Petak 5. siječnja 2024. godine ujedno je 681. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini – državi u kojoj se zima polagano vraća. Time će do početka idućeg tjedna temperature kliznuti ispod smrzavanja, a dosadašnje kiše na bojištima istoka i jugoistoka Ukrajine prijeći će u snijeg. Sredinom idućeg tjedna možda dođe i do ozbiljnijeg smrzavanja tla koje bi onda nanovo postalo prohodno za težu vojnu tehniku – otvarajući time prostor i za ozbiljnija borbena djelovanja. Do tada treba napomenuti kako su zadnji dani u Ukrajini bili obilježeni nešto manjim intenzitetom kopnenih sukobljavanja – dok se djelovanjima topništva, ratnog zrakoplovstva, raketnih snaga i bespilotnih letjelica nadoknađivalo sporiji ritam kopnenih borbi.

Stanje na terenu

Kao i zadnjih tjedana, kopneni okršaji u Ukrajini koncentrirali su se pretežito u nekoliko odvojenih zona. Kao prvo, tu se spominjalo (1) sjever Donbasa, odnosno prostor istočno od Kupjanska, oko sela Sinkivka i Petropavlivka koja Rusima brane prilaz do samog Kupjanska i tamošnjih prijelaza preko rijeke Oskil. Usprkos navodnim ruskim pokušajima prodora mehaniziranim snagama, ondje nije bilo bitnijih promjena bojišnice te se samo bilježilo pojačane gubitke agresora. Navodno je bilo slično i ponešto južnije, zapadno od okupiranog grada Kremina – gdje se na pravcu ruskog pritiska prema ukrajinskom uporištu Terni početkom tjedna spominjalo ukrajinski gubitak tenkova Leopard-2 u švedskoj varijanti Strv 122 – da bi se onda ruski izvori po tom pitanju razišli prvo tvrdeći da ih je uništeno 3, a kasnije navodeći samo jednog. Ipak, već sama prisutnost te tehnike na potezu Nevske-Terni-Torske jasno govori o značaju koji branitelji pridaju zatvaranju tamošnjeg prilaza rijeci Žerebec, te gradu Limanu općenito (nastojeći uporno borbu prenositi istočnije prema okupiranoj Kremini).

Ozbiljnije borbe su registrirane i južno od rijeke Siverski Donjec, (2) oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje se bilježe pokušaji ruskog prilaska selu Bogdanivka, sjeverozapadno od Bahmuta – kao dijelu pritiska prema zapadu (smjer Časiv Jar). Uz to se čulo i o nastavku borbi uz trasu ceste O-0506 (Bahmut-Časiv Jar), kako u prostoru nedavno okupiranog groblja na pola puta između spomenutih naselja, tako i neposredno jugozapadno od Hromove te južno od tamošnje rally-staze – gdje se navodno s malo uspjeha pokušavalo potisnuti branitelje. Izgleda da nisu bolje prošle ni borbe južno od Bahmuta, gdje ukrajinske snage i dalje drže potez Klišćivka-Andriivka i tamošnju željezničku prugu južno do i nadalje okupirane Kurdjumivke.

Bez bitnijih pomaka kod Avdiivke

Kao i proteklih tjedana, najžešće borbe su bilježene (3) oko Avdiivke, prigradskog naselja na sjeverozapadu okupiranog grada Donjecka. Ondje je nakon više dana naglaska na zoni jugozapadno od tog ukrajinskog uporišta, sredinom ovog tjedna težište ruskih napada opet postupno prebačeno na sjeverozapad. Pri tome se bilježilo ukrajinske protunapade na prostoru istočno i jugoistočno od Novobahmutivke – kod velikog spajanja tamošnjih željezničkih pruga, gdje su branitelji navodno uspjeli ponešto potisnuti agresore. Također, nije bilo bitnijih pomaka bojišnice ni na ulazu u Avdiivku (koksara), iako se sjeverno od grada čulo o daljnjim sukobljavanjima u prostoru vikendica (dača) kod tamošnjeg jezera nastalog eksploatacijom pijeska. U samom mjestu ostalo je navodno samo 1.169 civila, koje deseci dnevnih ruskih zračnih napada postupno tjeraju na evakuiranje. Južno te jugozapadno od Avdiivke navodno su Rusi uspjeli ostvariti manji pomak u prostoru ukrajinskog uporišta Pervomajske, iako ni to nije bitnije promijenilo stanje u toj široj zoni bojišta.

