Utorak 13. veljače ujedno je 720. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje ovih dana također traje svojevrsno proljeće u veljači, dok bi krajem tjedna ipak trebalo opet zahladiti. Do tada je vrijeme nad bojištima oblačno i kišno, a onda će krajem tjedna na sjeveru Donbasa opet biti i snježno. Trenutno toplo vrijeme pogoduje i ukrajinskoj energetskoj mreži u kojoj raspoloživi proizvodni kapaciteti načelno zadovoljavaju potražnju – a sustav se dodatno balansira uvozom te izvozom prema Slovačkoj, Rumunjskoj i Moldovi (u nedjelju 11. veljače uvezeno 1.300 MWh, a izvezeno 2.700 MWh). Probleme zapravo izazivaju ratne štete, kako bliže bojišnici (zadnjih dana u regijama Donjeck, Mikolajev i Harkiv), tako i u dubljem zaleđu – kao kada se 12. veljače bilježilo oštećenja termoelektrane u Dnjepropetrovskoj oblasti kod Pavlograda – gdje su primarni popravci u tijeku, a većini potrošača je struja vraćena unutar jednoga dana.

Stanje na terenu

Tijekom posljednjih dana moglo se zapaziti intenziviranje borbi u više zona bojišnice u Ukrajini. Tako je na sjeveru Donbasa nastavljen ruski pritisak oko Sinkivke i Ivanivke (oboje istočno od Kupjanska), a bilježilo se i nastavak ruskih napredovanja manjeg opsega oko Tabaivke na cesti P-07 od Kupjanska prema okupiranom gradu Svatove. Jednako tako, i nadalje se bilježi ruski pritisak na ukrajinske obrambene linije zapadno od okupiranog grada Kremina (posebno na istočnim prilazima sela Terni i Jampolivka), gdje početkom tjedna i sami Ukrajinci nastoje uzvratiti u Serebrjanskim šumama, sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Sličan ruski pritisak bilježi se i južno od spomenute rijeke Siverski Donjec – gdje se ruske snage opet nalaze na prilazima ukrajinskom uporištu Belogorivka (oko filtracijskog postrojenja) – ali i dalje niz bojišnicu prema Soledaru (borbe oko naselja Bilogorivka, Vesele i Rozdolivka). Treba napomenuti da je prije dva ili tri dana izgledalo da bi agresorima mogao poći za rukom značajniji prodor zapadno od okupiranog grada Bahmuta, kako južnije od Bogdanivke, tako posebice uz cestu od Bahmuta prema Časiv Jaru – no izgleda da se na samoj trasi ceste O-0506 uspjelo ojačati obranu na što su ruske snage zaokrenule južnije, u smjeru sjevernih prilaza ukrajinskom uporištu Ivanivske (jugozapadno od Bahmuta, na cesti T-0504 prema Kostjantinivki). Kako je Ivanivske i do sada bilo pod napadom s istoka (iz jugozapadnih rubova Bahmuta), pristizanje agresorskih snaga i na sjever i sjeveroistok ovog sela zacijelo bi predstavljalo velik dodatni pritisak na lokalne branitelje. Veliko je pitanje bi li oni s tim mogli izaći na kraj tako dobro kao što ukrajinski branitelji izdržavaju ruski pritisak južno od Bahmuta, na liniji Klišćivka-Andriivka, gdje nema pomaka.

