ipak opisan kao „vojni zapovjednik“, što je bitno bliže njegovu stvarnom statusu prije smrti.

Pojačani nadzor poljsko-bjeloruske granice

Za to vrijeme su Poljska, Latvija, Litva i Estonija uskladile zajednički odgovor za slučaj da ljudstvo „Wagnera“ bilo gdje na granicama Bjelorusije izvede kakav „kritični incident“ – te će usklađeno odgovoriti zajedničkim hitnim protumjerama (momentalnim zatvaranjem svih sada još otvorenih graničnih prijelaza). Do tada, svi susjedi pažljivo gledaju i predstojeće međunarodne vojne vježbe koje bi se uskoro trebale odvijati u Bjelorusiji. Za razliku od njih, sama Ruska Federacija je izgleda otkazala velike vojne vježbe „Zapad-23“ koje se očekivalo ove jeseni, baš kako je navodno krenula i planski zatvarati velike rudnike po okupiranome Donbasu – jer su rudari već uvelike mobilizirani, baš kao što je i oprema te ljudstvo Zapadnog vojnog okruga već odavna kontinuirano „na vježbi“ širom ukrajinskih ratišta. No kada se 10. rujna obave lokalni te parlamentarni izbori u Ruskoj Federaciji (a po prvi put i na okupiranim teritorijima Ukrajine), ne bi čudilo da Vladimir Putin – baš kao i lani – opet krene u masovnije mobilizacije radi dodatne popune svojih ratom načetih postrojbi u Ukrajini.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 29. kolovoza 2023. pod nazivom “Misteriozne eksplozije u Tokmaku, važan sastanak na granici otkrio koliko bi još mogao trajati rat” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/misteriozne-eksplozije-u-tokmaku-vazan-sastanak-na-granici-otkrio-koliko-bi-jos-mogao-trajati-rat-15369522

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.