Rusi su napredovali do prilaza selu Georgiivka

Jednako se tako, usprkos borbenim djelovanjima na kopnu i iz zraka, nije bilježilo ni bitnijih pomaka fronte oko 25 km jugozapadno od Donjecka, (4) na prostoru nedavno okupirane Marinke, te ukrajinskih uporišta oko nje. Rusko napredovanje iz Marinke dalje na zapad stalo je nakon samo kilometra, na prilazima ukrajinskom selu Georgiivka, a nadalje se drži i ukrajinsko uporište Pobeda oko 3,5 km jugozapadno od Marinke. Dapače, posljednjih se dana čulo o stabilizaciji stanja oko ukrajinskog uporišta Novomihailivka, oko 9 km južno od Marinke. Ondje su agresori prvo pokušavali provaliti u naselje s istoka i juga, da bi nakon velikih gubitaka zavladalo zatišje – koje nisu pomutili ni pokušaji prilaska ravnicom sa sjevera, svježe zaustavljeni uz velike gubitke ruskog ljudstva i tehnike.

Kako izgleda, slično se stanje zadnjih dana bilježilo i (5) na jugu Ukrajine. Ondje se čulo o borbama jugozapadno od Velike Novosilke (na prilazima ruskom uporištu Prijutne), kao i južno od Orihiva, na glavnom smjeru neuspješne ljetne ofenzive ukrajinskih snaga. Ondje se bez spektakularnih novosti čulo o borbama oko ljetos oslobođenog sela Robotine, kao i nekoliko kilometara istočnije, na prilazima okupiranom selu Verbove. Treba napomenuti da Rusima niti posljednjih dana nije pošlo za rukom uništenje ukrajinskog mostobrana na okupiranoj istočnoj strani Dnjepra, oko sela Krinki. Ondje se već neko vrijeme bilježe iznimno intenzivna kopnena sukobljavanja te djelovanja iz zraka – ali sve bez bitnijih ruskih uspjeha (iako ni Ukrajinci ne uspijevaju provaliti iz uske seoske zone u kojoj su sabijeni).

Zračno ratovanje

U Belgorodu je stradao i Mercedesov salon

Uz brojna djelovanja ruskog ratnog zrakoplovstva, nakon 2. siječnja nije došlo do ponavljanja velikih raketnih napada na Ukrajinu. I dok se još tog utorka bilježilo ukrajinske napade po ruskom Belgorodu, glavnom gradu istoimene ruske pogranične regije – i srijeda 3. siječnja nosila je nastavak ukrajinskih napada po tom gradu, jednako kao i po Kursku, gdje je u nekoliko naselja nestalo struje i grijanja (dok ondje vladaju ozbiljnije hladnoće). Napomenimo da su službeni EU izvori odbili prihvatiti točnost ruskih navoda o žrtvama nedavnih ukrajinskih napada (navodeći učestale ruske laži i manipulacije kao dokaz da im se ne treba previše vjerovati) – a prema civilima koji su objavljivali snimke šteta (i djelovanja lokalne protuzračne obrane) u Belgorodu 2. siječnja lokalne su vlasti postupale jako oštro – tražeći i javne isprike na društvenim mrežama počinitelja koji su sagriješili „prema cijeloj Ruskoj Federaciji, a što je najvažnije, prema stanovnicima regije Belgorod“.

Ruski zračni napadi na vojnu industriju Ukrajine nastavili su se u noći od srijede 3. na četvrtak 4. siječnja raketiranjima Harkiva i pojedinih ciljeva u Donjeckoj oblasti (Kurahove u zaleđu fronte kod Marinke) – kao i lansiranjem dva kamikaza-drona tipa Shaheed-136/131 koja su oba uništena kod Hmeljnickog u zapadnoj Ukrajini. Ujedno se raketama napadalo i gradove Mirgorod, Poltava, Krivi Rih i Kropivnicki (raketa Kh-59), vjerojatno s naglaskom na tamošnje vojne aerodrome s kojih aktivno djeluje ukrajinsko ratno zrakoplovstvo. Sve to nije zaustavilo ukrajinske zračne napade po ciljevima na Krimu, gdje se bilježilo eksplozije u Jevpatoriji i Sevastopolju, a onda i otprilike 300 km dalje na istok, oko ruske luke Novorosijsk.