Dok zadnjih dana izgleda kao da se na prostoru oko 23 km južno od Bahmuta (Toretsk i New York) sprema određena ukrajinska ofenziva – nije jasno da li se tu radi tek o jačem pritisku na rusko uporište Majorsk (malo ali bitno prometno i logističko čvorište), ili je namjera ipak da se pojačanim pritiskom prema okupiranoj Gorlivki natjera agresore na dovlačenje dodatnih snaga s nekih drugih dijelova bojišnice. A ako se spominje ijedan dio bojišnice na kojem bi Ukrajinci željeli oslabiti ruski pritisak – zasigurno je riječ o prostoru oko okupiranog grada Donjecka. Naime, ondje se žestokim dnevnim sukobljavanjima nastavlja (1) ruska ofenziva na Avdiivku, dok za tim nastojanjem nimalo ne zaostaje ni pritisak kojeg se bilježi (2) jugozapadno od Donjecka, na potezu ukrajinskih uporišta Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka. Na ove dvije borbene zone koncentrirana je glavnina borbenih djelovanja zadnjih dana i zato treba podrobnije promotriti stanje koje se ondje mijenja iz dana u dan.

Bojište oko Donjecka

General Oleksandr Tarnavsky

Nakon prošlotjednog prodora ruskih snaga u stambena naselja na sjeverozapadu Avdiivke – neprekidne borbe se bilježe na prostoru između koksare na ulazu u grad (ukrajinska tvrđava), te obližnjih prostora prema centru Avdiivke. O žestini sukoba i opasnosti situacije dobro je svjedočila činjenica da se u nedjelju 11. veljače iz usta zapovjednika čitave operativne zone Tavria, generala Oleksandra Tarnavskog, moralo čuti kako ukrajinske snage ne namjeravaju napuštati grad “unatoč prijetećoj situaciji“. Nakon sukoba oko mosta kojim tvornička linija prelazi preko pruge koja sa sjevera ulazi u Avdiivku, ogorčene borbe su bile nastavljene južnije (u smjeru tzv. “Avdiivske Autobaze” – na trasi spomenute glavne pruge koja od ulaska u grad ide jugoistočno, a onda izlazi iz grada na jugu. Dok izgleda nije uspjelo po prelasku pruge nastaviti direktno na zapad i razdvojiti prostor koksare od ostatka grada (a time prekinuti i glavni opskrbni pravac za opskrbu Avdiivke O-0542, koji se u gradu nastavlja kao ulica “Industrialni prospekt”) – čuje se da su Rusi oštricu napada usmjerili niz prugu na jugoistok, prema prostoru tamošnjeg željezničkog kolodvora.

Bivša PZO baza Zenit

Riječ je o prodoru kroz urbani prostor, uvelike četvrt obiteljskih kuća s dosta zelenila, dubine do 700 metara – koji se povezalo s prijetnjom prodora dalje na zapad (maksimalno do 300 metara od spomenute strateški bitne prometnice), te dodatnim širenjem okupiranog prostora od ovog prodora prema nedalekim obalama tamošnjeg jezera. Kako izgleda, upravo su ta napredovanja kroz gradski prostor, od pruge na zapadu do jezera na istoku, postavila široku bazu za daljnje kretanje agresora – na užas branitelja kojima se to sve događa u zaleđu dok drže ostale dijelove čitavog uvelike zaokruženog obrambenog prostora Avdiivke. Iako još nije do kraja jasno planira li Ukrajina braniti Avdiivku koliko god to bude moguće ili će branitelji potencijalno biti povučeni na vrijeme – što sve ovisi o odlukama generala Sirskog kao novog Vrhovnog zapovjednika – iz ukrajinskih se izvora do kasne večeri u utorak 13. veljače čulo naznake da je spomenuta ulica “Industrialni prospekt” zapravo već presječena, čime bi opskrba preostalih snaga u gradu ostala oslonjena na pojedine manje ceste i poljske putove. Ujedno, čulo se kako braniteljima grada kronično nedostaje streljiva i borbenih sredstava, a dok je 110. mehanizirana brigada navodno povučena u pozadinu, u borbu je aktivno ušla iskusna 3. jurišna brigada. Riječ je o elitnoj postrojbi koja je krajem 2022. osnovana od specijalaca i veterana postrojbi Azov i koja se do sada istaknula borbenim uspjehom te uspješnim privlačenjem brojnih dragovoljaca. Ipak, veliko je pitanje hoće li oni biti u stanju stabilizirati borbenu situaciju u samoj Avdiivki, te možda i pomoći pri deblokadi posade negdašnje PZO-baze (lokacija “Zenit”) na jugu ukupnog ukrajinskog obrambenog prostora oko grada.

Uz tako kritično stanje u samoj Avdiivki, ipak se mora spomenuti i dodatne ruske napade oko 30 km jugozapadno. Naime, zadnjih se dana jako intenzivira i pritisak na prostoru donedavnog bojišta oko srušenog grada Marinke, u jugozapadnim predgrađima okupiranog Donjecka. Nakon što je Marinka konačno bila okupirana u zadnjim danima prošle godine – ondje je zadnjih tjedana nastavljeno polagano rusko napredovanje na zapad, prema selu Georgiivka (na putu prema gradiću Kurahivu, kojeg se zadnjih dana gađa i bombama FAB-1500 od 1.500 kg), ali i na jugozapad, prema ukrajinskom uporištu Pobeda (na čije su neposredne rubove agresori navodno pristigli početkom ovoga tjedna). Ova napredovanja agresora samo se nadovezuju na borbe oko 6 km južnije od sela Pobeda – gdje se teškom mukom brani ukrajinsko uporište Novomihailivka. Tu se zadnjih dana čulo o pristizanju ruskih snaga na sjeveroistočne prilaze selu u koje agresori već nastoje ući s istoka i jugoistoka. Dok ti položaji branitelja izgleda još odolijevaju, Rusi su čitav prostor sela Novomihailivka pokušavali zaobići s juga, napadajući kako (1) prema selu Kostjantinivka (neposredno zaleđe Novomihailivke), tako i (2) dalje na zapad prema cesti O-0532 i selu Vodjane. Svi ti pokušaji napredovanja mimo Novomihailivke zapravo su bitni jer bi njihov uspjeh prekinuo spomenutu cestu koju branitelji navodno koriste za opskrbu svoje tvrđave Vugledar, smještene tek oko 11 km jugozapadno od ovog bojišta. Dakle, može se pretpostaviti da se u čitavom tom kraju Ukrajinci itekako boje “domino-efekta” kojeg bi mogli pokrenuti pojedini ruski uspjesi na terenu.

Zračni napadi

Izmail na meti ruskih dronova

Posljednjih dana nastavili su se masovni ruski zračni napadi na pojedine gradove u Ukrajini – koji su u Harkivu, u noći od petka na subotu 10. veljače, izazvali i veliku eksploziju skladišta goriva (niz mrtvih i ozlijeđenih u okolnim četvrtima, zbog čega je nedjelja 11. veljače proglašena danom žalosti). Riječ je tu bila o ukupno 31 kamikaza-dronu lansiranom s juga (rt Čauda i prostor Balaklave na Krimu) i sjevera (oblast Kursk u Rusiji, a možda i Belgorod) – od kojih je srušeno njih 23 komada. Uz Harkiv, tada se na meti našla i regija Odesa, gdje se napadalo luke Odesa (“infrastrukturni objekt“) te Izmail i Reni – što je dovelo do podizanja i rumunjskih F-16 ne bi li nadgledali situaciju i potencijalno branili pogranična područja Rumunjske. Zauzvrat se bilježilo i ukrajinske bespilotne letjelice u ruskoj regiji Brijansk (3 komada), te bespilotna plovila na putu prema Krimu (navodno uništen po putu iz patrolnog čamca ruske Crnomorske flote). Konačno, u večernjim satima čulo se i o ruskom korištenju vođenih zrakoplovnih bombi u sjevernim ukrajinskim oblastima Sumi i Harkiv, kao i o lansiranju pojedinih raketa tipa Kh-59 prema Krivom Rihu.