Satelitske snimke potvrđuju napad na Saki

Dok se u ruskim izvorima prvo spominjalo rušenje desetak ciljeva (navodno kombinacije raketa Storm Shadow i specijaliziranih mamaca ADM-160 MALD), kasnije se spominjalo ukupno 36 bespilotnih letjelica iznad Krima te još jednu iznad Krasnodarskog kraja u Rusiji. S ukrajinske strane bilo je govora o zračnom napadu na mjesto i zračnu bazu Saki na Krimu te uništavanju tamošnjeg zapovjednog mjesta – u kojem je navodno poginulo i nešto ruskih visokih časnika (da bi neki izvori bez mnogo jasnih temelja nagađali čak i o potencijalnoj pogibiji načelnika GS OS Ruske Federacije, generala Valerija Gerasimova) – te razaranju skladišta streljiva kod mjesta Pervomajske na Krimu. Ujedno se jučer bilježilo i eksplozije na nebu iznad Belgoroda u Rusiji, gdje se iz ruskih izvora spominjalo uništenje barem 10 raznih ukrajinskih projektila – dok se obustavu rada tamošnjih trgovačkih centara produžilo i na petak 5. siječnja radi opasnosti od okupljanja povećeg broja građana u nabavci prije predstojećeg Božića po julijanskom kalendaru.

Petak 5. siječnja u Ukrajini je započeo ruskim lansiranjem dva vala kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima (rt Čauda) i iz Primorsko-Ahtarska. Od ukupno 29 letjelica objavljeno je uspješno rušenje njih 21, pretežito nad gradovima južne, središnje i zapadne Ukrajine – dok je dio ovih bespilotnih letjelica navodno bio usmjeren i na ciljeve duž prvih crta bojišta u Hersonskoj i Mikolajevskoj regiji južne Ukrajine.

Razmjena ratnih zarobljenika

Do sada najveća razmjena zarobljenika

Prvi put od kolovoza 2023. godine, 3. siječnja je održana i razmjena ratnih zarobljenika Ruske Federacije i Ukrajine, ugovorena posredovanjem Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ukupno 225 Ukrajinaca i pet Ukrajinki bilo je tom prilikom zamijenjeno za 248 ruskih vojnih osoba. Iako je ruska strana mjesecima izbjegavala razmjene, nagađa se da su – osim kvalitetnog posredovanja – određenu ulogu tu imale i nedavne objave terenskih pogubljenja ukrajinskih zarobljenika, kao i vijesti o njihovom korištenju kao živih štitova, te drugim kršenjima međunarodnih propisa. Ovo je bila do sada najveća razmjena zarobljenika u cijelom ratu, a njome se u Ukrajinu vratilo 130 pripadnika Oružanih snaga, 55 pripadnika Nacionalne garde, 38 graničara, 1 policajac i 6 civila – od čega je njih 182 imalo status ratnog zarobljenika potvrđen preko Međunarodnog odbora Crvenog križa, dok se 48 osoba do razmjene smatralo nestalima.

Vojna pomoć saveznika

Dok Njemačka i nadalje oklijeva sa slanjem krstarećih raketa Taurus u Ukrajinu, bez obzira koliko bi veliki domet tog oružja napravio razliku za tamošnje branitelje – postupno se skuplja flota borbenih aviona F-16 na kojoj će Ukrajinci prvo imati obuku, a onda i ratovati. Tako je Norveška 3. siječnja objavila namjeru slanja dva aviona F-16 i 10 instruktora u Dansku, gdje se provodi obuka ukrajinskih pilota – a samo dan kasnije najavljeno je slanje u Dansku dva dvosjeda F-16 i iz Belgije. Ove dvije belgijske letjelice trebale bi biti stacionirane u bazi Skidstrup na jugu Danske od ožujka do rujna ove godine, te ondje pomoći u obuci ne samo pilota nego i tehničara i planera misija.