U nedjelju 11. veljače na meti ruskih kamikaza-dronova tipa Shaheed136/131 s Krima (Balaklava i rt Čauda) posebno su se našli Mikolajev i Kijev, no dok se navodno uspjelo srušiti sve takve letjelice koje su u valovima sa zapada pristizale prema glavnome gradu, ostatak Ukrajine nije bio jednake sreće. Ukupno gledano, od 45 lansiranih dronova, ukrajinska protuzračna obrana je srušila njih 40 širom južne i centralne Ukrajine te samog Kijeva. Kako se te nedjelje čulo od predsjednika Zelenskog, bio je to tek dio od ukupno 359 kamikaza-dronova Shaheed srušenih u Ukrajini od početka ove godine. No noć od nedjelje 11. na ponedjeljak 12. veljače obilježili su ruski zračni napadi na Harkiv (rakete sustava S-300 iz Belgoroda), te Pavlograd u regiji Dnjepropetrovsk (kada je oštećena bila i već spomenuta termocentrala). Ovo posljednje je bio dio učinka ukupno 17 kamikaza-dronova lansiranih iz Primorsko-Ahtarska u Rusiji (njih 14 srušeno u dolasku), dok se kod Novomoskovska u Dnjepropetrovskoj oblasti uspješno srušilo i jednu raketu Kh-59 ispaljenu iz zračnog prostora nad okupiranim dijelom Zaporižja. Ujedno, te noći su 3 rakete sustava S-300 pogodile i prostor grada Selidove u Donjeckoj oblasti (neposredno zaleđe bojišnice kod Avdiivke i Kurahova, gdje se uglavnom uspjelo oštetiti stambene kvartove i lokalni dalekovod), a sličnim je sredstvima gađana i Harkivska oblast. Konačno, krstarećim raketama Iskander-K gađalo se Kirovogradsku oblast, gdje je zabilježen i požar na neimenovanom “infrastrukturnom objektu“, a barem 7 vođenih zrakoplovnih bombi pogodilo je ukrajinsku oblast Herson kod Berislava i još dvije selo New York u Donjeckoj oblasti (uništen vrtić, škola, te niz stambenih objekata).

Utorak 13. veljače započeo je eksplozijama u gradu Dnipro kada su Rusi lansirali 23 letjelice Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska u Rusiji i s rta Čauda na okupiranom Krimu (od čega ih je 16 navodno bilo srušeno). Tom je prilikom bio pogođen “energetski objekt“, izgleda opet kod Pavlograda, na kojem je uskoro bio ugašen i požar – no očekivani manjkovi struje i stanje lokalne opskrbne mreže učinili su nužnim evakuacije pacijenata tamošnjih bolnica te zatvaranje pojedinih škola – budući da je upitno održavanje njihova grijanja.

Dvije zanimljive situacije

Starlink u rukama ruskih vojnika

Dok borbe na kopnu i u zraku Ukrajine traju nesmiljenom žestinom, zadnjih se dana otvorilo i dodatno pitanje načina na koje agresorske snage u Ukrajini koordiniraju svoje poteze. Naime, u petak 9. veljače po prvi se put javno čulo kako Rusi u Ukrajini izgleda već nekoliko mjeseci na bojištu također operativno koriste satelitsku komunikaciju putem komercijalnih terminala Starlink. Sustav o kojem se već mnogo čulo na ukrajinskoj strani proizvod je američkog poduzeća SpaceX u vlasništvu ekscentričnog milijardera Elona Muska. No dok se sada čulo da agresori imaju i sredstva za njegovo “paraliziranje” kod Avdiivke (što je ukrajinsku stranu navodno osudilo na komunikaciju slanjem kurira) – izvori iz samog poduzeća SpaceX ograničili su se na tvrdnje kako ne posluju s vladom Ruske Federacije, te da ne prodaju svoju opremu toj zemlji. U nedjelju 11. veljače se i sam Elon Musk ogradio od bilo direktne ili indirektne prodaje Starlink-opreme Rusiji, što nije ni čudo s obzirom na opseg i oštrinu američkih sankcija. Ujedno se i iz Moskve službeno odvratilo kako ta i takva oprema uopće nije certificirana u Ruskoj Federaciji (pa onda nije ni pogodna za ikakvu službenu uporabu). Ipak, u svemu tome ostavljena je mogućnost da se konkretne Starlink terminale zarobilo ili kupilo negdje u inozemstvu – da bi onda bili korišteni na prostorima Ukrajine gdje SpaceX dopušta signal svojih satelita. Tako se iz ukrajinskih obavještajnih izvora čulo kako tu opremu agresor primjerice koristi oko Bahmuta (83. desantno-jurišna brigada na bojištu kod Klišćivke i Andriivke), a kako vrijeme ide da ta praksa postaje i sve intenzivnija te sustavnija. Ujedno se u utorak 13. veljače navelo i saznanja kako agresori takvu sofisticiranu komunikacijsku opremu kupuju u arapskim zemljama, navodno po 200.000 rublji za komad.

Cukurine je u zadnje vrijeme često gađano

Jednako neugodnim za ukrajinsku stranu moglo bi biti i nagađanje koje je društvenim mrežama krenulo kružiti u popodnevnim satima utorka 13. veljače. Riječ je tu bila o navodnom noćašnjem raketnom napadu na selo Cukurine, smješteno oko 6 km južnije od gradića Selidove u Donjeckoj oblasti – dvadesetak kilometara zapadno od poprišta žestokih borbi oko Avdiivke, Georgiivke i Pobede. Prema ruskim izvorima, ondje je iz jurišnih aviona Su-25 bio pogođen kompleks zgrada u kojima su okupljane snage za planirane ukrajinske protunapade kod Avdiivke, u kojem se ukupno nalazilo i do 1.500 boraca.

U međuvremenu objavljeni video-materijali tu su ostali itekako neodređeni ne ukazujući na takav potencijalni pokolj (gdje pojedini ruski izvori govore i o 500-tinjak mrtvih) – treba napomenuti i činjenicu da se spomenute vijesti oštro opovrgnulo iz same ukrajinske vojske. Naime, vojne vlasti Tavrijskog strateškog pravca sve to su okarakterizirali kao rusku operaciju informacijskog zavaravanja – priznajući tek još jedno raketiranje sela Cukurine raketama VBR-sustava Uragan 13. veljače, baš kao što se ono našlo na takvoj meti agresora 31. siječnja (uz 2 rakete sustava S-300 u ponedjeljak 29. siječnja). Naravno, ispravnost takvih ruskih navoda mnogo bi govorila o problemima koje nosi okupljanje ikakvih značajnijih snaga u relativnoj blizini bojišnice, i to u doba ne samo nadzora iz satelita ili zrakoplova, već i sveprisutnih izviđačkih besposadnih letjelica srednjeg i velikog dometa.

Američka natezanja u Kongresu

Iako je pitanje vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država za Ukrajinu već duže vremena problematično, tek od početka 2024. godine je jasno kako zakonodavni zastoj u tamošnjem Kongresu zapravo zaustavlja gotovo sve bitnije slanje konkretne vojne pomoći – što se s vremenom sve jasnije odražava i na konkretna događanja na ukrajinskim bojištima. Pri tome, prvotno je izgledalo da će u Senatu američkog Kongresa biti lakše postići međustranački dogovor pa se baš zato i odluku o slanju međunarodne pomoći (Ukrajini, Izraelu – kako za vlasti, tako i za civile u Gazi – te Tajvanu) prvo poslalo ondje u proceduru. Ne bi li se olakšalo prolazak, čitava je tema bila začinjena i izdvajanjem novaca za zaštitu “južne granice” koja je američkim republikancima politički bitna tema – oko koje se nakon više mjeseci pregovora postiglo i poprilične ustupke američkih demokrata. Ipak, kada je sve bilo usuglašeno, taj se kompromis nije svidio predsjedničkom kandidatu republikanaca Donaldu Trumpu i dogovor je pao u vodu nakon neuspješnog glasovanja u Kongresu (49 “ZA” i 50 “PROTIV” u Senatu). Jednako tako je tog istog 7. veljače propao i pokušaj republikanaca da izglasaju samo pomoć za vlasti u Izraelu, izdvojeno iz paketa i na jednostranačkoj bazi.