Bivši HMS Grimsby M310, sada Černihiv

Za razliku od borbenih aviona koji se polagano skupljaju, a tijekom godine bi postupno trebali osvanuti u Ukrajini, dva broda koja je Ukrajini donirala Velika Britanija neće tako skoro čistiti mine po ukrajinskim vodama Crnoga mora. Naime, poštujući odredbe Konvencije iz Montreuxa iz 1936. godine – Turska se odlučila ne propuštati u Crno more ni ruske ni ukrajinske ratne brodove tijekom trajanja tamošnjeg ratnog sukoba. Time se ujedno i službeno iz Ankare demantiralo razne zapadne navode kako bi ta dva broda klase Sandown – ex HMS Grimsby M310 (sada Černihiv), te ex HMS Shoreham M311 (sada Čerkasi) – uskoro mogla stići u ukrajinske luke. Doduše, nije to ni čudo ako se zna koliko je ruskih brodova po istom principu od veljače 2022. ostalo blokirano u Sredozemlju, umjesto da svojim naoružanjem ojačaju rusku Crnomorsku flotu, tijekom rata dobrano smanjenu ukrajinskim pomorskim i zračnim napadima.

O svemu tome, ali i o masivnim ruskim zračnim napadima koji su tijekom zadnjih tjedan dana pogodili Ukrajinu, posebno će se raspravljati na izvanrednom sastanku Vijeća Ukrajina-NATO, zakazanom za srijedu 10. siječnja u Bruxellesu. Na tom skupu, koji će se održati u formatu veleposlanika, bit će riječi i o daljnjem jačanju ukrajinske protuzračne obrane, koje bi trebalo biti i jasan znak euroatlantskog jedinstva. Naime, dok zapadne zemlje postupno doniraju takvu vojnu opremu, posebno se iz SAD-a naglašava da je „svaki sustav isporučen Ukrajini na odgovarajućem mjestu“, bez da se uočilo znakove korupcije ili zloporabe tako primljene opreme. Ujedno, kako se moglo čuti iz Ukrajine, tamošnje Oružane snage još imaju dovoljno streljiva za izdržati „nekoliko snažnih napada Rusije“ – ali srednjoročno i dugoročno trebat će itekako popuniti zalihe projektila za sve već postojeće lansere (kojih ionako nema dovoljno).

Kijev poručuje: ‘Prioritet je više streljiva‘

Novi život za M777

Dakle, kako poručuju iz Kijeva – „prioritet je više streljiva, jer Rusi stvarno žele istrošiti naš sustav protuzračne obrane“. Do ispunjenja ovih potreba napomenimo tek da su Sjedinjene Države potpisale ugovor s vojnim poduzećem BAE Systems o obnovi proizvodnje tegljenih haubica M777 – oružja koje se pokazalo iznimno dobro na bojištima Ukrajine, ali čije su zadnje narudžbe bile 2019., a zadnje isporuke u veljači 2023. godine. Iako se nakon toga krenulo polagano gasiti proizvodnju, 4. siječnja se čulo o dodatnim narudžbama u vrijednosti oko 50 milijuna USD – s rokom početka isporuke 2025. godine.

Dok se Zapad tek polagano organizira za slanje komplicirane, skupe i moderne vojne opreme, u četvrtak 4. siječnja Washington je upozorio da je Ruska Federacija iz savezničke Sjeverne Koreje dobila lansere balističkih projektila i određenu količinu pripadajućih raketa maksimalnog dometa od 900 km. Navodno se prvu takvu raketu ispalilo na Ukrajinu 30. prosinca,kada je raketa iz Belgorodske oblasti dosegla kraj oko ukrajinskog grada Zaporižja i ondje pala u polje. Izgleda da se isto oružje onda u više primjeraka iskoristilo i u velikom ruskom raketnom napadu u utorak 2. siječnja, iako za tu priliku nisu bili objavljeni konkretni učinci. Ova je vojna kupovina predstavljala određeno iznenađenje, budući se do sada čulo tek o ruskim planovima da se balističke rakete kratkog ili srednjeg dometa kupuje iz Irana. Takve su namjere postale javne prije nekoliko tjedana, kada je rusko izaslanstvo posjetilo iranske vojne poligone te ondje razgledavalo robu. Ovakve kupovine bi lako mogle biti dodatkom na robu iz Sjeverne Koreje, a SAD očekuje zaključenje takvih poslova već ovog proljeća – bez obzira na glasno iransko negiranje ikakvih pošiljki vojne tehnike prema ratištima Ukrajine, države s kojom Tehran i dalje održava radikalno smanjene diplomatske veze.