Na to su u senatsku proceduru bile puštene samo odredbe o međunarodnoj pomoći, bez izdvajanja za “južnu granicu“, sada teške oko 95,34 milijarde USD – o kojima se od četvrtka 8. veljače krenulo raspravljati i u specifičnom skraćenom postupku, koji je iz proceduralnih razloga tražio i niz pojedinačnih glasovanja tijekom postupka usvajanja akta. Konačno, u kasnu večer 9. veljače postupak je službeno započet glasovanjem s 64 glasa “ZA” i 19 “PROTIV”, da bi onda tijekom idućih dana taj posao bio nastavljen usprkos vikendu i mimo redovitog radnog vremena. No dok je Donald Trump te subote 10. veljače svjetsku javnost “zabavljao” izjavama kako SAD pod njegovom predsjedničkom administracijom neće u NATO-okviru pomagati napadnutim partnerskim zemljama ako one ne izdvajaju dovoljno za obranu (već će, dapače, ohrabrivati njihove agresore “da im rade što žele“) – Senat je nedjelju 11. veljače potrošio da prijeđe još jedan korak postupka, ovoga puta sa 67 glasova “ZA” i 27 “PROTIV”. Za idući proceduralni korak moralo je proći 30 sati od završetka te rasprave – pa je on na red došao tek kasno u ponedjeljak 12. veljače, kada se nastavilo dalje sa 66 glasova “ZA” i 33 glasa “PROTIV” na nacrt koji je za Ukrajinu predvidio 60,06 milijardi USD, a za Izrael još oko 14,1 milijardu USD.

Lloyda Austin muče učestali zdravstveni problemi

Konačno, čitav je proces dovršen rano u utorak 13. veljače, kada je Senat usvojio spomenute pakete međunarodne pomoći, nakon konačnog glasovanja sa 70 senatora “ZA” i njih 29 “PROTIV”. Naravno, time je zapravo obavljeno tek pola posla budući da tako izglasani akt još treba proći i proceduru u Zastupničkom domu američkog Kongresa – gdje većinu imaju kaotični republikanci (219 mjesta), koji se itekako međusobno svađaju na sve teme, pa tako i po pitanju pomoći Ukrajini, Izraelu ili ikome drugome. Tek ostaje za vidjeti hoće li biti načina da se 212 demokratskih glasova ondje kombinira s određenom kvotom republikanaca ne bi li se izbjeglo situaciju da se Sjedinjene Države jasno i glasno postave kako kontra svojih partnera u NATO/EU/G7, tako i kontra saveznika koji tu pomoć trebaju kao ozebli sunce. Naravno, o svemu tome će se zasigurno pričati i u popodnevnim satima srijede 14. veljače, na novom sastanku tzv “Ramstein formata”, gdje (baš prigodno) još nije jasno hoće li ministar obrane SAD Lloyd Austin radi bolesti biti prisutan tek virtualno baš kao i načelnik američkog Združenog stožera general Charles Brown, ili ne uopće – dok bi se ostali sudionici trebali i fizički prigodno okupiti u Bruxellesu.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. veljače 2024. pod nazivom “Drama na istoku, šire se glasine o strahovitom ruskom napadu, Ukrajinci se boje domino efekta” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/drama-na-istoku-sire-se-glasine-o-strahovitom-ruskom-napadu-ukrajinci-se-boje-domino-efekta-15427793