Ukrajina i mobilizacija

Mobilizacija – da, kršenje ljudskih prava – ne

Nakon dužih diskusija, ukrajinska Vlada je 25. prosinca u parlamentarnu proceduru poslala prijedloge novog zakonodavstva o mobilizaciji te pribavljanju ljudstva za obranu domovine. Dok su zadnji dani lanjske godine još protjecali po starom – među ostalim i s najavama da bi kršenje policijskog sata na Novu godinu moglo rezultirati „interesom Ureda za vojnu registraciju i novačenje“ za takve prekršitelje – već od kasnih sati petka 29. prosinca Ukrajina je uvela promjene u režimu prelaska državne granice. Naime, uz redovite dokumente za prelazak granice, počelo se za sve potencijalne vojne obveznike tražiti i posebnu potvrdu iz već spomenutih ureda za registraciju i novačenje. Iako je ta mjera do 31. prosinca stvorila dodatne gužve na granici, a postavila i pojedina pitanja poštivanja ljudskih prava Ukrajinaca – svrha tih novosti zapravo i nije bila nepoznata ili nejasna.

Budući je 4. siječnja nadležni odbor Vrhovne Rade zadužen za obranu i obavještajne poslove krenuo razmatrati novi sustav mobilizacije – u javnost su dospjeli i neki detalji prijedloga propisa koji je naslovljen na premijera Šmihala i ministra obrane Umerova (a ne i predsjednika Zelenskog, koji se navodno bojao potencijalnih negativnih učinaka novog sustava na njegovu popularnost). Prema novim prijedlozima, minimalna dob za regrutaciju bi se sa sadašnjih 27 godina spustila na 25, ukinulo bi se brojne izuzetke od mobilizacije, a osobama koje digitalnim putem prime poziv i ne odazovu se – mogla bi biti ograničena i razna prava (recimo, kupovina i prodaja imovine). Vojnom bi se osoblju nakon popune novim ljudstvom omogućilo i povremeno korištenje po 90 dana odmora, a posebnom se temom pokazalo pitanje mobilizacije žena.

Marjana Bezugla – politički jastreb “Sluge naroda”

Dok bi novi propisi navodno trebali omogućiti dragovoljno javljanje žena u vojsku, posebno je tu odjeknuo i današnji opoziv zastupnice Marjane Bezugle s mjesta zamjenice predsjednika parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove – inače iz redova stranke „Sluga naroda“ predsjednika Zelenskog. Upravo se njoj zamjeralo širenje „netočnih izjava“ kako će i mobilizacija žena biti obvezna – dok joj zacijelo nije pomogla ni činjenica da se ona tijekom zadnjih mjeseci istaknula i javnim kritikama Vrhovnog zapovjednika, generala Valerija Zalužnog – kako traži dodatno ljudstvo i mobilizacije bez da je prije predstavio ratni plan za 2024. godinu. Budući se takve kritike, praćene aluzijama i na predstojeću smjenu Zalužnog, u javnosti smatralo svojevrsnim porukama Zelenskog prema potencijalnom političkom konkurentu iz vojnih redova, smjena Bezugle vjerojatno će tu donijeti i određeno političko smirenje dok Vrhovna Rada raspravlja ionako tešku temu novog sustava mobilizacije za rat koji itekako bjesni i u 2024. godini. Dok se taj posao ne dovrši, napomenimo kako se u Ukrajini trenutno vodi oko 9.000 kaznenih postupaka radi izbjegavanja služenja vojne obveze, dok je od toga oko 2.600 ljudi već bilo izvedeno i pred sudove.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 5. siječnja 2024. pod nazivom “Idući tjedan mogao bi promijeniti stanje na bojištu: U Ukrajini odjeknula smjena jedne žene!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iduci-tjedan-mogao-bi-promijeniti-stanje-na-bojistu-u-ukrajini-odjeknula-smjena-jedne-zene-15412399